(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Biodiversity Heritage Library | Children's Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Glasnik Hrvatskoga prirodoslovnoga drutva"

'-% 



*V ^'^''% 






: S$ 



%: ^: 






#*.:, 
-v*^ 






•L» •••- •.*• 




' ..-^ 



• ^JK y 






^■^ 



\l.zi^ 



1^^- 



■•->«* 



)\yr^.L\L^) >^uf 











FOR THE PEOPLE 

TOK EDVCATION 

FOR SCIENCE 






LIBRARY 

OF 

THE AMERICAN MUSEUM 

OF 

NATURAL H1ST0RY 





HRVATSKO PRIRODOSLOVNO DRUŠTVO 

(SOCIETAS SCIENTiARUM NATURALIUM CROATICA.) 



GLASNIK 

HRVATSKOGA S;^^(, 

PRIRODOSLOVNOGA DRUŠTVA 



GLAVNI UREDNIK: 

DR ANTUN HEINZ, 

KR. JAVNI RED. SVEUČ. PROFESOR. 



SUUREDNICI: 

DR. LJ. GUTSCHY, DR. J. HADŽI, I. KRMPOTIĆ, J. POUAK, 
DR. L. STJEPANEK. 

GODINA XX111. — SVEZAK 1. i 2. 




ZAGREB t911. -^'V>^ 

VLASNIŠTVO I NAKLADA DRUŠTVA. 
DIONIČKA TISKARA U ZAGREBU. 



g^ w A QTVTI^^ izlazi četiri puta na godinu. U ,, Glasniku' 
VlJLj/\i3i^lJ^L se nalaze osim društv. vijesti ovi odsjeci: 
rasprave, referati i književne obznane, naučne vijesti, pa 
molimo, da nam svaki autor kod pošiljanja rukopisa u kratko 
označi, kamo da se uvrsti. 

Rukopisi za ,, Glasnik" neka se šalju glavnom uredniku dru. 
Antunu H e i n z u (bot. fiziol. zavod, sveučilište) ili suuredni- 
cima : dru. Jovanu H a d ž i-u (komparat. anat. zavod, sveu- 
čilište), Ivanu Krmpotiću (Trg. Ivana Mažuranića 13), 
Josipu Poljaku (geol. odio narod, muzeja, Demetrova ul. i)- 
i dru. Ladislavu Stj epa neku (trgovačka akademija). 

S\'i rukopisi za ,, Prirodu" neka se šalju samo uredniku dru. 
Ljudevitu G u t s c h y-u, predstojniku bakteriološkog zavoda 
(Kačićeva ulica 22). 



Izvadak iz društvenih pravila. 

§ 3. — Svrha je društvu : a) da unapredjuje prirodne 
nauke uopće, a napose da proučava prirodne prilike hrvatskih 
krajeva, obazirući se takodjer na cijeli slavenski jug ; b) da širi 
i popularizira prirodne nauke u hrvatskom narodu ; c) da utire 
putove i da daje sredstva na ruke svima, koji žele proučavati 
prirodne nauke. 

§ 7. — Članovi su društva : a) počasni, b) dopisni, c) ute- 
meljitelji, d) redovni. 

§ 10. — Redovni članovi plaćaju 12 kruna godišnjega 
prinosa. 

§ II. — Utemeljiteljem može biti svaka neporočna osoba, 
koja će društvenoj blagajnici jedanput za svagda uplatiti 200 
kruna ili na jedanput ili za dvije godine. 

§ 21. — Naučne rasprave moraju biti pisane hrvatski, a 
izuzetačno mogu biti pisane i u kojem slavenskom jeziku, pa 
latinski, francuski, talijanski, njemački i engleski. 

§ 22. — Odbor odlučuje na prijedlog urednika, koje će se 
rasprave štampati u ,, Glasniku", a ne mora navesti razloge, 
s kojih je koju raspravu odbio. 

§ 23. — Za sadržaj je predavanja, rasprava i drugih publi- 
kacija odgovoran sam pisac. 



Sadržaj XXIII. godišta „Glasnika hrv. prir. društva" 
za godinu 1911. 

I. RASPRAVE. 

I. Ljudevit Rossi : U šugarskoj dulibi. Prilog poznavanju flore Velebita. Sv 
1/2. str. 3.-23. Sv. 3. str. 3.— 21. Sv. 4. str. 3.— 13- ^ 2. Dr. La^ar Car : Bio 
logijska klasifikacija i fauna naših sladkih voda. Sa 37 slika u tekstu. Sv. 1/2 
str. 24. — 85. — 3. Dragutin Hirc: Florula Palagruških otoka. Sv. 1/2. str. 86 
— 103. — 4. Fran Tucan i Mato Krmpotić: Mikroklinmikropertit iz Pakre. Sv 
1/2. str. 104. — 107. — 5. Nikola Reifer : Pojava krša u Samoborskoj okolici 
S jednom kartom i 7 slika u tekstu. Sv. 3- str. 22. — 39. Sv. 4. str. 14. — 33- — 
6. Josip Poljak: Spuzivanje brijega izmedju Poljanice i Popov-dola u Samo- 
borskoj gori. S dvije slike u tekstu. Sv. 3. str. 40. — 45. — 7. Dragutin Hirc: 
Prilozi fauni i flori Kalničke gore. Sv. 3. str. 46. — 53. 

II. REFERATI I KNJIŽEVNE OBZNANE. 

I. Josip Poljak : Kratak prijegled geotekt(jnskih odnosa hrv. slav. gorja. 
Sv. 1/2. str. 108. — ^127. — 2. Ivan Krmpotić : Descendencija i rekapitulacija. Sv. 
1/2. str. 12S.— 138. — 3. P. S. Pavlović : Kormos Th. : Beiträge zur Mollusken- 
fauna des kroatischen Karstes. Sv. 1/2. str. 139.^141. — 4. Dr. Jovan Had^i : 
Dr. Slavko Šećerov : Zur Kritik der Entelechielehre von H. Driesch. Sv. 1/2. 
str. 142. — 143. — 5. Vouk V. : Untersuchungen über die Bewegung der Plasmodien. 
I. Teil. Die Rhytmik der Protoplasmastreniung. Sv. 1/2. str. 144. — 145. (Auto- 
referat.) — 6. J/ouk V. : Ueber den Generationswechsel bei Myxomyceten. Sv. 
1/2. str. 146. (Autoreferat.) — 7. Dr. Vale Vouk: Palladinova hipoteza o bilinskoj 
krvi. Sv. 3. str. 54. — 58. — 8. Prof. dr. Antun Heinz •■ Ciesielskova teorija o 
postajanju spolova u bilja, životinja i ljudi. Sv. 3. str. 59. — 63. -- 9. Slavko 
Šećerov : Ueber die Entstehung der Dyplospondylie der Selachier. — Autoreferat. 
Sv. 3. str. 64. — 10. Franjo Šuklje: Ferdo Koch, Geologijska prijegledna karta 
kraljevina Hrvatske i Slavonije, List : Medak — Sv. Rok. (Zona 28. Col. XIII.). 
Sv. 3. str. 65. — II. Josip Poljak: Nikola Žic, Prošlost Pazinskog Potoka. Sv. 
3. str. 66. — 12. Franjo Kucan : Dr. Fran Tucan, Die Kalksteine und Dolomite 
des kroatischen Karstgebietes. Sv. 3. str. 67. — 13. Franjo Kučan : Dr. Fran 
Tucan, Die Oberflächenformen bei Carbonatgesteinen in Karstgegenden. Sv. 3. 
Str. 67. — 14. Franjo Kučan : Dr. Fran Tucan, Gajit, ein neues Mineral. Sv. 
3. Str. 67. — 15. Dr. Jovan Had^i : O. Wohlberedt, Zur Molluskenfauna von 
Bulgarien. Sv. 3. str. 68. — 16. Dr. Jovan Had^i : Hofr. Prof. Dr. Karl Gorjanović- 



Kramberger, Zur Frage der Existenz des Homo aurignacensis in Krapina. Sv. 3- 
Str. 68. — i"]. Dr. Jovan Had^i : Hofr. Prof. Dr. Karl Gorjanović- Kramberger 
Der Unterkiefer der Hyiobaten im Vergleich zu dem des rezenten und fossilen 
Menschen. Sv. 3- str. 69. 

111. nauCne vijesti. 

I. S. Steiner: Internacionalni vulkanologijski zavod. Sv. 1/2. str. 14?.— 148. 
— 2. Dr. K. Balić : „Prilog fauni Jadranskoga mora". Sv. 1/2. str. 149-— 154. 

IV. DRUŠTVENE VIJESTI. 

1. Uprava. — 2. Statut astronomske sekcije. • — 3. Izvještaj o radu sekcija 
a) astronomske, b) ihtiološke, c) entomološke i d) bakološke, Sv. 1.2. Str. 155. 
— 166. — 4. Zapisnik glavne redovite skupštine održane dne 7- svibnja 19II. 
Sv. 4. str. 34. — 40. — 5. Popis članova društva koncem 1911. Sv. 4. str. 41. — 46. 



V. PRILOG. 

I. Dr. Erwin Rössler : Izvješće o radu „Hrvatske ornitološke centrale" za 
god. 1909. Sv. 1/2. Str. 1— /IO. 



Inhalt des ,, Glasnik" der Kroatischen naturwissenschaft- 
lichen Gesellschaft in Zagreb [Agram] Bd. XXUl. pro 1911. 

I. ABHANDLUNGEN. 

1. Ljudevit Rossi : In der „Šugarska Duliha". Beitrag zur Kenntnis der Flora 
von Velebit. H. i/?. S. 3.— 23. H. 3. S. 3.— 21. H. 4. S. 3.— 13. — 2. Dr. La^ar 
Car: Die biologische Klassifikation und die Fauna unserer Binnengewässer. Mit 37 
Abb. in Texte. H. 1/2. S. 24. — 85. — 3- Dragutin Hire: Ueber die Florula der 
Inselgruppe Pelagosa. H. 1/2. S. 86. — 103. — 4. Frau Kucan — Mato Krmpotid: 
Microclinmicropertit aus Pakra. H. i/2. S. 104. — 107. — 5. Nikola Reifer; Das 
Karstphänomen in der Umgebung von Samobor. Mit i Karte und 7 Abb. im Texte. 
H. 3- S. 22.-39. H. 4. S. 14.— 33. — 6. Josip Poljak : Ueber die Bergrutschung 
zwischen Poljanica und Popov-dol im Samoborergebirge. Mit 2 Abb. im Texte. 
H. 3. S. 40. — 45- — 7. Dragutin Hire: Ein Beitrag zur Fauna und Flora des 
Kalniker Gebirges. H. 3. S. 46. — 53. 

II. REFFERATE UND LITTERARISCHE BERICHTE. 

1. Josip Poljak : Kurze Uebersicht der geotektonischen Verhältnisse des Kroa- 
tisch-slawonischer Gebirg-es. H. 1/2. S. 108. — 127. — 2. Ivan Krmpotić: Ueber die 
Lehren von der Deszendenz und der Rekapitulation. H 1/2. S. 128. — 138. — 3. 
P. S. Pavlović: Kormos Th. : Beiträge zur Molluskenfauna des kroatischen Karstes. 
H. 1/2. S. 139.— 141. — 4. Dr. Jovan Hadfi: Dr. Slavko Šećerov : Zur Kritik 
der Entelechielehre v(in H. Driesch. H 1/2. S. 142.-143. — 5- Dr. ValeVouk: 
Untersuchungen über die Bewegung der Plasmodien I. Teil. Die Rhytmik der 
Protoplasmaströmung. H. 1/2. S. 144.-145- — (Autorefferat). — 6. Dr. Vale Vouk: 
Ueber den Generationswechsel bei Myxomyceten. H. 1/2. S. 146. Autorefferat. — 7. 
Dr. Vale Vouk : Ueber die Palladin's Hypothese vom Blute der Pflanzen. H. 3. S. 
54. — 58. — 8. Prof. dr. Anton Hein^: Ciesielski's Theorie über die Entstehung 
des Geschlechtes bei den Pflanzen, Tieren und Menschen. H. 3. S. 59- — 63. — 
9. Dr. Slavko Šećerov : Ueber die Entstehung der Dyplospondylie der Selachier. 
H. 3. S. 64. (Autorefferat). ■ — 10. Franjo ŠuUje : Ferdo Koch: Geologische Ueber- 
sichtskarte des KTjnigreiches Croatien und Slawonien. Blatt : Medak — Sv. Rok 
(Zone 28. Col. XIII.) H. 3. S. 65. — 11. Josip Poljak: Nikola Žic, Die Vergan- 
genheit des Pisino- Baches. H. 3. S. 66. • — 12. Franjo Kučan : Dr. Fran Tucan, 
Die Kalksteine und Dolomite des Kroatischen Karstgebietes. Sl. 3. Sl 67. — 13. 
Franjo Kučan : Dr. Fran Tucan, Die Oberflächenformen bei Carbonatgesteinen 
in Kartsgegenden. H. 3. S. 67. — 14. Franje Kučan : Dr. Fran Tucan, Gaiit 



ein neues Mineral. H. 3. S. 67. — 15. Dr. Jovan Had ^i: O. Wohlheredt, zur 
Molluskenfauna von Bulgarien. Sv. 3. Str. 67. — 16. Dr. Jovan JJad^i : Hofr. 
Prof. dr. Karl Gorjanovic-Kramberger, Zur Frage der Existenz des Homo aurigna- 
censis in Krapina. H. 3. S. 68. — 17- Dr. Jovan Had\i : Hofr. Prof. dr. Karl 
Gorjanovic-Kramberger, Der Unterkiefer der Hylobaten im Vergleiche zu dem 
des rezenten und fossilen AAenschen. H. 3. S. 69. 

III. WISSENSCHAFTLICHE MITTEILUNGEN. 

1. 5. Štajnei- : Das internationale vulkanologische Institut. H i/2. S. 147. — 148 
-- 2. Dr. K. Babić : „Beitrag zur Fauna des Adriatischen Meeref." H. 1/2. S. 
149.— 154. 

IV. VEREINSMITTEILUNGEN. 

1. Der Verwaltungsauschuss im Jahre 1911. — 2. Statut der astronomischen 
Sektion. — 3- Berichte der a) Astronomischen, b) Ichtyologischen, c) Entomolo- 
gischen und der d) Bakologischen Sektion über ihre Tätigkeit im Jahre 1910. H. 
1/2. S. 155. — 166. 4. Protokol der ordentlichen Hauptversammlung des Vereines, 
abgehalten am 7. Mai. I911. H. 4. S. 34. — 40. — 5. Mitgliederverzeichnis für das 
Jahr 1911. H. 4. S. 41. 

V. BEILAGE. 

1. Dr. Efvin Rössler'- Bericht über die Tätigkeit der ,, Kroatischen ornitho- 
logischen Zentrale" für das Jahr 1909. H. 1/ . S. 1.— 110. 



Ay\yA>^^ 1-1/ N>v 



HRVATSKO PRIRODOSLOVNO DRUŠTVO 

(SOCIETAS SCIENTIARUM NATURALIUM CROATICA.) 
_ 



GLASNIK 

HRVATSKOGA 

PRIRODOSLOVNOGA DRUŠTVA 



GLAVNI UREDNIK: 

D« ANTUN HEINZ, 

KR. JAVNI RED. SVEUČ. PROFESOR. 



SUUREDNICI: 

DR. LJ. GUTSCHY, DR. J. HADŽI, L KRMPOTIĆ, I. POLJAK, 
DR. L. STJEPANEK. 



GODINA XXIII. — SVEZAK 1. i 2. 




ZAGREB 1911. 

VLASNIŠTVO I NAKLADA DRUŠTVA. 



DIONIČKA TISKARA U ZAGREBU. 



u šugarskoj dulibi. 

Prilog k poznavanju flore Velebita. 

Napisao Ljudevit Rossi. 

I. dio. 

Medju predijele Velebita, koji su u botaničkom pogledu do- 
sele skroz sasvim nepoznati bili, spada takodjer i onaj dio iz- 
medju Karlobaga i dalmatinske medje. To je najdivljiji, naj- 
zapušteniji i najsterilniji kraj primorskog Velebita. Bliže mora 
jest goli golcati krš, pun klisura, pećina, kukova, duliba, korita, 
uvala, vrtača, bez ikakve tekućice, s malo vrelaca i nekoliko 
nakapnica, dočim su istočni viši krajevi obrašteni bukovom 
šumom, gdje ćeš naći i po koju snježna ču. Na oskudici vode trpi 
gorko tamošnji narod a po gotovo blago. Znatnija obitava- 
lišta u ovom predjelu jesu Lukovoi Šugarje. 

Sjevero istočno Lukova po prilici 8 km. udaljen jest 
lugarski stan u Šugarskoj Dulibi, gdje smo se zadrža- 
vali od 9. do 24. srpnja 1909., da proučimo tamošnju okolicu 
u bilinskom pogledu. i* ] 

U koliko nam je poznato, pohodili su djelomice ovaj kraj 
i to : Dragutin Hirc^ u travnju 1886., ali nam ne napominje 
nikakvu bilinu već samo puževe iz Lukova Zugarja, zatim 
dr. Degen'^ u društvu dra. Lengyela i A. Smoquine, 1907. i 1908., 
Janchen^ 1907- i napokon Dr. Kümmerle 1909. 



1 Dragutin Hire : Malacologische Mittheilungen. Verh. d. zool. 
bot. Ges. Wien XXXVI. 1886. p. 387—389. 

- Dr. Degen Arpäd ; Lesquerella velebitica n. sp. Magy. bot. 
Lapok. Budapest. VIII. 1909 p. 3 — 24. 

^ E. Janchen : Eine botanische Reise in die Dinarischen Alpen 
und den Velebit. Mittheil. d. natur. Ver. an der Univ. Wien. VI. 1908. 
p. 69—97. 



u Šugarsku Dulibu može se poći ili iz Brušana ili s' Oštarija 
Velebitskih. Mi se odlučismo za potonje, kamo prispjesmo iz 
Karlobaga u noći 7. srpnja 1909. 

Dne 9. srpnja u 6 sati rano uputismo se u pratnji našeg 
provodića (Martina Sikića) iz Oštarija preko sedla Sladovače 
mimo Malog Sadikovca u Ramino Korito. Tom 
nam je zgodom rekao naš provodić, da O starci zovu S 1 a d o- 
V a č u (1286 m.) Sadikovcem, a vrh Sladovače 
Sadikovačkim Kukom. U specijalnoj karti blizu le- 
žeći brijeg J e 1 a r j e zovu oni Sladovačom. Tako isto 
tumačio nam je godine 1896. tadanji vodić Ivan Brkljačić. 
Naš bi provodić mogao imati pravo, (jer on od mladosti po ta- 
mošnjim vršinama blago pase, pak će doista znati, kako se 
koje brdo i predjel zove). Mi ipak nismo njegove nazive popri- 
mili, već smo pridržali kako je to i u specijalnoj karti istaknuto : 
Sladovača i Jelarje. Mali Sadikovac bio bi po 
tumačenju Martina Sikića istočni i južni dio ogranaka Slado- 
vače. 

Ramino korito je duga uska draga, koja se proteže od sje- 
vero zapada prama jugo istoku izmedju Sladovače, Ko- 
njevače i Golog Vrha (1851 m.) sjedne i Pečenog 
Kuka, (1065 m.) Kuka (1270) i PasjegKuka (1383 m.) 
s druge strane, a zarašteno je mladom bukovom šumom. Prije 15 
godina bilo je u gornjem Raminom Koritu livada i pašnjaka 
nu i ti su sada obrašteni. 

Buduć bi ova radnja prevelik prostor zauzela, kad bi se 
sve biljke ubrane na jednom mjestu, navele, to će se samo nekoje 
napomenuti a popis svi j uh ubranih i gdjekojih pobilježenih 
biljaka, biti će pridodan na koncu. 

Na Malom Sadikovcu ubrali smo : Primula Columnae, 
Pyrethrum corymbosum, Thalictrum aquilegifolium, Inula hirta, 
Sempervivum Schlehani, Satureja velebitica, Helianthemum 
balcanicum, Thymus acicularis, Stachys fragilis, Acer obtusatum, 
Thesium divaricatum, Veronica spicata, Phleum nodosum, a 
spuštajuć se niz njega u Ramino Korito: Juniperus sabina, Sor- 
bus aria var. lanigera, Rosa spinosa var. megalacantha, Oxy- 
tropis dinarica, Linum narbonence. Ruta divaricata, Rhamnus 
saxatilis, Libanotis nitens, Arctostaphylos officinalis, Amelan- 



chier oxalis, Salix velebitica, Potentilla australis, Lilium Jankae, 
Coronilla vaginalis itd. 

U Raminom Koritu na podnožju brda Kuka 1205 m. za- 
ustavismo se poradi zanimive flore sastojeće se od : Polystichum 
Lonchitis, Cystopteris alpina, Arabis croatica i alpina, Carex 
brachystachys i pallescens, Salix glabra, Heliosperma quadri- 
fida forma pilosoviscida, Rosa Malyi var. adenoneura, Astrantia 
croatica, Coeloglossum viride var. macro-bracteata, Lonicera 
alpigena, Aquilegia Sternbergii, Myosotis snaveolens, Nephrodium 
rigidum forma meridionalis, Homogyne silvestris. 

Za malo i mi se počesmo uspinjati na Pasji Klanac izmedju 
Pasjeg Kuka 1385 m. i Siljevog Brda 1452 m. gdje ubrasmo : 
Poa pumila, Ranunculus tenuifolius var. velebiticus, Arabis 
Scopoliana, alpina i croatica, Ribes alpinum var. pallidigemmum, 
Genista sericea, Campanula velebitica, Trinia longipes, Atha- 
mantha Haynaldi, Alchemilla Hoppeana var. velebitica, Primula 
Kitaibeliana, Lonicera glutinosa forma šugariensis, Hieracium 
auricula var. melainelema. Zatim se spuštasmo istočnim obron- 
cima Kruga 1342 m. prama Šugarskoj Dulibi ponesav sobom 
Festuca nigrescens, Bromus erectus var. reptans i var. racemi- 
ferus, Ornithogalum tenuifolium, Cofoneaster integerrima forma 
parvifolia, Genista sericea i holopetala, Coronilla vaginalis, 
Polygala nicaeenis var. azurea, Helianthemum balcanicum, 
Libanotis niteus, Cnidium silaifolium, Satureia thymifolia, 
Thymus effusus forma velebiticus, Scrophularia laciniata i mnoge 
druge te stigosmo u predvečerje u lugarski stan u Šugarskoj 
Dulibi. 

Lugarski stan leži u prodolici izmedju Velikog Stolca 1401 m, 
i Plane 1304 m., zaklonjen bukovom šumom, koja je te godine 
tako rodila bukvicom, da su se grane savijale. 

Sutradan dne 10. srpnja uputismo se nakon 6. ure prama 
Krugu. Dan bijaše krasan, nebo čisto a od nikuda nikakva po- 
vjetarca. Odmah se poveselismo dobru početku. Idjasmo sta- 
zicom polagano naprijed, najprije prema sjeveru a zatim za- 
krenusmo na zapad beruć uz put po koju biljku poimence : 
Anthyllis Jacquini, Rosa gentilis, Genista silvestris, Buplenrum 
Sibthorpianum, Athamanta Haynaldi, Satureia velebitica, Allium 
globosum, Oxytropis dinarica, Gentiana tergestina, Crocus nea- 



politanus, Trinia lorgipes. Doskora eto nas na južnom pod- 
nožju i mi se stanemo penjati po golom krševitom obronku 
Kruga (1342 m.). Tu nas iznenadi množina zanimivih vrsti 
božice Flore kao : Bunium alpinum, Minuartia liniflora, Andro- 
sace villosa, Iberis carnosa, Potentilla Tommasiniana, Freyera 
cynapioides, Arabis croatica, Thymus balcanus. Od ovud pre- 
djemo na istočnu stranu, da potražimo bilinu, koju je ovdje 
obreo dr. Degen i radi koje smo ponajvećma bili poduzeli 
ovogodišnje putovanje a to je Lesquerella velebitica 
nova vrst krstašica u Evropi, a koju je kašnje dr. H a y e k^ 
okrstio Degenia velebitica. Degen je brao ovu biljku 
u koturinju (Gerolle) na južnoj i sjevernoj strani M i 1 j k o v i ć a 
Kruga i na Kuku (1270 m.), a A. Smoquina donio mu 
ju je sa brdašca medju ova dva briega, nu posvuda je veoma 
rijetka. Došavši do koturinja pregledavasmo amo tamo što 
pomnije, ali ni traga o njoj. Mi ipak nastavismo potragu, čuč- 
nuvši ogledavasmo koturi nje na sve strane, te nam napokon 
uspije naći jedan mršavi komad, koji nas ponuka, da ponovno 
što točnije i marljivije pretražujemo ovo mjesto te nam zbilja 
dopane ruku nekoliko boljih komada. Posve zadovoljni ovim 
uspjehom pregledali smo obližnje klisurine odkuda ponesosmo 
Festuca croatica, Dianthus bebius, Aquilegia viscosa, Biscutella 
alpestris, Thalictrum minus, Thlaspi praecox, Viola biflora, Ra- 
nunculue velebiticus a preko hrpta prešav uputismo se na sje- 
vero zapadni kraj Kruga na ono mjesto gdje raste pomenuta 
Lesquerella. Ovdje bijasmo sretniji, jer smo za kratko 
vrijeme ipak 10 — 15 primjeraka našli. Na oba mjesta bijaše 
Lesquerella već u plodu. i-Izim ovih bilo je još mnogo nerazvi- 
jenih primjeraka, koje smo ali ostavili u miru. Na zapadnoj 
strani blizu vrha jesu okomite gole khsurine, mjestimice iz- 
šupljene. Sa njihova svoda kapahu tada još vodene kapi. Ove 
udubine služe pastirima za zaklon od nevremena. Pod takovim 
jednim svodom na podu kojega opazismo mnogo Asperugo 
procumlens i Stellaria media, držasmo odmor. Od ovud bijaše 
lijep izgled ali i tužna slika ovog kraja. Počam od obale, svi 



^ Dr. August von Hayek : Die systematische Stellung von Les- 
querella velebitica Degen. Ö. B. Z, 1910. p. 89 — 93. 



humci i brežčići goli, pusti, isprani od kiše i bure, nigdje gr- 
mečka kao ni na preko ležećem otoku P^^a g u. Tek počamši od 
Šugarske Dulibe obrasli su brijegovi bukovom šumom 
premda tu i tamo proviruje dosta krši ; brijegovi pako na dal- 
matinskoj strani jesu posvema goli golcati. 

Po ovim pećinama potražili[smo Primula Kitaibeliana nebi li 
ju našli u plodu, nu moradosmo mahom ustanoviti, nakon što 
smo našli jedan jediti plodovi ti primjerak, akoprem smo na 
više mjesta Kruga nekoliko stotina komada ove biljke pre- 
gledali, da se je ove godine slabo ili nikako zavrgao plod u nje. 

Nakon toga predjosmo opet na protivnu istočnu stranu 
te istim putem vratismo se u p o š t u (tako zovu lugarski stan), 
kamo prispjesmo oko 4 sata poslije podne, posvema zadovoljni 
sa današnjim izletom. 

Krug zovu tamošnji žitelji M i 1 j k o v i ć a K r u g pa tako 
se i napominje u popisu biljaka. 

Dne II. srpnja bijaše tmurno, kišovito vrijeme pa smo 
stoga ulagali biljke. Kad je kiša ponešto prestala popeli smo 
se do pošte zapadnog ležećeg brda (1304 m.), na karti bez 
imena a za koje nam rekoše (lugar Mažuran), da ga oni zovu 
naprosto Plana. Ovo je brdo kamenito i klisurasto, prama 
sjevero zapadu ponešto bukvom obrašteno i isto tako zanimivo 
kao Miljkovića Krug, jer smo na njem našli mnogo 
rijetkih biljka ponajpače Lesquerellu (novo stanište) 
u većem broju, medju kojim bijaše jedan i u cvijetu. 

Sutradan bijaše opet kišovito i veoma hladno, a kad je 
kiša ponešto jenjala, pohodismo ponovno obližnju Planu, 
da pretražimo njezine kukove i da upotpunimo tako našu zbirku. 
Trud nam se je dobro isplatio, mnoge su osobite vrste dopale 
naših ruku : Nephrodium rigidum forma meridionalis, Bromus 
erectus var. reptans, Sahx grandifolia, Aquilegia Kitaibelii, 
Kernera saxatilis, Arabis croatica, Saxifraga Malyi, Ribes palli- 
digenum, Potentilla Clusiana, Rosa spinosissima, Vicia dinara 
(nova za Hrvatsku), Daphne alpina var. patiolaris, Ligusticum 
dinaricum, Inula ensifolia, Onosma Javorkae, Satureia croatica, 
Hieracium purpurascentipes, Gentiana symphyandra, Oxytropis 
dinarica, Genista holopetala. Kiša medjutim, bura i velika 
studen prisili nas napokon na povratak u stan. 



8 

Ružno vrieme potraj a i sutradan do podne, kadno kiša 
presta i pomoli se sunce. Ovu priliku upotrebismo mahom, da 
pohodimo nasuprot Plane ležeći blizi Veliki Stolac 
(1401 m). U dva sata poslije podne podjosmo (nas trojica u 
pratnji lugara) i počesmo se penjati odmah tik lugarskog stana 
jakom strminom, krčeć si put kroz šikarje bukove šume. Nakon 
kratkog vremena izadjosmo na gorske livade opazivši množinu 
velikih modro cvatućih glavičica, koje razpoznasmo kao Aster 
alpinus a koji nam dosele na našim višekratnim izletima na 
Velebit nije pod ruku došao. Razumije se, da smo ga u većem 
broju ubrali, da ga razdijelimo našim prijateljima. Veliki 
Stolac je prama vrhu gol i pokrit lijepim košanicam. Kada 
smo dospi jeli na vrh nastavismo pretraživanje u polukrugu (do 
visine 1360) istoga brijega i povratismo se istočnim neobraštenim 
obronkom. Od bilja ovdje ubranog napominjemo : Festuca 
coarctata, Carex mucronata, Salix velebitica, Dianthus nodosus, 
Polygala Rossiana, Anemone alpina, Arabis Scopoliana, Sedum 
ochroleucum, Potentilla Zimmeteri, Dryas octopetala, Prunus 
mahaleb, Genista holopetala i sericea, Anthyllis atropurpurea, 
Oxytropis dinarica, Helianthemum balcanicum, Bupleurum 
Sibthorpianum, Athamanta Haynaldi, Trinia longipes, Gen- 
tiana Clusiana, Cynoglossum velebiticum, Thymus balcanus, 
Plantago argentea, Hieracium Waldsteinii, Sempervivum Schle- 
hani itd. 

Spuštajuć se jugoistočno prama stazi vodećoj na Mali 
Stolac opazismo na jednom biljku, koja nas veoma obradova, 
jer je veoma rijetka i za Hrvatsku tek u najnovije doba kon- 
statovana.i Bila je to Silene graminea ah žahbože uz najpomnije 
potraživanje ne mogosmo više naći, do li ovaj jedini komad. 
Od ovud sadjosmo u dolinicu, odkuda malo zatim počesmo se 
penjati umjereno položitom ravninom Maloga Stolca 
(1262 m.), gdje nam se odmah s početka pokaza Aster alpinus, 
ah ne tako mnogobrojan kao na Velikom Stolcu. Kašnje 
nadjosmo ga na više mjesta u pomanjim skupinama. Medjutim 
naoblači se nebo. Požurismo se stoga, da poberemo štogodj 
biljaka, koje bujno po košanicama cvijetahu i da se što prije 

1 Rossi Ludwig : Silene graminea Vis. in Kroatien. Magy. bot. 
lapok 1908 p. 278 — 279. 



9 

popnemo na vrh. Tu oko kukova pretražismo pukotine i druga 
zanimiva mjestanca pri čem nam sreća posluži te nadjosmo 
bus od Asplenium viride sa 25 hvoja od kojih bijaše njih 9 
na vršku rašljastih (furcata) a jedan dvostruko rašljast (bi- 
furcata). 

Nebo se počne većma smrkavati, crni oblaci sguštavahu se 
neprestance prijeteći se kišom i mi moradosmo prije reda i teškim 
srcem ostaviti ovaj brijeg, (na kom bi bili možebit našli još koju 
novu vrst ili odliku). Žurnim korakom nastupismo povratak po- 
nesav sobom povrh ostalih ubranih kao na V. Stolcu još i luni- 
perus sabina, Bromus Hackelii, Amelanchier ovalis, Brunus 
spinosa, Rhamnus saxatilis, Smyrnium perfoliatum, Cnidium 
silaifolium, Gentiana utriculosa, Arenaria gracilis, Stachys sub- 
crenata var. angustifolia, Satureia variegata, Cymbalaria mu- 
ralis, A'eronica Jacquini, Valeriana montana, Campanula Wald- 
steiniana, Edrajanthus croaticus, Hieracium pilosella ssp. vul- 
gare b) subvulgare. 

Sišav u dolinicu poče gusta kiša padati, koja nas prisili, 
da se zaklonimo pod bukve, a kad je ponešto jenjala nasta- 
vismo put. Silazeć niz Veliki Stolac uhvati nas ponovno 
jaka kiša ; na brzu ruku ubrasmo još Cerastium grandiflorum, 
Silene multicaulis i Campanula velebitica i mokri do kože pri- 
spijesmo još za dana u lugarski stan. 

Dne 14. srpnja došao je red na Pavelić Kuk. Ovo 
brdo neima u specijalnoj karti imena, već oznaku visine (1084 m.) 
a leži na jugu M i 1 j k o v i ć a K r u g a. Do njega se ide istim 
putem, kao na prije pomenuti, sve do njegovog podnožja a 
onda vodi strma staza do samog Kuka. Tu pretražismo njegovu 
sjevernu i donekle zapadnu stranu, jer poradi velike strmine 
odnosno bezdana nemogosmo dalje. Festuca coarctata, Lilium 
Cattaniae, Iris illyrica, Cardamine maritima, Arabis muralis 
(posliednje dvije veoma rijetke), Daphne alpina var. petiolaris, 
Freyera cynapioides, Lithospernum officinale, Satureia sub- 
spicata, Chaenorrhinum litorale, Lonicera glutinosa, Valeriana 
tripteris var. velebitica, Campanula fenestrellata, Edraianthus 
croaticus, Hieracium spammogenes ssp. monobrachion i pur- 
purascentipes uz mnoge druge budu našim plijenom. Cetvero- 
nožke i puzajuć nastojasmo, da se uspnemo na strmi vršak, 



10 

što nam napokon podje za rukom uz velik napor. Kasnije bijaše 
nam žao ove muke, jer smo pronašli na južnoj strani udobniji 
uzpon nanj. Na vršku prama zapadu iznenadi nas klekovina, 
Pinus mughus, koja je prekrila kamenje i pukotine zaravanka. 
U njezinoj blizini mogao si opaziti : Athamanta Haynaldi, 
Corydalis ochroleuca, Genista sericea i holopetala, Linum al- 
pinum, Achillea clavenae, Scrophularia laciniata, Satureia croa- 
tica, Thymus acicularis, luniperus nana i sabina, Thlaspi praecox, 
Teucrium montanum, Ruta divaricata, Dianthus bebius, Ribes 
pallidigemmum, Cerastium grandiflorum, Rosa gentilis i mnoge 
druge. Spusti vši se niz strme klisure na jug podnožja vidjesmo 
duboko, široko korito medju pećinama s obilnom vodom, koja 
služi tamošnjem žiteljstvu za piće. Još smo pretražili obližnje 
klisure i škrape ne bi li našli Pilea brasilensis, koju je dr. Küm- 
merle u proljeću ove godine našao u jednom primjerku nedaleko 
odovud i koja nam je takodjer iz Albanije poznata. Pošto nam 
bijaše trud uzaludan, nastavismo put istočnom stranom P a- 
velić Kuka (i tu nam se pruži ponovno prilika, da vidimo 
u stijenju dosta veliku i široku uzdužnu pukotinu punu vode, 
koju je vlastnik svojedobno cementom obložio, da mu voda 
ne propada te granama obgradio i da sunce ne ugrije odviše 
vodu). Sad idjasmo opeta nizbrdo do staze, s koje smo skre- 
nuli bili, pa neprestance nizbrdo bukovom šumom prolazeć 
pravcem Miljkovića, i marljivo tražeć gore spomenutu 
Pileu, koju ali ne nadjosmo, dodjosmo napokon u M i 1 j k o- 
V i ć e. Oni leže na maloj ravnici sa lijepim livadama izmedju 
Kruga i Kuka. 

U okolici Miljkovića ubrali smo Bromus erectus var. race- 
mifer, Chenopodium album ssp. viriđeum, Minuartia liniflora, 
Sedum ochroleucum, Potentilla argentea i pedata, Rosa an- 
degavensis var. subsystylis, Anagallis arvensis, Galeopsis la- 
danum, Convolvulus arvensis, Salvia pratensis, Verbascum 
pulverulentum, Cymbalaria muralis, Chaenorrhinum litorale, 
Euphrasia liburnica, Galium purpureum, Anthemis arvensis itd. 

Pokazavši nam pastiri put krenusmo prema S tolačkoj 
Peći t. j. visini po karti 842 m. Iduć polagano uzbrdo ubrasmo 
Marrubiumca ndidissimum, Cotynus coggygria, Eryngium ameth- 
ystinum, Orobanche alba, Echinops ruthenicus, Chrysanthemum 



11 

Visianii, Cynoglossum Columnae, Fumana nudifolia, Lonicera 
glutinosa, Satureia thymifolia, Origanum vulgare var. late- 
bracteatum, Polygala azurea, Alyssum alyssoides te dodjosmo 
u šumicu od Quercus lanuginosa i raznih Acer vrsti kao : pseudo- 
platanus, obtusatum, campestre i monspessulanum var. illy- 
ricum a medju njima i hyrcanum te var. paradoxum. Put bivaše 
sve strmiji, sunce pripicaše žarko a mi u znoju lica primakosmo 
se željenom cilju. Stolaćka Peć jest prostrana špilja sa 
širokim ulazom, visokim svodom, sa kojega padaju neprestance 
vodene kapi, hladovita. Na podu raste mnogobrojna Stellaria 
media, a služi tamošnjem narodu kao zakloni šte blagu od ne- 
vremena i sunčane žege. Ova je špilja za nas znamenita porad 
vrsti paprati Asplenium lepidum kao jedinog dosele sigurnog 
staništa u Hrvatskoj a pronašao ju je dr. Degen prvi. Ona 
raste na vanjskom svodu ulaza medju pukotinama i dosta je 
rijetka. Da se je domognemo, moradosmo napraviti humak od 
kamenja 2 m. visok i još se je trebalo visokom čovjeku dignuti 
na nožne prste, da ju dohvati a u takovom položaju, dosta se 
je namučio, dok ju je podmetnutim nožem sa korijenom izvadio 
iz pukotine. 

Dok se je taj posao provadjao mi smo bili s obližnje pećine 
strovalili veliki bus sa krasnim primjercima Campanula fene- 
strellata, razkomadali i na jedan kamen postavili, da jih kasnije 
s ostalimi biljkami uložimo u mapu. Kada je bio Rade sa va- 
djenjem Aspleniuma gotov tad ga odmah metnusmo u mapu 
a to isto htjedosmo učiniti i prije spomenutom Campanulom, 
ali njoj nigdje traga. Nakon dužeg traženja i razmišljanja sje- 
tismo se, da su ovuda prošle krave, bivše u špilji, te da su tom 
zgodom i našu lijepu Campanulu pojele. Ne preosta drugo van 
potražiti novi primjerak ove vrste. U okolišu ove spilje raste 
bujna Cvjetana, spominjemo samo : Corydalis ochroleuca, Aethio- 
nema saxatile, Peltaria alliacea, Potentilla Tommasiniana, Teu- 
crium Arduini, Cardamine maritima (rijetka), Arabis croatica, 
Amelanchier ovalis, Rubus saxatilis, Rosa spinosissima, Prunus 
mahaleb, Scrophularia laciniata, Asplenium ruta muraria var. 
leptophyllum, Arabis croatica, Sorbus aria, Sedum ochroleucum, 
Rubus saxatilis, Cuidium silaifoHum, Teucrium montanum, 
Stachys subcrenata, Thymus acicularis, Betonica velebitica, itd. 



12 

Na 15. srpnja posije podne, nakon što smo uložili biljke 
medju bugačicu potražismo snježnjaču nedaleko lugarskog stana 
na sjeveru pri podnožju Velikog Stolca. Ona je u pro- 
mjeru 7 — 8 metara široka a preko 10 metara duboka, jer tako 
nizko leži snijeg a koliko ga još ima dublje, nezna se, jer snijega 
nestaje nikada, već novi snijeg zateče stari. Da se do njega 
dodje postavljene su primitivne ljestve, snijeg se siječe poput 
leda, jer je čvrsto sbijen i takov snijeg kad se raztopi služi lju- 
dima i blagu za piće. Nad rubom ove okomite snježnjače a na 
pećinastom obronku Velikog Stolca, do kojega se tek 
pogibelj u života dospjeti može, bijaše tada nekoliko stabala 
n e g n j i 1 a Laburnum alpinum u najlijepšem cvijetu. 

Sutradan poduzesmo izlet na Siljevo Brdo (1452 m. 
po karti), kojega tamošnji narod zove takodjer S i 1 j e v a č a, 
na sjeveru lugarskog stana. Pošto imade još jedna S i 1 j e v a č a 
kod B r u š a n a, gdje su već dr. Borbas, dr. Degen i drugi 
biljarili, to smo, da nebude pomutnje, ime Siljevo Brdo 
u ovoj radnji pridržali. Za krasnoga jutra ostavismo lugarski 
stan te penjuć se uz desni (istočni) obronak Miljkovića 
K r u g a, na kojem mnogobrojne čavke pećine posjedoše a ostale 
zrakom kruži jahu te dospjevši blizu Pasjeg Klanca spu- 
stismo se na desno stazom u uvalu. 

Kraj povaljenih i kojekako unakrštenih bukava ubrali 
smo u njoj Adenostyles australis a zatim smo nastavili uzlaz 
na Siljevo Brdo dosta strmim puteljkom u hladovini bu- 
kove šume dok napokon ne stupismo na sjenokoše pod vrhom 
na kojima pokupismo mnogo zanimivih vrsti kao : Bromus 
reptaus i racemifer, Orchis sambucina, Carex mucronata, He- 
lianthemum balcanicum, Trifolium pratense var. nivale, Bu- 
pleurum Sibthorpianum, Lilium Jankae, Centaurea variegata, 
Festuca ovina, Stachys velebitica, Genista sericea, Thlaspi 
praecox, Oxytropis dinarica, Veronica spicata, Thymus bal- 
canus, Linum alpinum, Anthyllis atropurpurea, Laserpitium 
siler, Deschampsia caespitosa var. varia, Trinia longipes, Inula 
hirta var. rotundifolia, Polygala Rossiana, Teucrium supinum, 
Rosa spinosissima var. megalacantha i Malyi, Libanotis nitens. 
Sabiruć tako primakosmo se klisurastom vršku, koji nam dade 
mnogo raznih biljka poimence : Festuca pungens, Cerastium 



13 

grandiflorum, Dianthus bebius i velebiticus, Ranunculus tenui- 
folius var, velebiticus, Arabis croatica i Scopoliana, Potentilla 
Zimmeteri, Iris illyrica i variegata, Nephrodium rigidum forma 
meridionalis, Thesium Parnassi, Satureia croatica, Plantage 
argentea, Edraianthus caricinus, Cymbalaria muralis, Achillea 
clavenae. Popevši se na hridoviti vrh 1452 m. imali smo krasan 
vidik na more, na Liku, na Velebit koli sjeverni toli južni. U 
tom razgledavanju dokuči se do nas naš provodić Martin Sikić, 
i dade nam svežanj po njemu ubranih biljaka. Kad smo jih 
potanko pregledavali, nadjosmo dva komada Saponaria belli di- 
folia i puni veselja upitasmo ga, gdje jih je našao te s njim 
na rečeno mjesto, nu uzalud, ne nadjosmo ništa a niti na cijelom 
Slijevom Brdu, premda smo se svi što marljivi je za njom 
ogledali. 

Nastavi smo pretraživanje po hrbtu i obližnjim pećinama 
istočnim pravcem i opazismo u sedalcu dosta prostranu mlaku, 
koja bijaše puna bistre vode i koja rijetko kada presuši. Ne- 
daleko od ovud na klisurinama nadjosmo Potentilla Jacquini 
u velikom broju, Helianthemum balcanicum, Dianthus bebius 
sa bijelim i ružičastim cvijetom, jedan veliki bus od Anthyllis 
atropurpurea var. alba, Sempervivum Schlehani, Cotoneaster 
integerrima var. parvifolia, Amelanchier ovalis, Gentiana sym- 
phyandra, Cerinthe alpina var. velebitica, Melittis albida, Glo- 
bularia cordifolia, a kad smo došli do istočne visine 1431 m. 
opet smo našli mnogo drugih novih vrsti : Alchemilla Hoppeana 
var. velebitica, Pinus mughus, Salix grandifolia i velebitica, 
Erica carnea, Arctostaphylos officinalis. Iris graminea, Ane- 
mone alpina, Thalictrum minus, Ribes pallidigemmum, Saxi- 
fraga lasiophylla, Senecio cacaliaster, Crepis alpestris, Edraian- 
thus caricinus, Primula Kitaibeliana,Asperula longiflora,Astrantia 
croatica, Heracleum sibiricum, Gentiana utriculosa i Clusii, 
Arenaria gracilis itd. 

Na povratku idjasmo na rub šume te ponesosmo jošte 
Lamium orvala, Vaccinium vitis idaea i myrtillus, Viola sil- 
vestris, Lonicera alpigena, Hypericum perforatum, Anthriscus 
fumarioides, Luzula nemorosa var. cuprina, Arabis turrita, 
Gymnadenia conopea, Sorbus aucuparia, Cytisus hirsutus, Acer 
obtusatum i mnoge druge. 



14 

Nedaleko zapadne strane Plane (1304 m.) jest Krivi 
Kuk, koj nije u karti označen a biti će nešto preko 1000 m. 
nad morskom površinom uzdignut i gustom bukovom šumom 
pokrit. Vršak njegov je gol i teško se je na nj popeti radi oko- 
mitih klisurina. Tu smo dne 17. srpnja marjivo pretraživali 
sva mjesta, do kojih smo mogli doći, pa nam se je trud i obilno 
isplatio. Izmedju ostalih nabrajamo : Vicia dinara drugo sta- 
nište za našu floru, Lonicera glutinosa var. velebitica, Hieracium 
stupposum var. nivisquamum, Sorbus aria var. lanigera, Calamo- 
grostis varia, Bunium alpinum, Stachys subcrenata var. erio- 
stachya, Bromus Borbasii, Teucrium chamaedrys var. illyrica, 
Poa nemorahs var, coarctata, Campanula Waldsteiniana, Edra- 
ianthus croaticus, Carduus encheleus var. velebiticus, Aquilegia 
Kitaibelii, Arabis croatica, Genista sericea i holopetala, Helian- 
themum balcanicum, Satureia croatica, Daphne alpina var. 
petiolaris, Cerastium grandiflorum, Athamanta Haynaldi, Pri- 
mula Kitaibeliana, Thymus balcanus. 

Dne 18. srpnja bješe ulaganje i premetanje ubranih biljaka. 
Kada smo tako sve obližnje brijegove pregledali, odlučismo 
se na jedan višednevni izlet. 

Za lijepa vremena podjosmo (19. srpnja) preko V e 1 i k o g 
Stolca mimo Maloga Stolca i zadjemo onda u bukovu 
šumu vazda nizbrdice idući, dospijemo nakon jednog sata na 
S t r u ž i c e nedaleko P a n o s a. Ovdje ubrasmo ih pako za- 
bilježismo : Anemone nemorosa, Clematis alpina, Arabis croa- 
tica, Geranium macrorrhizum, Saxifraga Malyi i lasiophylla, 
Rubus idaeus. Rosa gentilis, Cystopteris fragihs, Asplenium 
ruta muraria, Campanula Waldsteiniana, Dentaria enneaphyUa, 
Phyteuma spicatum, Möhringia muscosa. Od Stružice 
okrenemo južno gustom šikarastom strminom, koju je trebalo 
mjestimice sjekirom krčiti, na podnožje P a n o s a ili kako na 
karti stoji Panas Vrh (1261 m.), a odavle na P a n o s. 

Sam vrh Panosa jest golo stijenj e i kamenje, a mršavu 
travu na njem počela je bila baš neka žena kupiti. Medju pu- 
kotinama opazismo tako rijetku Berberis aetnensis var. brachya- 
cantha u listu i mogosmo jedva 3 — 4. komada izvaditi. Od bi- 
ljaka ubranih tečajem u zla za i na samom Panosu spominjemo : 
Abies alba utrešena medju bukvom, Rubus hirtus, Lili.um 



15 

Cattaniae, Scrophularia laciniata var. Pantocsekii, Sorbus aria 
var. lanigera, Hieracium humile var. sarajevense, Campanula 
velebitica, Senecio Fuchsii, Valeriana tripteris var. velebitica, 
Lonicera glutinosa i forma sugariensis, Alyssum alyssoides, 
Polystichum lonchitis, Aspleniiim ruta muraria var. pseudo- 
serpentini, luniperns sabina, Myosotis snaveoleus, Galium lu- 
cidum, Geranium macrorrhizum, Satureia croatica, Semper- 
vivum Schlehani, Ribes pallidigemmum, Salix velebitica, Aqui- 
legia Kitaibelii i mnoge druge. 

Silaz bijaše prama jugoistočnoj strani i veoma 'egotan, 
jer nema puta niti staze, preko hridina i pećina, preskakivajnem 
i sklizanjem na ledjima dospijemo nekako u kotlinicu sa jednim 
jedinim stanom a iz nje predjemo onda u Šarića Duplje 
po karti samo Duple, pa preko stanova B a r i ć a počnemo 
se uspinjati na Debeli Kuk (1271 m.). Spočetka je De- 
beli Kuk neobrašten i posut popriječnim stijenama i kli- 
surama, nu što se više uzdižemo to je i to na sjevernoj i za- 
padnoj strani pokriven bukovom šumom iz koje proviruje ču- 
njasti goli vrh, dočim je istočni i južni dio pust te daje prost 
izgled na dalmatinski goli Velebit a tu nam padaju u oči dva 
brijega radi svojeg stožcu sličnog oblika naime Stapnica 
a pogotovo Stap. 

Prije nego li smo dospjeli pod vrh ubrasmo : Achillea vi- 
rescens, collina var. rosea, Phleum nodosum, Carlina simplex, 
Poa compressa, Salvla pratensis, Thymus subcitratus, Verbas- 
cum pulverulentum i thapsus, Physospermum verticillatum, 
Agrostis vulgaris, Stachys serotina, Senecio alpester var. ovi- 
rensis, Lathyrus sepium, Rumex angiocarpus, Satureia vul- 
garis, Coronilla varia, Tunica saxifraga, Potentilla canescens 
var. typica forma oligodontha, a na pećinama na podnožju 
vrha : Ribes palhdigemmum, Asperula longiflora, Scrophularia 
laciniata, Primula Kitaibeliana, Daphne alpina var petiolaris, 
Teucrium Arduini, Campanula linifolia var. pinifolia, Galium 
erectum, itd. ispustivši mnoge znamenitije vrste, koje smo ali 
već spomenuli na drugima mjestima. 

Gustom bukovom šumom, u kojoj nadjosmo Acer obtu- 
satum u plodu uzpinjasmo se prama vrhu ponesav sobom : 
Polvstichum lonchitis, Scolopendrium vulgare forma crispa, 



16 

Petasites albus, Myosotis suaveolens, Salvia glutinosa, Melica 
uniflora, Trifolium rubens, Anthriscus fumarioides, Polygona- 
tum multiflorum, Melandryum album, Paeonia mas var. pu- 
bescens, Aquilegia nigricans, Cardamine bulbifera, dospijemo 
teškom mukom do čunjastog vrha nenašav tamo ništa osobito 
važna. Nakon malog počinka vratismo se opet u S a r i ć a 
Duplje gdje namjeravasmo prenoćiti. Još za dana smo pre- 
tražili na brzu ruku bližnju okolicu i ubrali Asphlenium ruta 
muraria var. pseudogermanica, Dactylis glomerata var. vili- 
flora, Plantago media, Lonicera xylosteum, Scrophularia no- 
dosa, Rumex angiocarpus, Cerastium tauricum, Verbascum 
thapsus, Symphytum tuberosum, Satureia thymifolia i grandi- 
flora, Cardamine trifolia, Aremonia agrimonoides, Omphalodes 
verna, Acer pseudoplatanus, Cnidium aproides i još neke druge. 

Dne 21. srpnja svanu lijepi dan i mi krenemo rano sjevero- 
istočnim pravcem u polukrugu bukovom šumom preko Š a- 
rića Plančice i Piskovite Kosice u Palež 
po karti Šarića Duple gdje je lugarska kuća. Od S a- 
rića Plančice do Paleža pobilježismo : Sorbus aria 
i aucuparia, Acer obtusatum i pseudoplatanus, Rubus saxa- 
tilis, Cornus mas, Brunella vulgaris, Salvia glutinosa, Calam- 
mintha grandiflora i thymifolia, Origanum vulgare var. late- 
bracteatum, Verbascum Chaixi, Scrophularia laciniata, Digi- 
talis ambigua, Geranium molle, Aspidium filix femnia var. 
fissidens i filix mas, Asplenium ruta muraria i trichomanes, 
Gentiana cruciata, Achillea vriescens, Lonicera alpigena, Mar- 
rubium candidissimum. 

Oko 7 sati u jutro podjosmo Suhom Dragom u hladovini 
guste bukove šume neprestance se uspinjuć. Nastavivši put 
podjosmo izpod Ražanačkog Vrha, po karti Po- 
ljana (1442 m.) a onda se spustimo na Trošeljevac 
livade. U Suhoj Draži ubrali smo izmedju ostalih : Pe- 
tasites albus, Lilium Jankae, Aster belhdiastrum, Digitahs 
ambigua, Aruncus silvester, Sanicula europaea, Adenostyles 
austrahs, Chaerophyllum aureum, Lamium orvala, Hieracium 
retyezatense, Cardamnie polyphylla, Rhamnus fallax, Herac- 
leum sibiricum a na Trošeljevcu : Luzula campestris, Veratrum 
Lobelianum, Dianthus bebius, Hieracium cymosum ssp. gna- 



17 

phalophorum, Malva moschata var. laciniata, Alchemilla sub- 
crenata, Chrysanthemum corymbosum, Thymus balcanus, An- 
thyllis alpestris, Centaurea stricta, Cirsium eriophorum itd. 

Od Troše Ijevca ide se nešto niz brdo a onda se po- 
činje uspinjati na Samar na koji za jedno pola sata i pris- 
pjesmo. Provodić (lugar Biljan) reče nam, da je to ravni Samar, 
a onaj Ravni Samar po karti južno R i z v a n u š e, da se 
zove Došen Samar, Tečajem našega iztraživanja po sred- 
njem Velebitu sve smo brijegove, koje Kitaibel spominje, našli 
izim Samara i- Silaga, a naslućujuć, da bi Silag ovdje 
negdje u blizini biti mogao zapitasmo lugara, da li on znade 
za brdo Silag. Kako ne bi gospodine, ta eno ga tamo kako 
strši južno V i s o č i c e, ali se ne zove Silag nego Šiljak. 
Sad mi je razumljivo bilo, zašto je pisao Kitaibel Szilag, 
jer on naime kao inostranac Nijemac ili Magjar nije mogao is- 
pravno ubilježiti pravilno Šiljak, pak si je pomogao kako je 
umio. Pošto smo tako ustanovili položaj Silaga trebalo nam 
je takodjer da ustvrdimo koji Samar je mislio Kitaibel. 
Tu nam je dobro došla ova njegova izreka kod Aquilegia vis- 
cosa : Crescit^ in alpibus Croatiae : in septemtrionali latere 
cacuminis Badany et in fissuris parietis calcareis ingens 
demersio infra cacumen Szilag disterminatur ab abysso, quam 
cum hoc alia bina : scilicet Szamar et Viszocsicza minor formant' ' . 
Prema gore rečenom proizlazi, da je Kitaibel bio na ovom 
Samaru, na kojem bijasmo i mi i koji odgovara brdu južno 
ležećem od Ražanačkog Vrha (po karti P o 1 j a n a 1442 m.) 
a ne mogu biti Samari označeni u specijalnoj karti, koji leže 
podalje prema sjevero zapadu niti mogu sačinjavati ovaj bez- 
dan. Mi ga nazvasmo za razliku od drugih Samara, Samar 
Kitaibelov. 

Zapadni dio Samara jest bukovom šumom pokrit, na 
sjevernoj strani pod vrškom imade takodjer nešto bukove 
šume nižeg rasta, dočim je istočni i južni kraj njegov gol. Mi smo 
na Samaru pretražili njegov istočni dio sve do ruba, niže kojeg 
leši Jadrina Poljana, što odgovara J a n d r i n o j 
Poljani. 

1 Waldstein et Kitaibel Descriptiones et Icones plantarum ra- 
riorum Hungariae. Viennae 1805. II. p. 184. tab. 169. 

2 



18 

Napomenut ćemo samo nekoje biljke od onih, kojih nije 
naveo N e i 1 r e i c h-) : Festuca nigrescens Koeleria eriostachya, 
Oxytropis dinarica, Chaerophyllum aureum, Achillea clavenae, 
Primula Columnae, Plantago argentea, Thymus acicularis, 
Erica carnea, Knautia intermedia, var. velebitica, Bromus 
erectus var. reptans i var. glaber, Bupleurum Sibthorpianum, 
Trinia longipes, Libanotis nitens, Carex brachistachys i semper- 
virens, Lihum lankae iforma biflora, mnogobrojna, SaUxgrandi- 
foha, Arabis Scopoliana, Linum narbonense, Thesium hno- 
phyllum. Iris variegata, Orchis globosa i maculata, Cnidium 
silaifoUum, Teucrium supinum, Stachys velebitica, Semper- 
vivum Schlehani, Gymnadenia conopea, Rosa spinosissima, Bi- 
scutella alpestris itd. 

Buduć nam je još mnogo vremena stajalo na razpolaganje, 
to odlučismo pohoditi Samare, koje medjutim provodić (lugar 
Biljan) ne poznaje, već ih zove po njihovim vršinama: Goli 
V r h 1386 m., S t r u ž n i V r h 1305 m., koja imena smo i mi 
pridržali. Oko 3 sata poslije podne spustismo se niz Samar u 
Trošeljevac a malo više njega počesmo se penjati jakom 
strminom na Goli Vrh. 

Goli Vrh, Stružni Vrh u obće Samari kako je 
u karti ubilježeno, jesu bukovom šumom obrasli, samo su im 
vrhovi goli. Sa jugo-zapadne strane su položitiji, dočim na 
sjevero-istočnoj manje šumovitoj padaju naglo strmo dolje 
tako, da je izmedju njih i brda Orlj e duboki bezdan. 

Tu ubrasmo u Velebitu dosta rijetku Corallorrhiza trifida, 
zatim Carex silvatica, Allium ursinum, Maianthemum bifolium, 
Ranunculus platanifolius, Silene saponariaefolia, Prenanthes 
purpurea, Dianthus velebiticus, Mercurialis perennis, Vaccinium 
myrtillus, Myosotis snaveolens, Lathyrus vernus. 

Izišavši na čistinu penjasmo se marljivo pretražujuć stijenj e 
i kamenje a popev se na vrh Golog Vrha (1359 m.), bilja- 
rismo po hrptu, a odavle podjosmo da prenoćimo ovdje izpod 
vrha, nu lugar nije dao za Boga, da šta ćemo tu, da idemo dalje 
do S t r u ž n o g Vrha. 

■^ Dr. August Neilreich : Die Vegetations-verhältnisse von Croa- 
tien. Wien iSfxS. p. I.— VII., I.— XU. i 1—288. 



19 

• 

Od biljaka sa Golog Vrha bilježimo: Carex Leersii, 
Thymus Kerneri, Adenostyles australis, Tulipa Grisebachiana 
ali već u plodu, Physospernum verticillatum, Orobanche gracilis ,. 
Senecio Fuchsii, Inula hirta, Sorbus austriaca, Ornithogalum 
tenuifolium, Arabis Scopoliana, Hieracium cymosum ssp. gnapha- 
lophorum, Festuca pungens, Koeleria eriostachya, Anthyllis al- 
pestris, Stachys subcrenata var. augustifolia i velebitica, Saxi- 
fraga Malyi, Rosa gentilis, Knautia intermedia var. velebitica 
i mnoge druge. 

Izmedju Golog i Stružnog Vrha spominjemo 
samo : Senecio Doronicum, Adenostyles alliariae, Asplenium 
viride var. inciso-crenata, Poa hybrida, Geranium phaeum, 
Asarum europaeum, Cerastium ciliatum, Rubus hirtus, Globu- 
laria bellidifolia, Gnaphalium silvaticum, Hypochaeris illyrica, 
Cynoglossum v^elebiticum, Hypericum hirsutum, Asperula odo- 
rata, Helianthemum balcanicum, Primula Kitaibeliana, Inula 
ensifolia, Centaurea bracteata, Oxytropis dinarica, Athamantha 
Haynaldi, Arctostaphylos officinalis. 

Ispod Stružnog Vrha na Marasovim Strugama imade 
vrelo koje dne 21. srpnja 1909. potražismo. U 5 sati i 25 časova 
u jutro imadjaše zrak u hladu 13° Cels., voda u hladu 9 Cels. 

Ovo vrelo izvire iz pećine, ne presuši nikada i sadrži dobru 
pitku vodu. 

Oko 6 sati u jutro spustismo se u dolinu te stupasmo zatim 
preko Piskovite Kosice, Sari ć^a, P 1 a n ć i c e prama 
ŠarićaDuplj u. Odavle pođosmo napokon i na C r n i Vrh, 
na karti bez imena i bez oznake visine, ležeći na sjevero istočnoj 
strani P a n o s a. Tu smo za malog odmora ubrali medju inima : 
Carduus encheleus var. velebiticus, Hieracium Waldsteinii, 
Bromus erectus var. glaber, Silene nutans i livida, Inula oculus 
Christi, Cerinthe alpina var. velebitica, Campanula Scheuchzeri, 
Verbascum pulverulentum, Cynoglossum velebiticum, Senecio 
rupestris, Sedum ochroleucum, Carex leporina, Arabis croatica, 
Ribes palhdigemmum, Satureia acinos itd. 

Ove smo biline našli ponajvećma na jednoj maloj kame- 
nitoj čistini blizu vrha, jer je Crni Vrh inače takodjer 
obrasao bukovom šumom i bit će niži od P a n o s a po prilici 
za 100 — 150 metara. Zatim se spuštasmo nizbrdlice uzevši pra- 



20 

vac prama M a 1 (j ni S t o 1 c u u blizini kojeg kod jedne duboke 
i okomite snježnjače dadosmo ubrati u najljepšem cvatu nala- 
zeću se Lunaria rediviva a od Malog Stolca ponesosmo 
jošte sobom Geranium macrorrhizum. Prešavši jošte Veliki 
Stolac, silažasmo u Šugarsku Dulibu. 

Dok smo mi 23. srpnja kod ulaganja zaposleni bili poslasmo 
dva čovjeka na Saljev Kuk (1194 m.) jugo-zapadno od 
Plane. To je goli kameniti brijeg, pun škrapa, pukotina i udu- 
bina, kojekako raztrgan i na istočnoj strani rijetkim bukvama 
pokrit. Uzpon je radi okomitih stijena veoma oteščan, nu da je 
osobito zanimiv osvjedočisrno se po donesenim biljkama od kojih 
nabrajamo ovdje samo : Drypis Jacquiniana, Hieracium leu- 
cocephalum, Cynoglossum creticum, Lilium Martagon var. 
Cattaniae, Knautia purpurea var. dissecta, Populus tremula. 
Rosa echinocarpa, Carduus encheleus var. velebiticus, Cerinthe 
alpina var. velebitica, Sorbus aria var. edulis, Thymus effusus, 
Teucrium Arduini, Senecio alpester var. ovirensis, Sambucus 
racemosa, Lonicera glutinosa, Satureia croatica, Arabis croatica, 
Ribes pallidigemmum, Genista holopetala, Acer monspessula- 
num var. illyricum. Ruta divaricata, Scrophularia laciniata, 
Festuca croatica, Aquilegia Kitaibelii itd. 

Prije odlaska ubrasmo jošte okolo lugarskog stana nekoje 
biljke poimence : Ranunculus acer, Luzula nemorosa, Polygo- 
natum mviltiflorum, Epipactis latifolia, Roripa silvestris, Cheno- 
podium bonus Henricus, Saxifraga lasiophylla, Fragaria vesca,, 
Verbena officinalis, Lamium orvala, Teucrium supinum, Hiera- 
cium silvaticum, ssp. semisilvaticum, Plantago lanceolata, 
Euphrasia salisburgensis var. coerulans, Satureia grandiflora,. 
Gentiana symphyandra, Primula Kitaibeliana, Arctostaphylos 
officinahs i mnoge druge. 

Preostalo pako vrijeme upotrijebismo, da pohodimo jednu 
snježnjaču. Ova leži na sjevero-zapadu lugarskog stana, po 
prilici jednu hiljadu koračaja daleko u nizini medju golim 
liticama. Veoma je prostrana, ima u njoj dosta vode a snijega 
bijaše tek nešto pri dnu. Unutar snježnjače ubrasmo : Fritillaria 
neglecta u plodu. Rosa ferruginea, Corydalis ochroleuca, Sorbus 
austriaca a izvana nje Cystopteris alpina var. regia, veoma 
mnogobrojna, Festuca croatica, i Crocus neapolitanus u plodu. 



21 

I time smo zaključili naša pretraživanja u Š ugarskoj 
D uli bi. 

Dne 25. srpnja krenusmo mimo M i 1 j k o v i ć a Kruga 
na Pasji Klanac. Ovdje se zadržasmo kratko vrijeme, da ube- 
remo na njem i na Pasjem Kuku još po koju biljku. Naprotiv 
leži Goli Vrh (1451 m.) krševit i na rijetko bukovom šumom 
pokrit, na kojega se je mučno uspeti i na kom ne raste, kako 
smo kašnje dočuli, ništa osobita. Na Pasjem Klancu 
i na Pasjem Kuku ubrali smo : Polystichum lonchitis, 
Koeleria eriostachya, Edraianthus croaticus, Achillea clavenae, 
Asperula odorata, Lamium maculatum, Heracleum sibiricum, 
Saxifraga Malyi, Hypericum hirsutum, Lathyrus sepium, An- 
thyllis Jacquini, Bupleurum Sibthorpianum, Oxytropis dinarica 
i druge nekoje a spustivši se u Ra mi no Korito idjasmo 
do podnožja Kuka (1205 m.). Od ovud smo ponijeli sobom: 
Primula Kitaibeliana, Ornithogalum umbellatum, Carex orni- 
thopoda, Polystichum dilatatum, Nephrodium phegopteris, 
dryopteris i Robertianum, Melica uniflora, itd. 

Nastavivši put zaustavismo se na podnožju K o n j e v a č e 
na jednom pećinastom gustom bukovom šumom i šikarjem 
obraštenom mjestu gdje ubrasmo : Solanum dulcamara, Asple- 
nium viride var. inciso-crenata u krasnim primjercima, Lactuca 
murahs, Moehringia muscosa, Saxifraga lasiophylla, Peltaria 
alliacea, Daphne mezereum, Actaea spicata, Campanula Wald- 
steiniana, Geranium robertianum, Calamintha grandiflora. Kada 
smo idući Raminim Koritom dospjeli pod Mali Sadikovac i po- 
čeli se penjati ubrasmo još Campanula fenestrellata, Satureia 
croatica i thymifoha, Potentilla pedata, Anagallis feminea, Koe- 
leria splendens i Acer campestre a prispjev na gornji obronak 
Aconitum anthora, Dianthus silvestris i nodosus, Cerastium 
fontanum, Stachys serotina i var. dalmatica, Viola arvensis, 
Galium purpureum te Chrysanthemum Visianii. 

Čuvši, da imade na blizo vrela, odosmo do njih na zapadno 
podnožje Konj evače, gdje nad j osmo više omanjih i dva oveća 
vrelca na okupu. Jedno od tih imadjaše .... 11" Cels. 

a drugo 12" 

zrak pako 30" 

sve troje na suncu mjereć, jerbo su vrela na sasma otvorenom 



22 

mjestu. Voda bijaše posvema čista i bistra, te pitka a vidjelo 
se kako ključa. 

U okolišu ovih vrelaca ubrasmo : Arabis hirsuta, Achillea 
millefolium, Cynanchum vincetoxicum, Gali um verum a uz- 
pinjuć se prama Sladovači Eryngium amethystinum, Filipen- 
dula hexapetala, Origanum vulgare var. latebracteatum, Bromus 
erectus var. reptans, Agropyrum intermedium var. vires- 
ceus, Smyrnium perfoliatum, Thymus balcanus, Inula ensi- 
folia. 

Kako smo bili na Sladovači godine 1896. početkom 
lipnja to bijasmo sada radoznali, kakva će biti na njoj ljetna 
flora. Istina je, bilo je tu mnogo vrsti, nu kako je bilo vrijeme 
već poodmaklo, mogli su se naći samo pojedinci bud u ocva- 
tanju bud u plodu, dočim je prave bujne flore već ponestalo, 
tim više, što je i blago pasuć tuda, svoje pridonijelo. Ako i nismo 
bili sasvim zadovoljni sa našim izletom ipak je cvjetana S 1 a- 
dovače radi množine različitih i rijetkih vrsti za stranca 
veoma zanimiva. Evo samo nekojih : Nephrodium rigidum 
var. meridionale i var. australe, luniperus sabina, Festuca 
spectabilis var coarctata, Bromus erectus var. Hackelii, Lilium 
carniolicum var. Jankae, Salix velebitica, Dianthus velebiticus, 
Cerastium grandiflorum, Clematis integrifolia, Arabis croatica, 
Ribes pallidigemmum, Potentilla Clusiana, Rosa spinosissima 
var. spinosa, Genista silvestris, sericea i holopetala, Anthyllis 
"Jacquini, atropurpurea i illyrica, Oxytropis dinarica. Ruta di- 
varicata, Helianthemum balcanicum, Athamanta Haynaldi, Li- 
banoiis intens, Primula Kitaibeliana, Androsace villosa, Gen- 
tiana symphyandra, Satureia subspicata i croatica. Scrophu- 
laria laciniata, Plantago argentea, Lonicera glutinosa, Campa- 
nula Waldsteiniana, Edraianthus tennifolius, Kitaibelii i cari- 
cinus, Chrysanthemum Visianii, Achillea clavenae, Hieracium 
villosum ssp. villosissimum i mnoge druge. 

U sistematički popis poprimi jene su biljke takodjer sa 
Sladovače i Konjevače ubrane godine 1896. i 1907., 
akoprem ova dva brda zapravo ne spadaju u područje Š u- 
garske Du libe kao ni P a n o 5, Crni Vrh, Debeli 
Kuk, Golii StružniVrhte Samar; nu kako je tako 
rekuć sve na blizu i da podademo podpunu sliku našega djelo- 



23 

vanja u onom kraju kao što da našim nasljednicima olakšamo 
njihove izlete, to smo sve to složili u jednu cjelinu. 

Naše je biline pregledao i neke označio dr. Degen iz 
Budapešte, Hieracije pregledao i opisao je Karl Hermann Zahn 
iz Karlsruhe a Rosae sa Sladovače označio je pokojni već 
dr. Borbas iz Budapešte. Svima njima izrazujemo ovime 
našu najdublju zahvalnost, jer jedino uz njihovu Ijubeznjivu 
pripomoć bijasmo kadri, da ovdje u našoj zabiti složimo nešta 
savršenijeg. (Popis vrsta dolazi u slijedeći svezak.) 

U Karlovcu dne 22. veljače 1911. 



Biologijska klasifikacija i fauna naših 
sladkih voda. 

Sa 37 slika u tekstu. 
Napisao Dr. Lazar Car. 

Ovaj prilog za faunu naših sladkih voda, pod kojim razu- 
mievamo sladke vode, ne samo Hrvatske i Slavonije, nego i 
Dalmacije, Bosne-Hercegovine i Istre, u koliko mi je dakako 
do sada pošlo za rukom, da ih iztražim, izradjen je već g. 1908. 
i bio je prvobitno namienjen za ,, Zemljopis Hrvatske", izdavan 
po dru. Arturu Gavazziu. 

Kad sam još u svoje doba bio pozvan, da za rečeno djelo 
naše sladke vode obradim, bio sam u nemaloj neprilici. Jer 
u tom pogledu neimamo žalibože još skoro nikakovog materiala. 
Sto dakle da uradim ? Jedno ovako u veliko zasnovano djelo, 
kao što je bio ,, Zemljopis Hrvatske", mora da sadržaje sve 
rubrike, koje u nj spadaju. A mnoge od tih rubrika neimamo 
za danas još čime da izpunimo. Na mjesto da odustajem od svega, 
odlučio sam se radje, da iznesem bar ono malo fragmentarnoga, 
što sam imao na razpolaganju, tim više, jer inače nisam i onako 
imao gdje da isto publiciram. — Uz to vodilo me je pri tome 
i ovo načelo. Prije nego zapravo pristupimo sistematičnome 
obradjivanju naše faune, treba kao i pri svemu, neke stalno 
odred jene osnove, nekog okvira. Odvažio sam se dakle na to, 
da iznesem bar taj okvir, kojega počeh tek pomalo, više pri- 
mjera radi, izpunjavati, ne bi li tako i druge prijatelje prirode 
koji, ako i imadu zgode i spreme sakupljati prinose za našu 
faunu, ali im možda manjka prava direktiva, neki putokaz, 
kako i u koju svrhu da se to prikuplja, na što izdašniji rad u 
tom pogledu potaknuo. Treba nadalje ovakav rad oživiti time, 
da mu se označe neki viši znanstveni ciljevi, neka dalekosežnija 



25 

svrha, jer se danas već nebi nitko više ni našao, da bez dalnjega 
interesa samo konstatira i nabraja životinje. 

Kako mi je dakle u prvom redu lebdila pred očima ova 
namjera, i kako je poznavanje naše cjelokupne faune još uviek 
u velikom zaostatku, nisam po tome imao ni svrhu da podam 
baš cjelokupan popis svega onoga, što je do sada poznato; meni 
je bilo više do biologijskih momenata. Po tome neka se dakle 
ni ova moja radnja ne uzima za kakovu monografiju naših 
sladkih voda. Uz to kako je ista već prije više godina napisana, 
molim za blagohotni obzir, ako bi se u njoj našlo i u biologij- 
skom pogledu štogod možda zastarjeloga. 

Sa ovom dakle molbom, da se sve spomenute okolnosti 
blagohotno uvaže, iznašam evo ovaj rek' bi pokus ,, Biologijske 
klasifikacije i faune naših sladkih voda" post tot discrimina 
rerum ipak na javu. 

U Zagrebu dne 12. lipnja g. 1911. 

Fauna naših sladkih voda. 

Sladke vode dijelim sa stanovišta hydro-biologije u četiri 
skupine : 

1. Jezera. 

2. Ribnjaci i mlake iliti manje 1 najmanje stajaće vode. 

3. Rieke. 

4. Gorski potoci. 

Pošto ću karakteristiku pojedinih skupina iztaknuti tamo, 
gdje će biti govora o svakoj napose, prelazim umah na 
razmatranje samih ovih skupina. 

1. Fauna jezera. 

Za biologa je jezero oveće spremište sladke \'ode, kojega 
fauna i flora sačinjava za sebe jednu cjelinu, jednu bioložku 
zajednicu. Ako i nije jezero od ostalog svieta posve izlučeno, 
jer dobiva s jedne ili s više strana pritok vode, s druge strane 
opet ista po prilici količina vode jednako iz njega izlazi, nadalje 
mu stoji površina sa pokrivaj ućim ju zrakom pogledom na 
plinove u zamjeni, a kiše i vjetrovi, pak i neki organizmi kao 
n. pr. ptice mu neke' substancije sa kopna donose, djelomice 



26 

i odnose — ipak je to sviet za sebe, neki mikrokosmos, u kojem 
su se razvile ne samo stanovite životinje i biline, nego se je 
i neka ravnoteža izmedju njih tečajem vjekova ustalila. 

Sav ukupni životinjski sviet, koji živi u jednom jezeru, 
dobiva svoju hranu u zadnjoj liniji od bilina, koje u istoj onoj 
vodi živu i opet svoju hranu prima iz dotične vode, t. j. od an- 
organskih substancija, koje se u vodi nalaze i organskih substan- 
cija, koje stoje momentano bilinama na razpolaganje, a da su 
prije nebrojeno puta prošle kroz tjelesa bivših bilina i životinja. 

U prvom redu potiče ugljična kiselina, koju biline iz vode 
primaju od životinja, koje ju za svoga života jednako produ- 
ciraju i u svoj medium izpuštaju. Ugljičnu kiselinu reduciraju 
biline pomoću chlorophvlla i pod uplivom svjetla, te ju pre- 
tvaraju u takove tvari, koje mogu životinje asimilirati. Biline 
se dakle hrane hranom, koja je raztopljena u okolišnom mediju 
— vodi, a potiče od animalnog života ; životinje nasuprot troše 
tvari, koje su se u bilinskim tkanima stvorile. 

Ako i jesu jezera u geoložkom pogledu na j mlad je a i krat- 
kotrajne tvorine, ipak ona u bioložkom pogledu predstavljaju 
ograničene prostore, u kojima je potrebna bilanci ja izmedju 
životinja i vegetabilija ne samo već davno postignuta, nego 
se i jednako uzdržaje. Nijednog carstva ne smije a i ne može 
trajno biti više ili manje, nego to interesi onoga drugoga izis- 
kuju. Razmjer se u neku ruku automaski izpostavlja. 

Prilike pako bioložke u jednom povećem jezeru (samo takova 
imamo ovdje pred očima) proizvadjaju, da nisu ni sve biline, 
ni sve životinje jednako po jezeru razmještene, nego sačinja- 
vaju neke udruge, koje su na stanovite dielove jezera ograni- 
čene. Po tome možemo, obzirom na organski sviet, u jezeru raz- 
likovati tri predjela iliti regije : obalnu, onu dubljine i treću 
regiju, koja obuhvaća svukoliku ostalu slobodnu vodu. 

I. Obalna zajednica životinja i bilina iliti 
litoralna biocoenosa 

Nalazi se u predielu, koji se stere duž obale okolo na okolo 
čitavoga jezera, od samoga ruba obale u dubinu od kojih 5 
do 25 m. već prema veličini jezera. Cim je jezero veće, u tim 
veću dubljinu siže litoralna regija. 



^7; 

Osobitosti, koje ovu regiju karakteriziraju, jesu : pećinasto 
sa kamenjem posuto, pjeskovito ili zamuljeno dno, osvjetljena 
voda sa promienljivom temperaturom, slabi tlak i izdašno gi- 
banje vode (pljuskanje valova). Ovo je onaj prediel, koji je 
uslied raznolikosti tla i raznih odnošaja, što se gibanja vode 
tiče, podvrgnut raznim promjenama. Ovaj prediel je ujedno 
najbogatiji na životinjstvu i bilinstvu. Životinje i biline ovoga 
prediela i od najprije su poznate, to je ona fauna, koja je sta- 
rima od jezera jedina i poznata bila. 

Ovdje živu vodene biline kao: Trska {Schilfrohr, Phrag- 
mites communis), Rogoz {Rohrkolben, Typha latifolia) i Vez- 
Ijika (Tcichhinse, Scirpus lacustris). 

Nympheaceae, Potamogetaceae, Halorageae, Ceratophy- 
Ueae, Hydrocharidae. Tu su čitave tratine od Characea, zatim 
Cladophora, Ulothrix, Leptothrix, Oscillariae itd. Tuj se na- 
laze i nizke Alge kao Diatomeae, Desmidiaceae, Vaucheriaceae, 
Palmellaceae itd. 

Od životinja spominjemo vodene Ptice, Reptilia, Amphibia, 
Ribe, Insecta, Hydrachnidae, Entomostraca, Mollusca, Vermes, 
Hydrae, Spongiae sve do najnižih Protozoa. 

Ova fauna je u raznim jezerima razna, zatim se mienja 
i prema sastavu tla. Prema kamenitom, pjeskovitom ili za- 
muljenom tlu dolaze razne biljke, a prema ovim se opet rav- 
naju životinje. I tako možemo po tome u jednom te istom ve- 
likom jezeru prema karakteru obale susresti mjestimice malo 
drugačiju faunu. 

Sad samo još da malo oštrije ograničimo faunu ove regije 
od fauna ostalih dviju regija. Pošto je u litoralnoj regiji i voda 
nemirnija i podvrgnuta većim promjenama pogledom na bi- 
stroću i temperaturu a i druge prilike su različitije, to moraju 
i životinje, koje ovdje živu, biti nješto jače, živahnije i resisten- 
tnije. One se spuštaju na dno, ili se hvataju bilina ili drugih 
u vodu uronjenih predmeta, ili se mogu privremeno pričvrstiti, 
ili se povlače u zakutke za jakog pljuskanja valova. U ovoj 
litoralnoj regiji živi ne samo najveći broj životinja u obće, 
nego i naj različitije vrsti. Napokon žive jedino ovdje najviše 
biline. 



28 



2. Zajednica životinja i bilina u dubini je- 
zera, iliti bathybicka biocoenosa. 

Ovd organismi zapremaju svekoliko dno jezera unutar 
prvašnje litoralne regije, dakle u dubinama, koje se steru izpod 
5 — 25 m. U ovoj je regiji dno ilovasto ili zamuljeno, mekano, 
bez svih hrapotina. Voda je mirna i bez većih promjena tem- 
perature. Zima je gotovo konstantna, jednaka = 0° ili malo 
samo iznad ništice. Tuj vlada djelomična ili posvemašna tmina; 
direktnog saveza sa zrakom nema. Jezero nije ovdje podvrg- 
nuto periodičkim promjenama, neima promjena ni dnevnih 
ni godišnjih. 

I u ovoj regiji živi još priličan broj limicolnih (u mulju 
živućih) životinja, koje više ili manje svim tipovima sladko- 
vodnih životinja pripadaju. Ima tu Turbellaria, Crustacea, 
Riba, Arachnida, Gasteropoda, Annelida, Nematoda, Insecta 
i tako dalje i osobito mnogo još Protozoa ; ukupno svega skupa 
do kojih sto vrsti. Prema većoj dubini se njihov broj sve više 
proriedjuje. Ipak ih je nadjeno i u najvećim dubinama, tako 
u Genevskom jezeru u 309 m dubine, u Como-jezeru u dubini 
od 415 m, i u Bajkalskom jezeru u dubiai od 1370 m. 

Životinje u tim dubinama potiču iz litoralne regije. Po- 
jedini su individui iz obalnog predjela zalutali u veće dubine 
i ovdje osnovali kolonije. Svakako je još trebalo, da su se novim 
tuj prilikama prilagodile. Dospjevši u ovaj siromašni i rela- 
tivno mirniji predjel, promienile su prvašnji tip u slabije i krž- 
Ijavije varietete. Kao što su i ljudi, koji živu pod klimatički 
nepovoljnijim odnošajima, ili stoje u neprekidnoj borbi sa ne- 
prijateljima, jači i krjepči, jer su medju njima slabići već odavna 
iztriebljeni, a preostaju jednako samo oni, koji onim neu- 
godnim prilikama mogu bolje odoljevati. Ako se koji takav 
izseli u mirnije krajeve, moći će se i oni slabiji njegovi potomci 
uzdržati, i tako ovo novo pleme ne će više pokazivati krjep- 
koće i jakosti, koja karakterizira one u pradomovini. Po tome 
je sasvim krivo, kad bi tko otišao medju takove jake, da po- 
stane i on jak, jer se takovi postizavaju samo iztriebljenjem 
slabih. 



29. 

Bathybicna fauna raznih, jezera pokazuje neki zajednički 
obćeniti karakter, što je posljedica jednoličnosti medija ; vrs^i 
su ipak u raznim jezerima ponešto razne, jer potiču od obalnih 
životinja dotičnih jezera, koje, kako smo već gore spomenuli, 
nisu u svim jezerima iste. 

Bilinski sviet je u bathybicnoj regiji slabo razvit. Tratine, 
kakove sastavljaju Characeae, prestaju u dubinama od 20 do 
25 m, na granici litoralne i duboke regije. Dublje od one zone 
sve do 100 m. nalaz,imo na površini mulja još neki mrki sloj 
od nizkih Alga (Palmellaceae, Diatomeae, Oscillariae) to je 
t. ZV. po F. A. Forelu prozvani organski ,,Filz". U većim du- 
binama, kamo ne dopire vjše svjetlo, neima ni bilja, dakle ni 
produkcije organske substancije. Zato ali ipak, kako smo gore 
vidili, ne manjkaju u tome predjelu životinje. Odakle primaju 
one svoju hranu, viditi ćemo kasnije. 

3. Zajednica životinja i bilina, koje na pu- 
cnju slobodnu vodu iliti pelagična bio- 

c o e n o s a. 
To su oni organismi, koji napučuju svukoliku masu vode, 
ali se ne hvataju ni obale, ni dna. U moru su prozvani ,,pela- 
gični", pak je taj pojam prenesen i na jezera. Filoložki to do- 
duše nije opravdano, jer ,,pelagos" znači samo more ; zato su 
i neki predložili za one organisme ime ,,limnetički". Medjutim 
je za nas glavno, što imamo pod kojim izrazom razumievati, 
pak kad već govorimo o jezerima, znademo, da u tom slučaju 
to za nas znači pelagičnu faunu u jezeru, dakle ono isto, što 
odgovara pelagičnoj fauni u moru. Za takove organizme rabi 
se još u novije doba i tako često spominjano ime ,, plankton" 
Izraz plankton uveden je u biologiju g. 1887. od Hensena. 
Haeckel je g. 1890. oštro precizirao sve te izraze, te zove onaj 
plankton u moru ,,haliplankton", a onaj u jezerima ,,limno- 
plankton". Medjutim valja plankton još točnije definirati. 
Plankton sačinjava po Hensenu, kako on doslovce veli ,, Alles, 
was im Wasser treibt", dakle one samo pelagične životinje i 
biljke, koje su vodi kao izručene. Životinje, koje se energičnije 
giblju, ne spadaju ovamo. Ovaj izraz se dakle ne pokriva sa 
,,pelagično", jer k pelagičnim životinjama spadaju i Ribe u 



30 

odraslom stanju ; njihova jaja nasuprot, jer neimaju svojstvenog 
gibanja, sačinjavaju dio planktona. Pod pelagičnom bioce- 
nozom razumjeti ćemo ovdje samo one životinje i biljke, koje 
živu u jezerima i koje su bez energičnijega, barem svojstvenog 
gibanja, kao Ribe, dakle pravi : limnoplankton. 

Malo ima samo vrsti, koje živu u ovoj regiji, ali je zato 
tim veći broj individua. Ako i Ribe iz našega limnoplanktona 
izlučujemo, jer se one zalietaju i u druge dvije regije ; mnoge 
pače poglavito u litoralnoj regiji svoju hranu nalaze, ipak imade 
i medju njima takovih, koje se, obzirom na svoju hranu, i po 
tom po svojem stalnom boravištu, tuj nalaze, a to su Core- 
goni. Od nižih životinja sačinjavaju pelagičnu biocenosu po- 
glavito neka Entomostraka, Rotatorija, Cilioflagellata i Rhi- 
zopoda. Od bilja neke zelene Alge i Diatomeae. 

U pelagičnoj je regiji najpovršniji sloj, koji stoji u dodiru 
sa zrakom, najbolje i napučen. Ipak su iztraživanja Forelova, 
Asperova i Imhofova dokazala, da je pelagična fauna u naj- 
većim dubinama još dobro zastupana. Nema nijedne zone u 
vodi, gdje bi život posve manjkao. 

Nekoji od tih organizama, napose Entomostraka, dižu se 
svaku noć na površinu, a dan opet sprovadjaju u dubljini i 
manje osvjetljenim zonama. Kad već nemaju pod ovim prili- 
kama, u kojima živu, nikakova zakloništa, odbjegavaju bar 
po mogućnosti svjetlo, da se otmu svojim progoniteljima. 

Odnošaji medija u ovoj pelagičnoj regiji mienjaju se, po- 
lazeći u dubinu, jer čim je dublja zona, tim veći tlak, mirnija 
voda, manje s\jetla i topline. Jedno svojstvo je ali posve ob- 
ćenito, nigdje nema kakovih čvrstih predmeta, koji bi orga- 
nizmima pružali ikakova pristaništa, recimo za odmor, a i 
zaklon. To je i uzrok, da svi pelagični organizmi plivaju ili u 
\'odi lebde. Od toga su izuzeti samo oni, koji se na druge pri- 
čvršćuju, kao Vorticelle itd. i dakako ektoparasiti, osobito na 
Ribama i Entomostrakima. Prozirnost vode nadalje prouz- 
ročuje, da je većina pelagičnih organizama — osobito Ento- 
mostraka i Rotatorija — prozirna ; gdjekoje vrsti su baš ab- 
solutno jirozirne kao voda. Ovo svojstvo su dotični organizmi 
očito zadobili naravnom selekcijom, jer se tako najmanje iz- 
vrgavaju pogibelji, da će ih njihovi neprijatelji opaziti, sa 



31 

druge strane mogu se opet i svojemu plienu najlaglje neo- 
paženi približiti. 

Vanredno je zanimivo, kako su se pelagični organizmi na 
svoj život u slobodnoj vodi još napose izvrstno adaptirali. Da 
ne moraju baš neprekidno plivati — a pošto im je tielo od vode 
specifično ipak teže, te bi tako za zastoja tonuli — zadobiše 
svakojake uredbe za povećanje površine, dotično umanjenje 
specifične težine. Ta vriedi osobito za biljke, koje se aktivno ni 
ne giblju. 

Maleni jedan Rhizopod : Arcella vulgaris, koja doduše živi 
i u svakoj mlaki i koja neima nikakovih organa za plivanje 
ipak ima sposobnost, da se digne do površine vode. Evo kako : 
Ona jednostavno producira u svojem tielu plinoviti mjehurić, 
taj ju učini toliko lagljom, da poleti do površine. Od Peridinea 
imade n. pr. Ceratium dugačke tanke rožčiće, koji podavaju tielu, 
uz maleni volumen, veliku površinu. Drugi opet Peridinei imadu 
sprieda zašiljeno tielo, tako da uz maleni napor kod plivanja, 
neke vrsti vrtenja, lako režu vodu. Gymnodinium fuscum i 
Glenodinium acutum. Kod Dinobryona je vanredno nježno 
tielo utaknuto u tanki ovojak, koji izgleda kao tuljac. Pojedini 
organizmi, sastojeći se od kolonija zadobivaju time \'eliku 
površinu, te su malo samo teži od vode. Ovaj se višak podpuno 
izjednačuje titranjem konaca (flagella). Heliozoa imadu vrlo 
tanke iglice i mnogobrojne tanke končaste pseudopodije. čime se 
površina tijela vanredno povećava i tako lebdenje omogućuje. 
Od Rotatoria se je u Asplanchne tielo nadulo u veliku vreću, 
u kojoj organi gotovo izčezavaju. Pedalion ima dugačke nastavke 
sa perastim dlakama ; prometnuo se je gotovo u sićušnu Daph- 
niju. Kod Daphnida su antene sa perastim dlakama providjene. 
Osim toga se kod mnogih vrsti n. pr. genusa : Daphnia produljuje 
ljuštura u dugački šiljak, ili se kod drugih opet glava u kacigu 
raširuje. \J Leptodore]^ tielo vrlo nježno, a antene su mnogo- 
brojnim perastim dlakama obraštene, samo da im bude povr- 
šina što veća. Bythotrephes pak imade straga produljenu bodlju 
mnogoputa dulju od tiela. I Copepoda imadu sa dlakama obrasle 
antene (ticala), osim toga imadu na repu — furca — čitavi 
red produljenih i perastih dlaka. U tielu pak dolaze često velike 
uljene kapljice. Nu tko bi sve samo nabrojio, koji imadu ovu 



32 

ili onu uredbu, koja je nastala uslied adaptacije na pelagični 
život. 

A pogotovo biljke treba da imadu posebne aparate, koji 
ih u vodi lebdeć drže. Pelagične forme iz grupe G3'anophycea 
produciraju često mjehuriće od plina, koji ih čine specifično 
lagljima od vode, te ih tako tjeraju na površinu. Takove zračne 
vacuole konstatirane su kod Clathrocystis. Microcystis, Meris- 
mopedia, Anaboena, i Gloitrichia. Diatomeje često na nekim 
mjestima čitave prevlake na dnu sačinjavaju. Za toplog \Temena 
stvaraju se pod tim pokrovima plinovi, koji konačno čitavi 
pokrov ili pojedine krpe od njega u vis dižu. Tada vidje vamo 
poput šake široke i još veće mrke krpe na površini, a sastoje 
se od Diatomea, a ovima su primješane još i neke druge Alge 
i nešto pieska. Osim plinova pripomažu i oblici lebdenju. Cla- 
throcystis i Microcystis stvaraju plosnate kolonije, koje kao 
u obće ploče ne će da tako lako potonu. Palmellaceama pri- 
padajući genus Pediastrum je pločast. Od Desmidiacea, koje 
inače sve na dnu živu, samo je vrst Staurastritm gracile pelagična, 
ali zato i ima tri dugačka nastavka, od kojih se svaki još prema 
gore i prema dolje produljuju i t. d. i t. d. 

Porieklo stanovnika jezera. 

Kada i koje su se životinje u stanovitom jezeru razvile, 
ili od drugud doselile, to zavisi od prilika, ud kojih zavisi i razvoj 
i naseljenje životinja kopnenih u obće. Prema danas \-ladajućem 
shvaćanju razvile su se prve životinje u obće u vodi, i to po 
svoj prilici u moru. Bili su to vjerojatno najniži organizmi, 
koji su stajali na pragu životinjstva i bilinstva, i nisu još ni 
pokazivali karaktere, po kojima bi pripadali ili jednomu ili 
drugomu carstvu. Bijahu to dakle neutralni Protisti. Razan 
način hranitbe skoro ih je razciepao u danas postojeća dva 
carstva, i akcentuirao se je već kod najnižih jednostaničnih 
stvorova. Po teoriji descendencije si predstavljamo, da su se 
iz ovih najnižih forama, u borbi za obstanak, naravnom se- 
lekcijom, pomalo razx'ijale sve mnogobrojnije i razno vrstni je 
forme, kao kod bihna, tako i kod životinja. Skup jednakih 
individua, koje subsumirano pod pojmom , .vrsti" razvio se 
je prvobitno za svaku vrst, ushed odredjenih prilika, na jednom 



33 

odredjenom mjestu, to je za tu vrst t. zv. ,,kreatorni centrum". 
Odavle su se pojedini individui, ako su im prilike dopuštale, 
razširivali dalje, i pomalo okupirali dalnja nova mjesta, koja 
su samo mogli. Dospjevajući tako u razne predjele i prilike, 
op3t su se neki dalje preobraživali u druge nove forme : naj- 
prije u varietete, kod dalnjeg odaljivanja od praforme u speciese 
(vrsti) i napokon još dalje. Ali opet i za svaku dalnju novu 
formu, kojoj je izlazište mogao biti kadšto i samo jedan malo 
promienjeni ili odieljeni individuum, vriedi, da je imala svoj 
,,kreatorni centrum" i da se je razvila u neko odredjeno doba. 
Od tih prvobitno morskih životinja preselile su se neke u sladke 
vode i na kopno, a dašto, da su se pri tom opet znatno pro- 
mienile. Danas smo još daleko od toga, da bismo mogli za svaku 
vrst odrediti, gdje i kada je nastala ; za neke ipak bar približno 
možemo ustanoviti predjel njihovoga postanka na zemlji. To- 
liko stoji, da danas u raznim predjelima na zemlji živu razne 
životinje ; da pojedine vrsti, a kadšto i ciela genera i familije 
imadu svoje posebno , .geografsko područje". To vriedi napose 
i za sladko vodne životinje i specialno za one u jezerima. 

Nu sad se pita, da li to u jednakoj mjeri vriedi za sve one 
tri zajednice, koje smo našli u jezerima: za litoralnu, bathy- 
bičku i polagičku biocoenosu ? Odgovaramo odmah : ne, nego 
samo za prvu. I tako je samo litoralna biocoenosa u raznim 
jezerima, osobito dakako više udaljenim, razna. I samo ona se 
ravna po obćim zakonima razprostranjenja životinja. Za sta- 
novnike dubina i pelagične vriede posebna pravila i ta ćemo 
sada napose evo promotriti. 

Dočim je litoralna fauna svakoga jezera ponešto drugačije 
sastavljena, kako već odgovara geografskim prilikama dotičnoga 
kraja, a bathvbička se je opet u svakom jezeru napose kao 
u svom posebnom kreat ornom centrumu razvila iz odgovarajuće 
litoralne, te prema tome posjeduje svuda svoj posebni lokalni 
karakter, pelagične su biocoenose izrazito kosmopolitskoga 
karaktera. Iste vrsti i isti varieteti dolaze u svim jezerima kon- 
tinenta. Jedino da u ovom ili onom jezeru neke vrsti manjkaju. 
To se drukčije ne da protumačiti, nego ?ko uzmemo, da su 
pelagički stano-vnici pasivnim putem iz jednog jezera u drugi 
preneseni, a kao aktivni prenosioci igraju Ptice veliku ulogu. 

3 



34 

Kako su jaja pelagičnih organizama dosta resistentna biti će 
da se u prvom redu ova hvataju za perje i noge od Ptica, a ove 
da ih onda kod svog lietanja dalje prenašaju. Da pak pojedine 
vrsti u nekim jezerima manjkaju, biti će posljedica baš ovog 
slučajnog pasivnog prenosa. Gdjekoja vrst naime nije, ili bar 
do sada još nije na taj način u stanovito jezero transp rtirana. 

Nu zašto taj način naseljenja vriedi samo za pelagične 
organizme ; zašto su samo ovi kosmopoliti ? Nisu li Ptice mogle 
na svojem per ju i nogama pobrati i litoralne stanovnike, te ih 
prenieti u druga jezera ? Sigurno da jesu, nu ovi se ne mogahu 
u ovoj drugoj svojoj postojbini uviek i udomiti. Plitka voda 
obale je, već prema klimatičkim prilikama, u sjevernijim kra- 
jevima mrzla, a u južnijim toplija. Pelagične životinje, ako 
im je na površini prevruće, spuste se u dubinu, gdje je mrzlije, 
ako se pak u zimi površine hvata led, eto im opet dubljih slo- 
jeva, gdje je sada toplije. Pelagične životinje mogu si jednom 
riječju vertikalnirn selenjem naći sgodnu temperaturu. Lito- 
ralne pak životinje, prenesene naglo usried jezera, nemaju se 
za što uhvatiti, pak bi morale izmorene od plivanja napokon 
potonuti. Ove nisu specifično tako lahke, a i nemaju posebnih 
aparata (povećanje površine uslied dlaka itd.), da bi se mogle 
lebdeći uzdržati. A- napokon nisu ni priudešene za onu hranu, 
naročito im manjkaju obalne korjenjem pričvršćene biljke. I 
tako su baš samo u pelagičnoj regiji pruženi svi uvjeti za kos- 
mopolitsku faunu i dakako floru. 

Sada nam biva jasno, da faunistička iztraživanja na ovom 
polju ni neimaju one vriednosti, kao na pr. kod kopnenih ži- 
votinja, ili i litoralnih vodenih, nego izpitivanje na pr. jezera, 
pogledom na glavnu pelagičnu faunu — makar i bilo jezero u 
našoj domovini — ima samo obću bioložku vriednost. To je 
dakle po prilici isto, kao da se radi o proučavanju kakovih 
obćih fizikalnih i bioložkih fenomena i zakona, koji se izmiču 
domaćim geografskim pogledima. 

Bioložka bilanca. 

Već je rečeno, da životinje živu na račun bilina. a bilje 
na račun rastvorenih organskih substancija životinjskih i bi- 
linskih Iješina. Pojedine životinje i biline, ako kojim slučajem 



35 

izmaknu, pak ne budu plienom drugih životinja, ako im tje- 
lesa ne prodju direktno kroz tjelesa drugih životinja, uginu, 
te budu rastvorena. U svakom su slučaju plienom drugih or- 
ganizama, samo da u slučaju, kad su ti organismi oni najniži, 
na pragu organskoga svieta stojeći, naime Bacterije, zovemo 
njihovo uništenje — bolje preobrazbu — gnjilenjem ili (osobito 
za biline) trulenjem, jednom riečju : rastvaranjem, ßilo da ih 
Mikrobi za života još ubiju, ili da se, iza moguće, ali malo vje- 
rojatne tek naravne njihove smrti, bace na njihove Iješine, 
svakako ih jedino ovi preobrazuju t. j. tako raztvaraju, da nji- 
hova substancija bude" u vodi topiva, i da kao takova služi za 
hranu bilinama. Ti posljednji produkti, u koje budu organska 
tjelesa životnim djelovanjem Bacterija rastvorena, jesu : ug- 
ljična kiselina, amonijak, dušična kiselina i dušik. 

Bacterije su dakle oni posrednici izmedju životinja i bilja. 
One dovode bilinama novu hranu, ali ju (redovito) ne stvaraju 
iz anorganskih substancija, već crpe svoj materijal od pred- 
ležeće organske mase, u koliko ju mogu, bilo za života (težko 
ozledjene, oslabljene ili stare individue) svladati, ili pak da se 
laćaju njihovih Iješina, a napokon im služe i pojedini odbačeni 
dielovi životinjskih tjelesa, i svakako njihovi ekskrementi. 
Bude li gore spomenutih, u vodi rastopljenih konačnih pro- 
dukta organske substancije više producirano, biti će i više 
hrane za biline, i one će se jače umnožati. Uz povišenje pak 
biUnskoga svieta, moći će se i broj životinjstva povećati. Na- 
staje li pak kod jednoga samo manjak, mora isti i na drugu 
grupu organisama uplivati. I tako se nuždna ravnoteža auto- 
matički uzpostavlja. 

Bioložka bilanca je dakle u jednom jezeru moguća, ako 
razne vrsti, koje u njemu živu, protivnim organskim carstvima 
pripadaju, i kao reprezentanti tih carstva, bilinskoga i živo- 
tinjskoga, u stanovitom medjusobnom odredjenom razmjeru 
stoje. 

U litoralnoj i pelagičnoj regiji nalazimo reprezentante 
obiju carstva : biljne i životinje. Uslied uspostavljene potrebite 
ravnoteže nalaze jedni i drugi reprezentanti u obim ovim re- 
gijama, pogledom na svoju hranu, što trebaju. T. j. svaka od 
ovih regija čfni jednu zasebnu bioložku cjelinu. Nije posve 



36 

tako u bathvbičko] regiji, jer u dubini, dublje od loo metara, 
neima više bilja. Od kuda dakle dobivaju tuj se nalazeće ži- 
votinje svoju hranu ? Jedno bogato vrelo za njihovo uzdrža- 
vanje sačinjavaju padajuće Iješine bilja i životinja sa gornjeg 
sloja vode, dakle iz pelagične regije. 

Jedan dokaz za to pružaju nam mnogobrojne chitinosne 
kožice pelagičnih Entomostraka, kakove nalazimo u mulju 
zakopane. Ja držim taj dokaz dovoljnim. Jer kad ovakovi 
Račići služe za hranu drugim životinjama, t. j. kad prelaze 
kroz njihova tjelesa, nisu kože tako dobro sačuvane. Biti će 
dakle neki višak hrane u pelagičnoj regiji, koji s te razmjerno 
bogate trpeze pada u one siromašnije krajeve u dubini. 

K prehranjivanju ovih siromaka u dubini može nadalje 
doprinašati i litoralna regija, jer i sa ove mogu biti organske 
substancije vjetrovima ili strujama po površini jezera razne- 
šene, te odatle padaju u dubinu. Cim je to samo moguće, to 
bi, da nema tamo dolje nikoga, koji bi ovu slučajno amo ba- 
čenu organsku substanciju potrošio, ista ostala neupotrieb- 
Ijena, a toga savršeno štedljiva priroda ne dopušta. 

A i pritoci, naime rieke i potoci, koji se u jezero izlievaju, 
doprinose ovomu novih organskih substancija, koje mogu ta- 
kodjer t^iti raznošene i konačno popadaju na dno. 

Medjutim ne moraju na dnu jezera živući stanovnici biti 
upućeni lih samo na Iješine. Oni mogu ugrabiti i koju u du- 
binu dospjevšu živu pelagičnu životinju. One pako mogu sebi 
hranu pribaviti ili direktno na površini, ili pak kroz druge po- 
srednike, koji živu u višim zonama. U moru je bar tako. Pak 
i medju ljudima troše mnogi konsumenti hranu, koja je često, 
u takovoj udaljenosti producirana, kamo sam konsument ni- 
kada aije dopro. Samo kad ima prenosioca. Valja nam ali kon- 
statirati, da na dnu jezera živu poradi tamošnjih prilika : po- 
manjkanja svjetla i uslied toga pomanjkanje biljna, koje as- 
similiraju, samo konsumenti, koji ali dakako takodjer zahva- 
ćaju u bioložku oekonomiju dotičnoga jezera i skupa sa ostalim 
organizmima uzdržavaju njegovu bioložku bilancu. 



Plitvička jezera. 

I. Prošćansko jezero. Daphina hyalina var. plitvicensis, Šo- 
štan'ć. Scapholeheris umcronata O. Fr. Müller. C eriodaphina 
quadrangiila, Jiirine. Bosmina longirostris, O. F. Müller. Bosmina 




SI. 1. 



SI. 2. 



SI. 3. 





SI. 4. 

SI. 
SI. 
SI. 
SI. 
SI. 



'<«.!/*;•■ 



^ 



SI. 5. 



/ 





SI. 6. 



Simoceplialus vetulus Müll. Po Lampeitu. 
Cerioduphnia reticiilata Jur. Po Lampeitu. 
Acroperiis leucocephaluitis Koch. Po Lampeitu. 
Alanu testudinuria. Fisch. Po Lampeitu. 
Bosmina lontiispina. Leyd. Po Lampeitu. 



SI. 6. Chydorus sphaericus. Müll. Po Lampeitu. 

longispina, Leydig. Alona af finiš, Leydig. Cyclops strenuus, 
Fischer. C. oithonoides, Sars. C. fuscus, Jurine. C. phaleratus, 
Koch. — -Anurea cochlearis, Gosse. Notholca longispina, Kellicot. 
Aspianchna, Brachionus, Callidina. — • Ophioqytium često na 



38' 



Daphniiama, Oscillariae. — • Vorticelle na Daphnijama, Dino- 
bryon sertularia, Ccratiuni hirudinella, Ccratiuvi macroccros, 
V.olvox aureus. — Jaja od Riba i Crva. Dinohryon divergcns, 
Inch. Dinohryon stipitatum. Stein. Dinohryon stipitatum var. 
lacustris, Chodat. Dinohryon thyrsoideuni, Chodat? Sphaero- 
cystis Schröteri, Chodat. Asterionella formosa var. suhtilis, Grün. 
Cyclotella cornuta (Ehrb.) Kütz. Cyclotella cornuta var. radiosa, 
Grün. Cyclotella cornuta var. melosiroides, Kirschner. Cyclotella 
.aperculata, Kütz. 

2 Kozjak. Daphnia hyalina var. piitvicensis, Šoštarić. Cerig- 
daphnia quadrangula, Jurine. Površina knćice nije reticiüirana, 
nego samo zrnata. Scapholeberis mucronata, O. Fr. Müller. 




SI. 7. 



SI. 8. 



SI. 7. Scapholeberis »iiicronata Müll. Po Lampertu. 
SI. S. DiapJianosoma brachyurum Liev. Po Lampertu. 

Bosmina cornuta, Jurine. B. longirostis, O. F. Müller. B. longispina 
Leydig. Pleuroxus truncatus, O. Fr. Müller. Alona affinis, Leydig. 
Polyphemus pediculus de Geer. Cypria opththalmica, Jurine. 
Canthocamptus minutus, Claus. Cyclops macrurus, Sars. C. 
oithonoides, Sars. C. strenuus, Fischer. C. bicuspidatus, Claus. 
C. fuscus, Jurine. — Anurea cochlearis, Gosse. Nothoka longi- 
spina, KeWxcott. Podophrya cyclopum, Clap. Aspianchna sp. — 
Pediastrum borganum, Megeh. Ceratium hirudinella, O. Fr. 
Müller. Volvox aureus, Ehrbg. Fragilaria crotonensis, Kitton. 
Asterionella formosa var. gracillima (Kautsch) Grün. Dinohryon 
sertularia, Ehrbg. Zatim Acarida i veliko množtvo Rotatoria. 
Vrlo mnogo Oscillaria, koje valjda jedu Daphnije 



3Ö 



3- Jezerce. Neizmjerno mnogo Polyphemus pediculus de 
Geer. Medju njima tu i tamo Scapholeberis mucronata O. Fr. 
Müller. Vrlo malo Daphnia plitvicensis; malo Cvclopsa, Asplan- 
chna i drugih Rotatoria. 

4. Milanovac. Daphnia hyalina var. plitvicensis, Šoštarić. 
Scapholeberis mucronata, O. Fr. Müller. Alona affinis, Leydig.' 




SI. 9. 

Polyphemus pediculus L. 

Po Lampertu. 



Alona rostrata, Koch. Cyclops fimhriatus, Fischer. Polyphemus 
pediculus de Geer. — Ceratium hirudinclla O. Fr. Müller vrlo 
mnogo. Životinje većinom mrtve i jako raztrgane. 

5. Gradinovac. Daphnia hyalina var. plitvicensis, Šoštarić. 
Scapholeberis umcronata, O. Fr. Müller. Cyclops oithonoides, 
Sars. Polyphemus pediculus de Geer, mnogo. Notholea longispina, 
Kellicott. Anurea cochlearis, Gosse. Brachionus sp? A$planchna 
sp? Ceratium hirudinella, O. Fr. Müller. 

Periodičko jezero Blato kod Plaikoga ili Begovac-jezero. 

Daphnia hyalina var. plitvicensis, Šoštarić. Chydorus sphae- 
ricus, O. Fr. Müller. Cyclops serrulutus, Fischer. Cyclops strenuus, 
Fischer. Diaptomus denticornis, Wierzejski. Najviše modar sa 
carmin-crvenim jajima. — • Zatim Volnox aureus, Zignema, 
Spirogyra. ISIoieus quadricornis, Ehrbg i drugi Rotatorii. 



4o 



Periodično jezero Gornja Švica kod Otočca. 

Daphnia hyalina var. piitvicensis, Šoštarić. Chydorns glo- 
bosus, Baird. Chydorus sphaencus, O. F. Mii^er. Alona testudi- 
naria, Fischer. PJeuroxus excisus, Fischer. Pleuroxus exiquus, 
LilUeborg. Pleuroxus truncatiis, O. Fr. Müller. Acroperus leuco- 
cephalatus, Koch. Cyclops bicuspidatus, Claus. Cyclops oitho- 




Sl. 10. 



Sl. 11. 



Sl. i: 



Sl. 10. Cyclops strennus Fisch Q, desno ticalo od g. Po Lampertu. 
Sl. 11. Diaptomus coeruleiis. Fisch. Q. desno ticalo od $. Po Lampertu. 
Sl. 12. Canthocamptns ntapliißhius. Fisch. 9- P<J Lampertu. 



noides, Sars. — Anurea cochlearis, 'Gosst'. Aredia vulgaris, 
Ehrenberg. Difflugia pyritonus, Ehrbg. Ceratium hirudinella, O. 
Fr. Müller. Volvox aureus. — ho.ry a. od Coret/iraplumicornis. — 
Vrlo mnogo Peridinea i Rotatoria. Oscillaria. — • Diatomeae : 
Amphora ovalis Knetz. Cymbella [Coceonima) parva W. Sm. 



41 



Navicula tenella Breb. Naviciila cryptocephala Knetz. Navicula 
var. alpina Cl ve, Gomphonema constrictum Ehrbg. Gomphonema 
acuminahim Ehrbg. Gomphone^ia var. trigonocephalum V. Hck. 
Gomphonema dichotomum Knetz. Cocconeis Placentula Ehrbg. 
Rhopalobia gibba (Ehrbg.) O. M. Eimotia [Himantidium) Arcus 
W. Sm. Synedra Ulna (Nitzsch) Ehrbg. var. longissima (W. Sm.) 
Grun. Meridion circulare (Grev.) Ag. Cymatopleiira Solea (Breb) 
W. Sm. Cymatopleura elliptica (Breb) \V. Sm. Hantzschia am- 
phyoxis Grun. Nitzschia sigmoidea (Ehrbg.) W. Sm. Nitzschia 




SI. 13. 

Argulus foliaceus L. 

Po Lampertu. 



linearis var. tenuis (\V. Sm.) Grun. Suriraya clegans Ehrbgg 
Suriraya minuta Breb. Suriraya spiralis Kuctz. Campylodiscus 
noricus Ehrbg. Melosira arenaria Moore. Cyklotella (Lindaxiä) 
radiosa (Grun) Stt. 



Periodično jezero ^ Njivice" na otoku Krku. 

Pleuroxus excisiis Fischer. Chydorus sphaericus O. Fr. 
Müller. Diaphanosoma bi^achyurum Srts. Diaptomus vulgaris var. 
transylvanica Daday. Corethra piumicornis Fabr. Arcella vul- 
garis Ehrbg. Hydra fusca Linne. Asplanchna sp? Scapholeberis 
mucronata O. Fr. Müller. Peridium sp? Ceratium hirudinella 
O. Fr. Müller. Vrlo mnogo. Od bihna iztičem Utricularia. Od 
Diatomea : Navicula ablonga Knetz, N. lanceolata Knetz, N. 
elliptica Knetz. Eunotia pectinalis Rab. Cymatopleura elliptica 
W. Sm. Cvstotella radiosa Stt. 



42 



Periodičko jezero „Ponikve" na otoku Krku. 




Pleuroxus excisus Fischer. Diaphanosorna hrachiurum Sars. 
Cypris sp? Diaphtonus vulgaris var. transylvanica Daday. Aredia 
vulgaris Ehrenberg. Ceratium hirudivella O. Fr. Müller, malo. 
Difflugia Corona. Mnogo larva od Insecta. Rototoria, Utricolaria. 
Alge itd. Od Diatomea : Amphora ovalis Knetz. Cympella lan- 
ecolata Yhihg. N avicula mesolepta Ehrenberg. A^ m. var. commu- 



Sl. 14. 

Cypridopsis vidua Müll. 

Po Lampertu. 



tata Grün. Navicula nobilis Knetz. Navicula forma craticularis 
V. Hck. Navicula var. alpina Cleve. Navicula (Diploneis) clliptica 
Knetz. Gomphonema var. laticeps (Ehrbg.) V. Hck. Gompho- 
nema var. pusillum Grün. Mastogloja Smithii var. lanceolata 
Thw. Rhopalohia gibba (Ebrbg.) O. M. Eunotia var. minor V. 
Hck. Fragillaria bidens Heib. Hantzschia amphyoxis Grün. 
Suriraya biseriata Ehrenberg. 

Vransko jezero na otoku Cresu* 

Callaonella Dybowskii Grochowski. Scapholeberis mucro- 
nata O. Fr. Müller. Chydorus latus Sars. Bosmina longirostris 
O. Fr. Müller. Daphnia hyalina var. piitvicensis Šoštarić. Cy- 
clops serrulatus Fischer. Diaptomus vulgaris var. transylvanica 
Daday. Asplanchna sp ? Ceratium hirudinclla O. F. Müller,^ 
pretežno. Od Riba je spomena vriedna Sciika (Esox lucius). 

Vransko jezero u Dalmaciji. 

Diaphanosorna hrachiurum Sars. Ceridaphnia reticulata 
Jurine. Acroperus leucocephalatus Koch. Poppella Guernei 



43 

Richard. Cyclops fimbriatus Fischer. Cyclops Ucolor Sars. Lao- 
phonte sp ? Ccratium cornutum Clap. i Lach. — Skoro mono- 
toni plankton, sastojeći od Poppella Guernei. Cladocera malo. 
Zatim ima Rotatoria i Diatomea. Voda, barem u gornjem sje- 
vernom kraju posve siladka. — • Od Riba ima u Vranskom je* 
zeru poglavito Jegulja {Anguilla jluviatilis, Flem.) i Ciplji (= Ci- 
poli Mugil capito Cuv.) Ove potonje doduše su morske ribe, 
ali se drže u brakičnoj, a i u sladkoj vodi. U jezeru ih goje. 
Morska je takodjer Gobius quadrimaculatus. C. V. 

Amphora ovalis Knetz. Amphora pediculus Grun. Cym- 
hella Ehrcnhcrgii Knetz. Navicula (pinnularia) viridis (Nitzsch) 
Knetz. Navicula ;pinnularia: var. conimutata Grun. Navicula 
;pinnularia: major Knetz. Navicula placentula Ehreberg. Na- 
vicula ;anomocoms; follis Ehrhg. Navicula var. alpina Cleve. 
Navicula (Neidium) Hitchochii Ehrhg. Navicula (Dipioneis) 
elliptica Knetz. Navicula scutelloides W. Sm. Peurosigma (Gy- 
rosigma) aiiemiatum (Knetz) W. Sm. Pleurosigma (Gyrosigma) 
scalproides Rab. Epithemia argus (Ehrhg.) Knetz. Fragilaria 
(Staurosira) construens Ehrhg. Fragilaria elliptica Schum. Cy- 
matopleura Solca (Breb) W. Sm. Nitzschia Sigmoidea (Ehrhg.) 
W. Sm. Suriraya hifrons Ehibg. Campylodiscus noricus Ehrbg. 
Campylodiscus hihernicus Ehrbg. Cyclotella (Lindavia) radiosa 
(Grun) Stt. 

Diatomeae : Amphora ovalis Knetz. Cymbella naviculi formis 
Knetz. Navicula ;pinnularia: var. commutata Grun. Navicula 
radiosa Knetz. Navicula viridula Knetz. Gomphonema intricatum 
Knetz. GomhpOnenia pulvinatum, A. Br. Cocconeis placentula 
Uhrhg. Epithemia argus {EhThg.)Knetz. Epithemia sorex (Ehrbg.) 
Knetz. Rhopalodia gibba (Ehrbg.) O. M, Rhopalodia ventriosa 
(Grun) O. M. Rhopalodia parallela (Grun.) O. M. Eunotia 
var. minor V. Hck. Synedra capitata Ehrbg. Cyclotella ;Lindavia; 
radiosa (Grun ) Stt. Cyclotella Meneghiniana Knetz. Brakične 
vrsti : Mastogloja Grevillei W. Sm. Mastogloja var. amphice- 
phala Grun. Mastogloja lacustris Grun. Mastogloja Braunii Grun. 
Marine vrsti : Campylodiscus Echeneis Ehrbg. Campylodiscus 
Clypeus Ehrbg. — Morske Diatomeje potiču od čamaca, koje 
ljudi svake godine sa mora u jezero i opet natrag prenašaju. 



44 

Cepićko jezero u Istri. 

Diaphanosoma brachyurum (Lievin). Bosmina cornuta Ju- 
rine Sars. Cyclops oithonoides Sars. Anurea tecta Gosse. Pe- 
dalion mirum Hudson. Hexarthra sp ? Ceratium hirudinella O. 
F. Müller, vrlo mnogo. Hydra fusca L. Asplanchna prio- 
donta Gosse, mnogo. Gammarus pitlex L. Triarthra longiseta 
Ehrbg. Dinobryon diver gens Imh. Amoeba polipodia Schulze. 
Pediastrum duplex Meyen. Peroniella hyalothecae Gobi. Su- 
riraya elegans Ehrbg. Pleurosigma acuminatum (Ktz.) Grun. 
Pleurosigma atennatum (Ktz.) W. S. m. Triarthra mistacijia 
Ehrbg. Anurea aciileata Ehrbg. Notholca striata O. Fr. Müller. 
Bosmina longispina Leyd. Aloifia guttata Sars. Cvpris oviim 
Jur. Palaemonetcs varians Leach. 

Proložac jezero ili „Bl^^to" kod Imotskoga. 

Diaphanosoma brachvuru)n (Lievin) Sars. Alojia quadran- 
gularis O. Fr. Müller. Alona affinis Levdig. Arcella vulgaris 
Ehrbg. Asplanchna sp ? i drugi Rotatorii. Ceratium hirudinella 
O. F. Müller vrlo mnogo. 

Imotsko jezero. 

Cyclops serrulatus Fischer. Cyclops sirenuus Fischer, Diap- 
tomus vulgaris var. scutariensis O. Schmeil. Pleuroxus exigiius 
Fischer. Chydorus globosus Baird. Asellus aquaticus L. Pelalion 
miruni Hudson. Cathypna luna i drugi Rotatorii. Ceratium hi- 
rpdinellla O. Fr. Müller, vrlo mnogo. ? Daphnia plitvicensis. 
Acarida. Zatim Diatomeae : Amphora minutissi)na \\. Sni. 
Nitzschia suhtilis (Knetz.) Grun. Suriraya ovalis Breb. Mclosira 
granulata (Ehrbg.) Ralfs. Cyclotella (Lindavia) radiosa (Grun.) 

Vlaško jezero. 

Oithona nana. Giesbrecht. Eurytonora sp ? Harpacticidi, 
Galanidi. Od Diatomea : Navicida atomoides Grun. Rhoico- 
sphaenia curvata Grun. Achnanthes subsessilis Knetz. Achnaiithes 
longipes C. Ag. Cocconeis scuteUum Ehrbg. Cocconeis placen- 
tula Ehrbg. Jezero ima marini karakter. 



45 

Gjuvelek-jezero kod Opuzena- 

Poglavito Bosmina cornuta. Jiirine. Zatim Diaptomus sp ? 
juv. Diatomeje sliedeće : Amphora ovalis Knetz, Amphora 
af finiš Knetz, Cvmhella (Cocconcma) prava W. Sm. Navicula 
oblonga Knetz, Navicula (Diploncsis) elliptica Knetz, Pleu- 
rosigma (Gyrosigma) accuminatum (Knetz), W. Sm. Gompho-^ 
nema dichotomum Knetz. Gomphonema Vibrio Ehrbg, Roi-' 
cosphaenia curvata Grum. Cccconcis Placcntula Ehrbg. Epist- 
hemia argus (Ehrbg.) Knetz, Emioiia var. minor V. Hck. Fragi- 
laria fStaurosira) mutahilis Grun. Denticula frigida KnetZ; 
Cvmatopleura Solea (Breb) W. Sm. Campylodiscus Echcneis 
Ehrbg. Cyclotella (Lindavia) radiosa (Grun.) Stt. 

Modrooko-jezero. 

Cyclops oithonoides Sars. Canthocamptus sp ? jiiven. Pleu- 
roxus excisus Fischer. Acroperus leucocephalatus Koch, Ceratium 
hirudinclla O. Fr. Müller. To sve nisu u obće funistički i flo- 
ristički nikakova jezera, nego mlake. 

Jezero Bokanjac ili Bokanjačko blato kod Zadra. 

Diaphanosoma brachyurum Sars. Ceriodaphnia reticulata 
Jurine. Macrothix hirsuiicorjiis Norman. Acroperus leucocepha- 
latus Koch Eurycercus lamellatus O. Fr. Müller. Alona guttata 
Sars. Pleuroxus excisus Fischer, Polyphemus pediculus de Geer. 
Cyclops serrulatus Fischer. Cvclops fimbriatus Fischer. Cyclops 
viridis Jurine. Cyclops bicolor Sars. — U obće najviše Cladocera, 
poglavito Diaphanosoma br. A na sjevernoj strani Bokanjačkog 
blata nadje se po Katuriću, Lcuciscus aula. 

Bačinsko jezero kod Neretve. 

Dosad izpitane samo Diatomeae : Amphora af finiš Knetz. 
Cymbella af finiš Knetz. Cymbella (Cocconema) cymbiformis 
Ehrbg. Cymbella (Encyonema) ventricosa ' Knetz. Navicula 
(Stauroneis) anceps Ehrbg. Navicula (Pinnularia) viridis (Nitzch) 
Knetz. Navicula oblonga Knetz. N. radiosa Knetz. N. lanceolata 
Knetz. N . cryptocephala Knetz. N. cuspidata Knetz. A'', ambigua 
Knetz. N. forma craticmaris V. Hck. N. var. aipina Cleve. N. 



46 

Pupula Knetz. N. (Diploneis) elliptica Knetz. Gomphonema 
intricatum Knetz. Achnanthes (Achnanthidium) flexeda Brib. 
Cocconeis Placentula Ehibg. Eunotia gracilis W. Sm. Eunotia 
(Himantidium) pcciinalis (Dillw.) Rab. Denticula frigida Knetz. 
Cymatopieura Solea (Brib.) W. Sm. Cymatopleura elliptica 
(Breb.) W. Sm. Nitzschia sigmoidea (Ehrbg.) W. Sm. Suriraya 
elegans Ehvhg. . M elosira granulata (Ehrbg.). 

To ]e dakako dosta mršava slika faune i flore naših jezera-. 
Nu do sada nam tek nekoliko podataka sakupi še : Dragutin 
Šoštarić, D. A. Steuer, M. Grochowski i još samo malo drugih, 
a svi ti podatci tiču se poglavito samo Crustacea. Nešto obzira 
i na ostali plankton uzeo je pisac. Phytoplankton Prošćanskoga 
jezera (Plitvice) obradjen je od I. Brunnthalera, a na pose 
Diatomeje nekih naših jezera determinirao je dr. A. Forti u 
Veroni. Ove su još najviše ispitane. 

Medjutim mi ni nemamo pravih velikih jezera. Nekoja od 
gore spomenutih zovemo doduše takodjer ,, jezera", nu u 
biologijskom pogledu su to zapravo samo poveći ribnjaci ili 
mlake. 

Najtipičniji pelagični (resp. limnetički) oblici nam manj- 
kaju, kao : Leptodora, Holopedium, Bythotrephcs i Sida, ili 
bar do sada nisu nadjeni. Medju naše pelagične oblike možemo 
ubrajati : Daphnia hyalina, var. plitvicensis, Diaphanosoma 
brachyurum, Bosmhia longirostris, Bosmina longispina, Po- 
lyphemus pediculus, Diaptomusi i Poppella, Cypria ophihalmica, 
Ceraiium hirudinella, neke Rotatorije, Dinobryon i t. d. Moram 
napose primjetiti, da nijedno od naših jezera nije još do sada 
u obće sistematski prema modernim zahtjevima limnologije 
ni iztraživano. 

Jezera našega teritorija pokazuju u ostalom poseban ka- 
rakter. Ona leže baš u predjelu Krasa. Zakorenjenog bilja ima 
u njima malo ; životinje i biljke su dakle prisiljene više na pe- 
lagičan život. Ah kako u njima voda periodički splasne, tako 
da se jezera gotovo izsuše i pretvaraju u t. zv. ,, Blata", nisu 
to osobito povoljne prilike za organizme. Prevelika množina 
vapna takodjer priječi razvitak bujnijeg organskog života. 



47 



2. Fauna ribnjaka i mlaka. 



Isto tako, kao u geomorfoložkom, ne dadu se ni u bioložkom 
pogledu odrediti prave granice izmedju jezera i ribnjaka, te 
izmedju potonjih i običnih bara ih mlaka. Veće vode nazivlju 
se ,, jezera", a manje ,, ribnjaci", nu gdje prestaje jedno a po- 
čimlje drugo ? 

U pravom jezeru mora da se za biologa dadu razlučiti 
ona tri područja : obalno, ono dna, i slobodne vode u sredini. 
Pošto smo za obalno područje kazali, da se prostire od ruba 
vode do kojih 5, a u velikim jezerima i do 25 metara dubine 
okolo naokolo jezera, t. j. dok ima zakorenjenih bihna ; proiz- 
lazi odatle, da se kothna, koja nije ni u sredini preko 5 metara 
duboka, koja ima ne samo pri obali, nego i po cielom svojem 
dnu zakorenjene biline, ne može smatrati za ,, jezero", nego 
je to ili velika bara ili, osobito ako ima stalan pritok, a s druge 
strane iz nje voda otiče, te je još Ribama naseljena, ili bi se 
bar dala u ribnjak pretvoriti, zove se ,, ribnjak". Niemci imadu 
za to vrlo sgodan izraz ,, Teich". Primjer : Maksimirski ribnjak 
kod Zagreba, ili Trakošćanski ribnjak i t. d., kakovi se ali rib- 
njaci, često još i maiiji, u običnom govoru ipak takodjer zovu 
,, je zera". 

Mrtvi rukavi rieka, koji mogu biti od nekohko do stotine 
metara dugi, to su sve samo ,,bare" ili kajkavski ,, mlake", 
kao i sve još manje i najmanje vode : mlačice i grabe. 

Biocoenosa u svim tim vodama odgovara po prilici onoj 
litoralnoj u jezerima. U ovim vodama susresti ćemo dakle sve 
sladko vodne životinje i biline, u koliko nisu pelagične (= lim- 
netične), duboko-jezerne, ili ne pripadaju baš riekama, ili mrzlim 
gorskim potocima. 

Pošto smo životne prilike ,,litoralne biocoenose" već kod 
jezera promotrili, ograničiti ćemo se ovdje samo još na neke 
posebne prilike, kakove susrićemo osobito u manjim mlakama, 
koje nisu uviek ni vodom napunjene, jer se i'i isuše, ili se u 
zimsko doba smrznu do dna. Tu se moraju njihovi stanovnici 
tim prilikama pnlagodit'. Oni moraju dakle biti u stanju, da 
ovako ve periode sprovedu iU zakopani u mulju, ili da se ma 
na kakav način zaštite proti isušenju ili smrznuću, ali ujedno 



48 

da mogu u tom stanju biti iz svoje postojbine pasivno preneseni 
kojekuda, jer je pitanje, hoće li se njihova mlaka u obće opet 
vodom napuniti, pak ako dakle ne u ovoj, da mogu bar u drugoj 
život svoga roda nastaviti. Jer, osobito male mlake su tvorine 
posve prolazne, temporerne. Ako sad dospije ovakav zametak 
ponovno u povoljne prilike, budi i u novu mlaku, ne smije se 
njegov razvoj dugo zavlačiti, a novo izrasli individuum dugo 
čekati, da postane spolno zrelim, jer bi se mogla još prije toga 
i ova mlaka isušiti. Treba dakle, da se sgodne prilike svojski 
izrabe, a to čine u punoj mjeri, osobito mali račići iz grupe 
Phyllopoda. 

Kad n. pr. sitne Daphnije, koje sačinjavaju glavni kon- 
tingent ovoga razreda, iz jaja izmile, već su i za koji dan spolno 
zrele, i sad produciraju za svakih 4, 5 ili 6 (kako kada) dana 
po kojih 4, 5 ili više živih mladi. Ovi opet već za nekoliko dana 
spolno dozrievaju. I kod njih ide onda rasplod u kratkim raz- 
macima geometrijskom progressijom upravo u neizmjernost. 
Ali da poleže ženka kakova 3 mužjaka i 3 ženske, samo bi po- 
tonje za nekoliko dana opet mlade producirale, t. j. broj mladi 
je uvjetovan samo od broja ženka. Uzmimo u jednoj mlaki 
da ima 2000 Daphnia, od kojih da je samo polovica ženka, to 
bi, da izlegne svaka prosječno po 5 mladi, dobili 5000 mladih 
Daphnija. Nu ako su sve same ženke, dakle čitavih 2000, te da 
mogu i bez oplodnje mlade radjati, dobili bi 10.000 mladi. Po- 
mislite opet 10.000 novih ženka. Od ovih svaka da izleže opet 
po 5 mladi, to dobijemo već za nekoliko dana 50.000 ženka i t. d. 
A to sve mnoge Daphnije i čine. Imadu naime sposobnost, da 
im jaja ne trebaju biti od mužjaka oplodjena, nego da se raz- 
vijaju i bez toga, i to u same ženke. I tako onda ide dakako to 
množanje u bezkrajnost. T. j. išlo bi, da nisu ovi mali jadnici 
glavna hrana mnogim drugim životinjama, od kojih za sada 
spominjemo poglavito Ribe, koje ih silno decimiraju. Ali sve 
to teče ovako samo pod povoljnim uvjetima ; dok ima dosta 
vode, i da ne postane ova pretopla, ili da se ne smrzne, i dakako 
dok stoji na razpolaganju hrana, sastojeća se od još sitnijih 
životinjica i bilina. Cim se one za Daphnije povoljne prilike 
ikoliko promiene, one ne legu više same ženke, nego mužjake 
i ženke ; broj jaja bude manji, jaja treba da budu od mužjaka 



49 

oplodjena. Takovo oplodjeno jaje treba sada dulje vremena 
(često preko ciele zime) da se iz njega razvije opet mlada Daphnia. 
Sad slobodno i matere poginu. Ova oplodjena jaja, koja su osim 
toga čvrstom ljuskom oba vita, mogu i zimu i sušu i sve ne- 
pogode vremena prebaviti ; mogu biti raznošera ili po Pticama, 
ili vjerom, ili ma kako i na druga mjesta, pak istom kad dospiju 
opet u mlake, u kojima su i svi povoljni uvjeti dani, počimlje 
ciklus života iz nova. Ona vrst jaja, koja se bez oplodnje — 
parthenogenetski — razvijaju, zovu se s u b i t a n a jaja, 
druga pako latentna jaja (prije ljetna i zimska). 

Pošto sa nastupom mužjaka i produkcijom oplodjenih, ili 
kako se u ovom dakle slučaju takodjer zovu, latentnih jaja, 
započima novi odsjek u životnom procesu Daphnida, to sači- 
njavaju sve serije ili generacije, počam od latentnog jajeta pa 
do produkcije ponovnog latentnog jajeta jedan c i c 1 u s. Broj 
parthenogenetski se razplodjujućih generacija, koje sačinjavaju 
jedan ciklus, može biti različit. Iz zimskih ili latentnih, dakle 
oplođenih jaja proizašla prva generacija sastoji se beziznimno 
od samih ženka, i one se dakako razplodjuju samo partheno- 
genetski. Kod nekih rodova, kao Moina, proizvadjaju se već u 
drugoj generaciji spolne životinje, mužjaci i ženke, koje legu 
oplodjena (latentna) jaja. Ciklus se sastoji dakle samo od dvie 
generacije, a tečajem godine se izmieni mnogo ciklusa, te je po 
tome ova forma polycyclicna. Većina gotovo vrsti, koje 
živu u ribnjacima, mlakama i mrtvim rukavima imade dva 
ciklusa na godinu : dvie sexuame periode. Amo spada n. pr. 
Daphnia pulex, Simocephalus vetulus it.d. dakie dicyclican 
r a z p 1 o d. Druge se opet vrsti kroz cielu godinu samo partheno- 
genetski razplodjuju, i sve generacije se sastoje od samih ženka, 
a tek pod konac godine nastupi spolna iU sexual na generacija 
sa latentnim jajima. Takav razplod samo sa jednom spolnom 
generacijom na godinu zove se monocyclican. Mono- 
ciklične forme živu poglavito u većim vodama. Sa početkom 
zime izumru i ovdje svi individui, te manjkaju po tome, za raz- 
liku od Copepoda, u fauni pod ledom. K monocikličkim vrstama 
spadaju poglavito pelagične forme, Sida cristallina, Daphnia 
hyalina, Bythotrephes longimanus, Leptodora Kindtii i barem 
u većim jezerima Diaphanosoma brachyurum, djelomice i Po- 

4 



50 



lyphemus pediculus, a naslućuje se još i za Eurycercus lamellatus; 
zatim genera Lathonura, Pleuroxits, Acroperus, Lynceus iCampto- 
cercus. Zanimivo je, da ista vrst može biti monociklička i poli- 
ciklička, već prema tomu gdje živi. A prema okolnostima mogu 
se neke vrsti i u aciklične pretvoriti. Apstein je bar našao u 
Ploen-skom jezeru Daphniu hyalinu, a u Dobersdorfer-skom je- 
zeru Daphniu cucuUatu, kako su se razplodjivale neprekidno 
parthenogenetski . 

Vrlo je zanimivo kako su se neki drugi, nešto veći, vrle 
čudnovati, upravo bizzarni račići (kao Apus, Branchipus, 
Estheria, Limnadia) izvrstno prilagodili na prilike, u kojima 




SI. 15. 

Aptis caiicriformis Shaeffer. Odozdo. 

Iz Leunis-Ludwiga. Po Lampertu. 



borave. Kako živu u malim mlakama, koje se već za nekoliko 
tjedana izsuše, to im je i život kratkotrajan. Nu prije još, nego 
će se mlaka izsušiti, umiru uslied koncentracije i i zk varenja 
vode i pomanjkanja hrane. I, ma da imadu neki (kao n. pr. 
Limnadia) tvrde dvoklopne ljušture kao Školjke, ne mogu suše 
podnieti. Ali zato njihova jaja, ne samo da odolievaju suši, 
nego upravo moraju biti prije izsušena, nego će se dalje raz- 
vijati. Jaja od Apusa mogu se i kroz više godina suha uzdržati, 
mogu se i^najvećoj sunčanoj žegi izvrgnuti, a da ne uginu. Ako 
takav izsušeni mulj sa jajima u nj' uklopljenim, stavimo opet 



51 

u vodu, u kojoj ima dosta animalne hrane, izaći će iz jaja larve, 
te će se vrlo brzo razviti u spolno zrele životinje. Ali za čudo, 
takova kultura nam ne će uspjeti, ako dotični mulj nije prije 
bio i smrznut. U tom slučaju moramo ga prije umjetno u vrlo 
mrzlu otopinu staviti. To je za Apuse, obzirom na prilike, u 
kojima živi, upravo nuždno. Jer bi se inače moglo dogoditi, 
da se izsušena mlaka, u kojoj u mulju ima Apusovih jaja, iza 
jesenskih kiša opet vodom napuni ; larve bi se izvalile, ali bi 
kod hladnije temperature i uz nedostatnu hranu polagano rasle, 
te bi ih tako mogla prije zima uništiti, nego što bi postali spolno 
zreli ; a kako smo vidili, samo njihova jaja mogu, kao sve druge 
nepogode, tako i zimu podnieti. 

Nu ne samo Raci, nego i onaj sitniš, kao što su Infusorii 
i drugi sitni i najsitniji životinjski i bihnski stvorovi, koji se 
odmah u svakoj vodi pojavljuju, koja ostaje iza kiše, u žliebo- 
vima krova ili ma gdje, mora da se prilagodjuju ovim prilikama, 
u kojima živu. Kako su takove vode prolazne i kratkotrajne, 
zadržaju se samo kroz nekoliko dana ili sati, tako je i život 
njihovih stanovnika kratkotrajan. A uz to treba da postoje 
uredbe, pomoćju kojih se mogu prenašati iz jednog mjesta 
na drugo, što se sbiva dakako obično ili u formi jaja, ili u inkap- 
suliranom ili encystiranom stanju. Da toga nema, to bi sa iz- 
sušnjem svake vode nestalo i organisama, koji su bili u njoj, 
a novo stvorene mlake ostajale bi prazne, bez života, a ma- 
terial za život ostao bi u njima neizrabljen. Jest, ekonomija 
ne vlada nigdje takova, kao u prirodi. 

Razumieva se, da sad ne ćemo redom proći sve naše rib- 
njake i mlake te nabrajati što sve u njima živi. Sve takove 
vode nisu niti stalne, jedno vrieme postoje, a onda se zamulje, 
zasuše, ili ih zatrpaju, pak ih neima više. Napokon, što se u 
jednoj vodi nalazi, može se naći, ako možda i u drugo vrieme, 
i u drugoj, jer smo baš malo prije vidili, da su najsitnije životinje 
većinom tako uredjene, da ih mogu vjetrovi. Ptice ili tko drugi 
prenašati iz jedne vode u drugu. Dosta je dakle ako za primjer 
navedemo, što se nalazi u jednoj takovoj vodi n. pr. u 



52 



Maksimirskom ribnjaku, 




SI. 16. 

Chactogaster diaphanuu Gruith. 

Poveč. 4X1- A. pojedina čekinja, 

jako poveč. Po Lampertu. 



koji je dakako, kao najpristup- 
nij i, razmjerno i najbolje izpitan. 
Pocrnimo sa ranim proljećem. 
Dne 19. ožujka našao sam u 
njemu od Raka : Candona Can- 
dida, Simocephalus expinosus, 
Cyclops strenuiis, C. oithonoides, 
C. hicuspidatus, C. vernalis i C. 
albidus. Cyclopsi nisu odvisni od 
saisone, zato ih i možemo naći 
u svako doba, sve, koji u nekoj 
stanovitoj vodi živu. Nu od 
Daphnia nadjoh u to doba 
samo Simone ep halu s expinosus. 

Dalnje životinje, koje su 
nadjene istoga dana su : Ano- 
donta mutahilis, Paludina vivi- 
para, Limnaeidi, Planorhisi itd. 
Atax crassipes, Macrobiotus ma- 
cyonyx, Chaetogaster diaphanus, 
Rhabditis nigrovenosa iAnguil- 
lula vulgaris. 

Zatim od Protozoa : Amoe- 
ba Proteus, Amoeba villosa, 
Dactylosphaerium radiosum, Dif- 
flugia pyrijormis, Lembadion 
bullinum, Podophrya cyclopum,. 
Epistilis anastatica, Anisonema 
gr and e, Aspidisca c ostala, Vor- 
ticella nebulifera,Pcranema tri- 
chophorum, Lionotus fasciola, 
Nuclearia delicalula, Ophrydium 
Eichornii, Actinophrys sol i Acti- 
nosphaerium Eichornii. Clado- 
thrix dichotoma (bilina) i Dia- 
tomeae. 



63^ 



27- ožujka nadjoh još k tomu : IcHihydium larus, Biomyxa, 
mnogo Diatomea, Coleochaetae (bilina) i mnogo Jarvalnih ljuštura 
od Anodonte, a poja\dla se je već i Asphlanchna (Rotator). 

6. travnja: Difflugia pyriformis, Spiro gyra (alga), Amoeba 
Proteus i villosa, Angmllula vulgaris. Euglena viridis. Chilödon 
cucullus i Asplmtchna Brightwellii. 

28. travnja : Malo Diatomea, izvanredno mnogo Asplanchna, 
voda skoro kao kaša, sigurno preko 90%. Dakle monotoni As-. 
planchna — plankton, ali za čudo : od Asplanchna priodonta. 
U nekim x\splanchnama jaja u debelom svjetlo lamaj ućem 




SI. 17. 
Asplanchna Brightwelji Gosse. 
Poveč. Iz Hudsona i Gossea. 
Po Lampeitü;- ' K 



ovojku. Canthocampius mü^utüs, $ynchaeta pećtinatd,' Tfiarthra 
mystacina, Diffhigia cor ona, C and ona Candida, Triarthra longi- 
seta, Cypria ophtha! mica-compressa, Brachionus pala i Bosmina 
cornuta. Ova se ali razlikuje od tipične po tome, što je maksi- 
mirska gladka, a ne reticulirana. ' ' 

2. svibnja : Canthocamptus minutus, Asplanchna Bright-'' 
wellii i A. priodonta. Opet sva voda Asplanchnama izpunjena ; 
dolaze u neizmjernom broju. Brachionus pala, Alona Leydi'gii, 
Bosmina cornuta. ■• . • / . 



54 



4- lipnja: Triarthra longiseta, Dinobryon sertularia, As- 
-planchna Brightwellii i Asplanchna pHodonta u kolosalnoj 
množini. Bosniina cornuta, Polyartha piatiptcra. 

14. lipnja : Atax crassipes u veJikoj množini. Arguhis fo- 
liaceus mladi, Brachionus, Bosmina, Sida?, Cyclops alhidus. 
Cyclops hicuspidatus vrlo mnogo, sastavlja plankton, Asplanchna 
ali manje, Cyclops strenuus, Moina fischcri, Simocephalus cx- 
pinosus. 




SI. 18. 



SI. 19. 



SI. 18. Stylonlchia niytiluK Müll. Poveč. 160X1 iz Steina. Po Lampertu. 
SI. 19. Lucrymaria olor Müller. Poveč. 320X1. Po Lampertu. 

18. lipnja : Moina Fischeri sastavlja plankton. Cyclops 
strenuus vrlo mnogo, sve vrvi od njih, nu najviše mladi indi- 
vidui ; sastavlja plankton još u većoj mjeri od Moine ; i Cyclops 
hicuspidatus sastavlja plankton ; takodjer nerazviti individui. 

25. lipnja : Cypria ophthalmica, Hydra viridis (na Cera- 
tophyUumu), Atax crassipes, množina raznih Cyclopsa i dakako 
OŠ uviek mnogo Asplanchna. 



55 



To bi bila samo onako neka mala skica faune, naročito 
mikrofaune, koja živi u jednom ribnjaku. Nisam našao u li- 
teraturi dosta jasno izraženo, ali evo sam svraćam još pozornost 
na to, da i u ovakovoj manjoj vodi, ako i nije pravo jezero, 
ima ipak i pelagičnih oblika, samo što su isti, kako je sve tuj 
manje, takodjer manji. Na mjesto Račića evo su još sitniji 
Rotatorii, koji sačinjavaju ovakovu pelagičnu faunu u manjem 
stilu. Na pose možemo za takove representante smatrati u 
Maksimirskom ribnjaku : Asplanchnu, Triarthru i Polyarthru. 




SI. 20. 

Eotifer vulgaris Schrank. 

Poveč 1 50X1- Po Lampeitu. 



Za Atax crassipesa (vodeni Pauk> koji parasitira u Anodonti) 
spominje Apstein, da se u njemačkim jezerima pojavljaju larve 
u travnju, a razvite oblike našao je samo u ljetu. Ja sam evo 
konstatirao već u ožujku razvite individue. 

A sada još da podam barem mali primjerak mikroplanktona, 
kojeg nadjoh u nekada (g. 1895.) još živom rukavu Save kod 
Trnja pokraj Zagreba. Lovljeno 26. ožujka. 

Izmedju mnogih Rotatoria, poglavito Hydatina senta, 
koje je bilo vrlo mnogo. 



56 



Od Frotozda. : Oxy tri eha platistoma L.\v\o mnogo; sigurno 
dvie trećine eksemplara nći\Q\]en]Vi. Stylonichia mytilus L., As- 
pidisca turrita L.,Stentor Coeruleus L.,Euplotes Charon L. mnogo; 
Colpidium cuciilus L., Vorticella nehulifera L.,Ciliophrys infusium, 
MastigamoebaasperaL.,EuplotespaiellaL.,Lio72otusvarsaviacensis, 
Loxophyllum nieleagris L., mnogo; mladi sa mnogo više tricho- 
cvsta. Cysta od Euglene viridis. 

Zatim dosta Diatomca i mast od nekakovih Chlamidobacte- 
riacea. 




SI. 21. Dio kolonije l'luiiiatella fungosa. Pali. Foveč. 23x1.2 individua 
Hu izpružena, treći uvučen, a vienac od pipala, b nosioc pipala (Lophophor) 
c tok za pipala, d prednji dio probavila, e želudac, f zadnji dio probavila 
sa anusom, g funiculus sa statoblastima, h mišica. Po Lampertu. 

Od drugih još sladkovodnih životinja iz našega teritorija 
spominjem samo : Euspongilla laciistris var. Lieherkiihnii u 
Maksimiru, Novčići kod Gospića i t. d. Plnmatella repcns Mak- 
simir i druga mjesta, Plumatella (Alcyonella) futigosa u Zlataru, 
Fredericella sultana u mlaki na Mirogoju kod Zagreba. .Od Crva : 
Vortexi L., Planarije, Tubifexrivulorum svuda, u m\a.k3.mi\ i gra- 



57 

bama običan ; Chaetogaster, Nais, Aeolosoma,-Nephelis, Hirudo, 
Aulostomum, Piscicola, Clepsine, Branchiobdella i t. d. 

Napokon živu poglavito u ribnjacima i barama, kao svuda 
tako i kod nas mnogobrojni Mekušci, Školjke i Puževi. I ovi 
još nisu kod nas nikako izpitani ; mogu ipak ovdje spomenuti 
neke glavni je rodove i vrsti. 

Školjke (Acephala ili Lamellibranchiata) : Dreissena po- 
lymorpha u Savi. Unio pictonim i tumidus, Anodonta mutabilis 
i complanata, Pisidium i Cyclas. 

Od sladkov^odnih Puževa (Gasteropoda, ordo Prosobran- 
chia) : Cyclostoma elegans (na kopnu), Pallidum vivipara vera, 
contectai coerulaei, N eritina fluviatilis , Phvsa acuta i fontinalis, 
Melania Holandri, Bythinella itd. Još bogatiji na vrstima su 
Puževi, koji dišu zrak (ordo Pulmonata). Od ovih su se neki 
ponovno na vodeni život priučili, kao : Limnaca stagnalis, pa- 





si. 22. SI. 23. 

SI. 22. Neritina fluviatilis L. A sa strane, B odozdo sa poklopcem. 
Poveč. 2X1- Po Lampertu. 

SI. 23. Ancylus fluviatilis Müll. Poveč. 3x1. Po Lampertu. 

lustris, auricularia, oraia, peregra, minima, Planorbis, Ancylus, 
Acroloxus. Drugi opet živu izključivo na kopnu, ili na vlažnim 
još mjestima, ili pače i na posve suhima. Potonji su morali 
zadobiti posebne uredbe, da se od prevelike suše obrane. Osobito 
iztičemo bogate rodove ; Helix i Clausilia, od kojih živi kod nas 
sijaset vrsti, a i gdjekoja endemička. 

Mirna mjesta u potocima i riekama, kao i ribnjaci i mlake, 
osobito su u onom slučaju bogata na životinjama, ako su bili- 
nama zaraštena. U zimi prevladjuju u takovim vodama Cy- 
clopidi, a u ljetu opet Daphnije. 

Nu i one mlake, koje ljudi tako često u blizini svojih nasel- 
bina, umjetno u ilovači izkbpaju, da se u njima nakupi kišnica, 
te da im tako bude za razne kućne potrebe voda pri ruci ; one 



58 

naime miake koje nisu bilinama zaraštene, nego posve gole, 
i koje po tome izgledaju, kao da u njima neima ništa, kriju 
takodjer u sebi bogatu faunu. Tu se sad razvija prava ,,mirro- 
pelagična biocoenosa". 

Mlake one prozvao bili, ,,sit venia verbo", animalnima. 
Jer što u njima živi ? U prvom redu miliarde od Daphnia i 
Rotatoria. Ovi se hrane Infusoriama i drugim Protozoima, 
a ovi ili Diatomeama ili upravo Bacteriama. Potonje grupe 
pak živu na račun raztvarajućih se organskih substancija, ili 
već njihovim konačnim produktima, anorganskim solima (Dia- 
tomeae). Izlazište hrane sačinjavaju dakle, samo mrtvi organski 
produkti : gdjekoji truli list, ili još češće odpadci od čovječje 
hrane, uginule mačke i druge domaće životinje, ekskrementi itd., 
svakako poglavito produkti životinjskoga poriekla. 

Da sad nema cielog tog gore spomenutog lanca životinjskih 
oblika, koji jedan drugoga jedu, i tako najposlije vodu ne samo 
pročiste, nego i onu gnjilobu opet u živu organsku substanciju 
pretvaraju, kolikoga bi bilo smrada i smrdeža, i koliko bi samo 
organske substancije na taj način propalo ! Ali ovako, ne samo 
da se je priroda pobrinula, da svega toga ne bude, nego ona 
dapače organsku substanciju, i to najlaglje i najbrže upravo 
,,u vodi" u cirkulaciju stavlja, te vriednost koju predstavlja 
ta organska substancija pogledom na hranu (Nährwerth kako 
bi Niemac rekao) natrag čovjeku dovodi. A kako to biva ? 
Poglavito kroz naše Patke {Anas boschas var. domesticaj. 

Domaće Patke, ili Race, ne zalaze u vodu samo da se kupaju 
i tu i tamo možda, roneći, koju ličinku ugrabe, nego one se upravo 
pasu u planktonu od Daphnija. Da je to glavna njihova hrana, 
dokazuje već ustrojstvo njihovih ustiju : kljuna i jezika, kao 
i ždriela. One se u tom ponašaju kao Kitovi ,,en miniature". 
I kod njih su nutarnji rubovi kljuna fino narezuckani, tako 
da, kad zagrabi u usta vodu, voda se na one uzke režkice opet 
van prociedi, a sitniš kao kaša zadržaje se u ustima i bude po- 
rinut kroz ono vanredno uzko ždrielo u probavilo. Dakako da 
se ta kaša ne može od vode posve izlučiti, nego pače i treba 
da ostaje vrlo namočena, jer se inače ne bi dala gutati. Hrana je 
od Patke po tome jako vodena, zato su joj i ekskrementi gotovo 
tekući. Voda dakle, kao prometno sredstvo, prolazi kroz cielo 



59 

probavilo, kojega ali svaki čas ostavlja, nu ono, što je sobom 
doniela : plankton, pridržaje se u crievu i probavlja. 

Nije dakle ni s praktičnog gledišta posve na odmet pro- 
matranje i najneznatnijih mlaka i onoga planktona, koji u njima 
živi. 

3. Fauna rijeka. 

Iza poznavanja života u jezerima već si donekle možemo 
stvoriti sliku životnih prilika u riekama. Pravi plankton, t. j. 
one sitnije pelagične životinje, koje budu gotovo pasivno od 
vode nošene, su iz rieka izključene, jer bi struja s njima prije 
ili kasnije nekamo na obalu udarila. Litoralna fauna može se 
već prije, bar mjestimice udomiti. Naime na onim mjestima, 
gdje nije struja tako jaka; zatim u rukavima, pogotovo ako su 
bar kroz vrieme veće suše mrtvi, bez svake struje. Kako u 
riekama nema onoga mira, koji vlada u jezerima, litoralne ži- 
votinje bi povukla jača struja u sredinu, ili bi pak plankton 
zatjerala na obale, gube se one razlike u životnim zajednicama, 
koje smo učili poznavati u jezerima. Tuj preostaju dakle samo 
jaki i energični plivači, koji se mogu i proti struji zalietati po 
volji, ili k obalama, ili u sredinu vode, a te su poglavito Ribe. 
Ove su dakle pravi gospodari u obće u vodi, a pogotovo u riekama. 

Ribe nalaze doduše u riekama svoju hranu, nu ta nije 
sva producirana u zadnjoj liniji u samoj rieci. Jedino u poje- 
dinim odieljenim rukavima, u kojima većim dielom godine 
voda miruje, razvija se neka flora, a po tom i fauna. Ovi rukavi 
budu za veće vode opet dovedeni u savez sa riekom, a bujica 
rieke pobere i odplavi onu faunu u svoje glavno korito. Zatim 
treba pomišljati na gornje pritoke rieka, na gorske potoke. 
Ovi su duboko urezani u gore, pad im je jak, a obale im se spu- 
štaju poput širokih i više manje strmih kosina prema koritu 
potoka. Ta početci potoka gotovo su lievkasti, zapravo kao 
koso položeni polulievci. Mnoge životinje, koje na tom pro- 
storu obitavaju, budu za jakih kiše u potok odplavljene. Da- 
pače cieli areal, sa kojega rieka svoju vodu pobire, cielo njezino 
vodeno područje (Flussgebiet) bude izplavljivano, a pri tome 
voda mnogoga i mnogoga kukčića ili pužića pobere i tako velikim 



60 

dielom hranu za svoje Ribe kopnu otimlje. Rieka dakle ne 
pokriva svoju potrebu sama ; ona je kao jedan veliki grabež- 
Ijivac. 

Kako su kopnene biline pričvršćene, a samo životinje slo- 
bodne, budu dakako u prvom redu one odplavljene, i tako je 
hrana za Ribe poglavito animalne naravi. Ribe nisu niti ude- 
šene, da bi mogle glavni produkt bi] ina : škrob probavljati. 
One nemaju ni žliezda slinovnica, a velikoj većini manjka i tr- 
bušna slinovnica : pancreas. 

Glavni kontingent hrane Ribama pružaju dakle životinje, 
u prvom redu račići, koji su veliki kao buhe, te se u mirnije 
tekućim ili posve mirnim vodama u velikoj množini nalaze, 
jer se vanredno brzo množaju. Ovi opet živu na račun najsit- 
nijih bilina, jednostaničnih Alga, poglavito Diatomea. 

Ali se u riekama ovaj sitni organski sviet, ova kuhinja za 
Ribe, ne nalazi u sredini rieke, gdje je jača struja, nego pri 
obalama, koje su biljem zaraštene i u kojima je mjestimice 
voda skoro posve mirna. Odanle dakle budu ovi produkti, koji 
služe Ribama za hranu, povučeni u sredinu, ili pak Ribe same 
dolaze pretražiti ove krajeve, osobito u zimi. 

Zacharias je (Orientierungsblätter für Teichwirthe und 
Fischzüchter No i, Plön 1896. S. W. Hirt, Buchdruckerei) 
konstatirao u želudcu Grgeča (Flussbarsch) 8. kolovoza : Hya- 
lodaphina Kahlbergensis, larve od Chironomusa, ITklije (Uckelei, 
Alburnus lucidus) 8./VIII.': Hyalodaphnia Kahlbergensis ; De- 
verike (Brachsen) 2. /IX. : Cyclops oithonoides i larve od Chiro- 
nomusa ; Grgeča (Flussbarsch) 5. /IX. : Hyalodaphnia Kahl- 
bergensis ; U klije (Uckelei) 6. /IX. : Cyclops oithonoides, Lyn- 
ceidi, Chironomus-larve ; Uklije (Uckelei) 16. /IX. : Hyalo- 
daphnia Kahlb. C. oithonoides, Bosmina, Coregoni, Lepto- 
dora hyalina ; Biela Grgeča (Kaulbarsch.) 16. /IX. : Gammarus 
pulex u velikoj množini »; Grgeča (Flussbarsch) 16. /IX. : Cycl. 
oithonoides, Hyalod. Kahlb., Euritemora lacustris, Leptodora 
hyalina ; Ukhje (Uckelei) 16. /IX.: Hyalod. Kahlb., Leptodora 
hyal., Bosmina, Coregoni, Eurytemora ; Kol'juske (Stichling, 
Gasterosteus aculeatus) 3./X. : Cyclops oithonoides u množini.- 
Sve one ribice bile su još posve mlade. 



61 

Dr. A. Steuer pak našao je 24. /U. u sliededm ribama 
sliedeću hranu. Ribe bijahu takodjer još mlade. Crvenokica 
(Rothauge, Scardinius erythrophthalmus) : mnogo mulja ^ 
mnogo Alga, malo od Stratiotes, od Raka Alona sp ? i larve 
od Chironomusa ; Grgeč (Flussbarsch) : vrlo mnogo larva od 
Chironomusa i Asellusa, zatim Cyclops albidus i Diaptomus 
gracilis ; Gavčica (Bitterling, Rhodeus amarus) : mnogo mulja, 
zatim Pleuroxus nanus i Ostracoda ; Deverika (Brachsen) 
mnogo Asellus aquaticusa, larva od Chironomusa, Acarida, 
nešto mulja i ostatci od dviju malih ribica. 

Resultat izpitivanja 15. /III. bio je sliedeći : Karaš (Ka- 
rausche) mnogo od Acroperus leucocephalatusa, Cyclops sp?, 
Pleuroxus nanus, Ctiydorus sphaericus, Asellus aquaticus, i 
larve od Chironomusa ; Grgeč (Flussbarsch) : mnogo AseUus 
aquaticusa, larve od Chironomusa i nešto mulja ; Gavčica (Bit- 
terling) : mnogo larva od Komaraca, Acroperus leucocepha- 
latus, Pleuroxus nanus, Chydorus sphaericus, Cyclops, i mnogo 
mulja i Alga ; Crvenokica (Rothauge) : mnogo Asellus aqua- 
ticusa, Cyclops albidus, jaja (ephippia) od Daphnida, ljušture 
od Ostracoda, Eurycercuslamellatus, Chydorus sphaericus, mnogo 
larva od Komaraca, Acroperus leucocephalatus, i nešto Alga. 

Istina je, da su ti račići sitni, mikroskopični, ali zato Steuer- 
taksira u 7 cm. dugom probavilu od Crvenokice 2000 — 3000 
Chydorus sphaericusa, a u nešto večem probavilu Karasa, da 
je moglo biti do 5000 Acroperus leucocephalatusa. 

Već sam spomenuo, da se takav sitniš nalazi više kod 
obale. Nu i sredina rieke nosi sobom životinje : kukce, njihove 
ličinke, Crve, Pužiće i t. d. Tu je dakako riedko posijana hrana 
za Ribe, ali su one zato i vješti i okretni plivači, koji u tren 
oka presiecaju velike razmake, a gledaju u vodi bistro kao 
Ptice u zraku. U obće su Ribe u vodi ono, što su Ptice u zraku. 
Kao što se one obično ne pasu, tako si i Ribe svoju hranu ve- 
ćinom pribavljaju kao jaki i okrutni lovci. 

Popis naših slatkovodnih riba. 

Fam. Petromyzontidae. 
Petromyzon fluviatilis L. Piškor. (Paklara, Zmijulica, 
Flussneinauge, Lampreda di fiume). 



62 

Farn. Acipenseridae. 
Acipenser ruthenus L. Kečiga (Sterlet, Sterleto). Acipenser 
schypa, Güldenst, Tok (Dick). Acipenser Stella ins, Pallas, Pa- 
strma, Pastruga, (Schira, Storine stellate). Acipenser Gülden- 
st :idtii, Brandt i Ratz. Kašikar (y\'3.x6ick). Acipenser huso L. Mo- 
runa (Hausen, Storione ladano). 

Fa7n. Muraenidae. 
Anouilla fluviatilis, Flem. Jegulja (Aal, Anguilla volgare). 

Farn. Salmonidae. 

Salmo fario var. Ausonii. Val. Pastrva, Bistranga (Forelle, 
Trota). Salmo fario, var. Trutta nigra. Salmo hucho L. Glavatica 
(Huchen, Huco). Salmo ohtusir ostris , Heckel, Salmo dentex, 
Heckelj; Salmo genivittatus, Heckel i Kner. 

Thymallus vexilifer, Agassiz. Lipan (Aesche, Temolo). 
Thymallus microlepis au? 

Farn. Esocidac. 
Esox lucius L. Šćuka (Hecht, Luccio). 

Farn. Umhridae. 
Umbra canina, Marsigli, Crnka, Rapa (Hundsfisch). 

Farn. Cyprinidae. 

Cyprinus carpio L. Šaran, Krap (Karpfen, Carpa).Ci'/)y?«ws 
hungaricus, Heckel. Moravac. 

Carassius vulgaris, Nilson, Karas (Karausche, Carassio). 
Carassius Gihelio, Nilson. 

Barbus fluviatilis, Agassiz, Mrena (Barbe, Flussbarbe, 
Barbo). Barbus Petenyi, Heckel, Brkaš. Barbits plebejus, Bon. 

Aulopyge Hügelii, Heckel, Ukliva. 

G obio fluviatilis. Cuv. Krkuša (Gründling, Grundl, Gobione). 

Leuciscus rutilus, L. Crvenperka, Bodorka (Plötze, Triotto). 
Leuciscus cephalus, L. Kien (Döbel, Squaglio). Leuciscus ve- 
phalus, var. cavedanus. Bonaparte. Leuciscus virgo, Heckel. 
Plotica, Efika (Frauen verfling). Leuciscus phoxinus L. Pijor 
(Pfrille, Elritze, Sanguinerola). Leuciscus aula, Bonaparte, var. 
rubella, Heck, i Kner. Leuciscus svallize, Heckel i Kner. Leu- 
ciscus {— Scara'inius) erythrophtJitalmus L. var. dergle, Heckel 



63 

i Kner. Leuciscus illyricus, Heckel i Kner. Leuciscus dohula 
L. Klen (Alter). Leuciscus (Squalius) microlepis Heckel, Makli. 
Leuciscus {Squalius) albus, Bonaparte. Leuciscus (Squalius) 
ukliva, Heckel. Leuciscus {Squalius) Turskvi Heckel. Leuciscus 
{Scardinius) plotizza, Heckel i Kner. {Leuciscus basakl, Heckel 
(Basak). 

Idus melanotus, Heckel. Jaz, Jez (Nerfling). 

Scardinius erythrophthalnius. Bonaparte. Crvenperka, Crven- 
okica (Rothauge, Scardola). 

Telesfes polvlephis, Steind, Pijor. Telestes A ga ssizii, Heck. 
Jelšovka (Strömer). 

Paraphoxinus croaticus, Stein., Pijor. Paraphoxinus Ghe- 
taldii, Steind. Paraphoxinus adspersus, Heck. Paraphoxinus 
alepidotus, Heckel. 

Tinea vulgaris. Cuv. Linjak (Schleie, Tinea). 

Chrondrostoma nasus, L. Šljivar, Podust. (Nase, Savetta). 

Rhodeus aniarus, Ag. Gavčica (Bitterling, Rodeo amaro). 

Abramis Brama, L. Deverika (Brachsen, Brasse). Abramis 
Leuckartii, Heckel (Bastard od Abramis Brama X Leuciscus 
rutilus). Abramis Sapa, Pallas. Crnovka (Scheibpleizen). Abramis 
vimba L. Ugrica, Plavonosa (Zärthe). Abramis Ballerus, L. 
Kosalj, Kesega (Zope, Plinzen). 

Aspius rapax, Ag. Bolen, Bucov (Schied, Rapfen). 

Alburnus lucidus, Heckel, Zekica, Brzak, Uklija (Laube, 
Uckelei, Avola). Alburnus bipunctatus, Heckel, Ženčica(Schneider- 
fischel). Alburnus mento, Ag. Skumrija, Bucov (Maireenke) . 
Alburnus album ellus, Martens. 

Pelecus cultratus, L. Sabljarka (Sichling, Ziege). 

Cobitis fossilis, L. Cikov (Schlampeitzger). Cobitis barba- 
tula, L. Tivuška (Schmerle, Bartgrundel, Strega, Cobite bar- 
batello). Cobitis taenia, L. Badelj (Steinpeizger, Cobite fluviatile). 

Farn. Silurida e. 
Silurus glanis, L. Som (Wels, Siluro). 

Farn. Gadidae. 
Lata vulgaris, Cuv. Manjic (Aalrutte, Bottatrice). 

Farn. Gasterosteidae. 
Gasterosteus brachvcentrus, Cuv. Val. 



64 

Farn. Gobiidae. 
Gobius marmoratus, Pallas, 

Farn. Cottidae. 
Cottus gohbio, L. Pes, Balavac (Kaulkopf, Gobio). Cottus 
gohhio, var. ferugineus, Heckel. 

Fajii. Percidae. 

Perca jluviatiUs, L. Grgeč, Okim, Ostriž (Flussbarsch, 
Persega). 

Lucioperca sandra, Cuv. Smudj, Zuban (Schiel, Fogosch, 
Zander, Lucioperca sandra). Lucioperca volgensis. Pallas, Smudj, 
Kamenjak, Šarac ruski. 

Acerina cernua, L. Bieli Grgeč (Kaulbarsch, Acerina). Ace- 
rina Schraetzer, Cuv, Srac (Schraetzer). 

Aspro vulgaris, Cuv. Kočić, Mali Vretenac (Streber, Asprone). 
Aspro Zingel, Cuv. Veliki Vretenac (Zingel). — Ukupno 80. 

Porieklo, putovi i načini razprostranjenja, koji vricde za 
europejske sladkovodne Ribe u obće, vriede dakako u glavnom 
i za naše. I kod nas dominiraju Cyprinidi, koji sačinjavaju 
danas jednu trećinu svih sladkovodnih Riba u obće. Druge fa- 
milije ili su samo sa jednom vrsti (monotyp) zastupane, ili se 
bar nalaze u izčezavanju. Većina srednjo-europejskih vrsti 
Cyprinida živi u Kaspičkom i u Crnom moru, dočim ostalim 
morima manjkaju, biti će dakle, da je tu i njihova pradomo- 
vina. U prilog toga govori i to, što se Cyprinidi prema zapadnoj 
Europi gube, isto tako prema Sjeveru ; nekoji su naime samo 
na Iztok ograničeni. 

Vriedno je spomenuti, da naš teritorij izkazuje i neke 
endemičke forme, koje se nigdje drugdje više ne nalaze, nego 
samo kod nas. To su : Leuciscus (Squalius) svallize, Heckel i 
Kner, u jezerima kod Vrgoraca i u Neretvi, zatim u Krki kod 
Knina. Leuciscus (Squaliu?) microlepis. Heckel, u Neretvi, 
kod Vrgoraca i Imotskoga. Leuciscus (Squalius) albus, Bona- 
parte, u Krki kod Skradina, Leuciscus (Squalius) ukliva, Heckel, 
u Cetini kod Sinja. Leuciscus (Squahus) Turskyi, Heckel, u 
Cikoli kod Drniša. (Leuciscus tenellus, Heckel, Livno u Bosni). 
Leuciscus (Squalius) illyricus, Heckel i Kner, kod Knina, Sinja 
i u Soči u Istri. Leuciscus (Scardinius) piotizza, Heckel i Kner, 



(35 

kod Vrgoraca i Imotskoga (i Livno u Bosni) Lcuciscus basak ? 
Heckel, jezero Drusino kod Imotskoga. (^Z^wa-yt^j, [Squalius] 
pictus, Rieka, Skadarsko jezero). Aulopyge Hügelii, Heckel, 
u Cetini, Rieki, Sabljaku i Starbi. Telcstes polylepis, Stein- 
dachner, u Mrežnici, Dobri, n potoku kod Josipdola i u Jaruzi 
{'iidi]mci) . Par aphoxinus croaticus, Steindachner, u vodama Like. 
Paraphoxinus alepidotus, Heckel, kod Sinja, u Neretvi, i kod 
Livna u Bosni. (Paraphoxinus Pstrossii, Steindachner, u Tre- 
binščici u Hercegovini). Paraphoxinus Ghetaldii, Steindachner, 
u Suvaji na Krbavskom polju (i u Popovu polju u Hercegovim). 
Paraphoxinus adspersus, Heckel, u Crvenom jezeru kod Imot- 
skoga, u Balatinu i Japogi u Lici. (Paraphoxinus methodiensis, 
Steindachner, u Ljuti, Gračanici i Mušici u Hercegovini). Zatim : 
Thymalhis microlepis Dalmacija. Salmo ohtusirostris, Heckel, 
u Zrmanji i riečici Saloni i u riečici Vrlici kod Imotskoga. Salmo 
dentex, Heckel, u Krki kod Knina, u Cetini kod Sinja i u Ne- 
retvi medju Metkovićem i Opuzenom. Salmo genivittatus, 
Heckel i Kner u Soči u Istri. 

.' Ciela srednja Europa nema nijedne posebne vrsti, kako 
dakle da si tumačimo ovo naše upravo bogatstvo na ende- 
mičkim Ribama ? 

Za vrieme zadnje oledbe (glacialne dobe) navališe Salmo- 
nidi sa Sjevera u Europu, dočim su se domaće Ribe stranom 
povukle u tophje krajeve, a stranom poginule. Iza toga, kad 
je opet nastupilo toplije vrieme, uzmakoše Salmonidi djelo- 
mice opet na Sjever, ili se pak povukoše u gorske potoke, koji 
su ostali razmjerno hladniji, što je njima više odgovaralo. Pače 
su to morali učiniti već i radi hrane, jer su se i mnoge sitne 
životinjice (poglavito ličinke od nekih Insecta), koje sačinjavaše 
njihov plien, onamo povukle. Time su ali bili izpražnjeni u rav- 
nici dolnji tokovi rieka, kamo je sad navalila ciela četa raznih 
Cyprinida sa Iztoka. Kod takove dosta radikalne izmjene ciele 
,,Ichthys" nije čudo, da se je ono nešto malo, što je prije toga 
eventualno bilo u srednjoj Europi, endemičkih vrsti, uništilo, 
a novi doseljenici nisu još imali dosta ni vremena, a možda ni 
nemaju ovdje u obće prihka, da se preobraze u pojedine nove 
vrsti. 



66 

Na Balkanskom poluotoku na suprot nije o^edba proiz- 
vela tako zamašnih promjena. Pojedine veće gore bile su do- 
duše, kako je to Cvijić dokazao, takodjer oledjene, ali su to 
samo bili kao otoci od glečera, medju kojima je ostalo još dosta 
neoledjenih voda, gdje su se dakle mogli zadržati i prijašnji 
oblici, koji su mjestimice dotjerali već do posebnih vrsti. Slično 
se ponaša Italija i Iberski poluotok, koji ima i6 endemičkih 
vrsti. 

Kazali smo ali malo prije, da Cvprinidi nisu od doba 
oledbe imali vremena, da se dalje diferenciraju. Nu Salmonidi 
su isto tako dugo u sadanjim gorskim potocima, kao što su 
Cyprinidi u ravnicama, pak se prvi za ovo doba ipak dospješe 
pociepati u nove vrsti. To bi se možda dalo tumačiti tako, da 
su gorski potoci više isolirani, nego što su to rieke u dolnjim 
tokovima. Kod potonjih se naime može laglje dogoditi, da, 
recimo, za velikih povodnja dolaze u direktan savez, te si tako, 
mogu svoje Ribe izmieniti, dotično križanjem eventualno za- 
počete variacije opet izravnati. Istina je, da je dokazano, da 
i Ptice mogu medju svojim prstima, ili na perju, i ribja jaja- 
prenesti iz jedne \'ode u drugu, i da su ista svakako toliko re- 
sistentna, da na tom putu uviek ne poginu. Ipak je ovaj pa- 
sivni način selidbe daleko manje uspješan, nego oni drugi gore 
spomenuti. Faktično su poveći, osobito dulji gorski nizovi ipak 
još donekle glavne bar relativne granice za razprostranjenje 
sladko vodnih Riba. 

Još bi imali skrenuti pozornost na jedan drugi pojav. Iz- 
točna obala Jadranskoga mora, t. j. Dalmacija, propada. Ona 
se je nekada daleko još sterala tamo, gdje je sada more, koje 
ju je poplavilo. Dolnji tokovi dalmatinskih rieka dospjeli su 
na taj način pod more, a preostaše samo gornji pritoci. A za 
ove smo baš kazali, da su više isolirani. Pogotovo pako terrain, 
kako je kršan i šupljikav, koji vodu upija, ne dopušta baš 
nigdje, da bi se vode susjednih rieka igdje mogle i za najvećih 
povodnja stapati. Ne dakle samo Salmonidi, kojih u ostalom 
u Dalmaciji ima vrlo malo (samo Salmo dentex, S. brevirostris 
i Thymallus microlepis), nego i sve ostale Ribe moradoše se 
povući u gorske potoke, koji zapravo sad jedini representiraju 
prijašnje rieke. 



67 

U razmatranje ostalih familija, koje imadu samo mono- 
typne, ili samo po nekoliko representanta, ne ćemo se dalje 
upuštati. Ovo malo, do sada spomenuto, dostaje, gdje se radi 
samo o tangiranju nekih amo zasiecajućih geografskih mo- 
menata. 

Za nas, na ovom mjestu, takodjer je manje važno, aU ćemo 
ipak još spomenuti, da se razprostranjenje Riba u riekama 
— kako je to prvi A. Frič ustanovio — može razdieliti u po- 
jedina područja (reg' je). 

Pr\-o takovo područje bilo bi ono gorskih potoka, iliti : 
područje Pastrva. Ovdje ćemo naći, osim same Pastrve, još i 
Pijora (Leuciscus phoxinus, Elritze) i Tivuškti (Cobitis bar- 
batula, Bartgrundel) . Obje su ove vrsti izvrstna hrana za Pa- 
strve. U nekim predjelima dolazi još i Lipan (Thymailus ve- 
xilifer, Aesche), Manjič (Lota vulgaris, Aalrutte ili Quappe), 
mlade Jegulje (Anguilla fluviatilis, Aal) i mali Piskori (Petro- 
mizon fluviatilis, Flussneunauge), kao i Balavac (Cottus gobbio 
Kaulkopf ili Koppe). U doinji kraj tih gorskih potoka zalieću 
se još i Mrena (Barbus fluviatilis, Flussbarsch), Krkusa (Gobio 
fhiviatilis, Gresäliiig ili Grundl), Klen (Leuciscus dobula, Altel), 
Uklija (Alburnu.-i lucidus, Laube) i Grgeč Meli (Acerina cernua, 
Kaulbarsch). 

Na to dolazi drugo područje sa nešto slabijom strujom i 
mekanijom vodom : područje Mrene ili Bielka (u širem smislu, 
Weissfischregion) . Dakle Mrena (Barbus fluviatilis, Flussbarbe) 
kod nas i Barbus Petenyi- Krkusa (Grundl), Klen (Leuciscus 
dobula, Diebel, Diebling ili Altel), Uklija (Alburnus lucidus,. 
Laube), Ugrica (Abramis vimba), Zärthe, Crvenokica (Scar- 
dinius erythrophthalmus, Rothauge) i Crvenperka (Leuciscus 
rutilus, Rothfeder, Plötze) i Bolen (Aspius rapax, Schied). 
Osim toga mogu se tu još naći : Ostriž, Smudj, Grgeč bieli, 
Šćuka i Jegulja. 

Zatim bi sliedila područja Soma, Linjaka, Šarana i t. d. 

4. Fauna gorskih potoka- 

Br^o tekući gorski potoci ili bujice stvaraju takove pri- 
like, da se iste u obliku i načinu života njihovih stanovnika 



m 

torrenticolnih životinja jasno odrazuju. Životinje naime, koje 
pod ovim osobitim prilikama živu, morale su se istim u mno- 
gočem prilagoditi. Takovi potoci karakterisirani su u prvom 
redu sa stalnom nizkom temperaturom vode i energičnijim 
gibanjem; voda bo u njima nikada ne miruje, već neprekidno 
struji. 

Prilagodjenja na struju vode- 

a) Dorsoventralna splosrutost. 

Kao što je za ladju, koja je upućena na struju 
vjetra, potrebno da ga čim više uhvati, te mu u tu 
svrhu i pruža, sgodnim namještenjem svojih jedra, čim 
veću površinu, tako će na suprot svako tielo, koje ne će, 
da ga struja odnese, istoj najprije odoljeti, ako joj pruži : čim 
manju površinu. U istinu će struja vode životinju, koja jere- 

Sl. 24. 

Physa acuta Drap. 

Narav, velič. Iz Geyera po Lampcrtu. 

cimo okrugla, ili valjkasta, prije odnieti, nego ako je životinja 
splosnuta, i to od sgora dolje, jer će u tom slučaju struja udariti 
po britkoj strani tiela. A i posve je jasno, da je baš ovaj oblik 
najzgodniji. Jer, da je životinja sa strane splosnuta, kao mnoge 
ribe, rezala bi doduše dobro vodu u smjeru struje, nu kod svakog 
zakreta, lievo ili desno, upravo bi ju voda uhvatila po široj 
strani, te bi ju sa strujom dolje odniela. Ovako pak je svejedno,, 
ide li u smjeru vode, ili okomito na taj smjer, ili ma kako koso, 
u svakom slučaju zahvaća ju struja ne sa široke, nego uviek 
samo sa najuže strane. Pri toj promjeni oblika zadržaje evo 
životinja isti objam, masu i snagu, i samo je poprimila ovaj, 
pod danim prilikama najzgodniji oblik. 

U istinu pokazuju sve prave torrenticolne životinje više 
manje ovakav oblik. Osobito je ta splosnutost izražena kod 
larva nekih Ephemerida, kao kod genusa : Rhitrogena, Iron, 
Epeorus, Ecdyurus, nešto manje kod Oligoncuria rhenana, 
Potamanthus luieus i Prosopistoma foliaceum. Splosnute su 
takodjer Planarije i mnoge Hydrocarinae. Od larva od Diptera 




69 

spominjemo Asellusu sličnu Liponeuni i Stratiomyidae. Splos- 
nute su i torrenticolne larve od Coleoptera, kao Cyphon i Par- 
nidae. Zatim se i u obliku Puža Ancylus fluviatilis odrazuju 
prilike, koje vladaju u gorskim potocima. Dapače budu i cievi 
nekih Phryganida deprimirane, kao kod Goerinea i Apatania. 

b) Povećanje prianjajuće plohe. 

Već smo gore spomenuli prednost dorsoventralne 
splosnutosti pred postranom kompressijom. Ali je još 
jedna okolnost, koja dolazi prvo spomenutom obliku u 
prilog. Dorsoventralna splosnutost povećava adhesivnu 
plohu, t. j. sa raširenim podplatastim tielom pove- 
ćava se ona površina, kojom može životinja za podlogu bolje 
prionuti. To se osobito jasno razabire kod životinja mekanoga 



/; 



SI. 25. 

Planaria alpina. 

Poveč. 3 puta. Po Lampertu. 

SI. 26. 

Palycelis cornuta. 

Poveč. 3 puta. Po Lampertu. 

SI. 27. . 
Planaria gonocepliala. 
Poveč. 3 puta. Po Lampertu. 

SI. 25. SI. 26. SI. 27. .• 

tiela, kao kod Planarija, koje se kao mekane sluznate krpe 
cielom svojom širinom za podlogu priliepe. Kod nekih ephe- 
meridnih larva kao Iron i Rhitrogena dolazi do osobitih uredba 
za povećanje adhesije. Najgornje dvie abdominalne trachealne 
lamelle jako su povećane, one su bubrežastog obUka i horizon- 
talno raširene. U njima imade samo malo tracheja. Cieli aparat 
otudjio se je svojoj prvobitnoj respiratornoj funkciji i služi 
samo u svrhu fiksacije. Kod vrsti genusa Epeorus imadu sve 
škržne lamelle, osobito prvi par, rašireni rub, u kojem neima 
tracheja, i koji po tom u istu svrhu služi. Kod Ecdyurusä, ' u 
kojega su normalne škržne lamelle, je femur raširen poput 
lista i služi tako za povećanje adhesivne plohe. I izvanredno 
produljeni konci na repu vrše istu zadaću. 



70 

c) Umanjivanje tiela. 

Dalnja osobitost torrenticolnih životinja, koja tako- 
djer služi kao sredstvo, da životinju struja ne odnese, 
je umanjenje tiela. Članovi faune gorskih potoka su 
skoro uviek patuljci medju njihovim srodnicima, koji živu u 
mlakama i u jezerima. Hydrachnidi : Fcltria i Atiirus, naj- 
izrazitije torrenticolne životinje, su ujedno i najmanji Hy- 
drachnidi. Trichopterna larva Stractobia, koja živi na pećinama, 
po kojima pljuska voda gorskoga potoka, spada medju naj- 
manje vrsti svojega roda. Coleopteri : Elmis, Parnus, Limnius, 
Hydracna su takodjer vrlo sitni. I torrenticolne forme Gastero- 
poda : Bythinclla Dunkeri i Limnaea tvuncaiula su patuljci 
m.edju srodnicima. A i Gammarus piilex, koji živi u potoku 
ne naraste tako velik, kao u mlaki ih jezeru i t. d. i t. d. Male bo 



SI. 2& 

Ličinka od Elmis. 

Povcč. 16x1. Po Lampertu. 



Životinje nalaze u najmanjim pukotinama i iza najmanjih str- 
šećih kamenčića, ili čega shčnoga, svoja zakloni šta pred strujom 
vode. 

d) Uredbe za fiksaciju i retenciju. 
Potočne životinje pokazuju, uz pojave adaptacije, koje se odnose 
na oblik tiela, još i ine neke osobite uredbe, koje takodjer stoje u 
savezu sa prilikama, pod kojima živu. To su organi, koji služe za 
fiksaciju, za trajno ili privremeno usidrenje na podlogu; i nadalje 
aparati za retenciju, kojima je svrha, da se životinja za vrieme 
gibanja može za uzvisine i udubine, u obće za hrapotine svoje pod- 
loge hvatati, dakle kao neka vrst zavora na kolima, a sve to da 
prebrzo ne poteku. 

Trajne fiksacije dolaze dosta često kod Diptera i Tricho- 
ptera. Osobito se njihove kukuljice skoro uviek za podlogu 




71 

pri čvršću] u. Cesto budu kućice fiksirane, kao što one cievi od 
pieska ili mulja kod Chironomida, a sve to dakako, da ih struja 
ne odnese. Trichopteri : Odontoccrum, Hydropsychc, Philo- 
■potamus, Rhyacophüa, Glossosoma, Agapctus i dr. živu djelomice 
već kao larve, ili djelomice istom kao kukuljice u pričvršćenim 
kućicama. Za fiksaciju tobolca služi Ijepkasta predja, kakovom 
mnoge potočne životinje razpolažu. Trajno pričvršćene na pod- 
logu su kukuljice osobito na život u potocima udešenih Diptera : 
Liponeura i Simulium, kao i cocconi i mriest mnogih Insecta, 
Crva i Hydracarina. Iznimku čine Planaria alpina i Polycelis 
cornuta, čiji cocconi na dnu potoka leže, te se medju kamenjem 
i pieskom zabrazde. Planaria gonocephala na suprot pričvršćuje 
svoje stapkaste coccone za podlogu. 

Osobiti aparati za fiksaciju, često od komplicirane kon- 
strukcije, su sisala, kakova mnoge Planarije imadu, n. pr. Den- 

A. B C 

SI. 29. 

Ovojak čahure od Ehyacophila sp. 

A odozgo, B odozdo, C Kokon. 

Narav, velič. Po Lampertu. 

drococlum lactcum, zatim sisala, kakova osobito Kepo razvijena 
dolaze kod Diptera : Pcricoma i Liponeura . Amo spada i pod- 
platasta noga za puzanje od Ancylusa, koja po obliku i funkciji 
naMkuje na sisalo. 

Još raznolikije diferenciacije pokazuju razni aparati, koji 
služe za retenciju iliti pridržavanje. U najjednostavnijem obhku 
su to jake trnovite Čekinje, koje se kod nekih Hydrachnida 
dadu svesti na čekinje, koje prvobitno pomažu samo plivanju. 
Nalazimo ih dosta često kod larva od Insecta, osobito Coleoptera, 
Čekinje budu gdjekada svinute i prelaze tako u kuke, medju 
kojima dolazi opet do raznih usavršivanja, sve do komplici- 
ranih češljastih tvorina, kakove imadu Hydrocarini : Sporado- 
porus i Calonyx. Kadi kad su kuke sa dotičnim člankom gibivo 
spojene te se postizava tako još veća sloboda kod pričvršćenja. 

Uredbama za hvatanje slično djeluju pravi aparati za 
zavor kod mnogih kućica od Trichopternih larva. Steinmann 





72 



je opažao često tobolce od Drususa sa uzidanim komadićima 
korienja i slično. Isto nadjoše i Zschokke i Ulmer često u alpinim 
potocima i onim srednjega gorja. Amo spadaju i bodlje Rhizo- 




#^ 




SI. 30. Kućice od ličinka Phryfiunida A Ithyaco})lnla {}) sp. Poveč. 
2x1. B. Bhyacopsyche Hagenii F. Müller. Narav, velić. C. Phyllocius hrome- 
larmm F. Müll. Poveč 2x1. D. i E. HeUcop>^yvhe sp. Poveč. 2 1. Iz Fritz 
Müllera po Lampeitu. 




SI. 31. Tipovi ličinka od Liholla iz familija: 

Aeschnida Libellulida Agrionida 

Nympha od Epitliera 

himurulata Charp. 

Narav, veličina. 

Po Lampertii. 



Ličinka od Ayiux sp. Po- 
več. 3x1. Po Lampertu. 



Nympha od Agrion sji. 
tik pred izmiljenjem. Po- 
več. 2x1. Po Lampertu. 



poda : Centropyxis aciileata Ehrbg., koje Zschokke smatra ta- 
kodjer za zavore. 



73 

e) Gibanje u potoku. 

U prijašnjem odsjeku spomenuti aparati za fiksaciju 
igraju veliku ulogu kod lokomocije. To istina malo pa- 
radoksno glasi. Jer sa pojmom običnog gibanja spajamo 
potrebu čim veće slobode. Ali ovdje se sbiva gibanje 
pod osobitim prilikama. Objekt, koji se giblje, u neprekidnoj 
je pogibelji, da ne bude pasivno odplavljen. Ovako vomu gibanju 
dalo bi se prispodobit- na kopnu jedino gibanje kola u van- 
redno strmom dolu ; gdje moraš ići napried, a u isto vrieme 
se opireš, da ne budeš pasivno prebrzo odkotrljan nizbrdice. 
Tako se n. pr. giblju Planarije i Puževi po svojim vlastitim 
sluznatim cestama. Puzaju napried, ali ih za vrieme samog 
gibanja njihova sluz ujedno za podlogu pridržaje. I kod Rhabdo- 
coela (sitnih Crvića) dolaze tvorine, koje Führmann prozivlje 



SI. 32. 

Ličinka od Cloeon dipterum L. 

Poveč. 2x1. Po Lampertu. 



Ijepkastim stanicama (Klebzellen) i koje služe u iste svrhe, 
kao i sluznaste žliezde Puževa i Planarija. Nekoji Trichopteri, 
kao Helicopsyche i nada sve Dipterna larva Simulinm, giblju 
se pomoćju izpredenih konaca, kojima se mogu i usidriti. Kod 
Heiicopsyche sbiva se to gibanje na dosta komplicirani način, 
kao da bi ladja svoje prednje sidro uviek napred izbacivala 
i onda, vadeći stražnje, k prednjemu se privlačila. Slično se 
giblju i mnogi Chironomidi, zatim Trichopterne larve, kao 
Hydropsyche i Rhyacophüa. 

Osobito je napadno g\ha.n]e kod Lipon eure. Trbušna sisala 
ove čudnovate larve budu redom po segmentima od chitinisi- 
ranih nožica svakoga segmenta odriešena, pružaju se napried 
i pričvršćuju se na novo. Kad jedan segment tu manipulaciju 
svrši, dolazi sliedeći na red itd. Tko bi ali izbrojio sve načine 




74 



gibanja pod tako otežčanim prilikama. Doista težka je gdje- 
kada borba za život ! 

f) Obterećenje kao pomoćno sredstvo za obranu proti struji. 
Trichopteri upotriebljuju mnogokrat težu zemlje kao sredstvo 
da se obrane od struje. Torrenticolni Trichopteri grade si to- 
bolce iz kamenčića. Mnogi se ne zadovoljavaju samo pieskom i 
sitnim kamenčićima, nego upotrebljuju i poveće komade, koji 
služe tomu, da ih voda ne odplavi. Kod kukuljice od Odonto- 
ceruma, koja se sastoji od pješčanih zrnaca te je svinuta poput 
slonovog zuba, sačinjava obično jedan poveći kamenčić zavr- 
šetak. U tobolcima od Gocrinc dolaze postrance umetnuti kamen- 
/čići, kojima je takodjer zadaća, da životinju obterećuju. 

A. i^ B. 





SI. 33. Siinulium sp. A ličinka, ß čahura, C kućica od čahure, a odozgo, 
b odozdo. Poveč. 4x1. Po Lampertu. 



g) Redukcija plivaćih dlaka. 

Svi aparati za plivanje su reducirani, ih su se posve izgubili. 
Torrenticolni Hydrachnidi nemaju više plivaćih dlaka, kao njihovi 
srodnici ujezerimai mlakama. Phvaćalepe za Ephemerida koježivu 
u ribnjacima, i koje se sastoje od perastih dlaka, izgubiše se kod 
njihovih potočnih srodnika. Medjularv a.ma. Boe tisa možemo sliediti 
postepenu adaptaciju na život u potocima, koja se manifestira 
u tendenciji gubitka plivaćih dlaka i srednjeg repnog konca. 
Vrlo splosnute larve Ephemerida : Epcorus, Ecdyurus, Rhi- 
trogcna i Iron imadu djelomice tri, a djelomice i samo još dva 
podpuno gola repna konca, dočim njihovi najbliži srodnici u 
riekama, n. pr. Rhitrogena aurantiaca imade još rudimentarne 
phvaće dlake. Mali Račić iz grupe Cladocera : Hyocrypttis, 
koji doduše još češće u dubinama jezera živi, kojeg je ali Stein- 



^0 

mann i u ' potocima našao, izgubio je sposobnost izvrstnog pli- 
vača svojih srodnika posvema. Isto se je dogodilo i nekim Ostra- 
codima. Od potonjih označuje Kaufmann kao prave na dnu 
živuće — ■ benthonske -^ forme, medju ostalim : Herpetocypris, 
Ilyodromus, Microcypris, Darwinula, dočim tekućoj vodi pri- 
padaju vrsti : Paracypyidopsis Zschokkei Kaufmann i Priono- 
cypris senata Norm. Kod ovih oblika su plivaće dlake na drugom 
paru ticala rudimentarne. 

h) Kućice za zaštitu. 

Kućice, koje larvama većine Trichoptera i mnogih Diptera 
služe kao skrovišta, imadu zapravo dvojaku svrhu. U sto- 
jećim i lagano tekućim vodama služe kao zaštita proti nepri- 
jateljima, osobito Ribama. U brzo tekućem potoku služe kućice 
u prvom redu kao zaštitno sredstvo proti struji. Kućice Tricho- 
ptera, koji živu u potocima, pokazuju vrlo raznolik oblik. Tri 
osobitosti su već spomenute : uredbe «a zavor, obterećenje i 




SI. 34. Ličinka od CJiironomuAa sa kućicom. Iz Lautcrborna po Lampertu. 

Gorso-ventralna splosnutost. Tipično je, da su kućice u stajaćoj 
vodi gradjene iz bilinskih tvari. Biljevni tobolci su za veću gi- 
bivost uredjeni, ali to nije za potočne životinje, koje se moraju na 
svakom koraku usidriti, da ne budu odplavljene. Tobolci od ka- 
mena pružaju osim toga više mehaničke zaštite. Fiksirane kućice 
larva su u potocima vrlo česte. Napokon donosi već struja vode 
hranu, tako da gibanje postaje i suvišno. Nadalje pruža totalna 
fiksacija i tu prednost, da prištedjuje naprezanje mišica i 
razne aparate za retenciju. 

Klasično je upravo, kako se oblik tobolca često prilagodjuje 
na potočne prilike. Kad bi bila naime ciev ravna, odviše bi lako 
struja takav valjak odvaljala. Mali ali samo zavoj na način 
slonovog zuba tome će se oduprieti. Tako kod Odontoceruma, 
Scricostoma i t. d. Približavanje ovom obliku pokazuju i mnoge 
larve Limnophilida. N. pr. Limnophilus grisens L. ima u mla- 



76 



dosti još skoro upravnu kućicu, dočim je ista kod odrasle larve 
svinuta. 

i) .iVeličina jajeta i trajanje embryonalnog života. 

Osobito je kod potočnih Hydracarina napadno kako \'elika 
imadu jaja. Iz toga se zaključuje na dugo trajanje embry- 
onalnog života. A i treba to, da se životinja u čim podpunijem 
stanju izleže, jer su težke životne prilike, s kojima se imadu 
ovdje boriti. 





SI. 35. Kućice Ličinke od Limnopliilus flavicurnix F., sastavljene od raznih 
Pužića. Narav, veleč. Po Lampertu. 



j) Respiracija. Kod potočnih životinja potisnuto je disanje 
zraka posve u nazadak. 

Brzo tekuća voda ne dozvoljava životinjama, da dolaze 
svaki čas na površinu zrak disati. Zrak dišuće životinje kao 
na primjer vrsti Komarca (Culex) su iz tih razloga iz 
života u potocima izključene. Nego prevladjuje tuj disanje 



A 



B 



SI. 36. 

Kućica ličinke od Sericustoma personatum Spence. 

A čitava kućica, B poklopac sa rcžkom. 

Narav velič- Po Lampertu. 



kroz kožu, ili na škrge (Chironomus, Liponeura), ili na trache- 
alne škrge (Ephemeridae, Perlidae) Phalacorocera i t. d. Zrak 
dišu hygropetricni Stratiomyidi, Oxyceya i t. d. Pošto živu 
na kamenju, koje vode pljuska, ne trebaju dolaziti na površinu 
vode da dišu zrak. Prelaz k disanju na kožu i škrge olakšava 
se velikim bogatstvom kisika pjenećese iprskajuće vode gorskih 
otoka. 



77 

Prilagodjenje na temperaturu. 

Steinmann je mnogobrojnim ekskurzijama za zimske 
dobe ustanovio, da fauna pravih gorskih potoka ostaje kroz 
godine i godine, i što se sastava i kvantiteta tiče, gotovo ista. 
To se prikazuje i posve naravski, pošto mjerenja u raznim 
godišnjim dobama pokazuju tako malene oscilacije temperature, 
da se na kakav upliv godišnjih doba na životinjstvo ne može 
ni pomišljati. Jedina okolnost, koja bi dopuštala naslućivati 
na umanjenje potočne faune u zimi, pomanjkanje naime živo- 
tinja, koje sa kopna u potok padaju, ne može da igra veliku 
ulogu već stoga, što mnoge potočne životinje živu od bilinske 
hrane, poglavito od zasušenog i trulog lišća, koje se ipak zimi 
i ljeti u potoku nalazi. 

Dočim se fauna jezera i mlaka u proljeću probudi, ljeti 
najveći vrhunac postizava, u jeseni većinom izumire, a zimi u 
latentnom stanju život provodi, nalazi se životinjstvo gorskih 
potoka i za mrzle godišnje dobe u punom cvatu. U svako doba 
nalazimo mlade i stare individue, jedno pokraj drugog. Dapače 
i za iste kralj ežnjake to vriedi, tako za Rana fusca. Život u gor- 
skim potocima ne potrebu je dakle zimskog sna. 

Temperatura gorskih potoka je nizka. Ona dozvoljava 
samo riedkim kosmopolitima i stenothermnim stanovnicima 
mrzle vode, da mogu ovdje uzdržati. Mrzlina vode od zamašnog 
je upliva na život. Ona čini izmjenu tvari manje živahnom i 
uzporava po tome razvoj. Uslied toga i biva potreba hrane 
manjom. Većina potočnih životnja odsudjena je, uslied nepre- 
kidnog strujenja vode, na bezposlen život, kao neki polusan, 
u kojem ne treba mnogo jesti. I eksperimentalno je dokazano, 
da torrenticolne životinje malo jedu. Tako je Steinmann od- 
gajao larve od Apatania (Trichoptera) četiri mjeseca bez hrane. 
Planarije odolieše gladovanju još mnogo dulje. Gammarus 
može dugo gladovati. Prispodobimo li s time količinu hrane, 
koju u mlakama živuće životinje svaki dan potroše, to nam se 
razlika pokazuje upravo golemom. 

Porieklo faune gorskih potoka. 

Fauna gorskih potoka čini se, da potiče od one ribnjaka 
i mlaka. Oba ekstrema dadu se lako prelazima spojiti, koji dje- 



7» 

lomice pripadaju riekama i laganije tekućim potocima, djelo- 
mice pak postaju već torrenticolni, ako im i je prilagodjenje 
još manjkavo. Kadšto se mogu iz srodnih genusa i vrsti sastaviti 
prielazni redovi, koji pokazuju postepeno morfoložko prilago- 
djenje na život u potoku, kako je to Steimann kod Hydracarina 
kušao pokazati. Možemo sliediti kako se obilježja nastala u 
stajaćoj vodi, sposobnost plivanja, veslanje i kormilanje, disanje 
zraka i t. d. postepeno gube, dočim se torrenticolna obilježja, 
aparati za fiksaciju i retenciju, disanje kroz kožu i t. d. sve više 
razvijaju. Ne smijemo takodjer, a da ne spomenemo, da se 
kadšto malo prilagodjene forme vrlo visoko popinju, te u biesno 
derućim potocima mogu nastaniti, dočim dobro adaptirani 
kadikad žive i u potocima, koji mirnije teku. 

Sada nastaje pitanje : Zašto se odlučuju životinje stajaćih 
voda na izseljenje u potoke, gdje su ipak životne prihke, na- 
ročito što se tiče hrane, u tohkoj mjeri nepovoljnije, nego što 
su bile u njihovoj prijašnjoj postojbini ? 

Moglo bi se pomišljati, da su tomu isti razlozi, koji još 
danas potocima kosmopolite dovode : prenapučenost prvobitnih 
postojbina i uslied konkurencije drugova iste vrsti prouzročeni 
glad. Nu pored ovakovih prilika moralo bi nam biti omogućeno 
baš sve torrenticolne životinje izvoditi iz onih, koje živu u 
jezerima i ribnjacima, a to nije slučaj. 

Zschokke smatra stenothermne (koje ljube trajnu zimu) 
životinje gorskih potoka, ako uz to još nekim uvjetima udovo- 
ljavaju, za glacialne životinje, za preostatke ili rehkte iz ledene 
dobe. Ti uvjeti bi bili, da iste vrsti životinja, koje živu u gorskim 
potocima, dolaze i u sjevernim krajevima, u dubinama su- 
balpinskih jezera i u isoHranim mrzlim vodama ravnice. 

Steinmann je podvrgao ovo pitanje potanjem proučanju. 
On se pita, da li stenothermne životinje gorskih potoka svim 
ovim uvjetima u istinu udovoljavaju, i da li ih se po tom može 
za glacialne relikte u istinu smatrati. 

Žahbože su potoci faunistički danas još dosta slabo iztra- 
ženi, a naročito nam manjkaju p ralelna iztraživanja sjevernih 
krajeva. Ipak se mogoše već danas ustanoviti neki važni amo 
zasiecajući odnošaji kod Hydracarina. I tako dolazi Steinmann 



79 

konačno do tog resultata, da se imadu sve prave torrenticolne 
životinje, koje u ravnici manjkaju, smatrati za glacialne relikte. 

Za vrieme posljednjeg velikog oledjenja naše sjeverne 
polutke, sakupiše se u onoj uzanoj kopnenoj pruzi, koja je ostala 
izmedju sjevernih i alpinskih glečera prosta od leda, mnogo- 
brojne praeglacialne životmje. Stranom su to bile životinje iz 
ravnice, a stranom onako ve, koje su sjeverni i alpinski glečeri 
prema ovom od njih nezaposjednutom prostoru nagnali. Ova 
glaciaina fauna — u vodama — živila je u vodi konstantne 
nizke temperature, u vodi, koja je bila bogata na kisiku, a 
siromašna na hrani. Životinje ove bile su dakle karakteristirane 
kao životinje sa usporenom assimilacijom. velikom sposobnošću 
pođnašati glad, dugotrajnim embryonalnim razvojem i velikom 
potrebom kisika. Sve ove osobitosti svojstvene su današnjim 
pravim torrenticolnim životinjama. 

Kada je klima postajala opet toplijom, promienile su se 
ove prilike u dolini. Sa povišavanjem temperature vode sma- 
njivao se je njezin sadržaj na kisiku. Uz to su se utiskivale 
nove životinje, kojima je toplija voda prijala ; one su se naglo 
razmnožale, te su dosadanjim glacialnim životinjama počele 
hranu preotimati. Samo ondje, gdje je temperatura vode ostala 
nizka, mogoše se one potonje još zadržati. To su bila poglavito 
ona mjesta, gdje se je led talio, a potok sa tekućom vodom 
počimao. Kako su sa napredujućom toplinom takova mjesta 
postepeno sve više u goru si zala, vukla su sobom i svoje sta- 
novnike. Djelomice su se one glacialne životinje povlačile i 
opet natrag prema sjeveru, ili su se zadržala u dubinama jezera, 
gdje su takodjer nalazile sebi prikladnu trajno mrzlu vodu. 

I u moru se je slično dogadjalo. Za glacialne dobe je sve 
mrzlija voda sa sjevera potiskivala svoje stanovnike sve više 
u južnije krajeve, dotično prema ekvatoru. Iza toga, kad je 
opet postajalo toplije, povlačile su se ove životinje prema sje- 
veru — ili se pako zadržaše u onim mjestima mora, koja bi- 
jahu nešto mrzlija. Tako se je na pr. Rak : Nephro ps norve- 
gicus (Scampi) povukao stranom opet na Sjever, a stranom 
se je zadržao tamo, gdje su, kao na pr. u našem Kvarneru, 
podmorske sladkovodne mrzle struje dubinu morsku uzdrža- 
vale hladnijom. To su evo t. zv. borealni tipovi, kakove nala- 



80 

zimo ne samo u moru, nego i u gorskim potocima. A još od prije 
su nam poznate takove životinje sa kopna, kao na pr. Alpinski 
zec, lisica i t. d. 

Gdje su naši gorski potoci i što živi u njima ? Sve naše 
planine, uslied izdašnih oborina, obiluju upravo gorskim po- 
tocima, samo se o onima Krasa ne može pravo ni govoriti. Za 
obilne kiše i tamo se voda izlieva u strmim urezanim jarugama, 
ali su ti potoci kao takovi posve temporarni, tako da se u njima 
većim dielom nije ni mogla udomiti kakova fauna. 

Fauna naših gorskih potoka nije gotovo nikako još izpi- 
tana. Nu možemo unapried znati, što će biti u njima. Oni sa- 
državaju kao svuda u Europi poglavito ove životinjske grupe : 
larve od Trichoptera, Diptera, Perlida, Ephemerida, Coleoptera 
(ovi djelomice i kao imagines) i Planipennia. K tomu pridolaze 




SI. 37. Nipluirgns puteanus Koch. Poveč. 4x1. po Lampertu. 

Hydracarinae, Turbellaria, a od Mollusca izvrstno adaptirani 
na strujeću vodu Ancylus fluviatilis. Najslabije će biti kao i 
drugud zastupani Crustacei, neki samo (Ostracodi i Copepodi) 
od Amphipoda Gammarus i Niphargus. Ovi potonji medjutim 
dolaze i u mirnijim vodama ; od Isopoda Asellus aquaticus, 
nu i taj je posvudan. Napokon je to područje Pastrva, koje su 
se, takodjer kao glacialni relikti, skupa sa svojom hranom, iza 
oledbe povukle u ove prediele trajno mrzle ^•ode. 

Ako i ne možemo danas još podati cielu listu kod nas fak- 
tično konstatiranih torrenticolnih životinja, ipak smo evo mo- 
rali podpunosti radi spomenuti prilike, pod kojima iste živo- 
tinje kao svuda, tako i kod nas živu. I time smo označili barem 



81 

neki okvir, u kojem bi se imala i kod nas kretati buduća zoo- 
geografska detailna iztraživanja. 



Gdje su se na našoj Zemlji pojavili prvi organismi, nije 
još do sada izvan svake dvojbe ustanovljeno. U jednom se 
ipak svi autori slažu, da prve organisme imamo tražiti u vodi. 
Na život u zraku uđešeni su samo najsavršeniji oblici životinja 
i bilina, koji su se svakako i najkasnije razvili iz vodenih. Nu, 
da li je sad prvo organsko biće nastalo u moru, ili u sladkoj 
vodi, ili pak u obim vodama ? 

Podjimo tragom priedja koje grupa životinja na pr. Si- 
savaca. Sva iztraživanja u tom pogledu vode nas do toga, da 
Sisavci potiču od Reptilija, ovi opet od Amphibija, ovi opet od 
Riba. Sad smo već u vodi, dakako još u sladkoj, jer Amphibije 
možemo samo od sladko vodnih Riba (kroz Dipneuste) izvoditi. 
Nu, da li su se sve sladkovodne Ribe i tuj, u sladkoj vodi, kao 
Ribe razvile, ili potiču od onih iz mora ? Nema nijedne sladko- 
vodne Ribe, koja ne bi nalazila svoje bljižnje srodnike u moru. 
Pošto je more neprispodobivo puta veće, i u njem ima daleko 
više Riba i po indivi duima i po raznim vrstima — pače čitave 
familije dolaze samo u moru — svakako je najvjerojatnije, da 
sve sladkovodne Ribe potiču od morskih. Od ovih potonjih su 
se naime neke na sladku vodu priučile. Isto tako je i sa Puže- 
vima, Školjkama, Crvima, Racima i t. d. 

Nu gdje da su se u moru najstarije životinje razvile : pri 
obali, u širokom moru, ili na dnu ? Već smo kod promatranja 
faune u jezerima vidili, da je obalna regija najbogatija, i da 
od nje potiče ona, koja živi na dnu. T. j. potonji stanovnici 
su samo izseljenici iz obalne regije, koji su se postepeno od- 
micali sve više u dubinu. Za pelagičnu faunu sladkih voda 
smo rekli, da je kosmopolitska i da ne potiče od onih životinja, 
koje živu pri obali, nego da se pelagične životinje (dakako i 
biline) prenašaju pasivnim putem iz pelagične regije jednog 
jezera u drugo. T. j. pelagični oblici nisu se razvili iz obalnih 
vrsti istoga jezera, nu konačno dakako potiču i pelagični od 
obalnih vrsti. Ali kod naseljenja jednoga, recimo novo nastalog, 
je?era prije će zadobiti njegova pelagična regija stanovnike 

6 



82 

pasivnom selidbom iz jedne druge pelagične faune, gdje su ta- 
kovi oblici, koji su već udešeni za pelagičan život, nego da se 
sad na novo tek stvaraju iz litoralne faune samoga toga jezera, 
što bi svakako dulje trajalo, pak je i sada već nepotrebno. 

Kao što je dakle evo u jezeru litoralna fauna matica za 
sve druge, tako je i u moru, samo da je tamo sve još u većem 
stilu — i starije. Iz litoralne faune mora nastale su ne samo 
sve druge faune morske, nego su i pojedine životinje iz morske 
litoralne regije, kako je već ova blizu kopna, počele zalaziti 
i u neke rieke, a odanle se razširile i u jezera, i zaokupile naj- 
poslije sve sladke vode, one manje i najmanje mlake i mlačice. 
Ribe dakle već su bile ,,Ribe" u moru, te su se kao takove već, 
zašav u sladke vode, samo dalje preobrazile u nove vrsti, ili čak 
i genuse i tako već priučile na sladku vodu, da ,.sve'' ni ne pod- 
našaju više more. Isto tako su i Puževi i Školjke zadobile svoj 
habitus u moru, pak su samo nekoji oblici, ostavivši more, 
pretvorili se u sladko vodne odgovarajuće Puževe i Školjke. 
Tako je i sa Crvima, Racima i t. d. Na pr. morska spužva Re- 
niera, koja zalazi rado u brakične vode, razvila se je evo (poje- 
dini, ili prvobitno možda samo jedan individ one morske forme) 
u sladkovodnu ..Spongillu" . 

Ovoj hypotezi govori u prilog i to, da baš sve forme, koje 
u sladkoj vodi živu, nalaze sebi slične i u moru ; dočim s druge 
strane more ima i takovih, ne samo familija, razreda, nego i 
čitavih klasa i još većih skupina, od kojih se nijedan repre- 
sentant nije još odlučio u sladku vodu, nego su baš svi ostali 
vjerni svojoj "pradomovini. Na pr. svi Echinodermati, Tunicati, 
ogromna većina Coelenterata i t. d. 

Težko i polagano je to išlo, ali je ipak najvjerojatnije, da 
je tako. Dakle sladko vodna fauna potiče od morske. Napokon 
se još i danas pojedini morski oblici adaptiraju na sladke vode, 
a mnoge Ribe zalaze za svoga života izmjenice sad u more, 
sad opet u sladke vode ; dakle zadržaše evo mogućnost živiti 
u jednom i drugom mediju. 

Nekim pače pelagičnim oblicima u jezerima (dakle zapravo 
limnetičkim), kao n. pr. Lepf odora i Bythotrei>hes, ne nala- 
zimo sličnih srodnika medju obalnim životinjama jezera. Ovi 
bi dakle — kao već pelagični stanovnici mora, preneseni u pe- 



lagičnu regiju jezera — bili direktniji i noviji doseljenici iz 
mora. Amo spada i onaj Rak, ..Palaemonetes varians", koji 
je nadjen u Cepićkom jezeru. Za ovakove oblike doduše uzimlje 
talijanski prirodoslovac prof. Pietro Pavesi, da potiču na taj 
način iz mora, jer je dotično jezero nekad stajalo u direktnom 
savezu sa morem, t. j. bilo dio njegov, koji se je poslije od 
mora odielio i isolirao, te mu se je tečajem vremena voda sve 
\iše u sladku pretvorila. To su t. zv. ,,reliktna jezer a", 
a stanovnici bi predstavljali, u koliko su morski, ,, relikte", 
t. j. preostatke iz one dobe, dok je još to jezero bilo more. Nu 
to ne treba tako tumačiti, kad su nam poznati svi oni razni 
dokazani načini pasivne selidbe, osobito pomoćju Ptica. A i 
ne može se ovako tumačiti u onim slučajevima, u kojim se geo- 
ložki ni neda dokazati, da bi dotično jezero u istinu bilo nastalo 
naknadnim odciepljenjem od mora. Ipak dopuštamo u poje- 
dinim drugim slučajevima i ovu mogućnost. 

Prelaz morskih životinja u sladkovodne, kako je to nekad 
moglo bivati, demonstrira nam danas, gotovo ,,ad oculos" 
rieka Ortoire na otoku Trinidadu u Atlanskom oceanu. Slaba 
struja ove rieke bude, prema opažanjima Kennela, dva put 
na dan uslied plime posve zaustavljena. Tu sad nastaje sasvim 
polagano prodiranje i miešanje slane i sladke vode. I gle, daleko 
od ušća, 12 englezkih milja daleko u nutra u rieku, i iznad gra- 
nice brakične vode, dakle u posve sladku vodu naseli še se tamo 
prave morske životinje. — Nadalje neke inače izključivo morske 
životinje, kao što su Meduse, zalaze ipak tu i tamo i u brakičnu, 
pače i u posve sladku vodu. Tako n. pr. Crambessa Tagi, Medusa, 
koja je Haeckel našao u rieci Tajo kod Lisabona. A druga jedna 
Medusa, Limnocodinm Sowerhyi, nadjena je pače u jednom 
sladkovodnom bassinu, u kojem se je odgajala Victoria regia 
u Regent-Parku u Londonu. Sve to dokazuje, da, ako i je za 
život većine životinja danas oštra granica ona izmedju slane 
i sladke vode, da ta granica ipak nije nepremostiva. 

A odakle potiče kopnena fauna ? Bez dvojbe od sladko- 
vodne. Jer ako uočimo prilike, koje vladaju u moru i opet one 
na kopnu, viditi ćemo, da tu postoje ogromne razlike. Ne tolike 
izmedju mora i sladke vode, i opet ove i kopna. Prvo već tem- 
peratura. Promjena temperature nikad nije tako velika i ne 



84 

nastupa tako naglo ii moru, kao u zraku. Sladke vode, kako 
su prema moru malene, već se više i brže ohladjuju, dotično 
ugrievaju, nego more. Zatim se životinje u moru nikada ne mogu 
izsušiti, jer se more nikada ne izsuši. U sladkim pak vodama, 
kako znamo, dolazi do toga, osobito u manjim. Pak i mješa- 
vina sladke vode sa plinovima, naročito sa kisikom, daleko je 
većim promjenama podvržena, nego li u moru. Tu se mnogo 
laglje i to dogadja, da životinje dolaze u nuždu potražiti svoj 
kisik u zraku jer mu ga voda uviek ne pruža u dovoljnoj koli- 
čini. Sve to nas upućuje na to, da su morske životinje upravo 
morale proći prije one prelazne etape, kakove vladaju u sladkoj 
vodi, nego što su se mogle preobraziti u prave kopnene živo- 
tinje. Pak je i posve naravski, da se je morska životinja, čim je 
ostavila more, prije morala priučiti na život u sladkoj vodi, koja je 
u mnogo većem kontaktu sa kopnom i zrakom, nego da bi zašla 
umah na zrak. 

Sladko vodna fauna je dakle ne samo mladja od morske, 
nego predstavlja ujedno nuždan prela z ka kopnenim životi- 
njama, koje su po tome svakako i najmladje. 



Kod obradjivanja poglavlja ,, Fauna naših sladkih voda" 

služio sam se poglavito sliedećim knjigama : 

O. Zacharias, Die Treir- und Pflanzenwelt des Süsswassers. 
Band I. i II. Leipzig, 1891. 

C. Apstein : Das Süsswasserplankton. Kiel und Leipzig, 1896. 

K. Lampert : Das Leben der Binnengewässer. 2. Auflage. Leip- 
zig, 1897. 

J. Palacky : Die Verbreitung der Fische. Prag, 1891. 

H. Simroth : Die Entstehung der Landtiere. Leipzig, 1891. 

P. Steinmann: Die Tierwelt der Gebirgsbäche. Annalles de 
Biologie lacustre. II. Bruxelles. 

M. Katurić : Bolletino della Societa Adriatica di Scienc. nat. 
Trieste, 1874. 

M. Katurić : Cenni ittiologico-erpetologici. Glasn. Nar. Druž, 
Zagreb, 1887. 

M. Katurić : Suir Anguilla fluviatilia della Dalmazia. Glasn. 
Nar. Družtva. 1889. 



85 

M. Katurić : Ihtioložki erpetoložki prinesci Glasn. Nar. Družtva. 

Zagreb 1889. 
L. Trgovčević : Paraphoxinus i Telestes. Nast. Vjesnik knj. 

XIV. Zagreb 1903. 
M. Medić : Ihtioložke bilježke. Rad. Jug. Akad. knj. 126. 

Zagreb, 1896. 
M. Medić : Bodorka. Rad Jug. Akad. knj. 135. 1898. 
M. Medić : Drugo Kolo ihtioloških bilježaka. Rad. Jug. Akad. 

Knj. 197. 1901. 
M. Medić : Sabljarka i platnica. Glasnik zem. muzeja u Bosni 

i Hercegovini XIV. Sarajevo 1902. 
D. Šoštarić : Prilog poznavanju faune sladkovodnih Korepnjaka 

Hrvatske. XCII. knj. Rad. Jug. Akadem. Zagreb 1888. 
S. Brusina : Naše Jesetre. Rad Jug. Akad. knj. 149. 1902. 
A. Steuer : Ueber die Nahrung unserer Süsswasserfische. Mitth. 

d. oest. Fischerei-Vereines. Mai 1898. 
M. Kišpatić : Ribe. Matica Hrvatska. 1893. 
A. Gavazzi : Die Seen des Karstes. Abhandlungen der k. k. 

Geographischen Gesellschaft in Wien. V. Band. 1904. 
Osim toga služio sam se dakako još mnogobrojnim drugim 
djelima, zatim vlastitim radnjama i bilježkama. 



Florula Palagruških otoka. 

Napisao Dragutin Hire. 

I. 

Na skrajnjoj južnoj točki naše monarkije, a na dalekoj 
morskoj pučini, leži Palagruško otočje u istoj širini sa Kotorom, 
talijanskim gradovima Chieti, Aquila, Viterbo, a samo po pri- 
lici za po stupnja sjevernije od Rima. Geograf ijski položaj 
Palagruževele (Pelagosa grande) jest : i6" 15' 15" istočne 
dužine i 42" 23' 29" sjeverne širine. Najbliži mu je otok Sušac 
(Cazza, dalek 43 km.), dok je do talijanskoga otoka Pianose 
48 km., a do Monte Gargana, koji se uzdiže na jugu Italije, 
52 km. Od Vele Luke na otoku Korčuli udaljena je Palagruža 
73 km., od Komiže na otoku Visu 74 km., od poluotoka Pelješca 
ili Rata 93 km. 

Izmedju Palagruže i Pianose ide crta-medjašnica, koja nas 
dijeli od Italije. 

Palagruža nije ,,j e d a n" ot(;k, \'eć je to ,,otočj e" slo- 
ženo od Palagruže velike i male sa više školja i školjića, plitvaca 
i morskih grebena, koji idu pravcem zapadno-istočnim. Pala- 
gruža velika raspada se u dvije rpe : Istočna r p a složena 
je od ovih ostrva ili školjeva : Scoglio tramontana, S. d'Ostro, 
Sasso braghe, Secca Nina, Sasso Kamnik i (jd nekojih neime- 
novanih grebena, koje ribari zovu u kratko ,, Sasso" ( = kamen, 
greben) . 

Zapadna rpa ima ove česti : Scoglio manzi (3), Se. 
Pampano, a prama zapadu otočje Galijula (Cajola, Galiola). 
Palagruško otočje ima u svemu 16 česti ili dijelova. 

Palagruža velika protegnula se poput duge i uske rptine 
na 4000 m. daleko, u najvećoj širini do 300 m., zapremajući do 
30 hektara površine. Najviša joj bijaše točka Monte Ca- 



87 

s t e 1 1 o, uzdignuv se 105 m. visoko, dok je od g. 1875., kad 
su sagradili svjetnjak, ^y m. visok, prostranu jednospratnicu 
s tornjem, 60 m. poviše mora bijeli se crkvica sv. Mihalja. 

Druga je po veličini na redu Palagruža mala, duga 
450, široka do 200 m., visoka 57 m. Okružena je visokim, strmim 
ili poput zidova okomitim stijenama, a samo s južne strane 
ima jedno plosnato korito (Mulde). 

„Scogli" (ostrvi) i ,,Sassi" (grebeni) goli su poput dlana, 
puni raspuklina, rasjelina, zubova, grebena, kostrilja i škrapa, 
kojima ne bi čovjek nikada prošao ; ovo je ,, kameni pakao", 
kao i ,, Grebeni" kod Dubrovnika. 

Geolog Stäche označuje Palagruško otočje, kao ostatak 
one morske obale, koja je propala (poniknula) u morsku dubinu, 
a dijeli sjevernu kotlinu Adrije od južne i ide pravcem od Pe- 
lješca preko otoka Mljeta, Lastova, Lastovskog otočja, Sušca, 
Palagruža i talijanskih otoka Pianose i Trimitija do Monte 
Gargana. 

Trup palagruškog otočja složen je od starijih vapnenaca 
i vapnenih brečaka na kojima leže tercijarni slojevi, pokriveni 
zemljom-crljenicom (terra rossa). Najbrojnije su brečke, slo- 
žene od jasno-sivih, rijedje tamnih, kremenastih vapnenaca, koje 
veže žućkasti ili cr\enkasti, željezoviti zamazak. Na površini 
ima nekoliko milimetara debela kora od kremikove kiseline. 
Kako je brečka jako razklimana, razvilo se na Palagruži velikoj 
više znatnih razpuklina, koje su široke nekoliko metara, ona 
pod Žalom i crkvicom 20 m. U crvenkastom vapnencu ima oka- 
mina, Litotamija, Polistomela i Miliolideja. 

Mladi tercijar istaknuo se u ,,Cavi" (u kamenolomu), gdje 
je vapnenac žućkasto-bijel u kojemu ima alga i drugih petre- 
fakta. Pod ovim vapnencem leži tvrdi, jasni i tamno -žuti nuli- 
porni vapnenac u kojemu ima brojnih ,,ukamenaka" i otisaka 
od morskih puževa i školjaka, od kojih'su nekoje živjele za mio- 
cena i pliocena, dok druge živu i sada u jadranskom moru. 
Ima na Palagruži i sadre, pomješane glinenim laporima u kojima 
ima bilinskih ostanaka. 

Značajan je ,,pelagozit", koji poput tanahne zagasito-sive 
ili crno -sive kore pokriva vapneno kamenje uz obalu morsku, 
kao i oko Dubrovnika i na drugim nekim mjestima oko Sredo- 



zemnoga mora, a ima ga i u špilji Vjeternici u Hercegovini. 
Mineral je mutna sjaja i veoma tvrd. Na Palagruži ima i erup- 
tivna kamenja medju šlunjkom oko svjetnjaka, a biti će valjda 
augit-trachvt. 

Sjeverne zračne struje dolaze do otočja rijetko, ali je zato 
žestok ,, široko", svakako najžešći u našem moru i mora da 
su veličajni i velebni oni časovi, kada more zakuha od južnoga 
vjetra. Bjesomučno more uzburka se tako, da nosi ,,dim" na 
ii6 m. visoko. Najvećem udarcu izvrgnuta je južna i istočna 
strana otoka i nema dvojbe, da je ,, široko" obali podao da- 
našnje lice. 

Kako je podneblje suptropsko, kiše su u ljeti rijetke, a 
kadkada ne kiši i po nekoliko mjeseci. Oluja nije rijetka, a kiša 
je tako gusta, kao da se prolomio oblak. Kiše počnu padati 
u jesen, kao i u našem primorju, dok je zima obično suha. 

Od g. i8g4. podignuta je na Palagruži velikoj meteorološka 
postaja. Dv^orski savjetnik Hann reducirao je opažanja od 
mjeseca lipnja g. 1894. do konca g. 1897. ^^ perijodu od g. 
1851. — 1880. i popunio ih g. 1908. 

Srednja godišnja temperatura iznosi 16, o", za siječanj 9,3°, 
za srpanj 24,2". Najviši apsolutni maksimum pada (1894.) na 
mjesec kolovoz (30.6'^), minimum na veljaču (1895.) — 2**. Pod- 
neblje je pomorsko, siječanj je za 14" topliji, srpanj za o.i" 
hladniji od otoka Visa. Oborina ima samo za 14 do V3 više 
nego li na otoku Hvaru ; snijeg padne rijetko, maglovitih dana 
ima godimice 26, tlak zraka iznosi 751,37 mm. Vjetrovitih dana 
zabilježeno je g. 1895. 379, kad je duvao jugo-istočnjak 313 puta, 
potpuna tišina vladala je samo 42 puti.^ 

n. 

AugustoBeguinot, koji je g. 1910. u Rimu štampao 
svoje djelo : ,,La vegetazione delle isole Tremiti e dell'isola di 

^ Geografijske prilike palagruškog otočja ocrtao sam po djelu 
Maxa Grollera von Mildensee : Topographisch-geologische Skizze 
d. Inselgruppe P e 1 a g o s a im Adriatischen Meer. Mit 3 lithogr. 
Tafeln. Budapest 1885. Pos. otis. p. 4. — 7. Vidi i D. H i r c Na pučini. 
(Zemljopis Hrvatske I. p. 672. — 676.) — Dr. A. Ginzberger 
Fünf Tage auf Österreichs fernsten Eilanden. ..Adria". 191 1. Heft 6. 
p. 207. — 210. 



89 

Pelagosa", pribilježio je sve njemu poznate prirodoslovce, koji 
su proučavali prirodne prilike pelagruškoga otočja. 

U proučavanju njihove flore zapada prvenstvo Hrvate : 
Splićanina S t a 1 i a i Hvaranina B o 1 1 e r i j a, čije je tru- 
dove publicirao treći dalmatinski Hrvat Šibenčanin Roberto 
Visi a ni u svom djelu ,, Flora Dalmatica". St a lio je na 
Maloj Palagruži otkrio Centaurea Friderici, Botteri 
Brassica Botteri, koje nam Visiani predočuje i u sli- 
kama. Stalio je našao i Alyssum (Koniga) maritimum, Mesem- 
bryanthemum nodiflorum, Cerinthe aspera, Centranthus Calci - 
trapa, Senecio leucanthemifolius i Artemisia arborescens. 

Od Botterija, koji bijaše na otočju g. 1843., pohranjene su 
sabrane biljke u herbaru Visianijevu, ali ih B e g u i n o t našao 
i u herbaru Kellnero vu i Zanardinijevu. 

Godine 1874. bili su na Palagruži M. Tommasini i M. 
Stossich, a dvije godine kasnije Carlo Marchesetti, 
sva trojica iz Trsta, te je ovaj u svojoj radnji za Palagruže 
pribilježio do 90 vrsti biljaka, velik broj prama onomu, što smo 
poznavali do g. 1876. Marchesetti bio je na otocima i 
g. 1877. Godine 1890. proučavao je floru Male i Vehke Pala- 
gruže dr. A. V a 1 1 e. Bio je na njima G. M a r i n e 1 1 i i pisao 
o svojim studijama g. 1891.-92., kad ih je obilazio E. G a l- 
V a g n i, a divotna im flora očarala je i Engleza R. T. Burtona, 
koji je takodjer o njoj pisao, u jednu riječ : u Evropi nema 
botaničara, koji nebi znao za ,,naše" palagruško otočje, a oso- 
bitu pozornost svraćaju njegovoj flori Talijani, kako nam to 
svjedoči Beguinotovo djelo. 

Bivši sveučilišni profesor dr. J i r u š, koji je prezaslužan 
za floru južnoga dalmatinskoga pomorja, krenuo je iz Zagreba 
g. 1881. na otok sv. Andrije ili Svetac i otok Bruonik (Mehsello), 
a g. 1881. iz Komiže put otoka Jabuke (Pomo) i bio je ,,p r v i", 
koji je dokazao, da su poslijedna dva otoka ,, vulkanskoga" 
porijetla. Na otoku Jabuki ubrao je prerijetke biljke Daucus 
Gingidium, Convolvolus Cneorum, Senecio leucanthemifolius, 
Centaurea Friderici, C. crithmifolia i nekoje običnije, no D i- 
anthus multinervis, koji ima ovdje ,,j e d i n o" svoje 
stanište, nije našao. Ovaj daleki put na kojemu je Jiruš 



90 



skoro zaglavio, bijaše valjda uzrokom, da nije pošao na još 
dalje palagruško otočje. 

Tekuće godine krenuli su iz Zagreba na Vis dr. K r u n o- 
slav Babici dr. Ervin Rössler, profesori i čuvari na- 
rodnog muzeja. 23. svibnja krenuše iz Komiže s brodicom 
,,P e 1 a g o s a" put palagruškog otočja, gdje ih je zatekao jak 
zapadnjak i uz veliku se pogibelj, da će im se brodica nasukati, 
izkrcali se sretno na Žalu. Iz Komiže krenuli su u 7 sati u jutro, 
a tek oko ponoći bili su na suhom, riješili se očite propasti i za- 
klonili se u domu pazitelja na svjetnjaku. 28. svibnja oko 8 sati 
u jutro zaplovila je ,,P e 1 a g o s a" put Komiže, kamo je stigla 
svojim smjelim putnicima nakon 24 sata mukotrpne vožnje ; 
nastupila je ,, tišina" i zato su se vozili na vesla. Dr. Babić 
akoprem zoolog, bio je tako Ijubezan pa je uzput sabirao i bilje 
za herbar botaničkoga zavoda našega sveučilišta i obećao nam 
poslati jednu pošiljku sa otoka Visa, drugu sa Palagruža, obećao, 
i svojim nas pošiljkama iznenadio. 

Kako su oči svakoga domaćega botaničara uprte u daleki 
jug pogotovo na Palagruže, koje su poznate u svijetskoj flori, 
neustrpljivo smo čekah, kada će stići pošiljka sa otoka na kojima 
ima i ,,endemična bilja"; stigla je i u vehke nas razve- 
sehla, a pojedine vrste biti će dragocjenim uresom herbara u 
spomenutom zavodu ^ Biljke su ubrane na Maloj i Veloj Pala- 
gruži 26. svibnja t. g. 

U zanimljivoj i bogatoj zbirci odredio sam slijedeće vrste. ^ 

Lagurus ovatus, Koeleria phleoides, Dactylis hispanica, 
Asparagus acutifohus, Ornithogalum Visianicum, Muscari specio- 
sum, Matthiola incana, Alyssum leucadeum, Koniga maritima, 
Sedum rubens, Cerinthe aspera, Echium parviflorum, Lotus 
cytisoides, Coronilla emeroides, Alsine verna, Chrysanthemum 
segetum, Reichardia picroides, Artemisia arborescens, Centaurea 
Friderici, C. Ragusina, Prasium majus, Statice cancellata, 

^ Poradi toga budi i meni kao predstojniku sveuč. botaničkog 
zavoda dozvoljeno, da se g. dru. Babicu najljepše zahvalim na trudu 
i maru, koji je na svome putu posvetio interesima našeg zavoda. 

Dr. Hein /.. 

^ Krupnim slovima štampane biljke ,,nove" su za palagrušku 
floru ! 



91 

Hyosciamus albus, Lavatera arborea, Ruta bracteosa, Erythraea 
Centarium, E. pulchella, Fumaria capreolata, F. flabellata, 
Daucus Gingidium, Smyrnium olusatrum, Convolvolus arvensis, 
C. Cneorum, Chenopodium rubrum, Anagallis coerulea, Atriplex 
portulacoides, Sueda maritima, Capparis rupestris, Papaver seti- 
gerum, Cotyledon umbilicus. Instruktivni pojedinci ovih 40 bi- 
ljaka u najbujnijem su cvijetu, a svijedoče, da je dr. B a b i ć 
našao floru Palagruža u najuglednijem ruhu. Primili smo i ne- 
koliko lišaja, a u hstu C r i t h m u m m a r i t i m u m i jedan 
Colchicum, valjda C. a u t u m u a 1 e, kojega Beguinot 
bilježi za talijanski školj S. Domino. 

Umolio sam profesora Babica, da mi pismeno priopći svoje 
utiske o palagruškoj flori, što je vrlo rado učinio, pa piše o 
njoj ovo : 

.,Što se tiče vegetacij e otoka palagruških, to ova 
odgovara posvema prirodi južnoga primorskoga sunca, oceanskom 
karakteru otoka, izložena snažnim i čestim vjetrovima, od 
kojih su ovdje najčešći sjevero zapadnjak i jugoistočnjak. Pri- 
like su tla za bilje na Palagruži prilično povoljne, osobito na 
sjevernoj strani otoka (velikoga), gdje nalazimo dosta debelu 
naslagu zemlje-crljenice (,, terra rossa"). Bilje što ga na otoku 
nalazimo vrlo je zanimljivo, a sjemenjače su dobro zastupane. 
Osobito bujno zelenilo pokrilo sjeverni obronak otoka, dok je 
južnija strana krševita, pusta, raskidana i rastro šena od jakog 
mlata valova i bijesnih udaraca vjetra tako, te nisi nikada si- 
guran kad staneš, da se sa kojom hridinom ne survaš u more. 
Pored halofitnoga bilja, što tu i tamo strši iz tih pukotina i 
strmih stijena, osobito ti padaju u oči poput jajeta velike, živo 
žute cvjetnate glavice vrste zečine Centaurzea Ragu- 
sina sa srebrnastim lišćem, koja ovdje spada medju najčešće 
oblike. Na hrptini i po obroncima otoka brojan je drvoliki i 
kao nadlaktica debeli mlječer Euphorbia dendroides. 
Pada u oči svojim dvostruko rašljastim i ljubičastim granči- 
cama i crveno, narančasto, žućkastim lišćem. Krošnja mu je zgora 
zaokružena, kao da ju je nečija ruka tako obrezala, zaokružila 
i kultivirala, a time se svakako bolje odupire kidanju snažnih 
i čestih vjetrova. U niskim grmovima dolazi po svuda na Pa- 
lagruži i drvolika vrsta pelina Artemisia arborescens, 



92 

te krstašica Matthiola incana sa lijepim živo ljubi- 
častim cvjetovima pa vrsta sljeza Lavatera arborea. 
U cvatu su još bili i polegli grmovi kapra (Capparis rupestris) 
sa velikim bjelkastim cvjetovima i crveno ljubičastim i mnogo- 
brojnim prašnicima. Od kapra jedu i na Palagruži mlade cvjetne 
pupoljke namočene u octu. Na Velikoj Palagruži ima i lovora. 

Lice je sveg tog bilja, kako razabiremo, zasebno : grmovi 
niski, povaljeni, drvenasti, lišće obično debelo, mesnato, sočno, 
kakovo vidimo n. pr. u čuvarkuće (Sempervivum tectorum). 
Svuda po stijenama i iz pukotina strše maleni čupići jasno- 
sivog lišaja Roccella phycopsis, koji je ovdje svakako 
spomena vrijedan. 

Ne smijemo nikako zaboraviti još dvije biljke, što dolaze 
na manjem otoku (Pelagosa piccola) ; jedna je vrsta zečine, 
što raste po kamenitim obroncima, imenom Centaurea 
Friderici, sa ponešto odrvenjelim habitom i vrlo značaj- 
nim razgranjenjem, a sa razmjerno malenim ružičastim, crven- 
kastim cvjetnim glavicama. Istaći mi je, da je ova biljka još 
26. maja, kada smo bili na maj oj Palagruži, evala tek samo u 
nekoliko primjeraka, dok je ostalo bilje ili već bilo u punom 
cvatu, ili davno ocvalo. Druga je zanimljiva biljka s Palagruže 
male, vrsta slaka Convolvolus cneorum, koji je brojan 
posvuda, ali da nema cvijeta, nikada ne bismo bili mogli slu- 
titi, te je to taj oblik, budući da mu je lišće mesnato i debelo. 
Na maloj Palagruži dolazi i drugo bilje, koje je poznato sa ve- 
likoga otoka, a bujnije je opet na njenoj sjevernoj strani, te u 
zaklonjenim nekim uvalicama. 

U koliko su na Palagruži velikoj prirodne prilike iole po- 
voljne za kulturne biljke, znali su ih tamošnji čuvari svetionika, 
a prije toga i prolazni ribari, koji bi se na tome otoku dešavali, 
što više izrabiti. Ostanci se te ,, kulture" još i danas vide. U tu 
su si svrhu ogradili kamenjem (gromačama) na sjevernoj strani 
i u bhzini svetionika nešto zemlje, gdje sade danas najpotre- 
bitije povrće. U vrtovima ima blitve, kupusa, mrkve, peršina, 
celera, koruna, rajčica, a i duhana. Od drveća ima na otoku 
podivljalih smokava na tri mjesta: ispod svetionika, na 
sjevernoj strani i kraj puta dolje na ,,Zalu". Te su smokve vrlo 
niske i povaljene. U vrtu pred svjetnjakom ima i jedna pitoma 



93 

kruška, a ima i podivljalih, ima u obilju maslina, koje ribari, 
kao i drvoliki mlječer, sijeku za ogrijev i tako ju zatiru. Na 
sjevernoj strani kušali su saditi morski bor (Pinus maritimus), 
ali ne uspijeva nikako ; ima još danas 5 — 6 primjeraka sa sje- 
verne strane svjetnjaka, a ispod njega i po vrtovima nešto 
vinove loze, koja daje dobre plodove". Babićeva zbirka lijepo 
nam predočuje karakter palagruške flore. Osim grmića, koje 
on spominje, raste tamo i Osyris alba. Rub us dis- 
color var. dalmaticus, Coronilla emeroides, 
Rhamnus Alaternus, Lycium europaeum, Pi- 
stacia Lentiscus. Zastupnici nekojih rodova imadu 
drvenaste, krute stabljike kao Brassica Botteri, Koniga mari- 
tima, Alyssum leucadeum, Ferula glauca, Daucus Gingidium, 
Prasium maj us, Chrysanthemum segetum. Nekoje se biljke 
odlikuju svojom pustenom, sjajnom opremom, a prvenstvo 
zapada Convolvolus cneorum, Centaurea Ragusana, C. Fri- 
derici, Alyssum leucadeum, Koniga maritima. Ima ih u kojih 
je lišće mesnato ili ,, tusto" n. pr. u tušća (Crithmum maritimum), 
u Sedum rubens, Cakile maritima. U grmića su grančice kratke, 
zbite, krivudaste, lišće sitno i gusto, što odaje snagu vjetra 
i obično su ti grmići povaljeni. 

Gramineae. 

Setaria viridis P. B. — Lagurus ovatus L. — 
Koeleria phleoides Pers. Pojedince dra. Babica odredio 
sam kao var. laxa Aschers. ( == var. robusta Borb.), koju 
sam odliku našao i oko Bakra. — Dactylis glomerata L. 
Uz ovu vrstu stavlja Beguinot ? i to opravdano. Po Babicu 
ubrani pojedinci idu pod f. hispanica Koch. (= D. hi- 
spanica Roth.) I na susjednim talijanskim otocima. — Briza 
m a X i m a L. — Sclerochloa r i g i d a. P. B. — Vulpia 
c i 1 i a t a Lk. — Bromus v i 1 1 o s u s Forsk. ( = Br. rigidus 
Roth) var. m a x i m u s (Desft.) — Brachypodium d i s t a- 
c h y u m P. B. 

Araceae. 

Arisarum vulgare Targ. — Torz. 



94 



Lilia 



ceae- 



Ornithogalum V i s i a n i c u m Tommasini u Vis. Mem. 
real. Ist. Venet. XX. 176. (1876.) t. II. f. i. — S^m. O. N a r b o- 
n e n s e II. V i s i a n i c u m Ascherson i Graebner Synop. 
III. 256. (1905.) ; ,, Diese Rasse ist eine der Rasse flavescens 
des P. Pyrenaicum analoge Form, die im Wesentlichen 
durch die gelbliche Blüthenfarbe abweicht" (1. c.) 

Po Visianiju ,,Flores citrino-virescentes, nervis virentibus. 
Fl. Majo, Junio. Perenn. Legit Majo anni 1874. Ernestus 
T o m m a s i n i, et mihi dicavit pater ejus cl. Joseph M u- 
tius Tom mašini. (V. Florae Dalmaticae Supplementum 
alterum. Pars prima. Venetiis MDCCCLXXVII. p. 61.) 

Do sada poznato ,,s a m o" sa Palagruže, no Ascherson 
i Graebner naslućuju istu vrstu na Kreti i drugim grčkim 
otocima. 

Urginea maritima Back. — Syn. Scilla m a r i- 
t i m a L. U Dalmaciji i oko Šibenika, Splita, Dubrovnika, 
Kotora, Budve i na otoku Visu. Goji se i u vrtovima. 

Muscari n e g 1 e c t u m Guss. var. s p e c i o s u m A. i 
G. — Syn. Botryanthus speciosus March. I ova 
je biljka ,,e n d e m i & k a" za otok Palagružu. 

Allium A m p e 1 o p r a s u m L. var. P o r r u m L. 

Asphodelus ramosus. L. — A. f i s t u 1 o s u s L. — Aspho- 
deline lutea Rehb. — Asparagus mariti m u s Mili. — 
A. a c u t i f o 1 i u s L. — Ruscus a c u 1 e a t u s L. — Smilax 
a s p e r a L. subsp. m a u r i t a n i c a (Desft.) 



D 



loscoreaceae: 



Tamus communis L. Valjda B. cretica L., koja 
raste i u Grčkoj. 

Urticaceae. 

Parietaria judaica L. Za Grčku bilježi Haläcsy: 
t y p i c a, b r e V i p e t i o, 1 a t a, 1 a n c i f o 1 i a, s a t u r e i- 
folia od kojih možda koja zapada i palagrušku florulu. — 
Ficus Carica L. et var. Caprificus (Risso.) 



95 

Lauraceae. 

Laurus n (i b i 1 i s L. Kao stabalce ili povaljen grmić. 

Santalaceae. 

Osyris a 1 b a L. Kao onizak grmić. 

Chenopodiaceae. 

Atriplex h a s t a t u m L. — A. p o r t u 1 a c o i d e s L. 
— Chenopodium m u r a 1 e L. — C h. r u b r u m L. — Suaeda 
f r u t i c o s a Forsk. — S. m a r i t i m a Dum. ; — Syii. S c h o- 
b e r i a m a r i t i m a L. B e g u i n o t ,,ne bilježi". 

Aizoaceae. 

Mesembryanthemum n o d i f 1 o r u m L. 

Caryophyllaceae. 

Minuartia \' e r n a Hiern. — Syn. A 1 s i n e v e r n a 
Whlb. Babićeve pojedince odredio sam kao a 1 1 i c a Boiss. 
et Spr. = A. V e r n a [i. a c u t i p e t a 1 a Boiss, Laxior, ra- 
mosior, tota glanduloso — puberula, folia saepe abbreviata 
recurva, flores plerumque majores, šepala 3 — 5 mm. longa, 
petala acuta, calyce paulo breviora. (H a 1 ä c s y I. p. 240.) 
U general, herbaru: Flora Attica. In montibus Laurii, 
loco Kamariza (leg. Th. H e 1 d r e i c h.) 

Silene vulgaris Garcke 7. vesicaria (Schrad.) 
Bilješka. S. vulgaris = S. inflata Sm. — S. vesicaria Schrad. 
Beguinotova biljka biti će valjda S. inflata [i. a n g u s t i f o 1 i a, 
D. C, koja je u Dalmaciji obična. — Sjm. S. Tenore an a 
Colla = S. Cucubalus forma S. v e s i c a r i a z T e n o r e a n a 
Rouyet Fouc. 

Capparidaceae . 

Capparis r u p e s t r i s Sibth. et Sm. 

Cruciferae. 

Matthiola inča n a R. Br. Koja odlika ? Po dru. Babicu 
ubrana u plodu. — Brassica B o 1 1 e r i Visiani u Fl. Dalm. 



96 

Vol. III. (1852.) p. 135. 136. tabl. LH. f. I. Na otoku Palagruži 
obreo M. Bot t eri, koji je kao profesor visoke škole umro 
u Orizabi, u Meksiku. 

Raphanus s a t i v u s L. Da li samonik ili podivljalo ? ! 

— Cakile maritima Scop. B e g i u n o t ,,ne bilježi" da li 
tipička forma ili f. aegyptiaca Willd., koja je u Grčkoj 
(po Haläcsy-u Consp. Fl. Gr. p. 121.) obična. — Koniga mari- 
tima R. Br. Syn. A 1 y s s u m m a r i t i m u m Lam. ; L o- 
bularia maritima L. — A. leucadeum Süss. Poje- 
dinci ubrani po dru. Babicu u cvjetu su i plodu. 

Papaveraceae. 

Fumaria capreolata L. — F. flabellata Gasp. 

— Papaver setigerum DC. Syn. P. somniferum a, 
s e t i g e r u m Boiss. 

Po dru. Babicu na Visu i Palagruži ubrana F. capreolata 
ide pod f. speciosa Jord. = F. capreolata 7.. grandiflora 
Hausk. ,,Racemis densiusculis, floribus magnis, sepalis latio- 
ribus, longioribusque. Forma vernalis. (H a 1 a c s y 1. c. p. 45.) 

Crassulaceae. 

Cotyledon U m b i 1 i c u s L. — Sedum r u b e n s L. — 
S. a 1 b u m L. 

Rosaceae. 

Rubus d i s c o 1 o r W. et N. var. d a 1 m a t i n u s Tratt. 
( — R. amoenus March.) 

Leguminosae. 

Medicago t r i b u 1 o i d e s Desr. — Melilotus i n d i c a 
Ali. ( = M. parviflora Desr.) — M. officinalis Desr. apud 
Lam. pr. p. — Anthyllis Barba J o v i s L. U generalnom 
herbaru iz Italije (Etruria, Sardinia) i Franceske (Toulon.) — 
Lotus cytisoides L. — Coronilla E m e r u s L., koju bilježi 
B e g u i n o t ,,ne raste" na Palagruži, već C, emeroides Boiss. 
et Sprun., koja se čuva u sveučilišnom herbaru iz Grčke. Pala- 
gruški pojedinci idu svakako pod var. h u miliš Boiss. et 
Sprun. (H a 1 ä c s y : Florula Sporadum. Ö. B. Z. 1897. p. 



97 

92.) — Vicia s a t i V a subsp. angustifolia (L.) Biti će 
valjda V. sativa L. 'i. cordata Wulf. = V. angustifolia var, 
cordata Boiss., koja raste i po drugim dalmatinskim otocima 

Umbelliferae- 

Foeniculum vulgare Mili. — - Ferula g 1 a u c a L. — - 
Daucus g i n g i d i u m L. (= D. gummifer Lam.) — Smyrnium 
Olusatrum L. Beguinot ,,ne bilježi", ali je sa Pala- 
gruže pozna Ginzberger i dodaje, da već u lipnju ponese 
velike, crne plodove, no i u Babićevih pojedinaca, koje je ubrao 
26. svibnja, plodovi su ,, potpuno" zreli i zato otpadaju. — 
Chritmum m a r i t i m u m L. 

Rhamnaceae- 

Rhamnus Alaternus Mili. 

Anacardiaceae. 

Pistacia Lentiscus L. kao onizak grmić, dok je n. pr. 
na otoku Rabu debelo stablo. 

Geraniaceae. 

Geranium Robertianum L. na Palagruži, dok raste 
nalični G. purpureum Vili. na otoku S. Domino. -- Ero- 
dium cicutarium L Herit. 

Rutaceae. 

Ruta bracteosa DC. 

Malvaceae. 

Lavatera arborea L. Grmolika ili stablasta vrsta sljeza, 
koja raste u zemljama Sredozemnoga mora i na Kanarskim 
otocima. Po Beguinotu i na talijanskom otoku Pianosi. Dr. 
B a b i ć ubrao u cvijetu. 

Euphorbiaceae. 

Euphorbia Chamaesyce L. valjda var. canescens 
(L.) — .E. PeplusL. — >E. peploides Gouan.f] — ■ E. f a 1- 
cataL. -^E. pineaL. — =E. biglandulosa Desf. 

7 



98 

Primulaceae. 

Anagallis c o e r u 1 e a Schreb. (B e g i u n o t kao var. 
od A. arvensis L.) 

Plumbaginaceae. 

Statice cancellata Bernk. Babice vi pojedinci idu pod 
a. t y p i c a, koja je ,,c i n e r e o-p ubescens''. (Haläcsy 
1. c. Vol. III. p. 21.) 

Oleaceae. 

Olea europaea L. var. o 1 e a s t e r Hoffm. et Lk. 

Gentianaceae. 

Centaurium minus Gars. B e g u i n o t kao Erythraea 
Centaurium Pers. — Po B e g u i n o t u raste na talijanskom 
otoku ,,Cretaccio" E. pulchella var. tenuiflora (Hoffm. 
et Lk.), koju sa Palagruže ,,ne pozna". Babićevi pojedinci sa 
Palagruže idu pod Centaurium p u 1 c h e 1 1 u m var. a 1 b i- 
f 1 o r u m. 

Borraginaceae. 

Cerinthe a s p,e r a Roth. Na obradjenu tlu prvi puta ubrao 
prof. Stalio. Lišće je ljubičasto i sivo nahukano. — ■ Echium 
parviflorum Mnch. [i. e r e c t u m Db., kojega poznamo 
iz Grčke. — ■ Heliotropium europaeum L. 

Convolvolaceae. 

Convoivolus arvensis L. Slak obični, ubran po dru. 
Babicu na Velikoj Palagruži, na obradjenu tlu u cvijetu 26. 
svibnja. Sva je biljka ponešto dlakava. -- C. cneorum 
-^ Syn. C. oleaefolius Deof. Ovaj prekrasni slak ide u 
sekciju O 1 e i f o 1 i i. Jasno-ružičasto cvijeće pribrano je u gla- 
vicu, a lišće se prelijeva poput srebra. Brojno na Palagruži 
maloj, ubrano po dru. Babicu u više pojedinaca. 

Godine 1878. našao je ovu vrstu dr. M a r c h e s e t t i i na 
Palagruži veloj, (kao var. p a r v i f 1 o r u m), ali samo na jed- 
nome mjestu, no već g. 1868. ubrao je bivši dubrovački biskup 



99 

V d o p i ć na Lapadu kod Gruža. U Schlosserovu herbaru 
(br. 2391.) pohranjen je sa otoka Hvara, a u Vukotinovićevu 
pod istim brojem iz ruke StaUjeve, ah bez oznake staništa. 
27. travnja g. 1881. ubrao ga na ostrvu Ravniku kod Visa i na 
ostrvu Jabuki prof. J i r u š, sa prvoga staništa u 2—^3 dm. 
visokim pojedincima, dok su oni Babićevi niži od i dm. (V. 
D. Hire: Revizija hrv. flore. I. p. 395.). Po Nymanu (Consp. 
Fl. Europaeae p. 504.) i : Ital. mer. Sicil. ; u Grčkoj obično. 
U generalnom herbaru kr. sveučilišta : Dr. C. Forsyth: 
Plantae Italicae selectae. Etruria merid. marit. 

Prema tomu ,,n i j e" Mala Palagruža ,, jedino" stanište u 
Europi. 

Solanaceae. 

Hyosciamus albus L. -^ Lycium e u r o p a e u m L. 

Scrophulariaceae. 

Linaria commutata Bernh. Valjda nar. p o 1 y g 0- 
n o i d e s ili var. cymbalaria, koje H a 1 ä c s y bilježi za 
Grčku. 

Orobanchaceae. 

Orobanche minor Sutt. Biti će možda var. a d e n o - 
s t y 1 a, var. mini m a ili p u m i 1 a. 

Labiatae 

Teucrium P o 1 i u m Mili. (možda var. leiophyllum 
Celak). — ' T. f 1 a V u m L. (koja odlika ?) — Prasium m a j u s 
L. U cvijetu ubrano 24. svibnja (Dr. Babić). 

Na vrhu Marjanu kod Sphta ; na otoku Mljetu (J i r u š). 
Babićevi pojedinci idu pod ß. creticum Rchb. Folia floralia 
.serrata. 

Rubiaceae. 

Rubia peregrina L. 

Valerianaceae. 

Centrathus Calcitrapa Dufr. 



ICO 



Compositae. 

Senecio leucanthemifolius Poir. U generalnom her- 
baru pohranjeno sa Palagruža, a ubrano po Marchesettiju mje- 
seca ožujka g. 1882. I na otoku Jabuki (J i r u š). U istom her- 
baru i iz Sardinije i Sicihje. —^ Chrysanthemum segetum 
L. dr. B a b i ć ubrao je u cvijetu 26. svibnja. Po Beguinotu na 
taUjanskim ostrvima S. Nicolo i S. Domino. — ■ C h. corona- 
rium L. Beguinot pozna samo sa Palagruže. Artemisia 
arborescens L. — Centaurea F r i d e r i c i Visiani u 
Flora Dalmatica. Vol. II. Lipsiae 1847. p. 40. tabl. XLVIII. 
Ovu osobitu vrstu zečine otkrio je na Maloj Palagruži prof. 
S t a 1 i o, a poslije je našao i na otoku Jabuki (Pomo.). Ro- 
berto Visiani posvetio je ovu vrstu saskomu kralju F r i- 
driku Augustu po dalmatinsku floru pre zaslužnomu 
mužu. 

U generalnom herbaru kr. sveučilišta čuvaju se dva poje- 
dinca ove vrsti iz ruke dra. Marchetsetija, koje je ubrao ocvale 
20. srpnja g. 1877., dok je dr. B a b i ć kr. botaničkomu za- 
vodu priposlao pet pojedinaca u najbujnijem cvijetu, koji na 
bijelo-pustenoj biljki pada osobito u oči. 

Ovi Babice vi eksemplari dragocijeni su prinos za hrvatsku 
floru, jer su spomenuti otoci do sada jedina staništa 
na cijelome svijetu! 

C. Ragusina L. Uz gornju vrstu najugledniji nakit 
palagruške flore. Bujni pojedinci poviše sivih pećina svojim 
bijelim, pustenim listovima i poput zlata žutim cvijetovima 
osobito padaju u oči. Kako je ova zečina na Palagruži brojna, 
igralo je mnogomu botaničaru srce, kada ju ugledao ! U Grč- 
koj raste : In rupibus regionis inferioris et montanae Cretae, 
dok bijaše u svoje doba poznata samo iz Dalmacije. 

Reichardia p i c r o i d e s Roth. (= Picridium vulgare 
Desf.). Dr. B a b i ć ubrao nekoliko eksemplara, koji su i — 3 dm. 
visoki, jednoviti ili razgranjeni. Bilina, koja je u našem cijelom 
mediteranu obična. 

Crepis b u 1 b s a L. — 



101 

Marchesetti pribilježio je za palagruške otoke 89 
vrsti biljaka. Pridamo li k tomu Smyrnium olusatrum, 
kojega bilježi Ginzberger, poznamo do sada u svemu 90 
biljaka sjemenjača, a sa 5 vrsta lišaja (B a b i ć) i dvije vrste 
mahovina (Ginzberger), poznamo ukupno 97 biljaka iz 
te čudesne botaničke bašće. 

B e g u i n t, koji je pribrao svu poznatu mu literaturu 
o spomenutim otocima, bilježi nam u svemu 96 biljaka, a za 
Palagruže i Tremitsko otočje 444 vrste. Prema ovomu otpalo 
bi na drugo otočje, koje nije nego ,, nastavak" prvoga, 347 bi- 
ljaka, što je prirodno , .nemoguće" i toga radi se tvrdo nadamo, 
da će palagruški otoci pomnim izučavanjem njihove flore seg- 
nuti ako ne do polovine, a ono bar do trećine od ukupne flore ! 

Od Graminea poznamo (po Beguinotu) do sada 49 vrsta 
(sa varijetetima) i nemoguće je, da bi na Palagružama raslo 
samo 9 vrsta iz ove porodice, ili od 21 Cariofilaceje 3 vrste, 
Brojniji moraju biti i zastupnici porodica : Cruciferae, Papa- 
veraceae, Leguminosae. Ove broje 61 zastupnika, dok ih je za 
Palagruže pribilježeno samo 9. Tako je sa Umbeliferama, Skro- 
fulariacejama, Plantagmacejama, a pogotovo nam pada u oči 
florula Komposita, koja ima 75 zastupnika, a na Palagružama 
da bi ih bilo ,,samo" 8 ! 

Pada u oči, da za nekoje porodice nije zabilježeno nijedna 
vrsta, kao iz porodice Pteridofyta, Cyperaceja, Junkaceja, Or- 
chidaceja, Hyperikaceja, Resedaceja, Ranunkulaceja, Planta- 
ginaceja, Kampanulaceja. 

Od ,,endemičkih" biljaka bilježi Beguinot 19 vrsta za 
Trimitsko otočje i Palagruže. 

Na Palagruži velikoj endemičke su vrste : Ornithoga- 
lum Visianicum, Muscari speciosum, Vicia 
leucantha i Brassica Botteri; za Palagružu malu 
bila je ,,endemička" Centaurea Friderici, koja je po- 
slije otkrivena i na otoku Jabuki,; pak je otpao i A n t h y 1 1 i s 
B a r b a-J o v i s, koji raste i na otoku San Domino i druguda. 
Od drugih endemista mogao bi se koji naći i u nas, a Begu- 
inot bilježi za Trenite : Bromus fasciculatus, Orchis saccata, 
Rumex thyrsoideus, Daphne collina, Brassica mollis, Doryc- 



102 

nium hirsiitum, Krubera peregrina, Verbascum garganicum' 
Centaurea Diomedea, Trifolium elegans. 

17. svibnja sabirao je dr. B a b i ć bilje na otoku Visu oko 
Komiže i priposlao kr. botaničkomu zavodu zbirku od 60 vrsta. 
Ova zbirka svijedoči koli je raznolika flora na Visu spram ona 
na Palagružama. Zajedničke su po toj zbirci ove biljke : Ery- 
thraea Centaurium, Pistacia Lentiscus, Prasium majus, Ferula 
glauca, Laurus nobilis i Chrysanthemum segetum. 

Sravnjivajući bilje sa Visa sa onim s Palagruže po Begui- 
notu, nisam našao ni jedne vrste, koja bi bila osim spomenutih, 
zajednička s ostalima sa otoka Visa, dok su zajedničke sa kop- 
nenom Dalmacijom : Setaria viridis, Lagurus ovatus, Koeleria 
phleoides, Dactylis hispanica, Briza maxima, Vulpia ciliata 
Scherochloa rigida, Bromns villosus, Arisarum vulgare, Urginea 
maritima, Alium Apeloprasum, sva tri Asphodelusa, oba Aspa- 
ragusa, Ruscus i Smilax aspera, Tamus, Parietaria, Ficus, Lau- 
rus, Osyris, oba Artiplexa, Chenopodium murale, Sueda fruticosa, 
Alsine verna, Silene vulgaris, Capparis, Mathiola, Cakile, Cly- 
peola Jonthlaspi, Koniga, Alyssum leucadeum, Fumaria capre- 
olata, Cotyledom umbilicus, Rubus, Medicago tribuloides, M. 
indica i M. officinalis, Anthyllis Barba-Jovis, Lotus cytisoides, 
Coronilla emeroides, sve tri Vicije, Foeniculum, Ferula, Daucus 
Gingidium, Smyrnium Olusatrum,; Chrithmum, Rhamnus Ala- 
temus, Pistacia Lentiscus, Geranium purpureum, Erodium ci- 
cutarium. Ruta, Lavatera arborea, sve Euphorbije, Anagallis 
coerulea, Statice, Olea, obe Erythreje, Echium parviflorum, He- 
liotropium, obe vrste slaka, Hyosciamus i Lycium, Linaria com- 
mutata, Orobanche minor, Teucrium Pollium i T. flavum, 
Prasium, Rubia peregrina, Cetranthus Calcitrapa, Chrysanthe- 
mum segetum i Ch. coronarium, Centaurea Ragusina, Reichar- 
dia i Crepis bulbosa. 

Ove su biljke zajedničke, samo manjkaju Vicu M a 1 1 h i- 
ola incana, Alyssum leucadeum, Rubus dal- 
matinus, Melilotus indica i Smyrnium olu- 
satrum. 

Sporedivši palagrušku floru sa florom kraljevine Grčke, 
našao sam, da su sve biljke zajedničke osim Euphorbia 



103 

pinea i Se ne cio leucanthemifoliiis, koje H a- 
1 äcsy za Grčku ,,ne bilježi". 

Nadajmo se, da će za koju godinu ,,florula" Palagruža po- 
stati ,, florom", a to će se polučiti u prvome redu onda, ako ju 
budu botaničari proučavali u razno doba godine, odnosno od 
rana proljeća do kasne jeseni. Za Monte Gargano bilježi B e- 
g u i n o t od Orchidaceja : Ophrys aranifera, bombyliflora, ten- 
tredinifera, lutea i fusca, Serapias occultata, Orchis tridentata, 
pyramidalis, saccata, pak nam je teško vjerovati, da se nijedna 
od ovih vrsta nebi našla i na Palagružama, pa će se tamo naći 
sigurno i koja Cyperaceja, a valjda i koja Viola, recimo V. 
Denhardtii ili V. tricolor. 

Po Babićevoj gradji pošlo mi je za rukom, da odredim za 
Palagruže nekoje ,,nove" varijetete, kojih će biti sigurno i u 
drugih biljaka, pa bi toga radi shodno bilo, da se podvrgne 
,. reviziji" cijela do sada nam poznata florula. 

U Zagrebu, 25. lipnja 1911. 



Radnje iz mineraloško-petrografskog 
muzeja u Zagrebu. 

Mikroklinmikropertit iz Pakre. 

I. Priopćio Fran K u č a n, muzejski asistent. 

Idući dolinom Pakre od Sirača prema manastiru 
P a k r a susrećemo odmah u početku sivo karbonatno ka- 
menje — vapnence i dolomite, koji ovdje kao tvorevine trijaske 
formacije zauzimlju znatan prostor. U blizini manastira Pakre 
ustupa to kamenje svoje mjesto trijadičkim pješčenjacima, 
koji nešto iznad samog manastira nestaju, a mjesto njih vidimo, 
gdje se pojavljuju silne mase arhajskog kristaliničncg ka- 
menja — mase g n a j s a. 

Gnajs je (s amfibolitima i tinjčevim škriljavcima) onaj 
kamen, koji izgrađuje trupinu gorskog povora Krndije^, pa 
ga je naći, gdje stoji u najužoj genetičkoj vezi s amfibolitima 
i tinjčevim škriljavcima. 

Za nas su od interesa gnajsi, što se steru uz Pakru ponad 
spomenutog manastira. Prekrasno je to kamenje. Pretežno 
je ono krupnozrno, pa se od sastavnih njegovih dijelova oso- 
bito ističu svojom veličinom g 1 i n e n c i. Oni su većinom 
idiomorfiii, pokazujući se sad u jasnoj putenastoj, sad opet u 
bijeloj boji. Na otkalanoj su površini staklenasta sjaja, poka- 
zujući kadikad slabu irizaciju. Kreme n se već na prvi 
pogled raspoznaje po svom nepravilno staklenastom zrnju 
a t i n j c i po svojim karakterističnim listovima i boji. Kako 



^ U suglasju s prof. Kišpatićeni zovem čitavi onaj gorski povor 
(Pakračka gora, Papuk, Crni vrh, Krndija), što se stere od vreli šta 
Ilove na jug do vrelišta Bijele i Orljave, pa odavle na istok i jugo- 
istok do vrelišta Vuke i Londže jednim imenom Krndija. 



105 

su svi sastavni dijelovi kamena vrlo svježi, to je prilično žilav, 
pa pri udaranju čekićem daje jasan zvuk. 

Za istraživanje uzeo sam oveći ledac (6 cm dug), što je 
nađen u rastrošenom materijalu uz obalu Pakre. Boje je jasno 
putenaste sa izrazitim obim kalavostima (P i M). Već makro- 
skopski opažaju se u njem staklenasta zrna kremena i srebrnasto 
bijeli listići tinjca. U izbrusku pod mikroskopom očituje se taj 
glinenac kao mikroklinmikropetit. Tu se osobito 
jasno ističe njegova mrežolika struktura, jer vidimo, kako je 
čitav mikroklin izgrađen od sitnih lamela, koje stoje jedna na 
drugoj okomito ; lamele potamne pod kutom od 15*' — lö*^. Loma 
je slabijeg od balzama. Kroz čitav mikroklin provlače se partije 
albita, tako da imamo pred sobom zaista mikroklinmikro- 
pertit. Dok su partije mikroklina svježe, te lijepa staklenasta 
sjaja, vidimo, da se albit počeo rastvarati, te je sav ispunjen 
sitnim kalotinskim pukotinama, koje teku smjerom plohe M. 
Pukotine su te ispunjene nekom sivom prašastom tvari (kaolin?) 
Kremen i muško vit, koji smo vidjeli već makroskopski, da je 
zašao u mikroklinmikropertit, zapažamo i pod mikroskopom. 
Mikroskopska istraživanja slažu se sa kemijskom analizom, 
budući da se iz nje vidi, da se glinenac razvio kao mikroklin- 
mikropertit. 

Kemijska analiza pokazuje ovaj sastav : 

SiOj 65.04 

AI2O3 19.09 

CaO 0.42 

MgO 0.40 

NaoO 9.03 

K2O 6.07 

Gubitak žarenjem .... 0.23 

100.28 



106 

II. Priopćio Mato K r m p o t i ć, muzejski asistent. 

Za analizu izvadio sam iz samoga gnajsa lečić glinenca 
(oko 3 cm veličine). Optička svojstva jednaka su prije spome- 
nutim. Po kemijskoj analizi sastoji ovaj mikroklinmikropertit : 

SiOa 64.88 

AI2O3 21.03 

Fe203 tragovi 

CaO 1.96 

MgO 0.34 

NagO 5.96 

KgO 5.22 

Gubitak žarenjem .... 0.45 

99.84 

Ako od toga '^odbijemo gubitak žarenjem, pa preračunamo na 
100, dobit ćemo ove brojke : 

SiOa 65.27 

AI2O3 21.15 

Fe203 tragovi 

CaO 1.97 

MgO 0.37 

NajO 5.99 

K2Ö • 525 

100.00 

' ' Ako iz toga preračunamo molekularni snošaj pojedinih 
sa stoj in a, dobit ćemo ove brojeve : 

SiOg 108.78 ili 72.92 

AI2O3 20.74 „ 13.91 

CaO 3.52 „ 2.35 

MgO 0.92 ,, 0.61 

NaaO 9.66 ,, 6.48 

K2O • 558 .. 373 

149.20 ili 100.00 



107 



Prema tome bi bio molekularni sastav našega glinenca 

^,., ,,. (SiOo 22.381 

Mikroklm I " ^1 

AljKaSigOi^ 



, AI2O3 373 J 29.84 

[K2O 373) 



Albit 1 S^O^ 38.88 , 

Al Na Si O i ^^^^^3 6.48 \ 51.84 

Anortit 1^^^^ 470) 

( SiOa 6.96 

Nezasićeno | AUOg 1.35 

iMgO 0.61 

100.00 

Nezasićenu kemičnu kiselinu (6.96) možemo pripisati kre- 
menu, koji kao mekanička primjesina dolazi uklopljen u gli- 
nencu. 

Ako prispodobimo obe gore navedene analize, vidjet ćemo, 
da je velika razlika u Na20. Uzrok leži u ("metodama, koje su 
odabrane pri samoj analizi. Dok su alkalija (Na20, K2O) opre- 
djeljeni u prvoj analizi kao sulfati, to su u drugoj kao pla- 
tinkloridi. Svakako je metoda sa platinkloridom točnija, što 
se i iz molekularnog sastava samog glinenca vidi. 

Zagreb, mineraloško-petrografski zavod, 191 1. 



Referati i književne obznane. 



Josip Poljak: Kratak prijegled geotektonskih odnosa 
hrv-.slav. gorja. 

Radnja ova biti će u neku ruku resumee geotektonskih 
odnosa Hrvatske i Slavonije, pak ću stoga samo u glavnim 
crtama iznijeti one momente, koji su uvjetovali članjenje našeg 
gorja i time mu podali današnji njegov oblik. 

Geologijske prilike kraljevine Hrvatske i Slavonije posve 
se podudaraju sa njenom geografijskom razdiobom, pak ću se 
stoga u tijeku moga razmatranja držati iste razdiobe kao i 
geografi, radi lakšega shvaćanja i poznavanja stvari. 

Geografijski razlikujemo u glavnom dva dijela ili dva 
gorska sistema i. sjevero-istočni dio kao alpinsko po- 
dručje sa gorskim otocima alpinskih ogranaka i 2. jugo- 
zapadni dio kao balkansko ili krško područje. 

I. Alpinsko područje. 

I. Sjever o-z apadno hrvatsko gorje. Gorski 
nizovi ovoga područja karakterizovani su obilježjima istočnih 
Alpa, a počinju u Hrvatskoj na štajerskoj medji sa Macelj 
gorom. 

Početak diobe alpinskih ogranaka na temelju stratigra- 
fijskih i tektoničkih momenata učinio je Zollikofer i 
Foetterle, a kasnije je upotpunio i do kraja proveo prof. 
Gorja nović u tumačima geoloških prijeglednih karata 
Vinice, Rogatac-Kozje i Krapina-Zlatar. Na temelju dakle 
stratigrafijskih i tektonskih odnosa proveo je prof. Gorja- 
nović geografijsko članjenje zapadne česti alpinskih ogranaka, 



109 

koje razdjeljenje potpunoma odgovara genetičkim momentima 
te oroplastičkim i hidrografijskim odnosima. Prof. Gorja- 
nović luči ove skupine: i. Brdo niz, 2. Ivančica 
niz, 3. Strugača niziLjubelj,4. Niz gorja za- 
g r e b a č k o-k a 1 n i č k o g a, 5. Zagorje, a k sjeveru se 
pridružuje 6. R a v n a g o r a. Ja neću svaki ovaj niz napose 
opisivati, izuzev zagrebačko-kalničkog niza — nego ću ih u 
skupu uzeti. 

Spomenuo sam već, da se zapadni hrvatski otočni skup 
ima smatrati direktnim nastavkom južnih Alpa, koje iz Šta- 
jerske prelaze u Hrvatsku. Konfiguracija ovog dijela Hrvatske 
potpuno se sudara sa svojom geološkom vlastitosti, pošto stariji 
gorski isponi strše iz brežuljastog okoliša mladjih tvorevina. 
Geološko ustrojstvo u potpimom je suglasju sa onim djelo vima 
Štajerske i Kranjske, koji se dotiču Hrvatske, a nastupajući 
članovi pojedinih formacija samo su nastavak štajerskog i 
kranjskog gorja. Već Foetterle u svojoj ,,Die geologisch 
colorierte L^bersichtskarte des Teiles von Croatien zwischen 
Drau und der Save" (Verband, d. k. k. geol. Reichsanst. 1861) 
kaže : ,,U ovom dijelu Hrvatske nastupaju upravo napadno 
dva glavna gorska niza. Sjeverni dio je kao nastavak gorja 
izmedju Celja i Tüfera, a proteže se do Landsberga u ravnoj 
istočnoj liniji sve do Remetinca. U glavnom se sastoji od dolo- 
mita liasičkoga ili triadičkoga, a samo na sjevernom rubu istoga, 
nastupaju werfenski škriljevi praćeni portirom. Manje para- 
lelne gorske kose tvore na sjeveru visočje trakošćansko, a na 
jugu mihovljansko ; oba gorska niza sastoje od dolomita. Drugi 
gorski niz, naime južni, jest gora Zagrebačka." 

J. D reg er istih je nazora kad kaže: ,,Bei Besprechung 
der Bruchlinie südlich vom Plešivec, werden wir sehen, dass 
sich der Trias noch weiter nach Osten fortsetzt und 20 klm. 
südwestlich von Fridau im Dreikönigberg einen ähnlichen Sporn 
in das croatische Flachland hinaussendet, wie weiter im Süden 
ein solcher von dem auf croatischem Gebiete liegenden Ivanščica 
Gebirge gebildet wird." (Über die geologischen Verhältnisse 
der Umgebung des Wotsch und Donatiberges in Südsteier- 
mark, Verband, d. k. k. geol. Reichsanst. 1893). U jednom 
svom drugom djelu govori D r e g e r spoju pršinastog niza 



110 

Huma kod Rogatca s onim D o s t-g o r e, južno od Celja u 
Štajerskoj. Na temelju ovih podataka a i nekih drugih, kao i 
na svom vlastitom iskustvu složio je prof. Gorjanović 
shematičnu skicu, koja nam pruža lijep pogled o savezu sje- 
vero- zapadnih raztrganih gorskih nizova, s onima štajerskih i 
kranjskih gorskih vijenaca. 

,,Iz te sheme jasno razabiremo, kako kaže prof. Gorja- 
n o V i ć, da je Ravna gora kod Trakošćana preko triadičke mase 
kod Schliterna, nastavak štajerskog Boca, niz andezitnih prši- 
naca Željeznice, Brda i Huma na Sutli nastavak gore Dost 
južno od Celja ; Ivančica (u užem smislu) onda Očura, Strahin- 
čica, Bregovica, Kuna i Desinička gora nastavak su štajerske 
Rudence ; Strugača preko Krapinskih toplica te Cesargradske 
trupine kod Klanjca nastavak je štajerske Orliće, konačno je 
gora Kalnička prema sjevero-istoku odmaknuti nastavak gore 
Zigrebačke, a ova je opet nastavak g. Samoborske. (Dr. Gor- 
janović : Geol. prijegled. Karta Hrv. Slav. — Vinica). Kod ova- 
kovog silnog razkomadanja nužno je, da su sudjelovali faktori, 
koji su bili u stanju proizvesti razkomadanje tih gorskih nizova 
cijelom njihovom dužinom. Faktori, koji su tu sudjelovali tek- 
tonskoga su podrijetla, a očituju se u uzdužnim, popriječnim i 
dijagonalnim lomovima, koji se svuda jasno vide. Ovi uzdužni 
i popriječni lomovi razlogom su, što su neke gorske partije usjele, 
a druge ostale str šeći. Pojavu ovu nazivljemo u tektonici strši 
(Horst), a baš ove gore sjevero-zapadne Hrvatske jesu takove 
strši, koje prate odnosne pukotine. 

Glavna uzdužna prolomna linija ovoga kraja jest linija 
,,H u m-B r d o-2 eljeznica",auz ovu dolazi u svim gorskim 
nizovima po više takovih lomnih crta. Uz ove uzdužne lomne 
crte, igraju veliku ulogu i popriječne lomne linije, za koje kaže 
prof. Gorjanović, da su baš one pravim uzročnicima raz- 
komadanja toga gorja, kad kaže : ,,0d tih popriječnih lomova 
napominjem onu dislokacionu zonu, koja je razdijelila IvanšČicu 
— niz izmedju Muna gore i Brezovice s jedne strane, a s druge 
strane izlomila Strugača-Cesargradski niz kod Krapinskih to- 
plica; te se taj silni prolom očituje pri napomenutim toplicama 
kao i onima Stubice gornje, kuda se iste dalje proteže u jugo- 
istočnom smjeru. Ovu dislokacionu zonu nazivljem ,,t e r m a 1- 



111 

nom zagorskom linijo m" (Dr. Gorjanović : Prijegled 
geol. karta ,,Hrv. i Slav. — Zlatar-Krapina) . Osim ovih lomova 
dolaze još nekoji popriječni lomovi kao n. pr. od Lobora prema 
sjeveru, pak onda u Očuri a i drugdje. Na svim tima mjestima 
nalazimo jasne tragove raznih lomova, koji se očituju u gorskim 
zrcalima (Harnische), koja nalazimo po cijelom tom arealu. 
Horizontalno prutanje tih zrcala upućuje nas na obstojnost, 
da su se tu zbila popriječna razmicanja dotičnih strata. Uz ova 
razmicanja pridolaze još i dijagonalna, koja se osobito ističu u 
gorskom nizu same Ivanščice. To dijagonalno razmicanje oči- 
tuje se u 3 — 4 kim. dugoj uzdužnoj dolini, koja se povlači od 
zap. obronka vrha Ivanščice, pak koja nam dolina predočuje 
pravu tektonsku dolinu, prouzrokovanu dijagonalnim razmi- 
canjem razlomljenog grebena. Prof. Gorj anović opisuje 
taj postanak ovako : ,, Cjelo viti greben jednoć se pomakao 
prema jugozapadu t. j. lijevo unaprijed, te sada tvori prema 
onom sjevernome (južno od Lepoglave) drugi paralelni greben. 
Izmedju oba ta grebena leži i sada dolina Rijeke potoka". (Dr. 
Gorjanović, Geolog, prijegled. karta Hrv. i Slav. — Zlatar- 
Krapina) . 

Opstanak i ovog dijagonalnog razmaka posvedočuju gorska 
zrcala horizontalno prutana, koja nastupaju u dolini Rijeke 
potoka. Posve analogna tektonika jest i ona doline Željez- 
nice potoka. Osim proloma, koji smo označili kao zagorsku 
termalnu liniju, a koji teče pravcem NW-SO, postoji još jedna 
vrlo značajna tektonska cesta pravca SSW-NNO. Pogledamo li 
našu već spomenutu razdiobu sjev. zap. gorja, vidjeti ćemo, 
da se ta crta podudara sa Cesargrad-Strugača-Ljubelj-nizom, 
a nastavlja se u Štajersku gorom Orlicom. Na toj tektonskoj 
liniji nisu se zbila poniranja samo triadičke jezgre kod Krapin- 
skih toplica, nego je kako kaže prof. Gorjanović potonuo 
u opće dio niza Strugače s jedne i Cesargrada s druge strane 
pravcem prema Krap. toplicama. Linija je ta karakteri zovana 
cijelim nizom terma kao : Smrdeće i Jagunićeve toplice sjevero- 
ist. od Klanjca, zatim Krapinske i Sutinske toplice. Liniju tu 
zovemo ,,Krapinskom termalnom linijom". 

U savezu s ovim trima vrstama lomova stoje i dalji mo- 
menti, koji se očituju u taloženju i položaju tercijernih tvorevina 



112 

toga kraja, imenice pak mediteranskoga vapnenca ili litavca. Kod 
toga valja nam pratiti dva niza litavaca i to : ovako : niz litavca, 
koji ide od obronka Desiničke gore prema Ivanščici-nizu, prelazi 
kod Brezovice na južni obronak Ivanščice, te se spaja s onim 
nizom litavca, koji ide s južne strane Desiničke gore. Oba 
ova niza teku sada kao jedna cjelina prema istoku sve do Lo- 
bora. Na tom svom putu ne dotiču se trupa Ivanščice, nu od 
Lobora naslanjuje se neposredno na trup Ivanščice, dok opet na 
sjevernom obronku ostavljaju trupinu Ivanščice. 

Ovaj obris litavaca upućuje nas na miocensko more, koje 
je ovdje na neki način stvorilo t. zv. lepoglavski zaljev, koji je 
s vremenom pomalo postajao slatkovodnim. Iz ovih dosele navede- 
nih činjenica izvodi prof. Gorjanović slijedeći zaključak : 
,,Dok je mediterano more oplakivalo naše gorske nizove, dogodilo 
se je nejednolično gibanje naših pukotinama rastavljenih gorskih 
ulomaka. Veći, zapadni dio Ivanščice niza sve do Lobora nag- 
nuvši se potonuo je na sjev. strani, a ostali istočni dio, prema 
južnoj strani. S toga je na sjev. strani ovog niza transgrediralo 
more preko sotzka tvorevina na jednom dijelu gorskog trupa i 
istodobno se na istom taložio litavac, dok se isto dogodilo na istoč- 
nom krilu ovog gorja na južnoj strani. Pošto je pak istodobno 
potonuo kraj oko Kuna gore (dakle u gorskoj osi), prešlo je more 
— kako je poznato — kod Brezovice na južnu stranu gorskog 
niza. U ostalom to nas uči i nejednaka visina pontijskih tvore- 
vina zaljeva od Brezna i onog od Lepoglave. U prvomu su pome- 
nute tvorevine oko loo m. više nego u drugome." (Dr. jGorja- 
nović : Prijegled karta Hrv. i Slav. — Krapina-Zlatar.) Na- 
pokon nalaze se ov4Je i pontijske tvorevine u vrlo strmom po- 
ložaju, što je očita posljedica postpliocenskih stlačenja i lokalnih 
podizanja. 

Posve iste razloge, naime razna razmicanja, koja smo mo- 
trili u nizu dosele spomenutih gora, motrimo i u osamljenom 
nizu Ravnegore, s razlikom, što su na ovu potonju djelo- 
vali u predmiocensko doba razni tlakovi smjera NO-SW, pak 
NW-SO, što nam pokazuje boranje u tim smjerovima. Ove 
paraklaze razlogom su što se je triadička trupina Ravne gore 
za miocena spustila i prekrila morskim tvorevinama mladjeg 



113 

mediterana. Time je došlo do vrlo značajne transgresije izmedju 
tvorevina triasa i miocena. 

A sada svratimo našu pozornost na Zagrebačku, Samo- 
borsku i Kalničku goru. 

Gora Zagrebačka po svojim geotektonskim odnosima nije 
ništa drugo nego raskomadano staro borano gorje. Ovu našu 
tvrdnju potkrijepljuje i činjenica, koja se očituje u tom, što je 
temeljni porub gorja svuda iznenadno odlomljen od miocenskih 
tvorevina, uslijed česa redovno ima protupadan smjer n. pr. 
trias Podsusjeda, ili pak što je najčešće, nalazimo razne gorske 
dijelove kao paleozoičke vapnence, kredne i triadičke tvore- 
vine vrlo jako borane i redovito u diskordancij i prema tercijar- 
nim tvorevinama. Ovi karakteristični momenti daju nam pravo 
da zaključujemo na dalju jednu činjenicu, naime, da su rubovi 
Zagrebačke gore pravi lomni rubovi, uzduž kojih su prvobitno 
dolazile iste tvorevine, koje su bile razlogom, da je gora Zagre- 
bačka u svom prvobitnom opsegu bila znatno veća. Porubna 
lomna zona Zagrebačke gore očituje se dalje i u nizu toplih 
vrela, koja dolaze uzduž sjevernoga a i južnoga ruba. Najbolje 
pak karakterizuje tu lomnu zonu, eruptivna zona sjeverne po- 
lovice gore, gdje se ističu snažni lomovi, koji su od njene pa- 
leozoičke jezgre kao i mezozoičke učinile oblik, kojega naziv- 
Ijemo boranom strši. 

Po tumačenju profesora Gorjanovića zbili su 
se rečeni najstariji lomovi valjda već koncem paleozoikuma. 
Dalji veliki lomovi zbili su se pak početkom oligocena, 
te se je zato vrijeme gora Zagrebačka kod Planine razlo- 
mila u popriječnom smislu prema smjeru gorskog brazdenja 
SW — NO. Dalji važni lom zbio se koncem miocena nakon 
taloženja litavaca i to na sjevernom rubu Pila kod Krajeva 
Vrha i gornjeg Ivaneca. Uz ove napomenute lomove zbiii su 
se još i drugi lomovi vertikalnog smisla. Posljedica ovih verti- 
kalnih lomova očituje se najbolje u postanju zagrebačke terase. 

Smjer gorskog brazden]e u glavnom je SW — NO i to obzi- 
rom na mladje tvorevine, jer starije tvorevine kao zeleni škri- 
Ijavci pokazuju upravo protivan smjer naime NW — SO. Uz 
ove dolaze i drugi smjerovi koli kod paleozoričkih toli i kod 
mezozoičkih tvorevina. Uzrok ove raznoličnosti u brazdenju 



114 

leži u prije spomenutim raznim lomovima, koji su kako smo 
vidjeli razkomadali trupinu zagrebačke gore. Važno je spomenuti, 
da baš u NO polovici dolazi osim poprječne lomne crte kod 
Planine, još jedna karakteristična pukotina na rubu ovog gorskog 
dijela. Ta pukotina karakteristična ]e stoga, što dijeli Kalničku 
goru od Zagrebačke. Ova strana Zagrebačke gore bila je, kako 
kaže prof. G o r j a n o v i ć za vrijeme miocena većim dijelom 
pokrivena plitkim morem, koje je staložilo svoja obalna strata 
u formi litavca. 

Značajna je činjenica, da su paleozoičke tvorevine gore 
zagrebačke posve analogne onima Bosne. Prof. K i š p a t i ć 
kaže : ,,U Zagrebačkoj gori pojavljuje se na sjevernom obronku 
ispod zelenih škriljavaca veb"ka množina posve metamorfo- 
zirana gabra, a malo kada susrećemo svjež olivinski. gabro 
Na sjevernom podnožju nalazimo ispod gabra cio niz diabaza. 
i melafira. Na istočnom kraju Zagrebačke gore nalazimo po 
jarcih i obroncih kršje od serpentina i piroksenskog amfibolita 
zajedno izmješano. Na glavnom bilu gore našao sam odvaljene 
komade granatna filita, slična onom od Zvornika. Prema tome 
razvilo se u Zagrebačkoj gori malo ne sve ono kamenje, što ga 
poznamo iz bosansko serpentinske zone." (Dr. Kišpatić : Kri- 
stalinsko kamenje serpet. zone u Bosni. Rad. CXXXIII. 1897.). 

Ova je okolnost od velike važnosti, kako ćemo to kasnije 
vidjeti, radi točnijeg odredjenja t. zv. orijentalnog 
kopna. Nu važniji je svakako odnos izmedju gore Zagrebačke i 
Samoborske. Ova dva gorska niza bijahu nekada u vezi, no unatoč 
toga ne pripadaju istom gorskom sistemu. Malo prije smo spo- 
menuh, da se gora Zagrebačka u svojoj većoj česti (od vrapčan- 
skog potoka) sudara sa bosanskim gorjem, a sada nam je još 
spomenuti, da njen SW okrajak sve tamo do vrapčanskog po- 
toka pripada po statigrafijskim elementima gori Samoborskoj, 
Usporedimo li triadičke tvorevine SW obronka Z. g. i onih 
NW Samoborske gore, pokazuje nam se potpuna indentičnost 
ovih obojih tvorevina. Nadalje moramo smatrati maleni ostatak 
karbonske jezgre Marija Goričkih brežuljaka kao neznatan 
ostatak gorskog kompleksa, koji je spajao goru Zagreb, sa Sa- 
moborskom. 



115 

Iz ovoga dosele rečenoga možemo zaključiti s prof. 
Gorjanovirem slijedeće: ..Der triadische Stock im 
SW des Agramer Gebirges stellt bloss den Bruchteil eines 
mit dem Samobor-Marija Gorica Hügeln im Zusammenhange 
gewesenen Gebirges dar, welcher genetisch mit dem Agramer 
Gebirge nichts zu tun hat" (Dr. Gorjanović : Die geotekto- 
nischen Verhältnisse des Agramer Gebirges. Berlin 1907). 
Iz svega toga proizlazi jasno, da gora Zagreb, nije jedinstveno 
gorj , već tek za tercijera ?lijepljena mala otočna grupa. Dijelo- 
vanjem erozije i raznih lomnih zona odijelila se je od gore Sa- 
moborske, te na prvi pogled izgleda nemoguće, da bi ta dva 
gorska niza bila ikada u sav e z u . Ova veza očituje se osim 
spomenutih navoda, još i nastupom krša u obliku ponikava 
i ponornice u svom jugozapadnom obronku. 

Za goru Samoborsku od važnosti je, što se u istoj 
ističe dvostruki smjer brazdenja. Kredne naime naslage istoč- 
noga kraja brazde od NO — SW, dok one izmedju Kupe i Oštrca 
brazde od NW — SO t. j. smjerom dinarskoga sistema. Nema 
dvojbe, da su to taložine jednog mora, no radi velikog broja 
pukotina, koje se križaju u raznom smjeru, dospjele su kredne 
tvorevine u razno brazdenje. Prof. Gorjanović u kratko 
karakterizuje Samoborsku goru ovako : ,, Cijelom gorom Sam.- 
Žumberačkom prolazi sistem pukotina, koji čini, da je gora 
Sam.-Žumberačka ne podpuna, te da nam predočuje lih okr- 
njenu gorsku ploču (Gebirgsscholle). (Dr. Gorjanović: Geo- 
logija gore Samoborske i Žumberačke. Rad. CXX. 1894.) Na- 
pokon dalja karakteristika ovog gorskog niza jest razvoj 
fenomena krša, koji je ovdje mnogo bolje razvijen no u g. Za- 
grebačkoj, a odlikuje se svim tipičnim oblicima pravoga krša 
izuzev polja. 

Kao direktan nastavak gore Zagrebačke smatrati nam je 
goru Kalničku, koja je uslijed već rečenog dijagonalnoga raz- 
maka odmaknuta od ove potonje u smjeru NO. Ovu opstojnost 
mi n. pr. u Ivanščici ne nalazimo, što ujedno obara tvrdnju 
nekih geologa, da je gora Kalnička nastavak Ivančice. Prof. 
Gorjanović je našao u Kalničkoj gori serpentinskog ko- 
turinja kao i olivinskoga gabra, pak zaključuje iz toga kao i iz 
tektonskih elemenata na neposrednu vezu Kalničke i Zagreb 



116 

gore, pak kaže: Durch diese beiden Funde sind Beweise erbracht, 
dass diese alten Gesteine gemeinsam im Agramer und den Kal- 
niker Gebirge auftreten. Heben wir noch hervor, dass in der 
eruptiven tuffitischen Zone des Kalnik- Gebirges eine 0-W 
streichende paläozoische Aufbruchzone aus offenbar carbonischen 
Bildungen besteht, die an jene des Agramer- Gebirges erinnern, 
so haben wir ein noch weiteres Glied in der Kette, welche beide 
erwähnten Gebirge verbindet, namhaft gemacht. Heben wir 
noch hervor, dass die Tuffitzone des Kalnik Gebirges aus den- 
selben Sandsteinen wie diejenige des Agramer Gebirges besteht, 
und dass ferner in derselben ebenfalls Diabase und Melaphyre 
auftreten, so steht es ausser jedem Zweifel, dass diese beiden 
Zonen auch gleichartig sind. (Dr. Gorjanović : Die Geotekto- 
nischen Verhältnisse des Agr. Gebirges. Beriin. 1907.) Time 
bi u dratko ocrtali sjev. -zapadno hrv. gorje pak prelazimo 
odmah na njegov nastavak na 

2. Zapadno i istočno slavonsko gorje. 

Zapadno slavonsko gorj e veoma j e slabo proučeno ne samo u 
geografijskom nego i u geologijskom pogledu. Izuzev Moslav. 
gore, koju je obradio F. Koch, pak Kišpatićevoga 
,, Prilog geol. poznavanju Psunja", i Gorjanovićeve 
„Geologija okolice Kutjeva", nema gotovo nijednog novijeg djela. 
Od starijih stvari ima par rasprava D. Štura u , Jahrb. d. 
k. k. geol. Reichsanstalt" i u odnosnim ,, Verhandlungen d. k. 
k. geol. Reich, od g. 1861 — 1862., nu ove Sturove stvari su 
dosta manjkave i neispravne. Štur doduše podaje shku tla 
vrlo skladnu i jednostavnu, nu kako kaže prof. Kišpatić 
ta shka nije istinita. Jer kako je god prof. Kišpatić našao 
puno toga neizpravnoga za Psunj, tako isto ima toga sva sila 
krivoga u Papuku i Krndiji, gaje Štur konstatira zonu granita, 
a kaa tamo to su razni gnajsi, anoeziti i ino eruptivno i krista- 
linsko kamenje. Nije mi zadaća, da kritikujem ovdje navode 
Sturove pak ću preko toga preći dalje. 

U zapadno slavon. česti, svakako nam je Mosl. gora u geološ. 
pogledu najinteresantnija. Trupina Mosl. gore izgradjena je od 
starijeg eruptivnog kamenja, te od arhaičkih krist. škriljavaca, na 
koje se naslanjaju neposredno tercijarni strati. Manjka nam dakle 



117 

cio niz paleozoičkih i mezozoičkih tvorevina, a od kenozoikuma 
nalazimo samo mediteran I. t. j. litavce. Iz toga dakle slijedi, 
da je Mosl. gora za rečenih perioda visoko stršila iz mora, a 
tekar pod konac kenozoikuma počela je usjedati. Boranost 
škriljavaca gore Moslavačke, vanredno je velika a očituje se 
u dva smjera. Glavni smjer toga boranja odnosno brazdenja 
teče od NW prema SO, dok drugi rjedji smjer teče pravcem 
SW— NO. Nagnutost trupine Mosl. gore prema jugoistoku upri- 
ličilo je transgresiju mladjih tercijarnih naslaga, naime litavaca 
i mladjih tvorevina, pak je zato arhajska trupina zastrta mladjim 
naslagama pijeska i diluv. ilovine. 

U opsegu baš ovih mladjih,tvorevina naslućivati nam je dvije 
paraklaze i to jednu smjerom NW~SO, kod Samarice uz koj u su 
usjele tercijerne tvorevme, te su stoga prikrite diluvijalnom ilovi- 
nom i pijeskom. Druga slična paraklaza kaže prof . F. K o c h: izvela 
je po svoj prlici postojeće prilike na zapadnom kraju gore, pak sam 
spomenute hrpe htavca (misli naime hrpe litavca oko Podgarića, 
Samarice te Vrtlinske) prikazuju Uh za ostale fragmente usjele ne- 
kadašnje mediteranske obale". (F. Koch. Prijegledna karta 
Hrv. i Slav. — Moslavina — ). 

Već sam prije bio spomenuo, da u Moslav. gori manjkaju svi 
stratigrafijski elementi paleozoikuma, mezozoikuma i tercijara sve 
do mediteranskih tvorevina. Ova okolnost čini, da se Mosl. gora 
znatno razHkuje od ostalog zapadnog slav. gorja, u kojem je gorju 
doduše jezgra svake gorske trupine (Papuk, Psunj, Krndija) kame- 
nje slično onom Mosl.gore,ali tu dolaze uz arhaikum još i paleozoi- 
čke, mezozoičke a i kenozoičke tvorevine češće i u znatnim nasla- 
gama. Iz toga pak izlazi, da su rečene gore dospjele pod morsku 
površinu i ako ne cijelom svojom trupinom, a ono u znatnoj 
česti već u paleozoikumu. Stajale su pak pod vodom sve do 
konca mezozoikuma i tercijara, za kojih su se doba zbila znatna 
dizanja i spuštanja rečenih gorskih česti. 

Uočimo li sve gorske nizove, koji ovamo spadaju (Bilo, Psunj, 
Papuk, Krndija, Požeška i Dilj gora) vidimo, da su ovi gor. nizovi 
zapravo fragmenti t. j. ostatci negda vehkog jedinstvenog gorja ih 
kako to Moj si so vics nazivlje ,,orij entalnog kopna". O 
odnošaju ovog orijentalnog kopna respektive hrv. slav. otočnog 
gorja prema južnoj vapnenoj gori istočnih Alpa i lancu dinarskog 



118 

boranog sistema, bijaše tijekom predzadnjih 80 godina izrečeno 
više raznolikih mijenja. Većina starijih geologa, koji su dijelom 
sami obavljali geološka iztraživanja, smatrahu gorsko otočje 
hrv. slav. medjuriječja za nastavak južnih vap. Alpa. Ovaj 
nazor najjače je zastupao Lenz, koji je još i Frušku goru 
smatrao kao nastavak hrv. slav. gorskog niza, te ju je držao 
za jugoistočni izdanak južnih Alpa, a prispodablja ju sa Li- 
tavskom gorom sjevernih Alpa. Sličnim načinom tumači i H a u e r 
kad kaže : Kristalinično gorsko otočje, koje se uzdiže iz nizina 
izmedju Save i Drave, možemo smatrati kao nastavak jugo- 
istočnog ogranka srednje zone istočnih Alpa". Ovomu Haue- 
rovom nazoru pristupa u svojim djelima iE. S u e s s, budući 
smatra hrv. -slav. gorje kao zrake one lepeze, u kojoj se spu- 
štaju pojedine grane istočnih Alpa prema panonskoj nizini. 
Posve drugo mnijenje zastupao je u svojim djelima geolog 
E. V. M j s i s o V i c s. Baveći se geologijom Bosne i Hercego- 
vine došao je do zaključka, da hrv. slav. otočno gorje nije dio 
istočnih Alpa, nego ostatak nekog starog masiva, kojeg on na- 
zivlje ,,orijentalnim kopno m". Ovo orijentalno kopno 
pošto se je otišlo kao klin izmedju južnih Alpa i dinarskih ni- 
zova, pružilo je gorskom boranju stanoviti otpor, uslijed česa 
je došlo do rastave i ugibanja obih spomenutih sistema. Ovaj 
nazor, koji je pobijao T i e t z e, a branio odlučno H o e r n e s, 
uskoro je potisnuo u pozadinu L e n z o v e nazore, osobito kako 
je i E. S u e s s pristao uz njega. Kasnije pak bio je nazor M o j- 
sisovicsev još bolje utvrdjen iztraživanjima prof. G o r- 
j a n o V i ć a, koji je pokazao, da izmedju zapadnih gorski 
otoka i lanaca južno Alpskoga -savskog sistema postoji tijesna 
medjusobna tektonska veza. Spomenuo sam već, da je Mojsi- 
sovics prigodom iztraživanja u Bosni došao do zaključka, da 
se je orijentalno kopno protezalo dalje, no je on to prvobitno 
odredio. U toj daljnjoj izgradnji orijentalnog kopna kaže Moj- 
sisovics, da su sudjelovali južno ugarski otočni skupovi sa hrv. 
slav. gorskim otocima, i to ih kao sastavni dijelovi ih pak kao 
porubni dijelovi starog kopna. (Mojsisovics, Tietze u. Bittner : 
Grundlinien der Geologie v. Bos. Herzeg. Wien 1880.). Prema 
tumačenju Mojsisovicsevu dakle spada naše slavonsko 
gorje u to orijentalno kopno, koje se protezalo na zapadu po 



119 

prof . Gorj anoviću sve do Samoborske gori i Zagrebačke 
gore, izlučujući pri tome trupinu Plešivice u Sam. gore, nadalje 
triadički kompleks Zakičnice u Zagreb, gori. Ovi označeni dije- 
lovi pripadaju po svom stratigrafijskom snošaju alpskom nizu. 
Ostali pak dio gore Zagr. i Sam. kao i cijelo slav. gorje pribli- 
žuje se po svom sastavu bosanskom, a ovo se veže dalje na 
drinsku masu, koja spaja opet paleozoičke mase Srbije. Ovo 
orijentalno kopno bilo je podvrženo u razno doba raznim lo- 
movima, što je razlogom, da su mnoge partije dospjele u razno 
vrijeme pod vodu, a na koncu rezultirao je onako kompliciran 
stratigraf ij ski odnos, kakav danas nalazimo u slavonskom gorju. 
Promatramo li malo porubnu jezgru zap. slav. gorja, to nam 
se već na prvi pogled podaj e jasno obilježja pravoga krnj gorja. 
Južni i sjeverni rub ovoga krnj gorja, dijelom je odlomljen, 
a dijelom je usjeo, tvoreći tako sjedne strane Posavinu, a s druge 
Podravinu, dok se istočni kraj posve usjeo tvoreći tako Djako- 
vačku spust. Svakako je važna okolnost, da na južnoj i sje- 
vernoj strani nalazimo zonu eruptivnog i kristaliničnog kamenja. 
Zone ove pokazuju nam jasno gorske prolome, jer je to erup- 
tivno i kristalinsko kamenje poredano — osobito na sjevernoj 
pukotini — gotovo na ravnoj crti. Crta ta ide na zapadu iz 
medju Našica i Kutjeva, gdje u Krndiji nalazimo tipične bazalte, 
a njeno produženje preko Saone, Radlovca, Pištanca potoka 
sve do Vočina, gdje nalazimo augitni andezit, dovoljan je dokaz 
za opstojnost ovoga proloma. Prolom pak kristalinih škriljavaca 
Psunja, pak staro kristalinsko kamenje Požeške gore, svje- 
doče nam za obstojnost južnog velikog proloma, koji nas dovodi 
na prije spomenutu Mojsisovicsevu tvrdnju o orijentalnom 
kopnu. Veliki onaj gorski prolom očituje se sa dva krila, 
naime južnim i sjevernim. Sjeverno krilo toga proloma jest 
staro otočno gorje Slavonije, dok južno krilo sačinjava preko- 
savske Bosansko gorje, kojemu je glavna sastojina flysch. Tu 
sjevernu pukotinu označuje Mojsisovics ovako : ,,Die 
meistens durch jungtertiäre Bildungen verdeckte Nordgrenze 
der Flyschzone bildet wieder eine Bruchlinie, jenseits welcher 
die Kuppen älteren Gebirges am rechten Save Ufer auftauchen". 
(Mojsissovics, Tietze u. Bittner : Grundlinien der Geologie v. 
Bosnien u. Herzeg. Wien. 1880). Pukotina ta prolazi pravcem 



120 

toka Save, te se na istočnoj strani udaljuje na jug slijedeći tako 
pravac bosanskog flyscha. Analogijom dolazimo do zaključka, 
da sjeverna lomna zona, dakle ona, koja ide smjerom ONO 
prema WSW t. j. crta koja ide uz zapadno slavonsko gorje 
preko Vočina, Krndije i slavonske ravnice, prema sjev. obronka 
Fruške gore, da je ta crta lomna pukotina, koja je uvjetovala 
u jednu ruku dravsko -dunavsku nizinu, a u drugu odijeljen je 
Pečuhskih i Banatskih gora, za koj a i Mojsisovics kaže, da 
su najsjeverniji rub orijentalnog kopna. Spomenuo sam vezu 
južnog i sjevernoga krila južnoga proloma, a sada mi je još 
spomenuti sličnost Motaj ice u Bosni sa Požeškom gorom, i 
isto tako sličnost Prosore planine u zap. sjev. kutu Bosne sa 
Psunj em. Oba ova otočna ostatka odijeljena su prolomima 
od zap. slav. gorja, a stratigrafijski se podudaraju s ovim po- 
tonjim posvema, a donekle i sa Moslavačkom i Kalničkom gorom. 
Arhaičke naime tvorevine ovog gorja gnajsi, olivinski gabro, 
tinjčev škrilj i pirokseniti jesu kao neka veza izmedju ovih 
gorskih nizova s obje strane rijeke Save. Nu još tješnja veza 
nastaje uslijed toga, štosu obje ove gore bile istodobno sa sla- 
vonskim gorjem podvrgnute spuštanju na svojim južnim ru- 
bovima, pošto na sjevernim rubovima ne nalazimo tercijarnih 
pače ni mezozoičkih naslaga. Odnos pako miocenskih tvorevina 
Motaj ice prema onima u susjednoj Požeškoj gori diferira za 
100 m., što je razlogom, da se je Motajica za vrijeme oticanja 
pliocenskih voda jače spustila od slavonskog gorja. 

U svim tim gorama ide glavni smjer brazdenjaNW — SO, a 
poprijeko na ovaj smjer ide drugo brazdenje, no to biva već redje. 
U j ednu i drugu stranu zap. slav. gorskoga ni za prostiru se diluvi- 
jalne naslage prapora, koji se u svojoj dužinskoj protezi pružaju 
prema Vukovaru odnosno Fruškoj gori, te skroz do Dunava. 
Fruška gora kao najistočnija od alpinskih ogranaka, naj- 
niža je u tom gorskom nizu. Cijela gotovo gora pokrita je dilu- 
vijalnim tvorevinama t.j. praporom, koji se prema Savi spušta 
položito, dok se prema Dunavu ruši gotovo u okomitim stije- 
nama. No trupina Fruške gore sastoji se od obih glavnih hrpa 
kristalinskog kamenja, naime od erupt. kamenja, a osobito 
u vehke nastupaju kristalični škriljevi. Granit, granit porfir, 
trahit, razni kloritni, tinjčevi, amfibolni i drugi škriljevi po- 



121 

glavita su gradja Fruške gore, pak su i razlogom — osobito 
mladje erupt. kamenje — da se duž sjev. obronka Fruške gore 
proteže prolomna linija. Pukotina ta ide od Petrovaradina 
preko Ledinaca do Rakovca, te nam jasno očituje razmak iz- 
medju Fruške gore i Velike ug. nizine. Okolnost ova osobito 
se očituje u tvorevinama prapora, koji je s ovu stranu Dunava 
t. j. u Fruškoj gori gotovo za loo m. viši nego na protivnoj 
strani u t. zv. titeljskome plateaux-u. 

Rečena pukotina, koja se valjda zbila za mladjeg tercijara, 
očituje se i u poremećenju posavskih tvorevina, koje su po 
iztraživanjima A. K o c h a vrlo strmo dapače i posve ustrm- 
Ijene. Tercijarna pak porubna zona ove gore, stoji gotovo oko- 
mito; n. pr. miocenski litavac kod Ledinaca, što je dokazom 
velikih poremećenja, koja su se zbila koncem kenozoikuma. 

Još nam je spomenuti u ovom dijelu Petrovu goru, 
Zrinjska brda i Trgovsku goru. Oroplastički 
odnosi ovih gorskih nizova u glavnom su nastali uplivom voda, 
koje su s vremenom, denudacijom i erozijom razrovali mekše 
tvorevine, dok su tvrdje kami promjenile samo svoje površinsko 
lice. Trupina ovih gora sastoji od eruptiv, kamenja i kristal, 
škriljeva, te veću radnjama Sturovim i Tietzeovim 
nalazimo prve podatke o tom kamenju, kao i ideju, da je krista- 
linični trup ovih gora nastavljen u krist. serpentinskoj zoni 
Bosne. Dr. Ki spati ć kaže o tome shjedeće : ,,U Banovini 
tvori naime serpentinska zona malene i niske otoke, koji pro- 
viruju kroz mladje kamenje, pa tako nije čudo, što su samo 
pojedini članovi te zone na vidik izašh. Kao najznačajnije 
kamenje nalazimo i ovdje serpentine, pa i za nje vidimo ondje, 
gdje nije pretvorba dovršena, da su postali kao i u Bosni od 
Cherzohta. U društvu sa serpentini nalazimo amfiboHte, a 
na jednom mjestu vidimo posve jasno, kako amfiboliti leže 
uloženi u serpentinu, pa tako i u tom postoji potpuna sličnost 
izmedju bosanske i hrvatske serpentinske zone." (Dr. Kišpatić : 
Nastavak Bosanske serpentinske zor^e u Hrvatskoj. Rad. 139 
1899.). 

Paleozoička trupina Petrove gore okružena je mezo- 
zoičkim tvorevinama i to poglavito onima triasa, koji pada 
na južnom kraju gUnske kotline kod Dvora na sjevero istok. 



122 

dok na zapadnom na sjever, tercijar, koji je sagradio glinsku 
kotlinu, nije zastupan u svim slojevima, jer su pojedine partije 
abradirane, te se pojavljuju lih kao pojedine hrpe n. pr. litavac. 
Inače se tektonski odnosi ove kotline, dadu jedino razabrati 
iz strmih karbonskih naslaga i onih hrpa litavaca, te se može 
naslućivati na razne dislokacije unutar temeljnoga gorja kao 
i na pukotine, koje su svakako u području gorskog kristaliničnog 
trupa. Fenomen krša ovdje je već na pragu, pak izgleda ovo 
kao neka veza izmedju jednog i drugog gorskog sistema. 

Kao maleni gorski povor spomenuti ću Vukomeričke 
gorice, za koje držim, da je neispravno smatrati ih nastavkom 
Samoborske gore, pošto tu ni izdaleka ne nalazimo onih odnosa, 
što nastupaju u Samoborskoj gori. Zato sam ovaj gorski povor 
izlučio zasebice i držim, da je to lih preostatak pliocenskog 
mora, čije taložine u društvu sa diluv. tvorevinama sačinjavaju 
brezu Ijasto povorje Vukomeričkih goi^ca. 

II. Balkansko ili krško područje. 

Područje ovo zaprema ogroman kompleks gorskih nizova, 
koji se steru izmedju rijeke Kupe, Une, Zrmanje i Jadranskoga 
mora, te se nastavlja diljem Dalmacije, Bosne i Hercegovine i 
dalmatinskog otočja. S geograf i jskoga gledišta dijeli se ovo 
područje u dva dijela : u sjevero-zapadnu hr- 
vatsku kršnu visočinu i u jugo-zapadnu 
kršnu visočinu. Nu držim, da je suvišno s geološkoga 
stanovišta razlikovati u hrv. kršu ova dva dijela, pošto je 
jednovitost i suglasnost stratigrafijskih i inih prilika u oba 
dijela tako velika, da se gotovo ne može niti naći osobitih raz- 
lika. Cijeli ovaj gorski sistem raspada se u razne redove po- 
jedinih gorskih nizova i visoravni, u kojima tvorevine gotovo 
posve pravilno brazde smjerom NW — SO. Geološka istraživanja 
ovoga kraja dokazala su, da je ovaj cijeli kraj bio sve do pod 
konac kredne formacije pod morem, pak nam je onda posve 
jasno, zašto tu nalazimo sve starije naslage kao juru, kredu, 
trias i karbon u konkordanciji. Nakon taloženja eocenskih 
tvorevina došlo je do dizanja morskoga tla, uslijed česa se 
more odmaklo, a na površini ostalo je kopno, koje danas nosi 
nekoje tipične pojave geološke disciphne. Uslijed pomenutih 



123 

tektonskih priJika t. j. uslijed vertikalnih oscilacija tla, koje 
su bile uvjetovane velikim paraklazama s jedne strane, a vap- 
nenog sastava odnosnog gorja i utjecaja vode s druge strane, 
dobio je rečeni teren onu tipičnu fizionomiju, koju mi u litera- 
turi susrećemo pod imenom ,,k r š a". 

Fenomen krša tumači se od raznih autora razno, pak 
ću nekoje važnije da spomenem. Tako na primjer M o j s i s- 
sovics dokazuje, da je prvobitni uzrok krških oblika 
nabiranje slojeva, a što je zapravo proizvelo fenomen krša, 
bile su doline, koje su uslijed svog usijedanja prouzročile 
odnosne forme. E. T i e t z e uzima kao glavni razlog feno- 
mena krša vode tekučice, i dokazuje, da oskudica vode 
u predjelima krša, nije nekad bila tako velika kao danas. 
Teoriju pak Mojsissovicsevu pobija Tietze kad 
kaže : ,, Fenomen krša nije se mogao nikako na ovaj način da 
razvije, jer imade dosta dolina u kršu, koje u opće nemaju 
ovih tercijarnih naslaga i nasipa, ili pak vrlo malo, što dokazuje, 
da voda u ovakovim dolinama nikad nije bila dugotrajna. Na- 
dalje je voda u ovakovim dolinama, koje su prvobitno bile 
vrlo jednostavne, bila u svezi sa špiljama, kamo se je izljevala, 
ili opet nije bila, ako se je n. pr. otvor začepio. Ako je bila u 
svezi sa špiljama i proširivala svoje unutarnje područje, to je 
onda uslijedila stagnacija razvijanja fenomena krša, ili obratno, 
ako se je otvor začepio nastala bi opet stagnacija isušivanja 
krških kotlina". (E. Tietze : Zur Geologie der Karsterscheinungen. 
Zeitschr. Deutsch, u. Oesterr. Alpenvereins. 1880.) 

I. Lorenz tumači fenomen krša na temelju dvaju 
sistema bora, koje se križaju. Od mladjih istraživaoca 
ističu se osobito W. Knebel, Cvijić, Grund i 
Katze r. Knebel kaže u kratko ovo : ,,Der ganze Process 
des Überganges von Horizontalentwässerung zur gemischten 
und von dieser zur allgemeinen vertikalen können wir als 
,, Verkarstung bezeichnen". (W. Knebel : Höhlenkunde.) Bez 
sumnje prvo djelo te vrste jest ono C v i j i ć e v o, budući 
nam pruža iscrpiv materijal o postanku krša i njegovih feno- 
mena, osobito postanku vrtača, a napose je važna nje- 
gova nova morfološka razdioba raznih kršnih pojava. Grund 
se bavi više hidrografskim prilikama, te na temelju izučavanja 



124 

u Bosni, Hercegovini i Lici tumači hydrografijske prilike krša 
na temelju podzemno skupljene vode, koju označuje imenom 
,,K arstwasser". Katzer pak tumači razne vrtače i do- 
line uplivom glečera, te u opće pripisuje mnoge oblike u kršu 
djelovanju glečera. 

Držim, da je ovo bilo nužno navesti, da tako saznamo 
u glavnom neke važnije nazore u kršu, a sve to možemo sku- 
piti u kratko i reći : Pod pojmom krša razumjevamo skup po- 
java, koji se tipično javljaju u predjelima bogatim vapnencima, 
te koji su pojavi uvjetovani raznim lomovima, boranjima i dje- 
lovanju meteorskih voda na propusnom tlu. Tim načinom 
nastali razni oblici dolaze pod imenima dolina, vrtača, škrapa, 
špilja, rijeka podzemnica, polja i terra rosse, te sačinjavaju 
glavno obilježje fenomena krša. 

Pošto je ,baš hidrografija krša vrlo važan faktor u 
konfiguraciji tla, to ću nešto i o njoj napose spomenuti. 
Rekli smo, da karakter hrvatskoga krša kao i dalmatin- 
skoga sastoji u izgradnji njihovih gorskih trupina od na- 
slaga vapnenaca, što je za hidrografijske prilike od veli- 
koga zamašaja. Mi znamo, da je kod nas nepropusni sloj 
glina i razno kremenasto kamenje, pak uslijed toga je voda 
prisiljena teći nadzemno. No ti odnosi bivaju u predjelima vap- 
nenaca posve opriječni, pošto vode djeluju kemijski na vap- 
nence, a uz to su ovi providjeni raspuklinama, to je jasno, da 
će voda te pukotine raširiti s vremenom i izgubiti se u nutrinju. 
U stanovitoj dubini dodje voda ipak na nepropusne slojeve, 
te se tu zadržaje i teče tako pod zemljom do razine morske, 
gdje se onda izljeva u more, ili pak izbije gdje god na javu u 
obliku raznih vrela i izvora. U opće možemo u kratko za vode 
krša reći sa Schubertom ovo: ,,Gdje god se tlo u kršnom 
predjelu spustilo pod vodostaj vode podzemnice, izvire voda 
u obliku vrela, a prema tome kako se diže i spušta taj vodostaj, 
jesu vrela slabija ili jača. Vrela, koja izviru ispod najdubljeg 
vodostaja vode podzemnice teći će kroz cijelu godinu, a takova 
vrela, koja izviru izmedju najvišeg i najnižega vodostaja teći će 
samo dotle, dok se njihov otvor nalazi ispod vodostaja, spu- 
štanjem ovoga potonjega presahnu". (Dr. R. Schubert : Geo- 
logija Dalmacije.) 



125 

Gorski nabori krša pokazuju u svom razvoju izvanrednu 
pravilnost, koja je uvjetovana faktorima, koji su sudjelovali 
kod nabiranja kore zemaljske. Mojsissovics kaže u svom 
djelu ,, Dolomitriffe von Südtirol u. Venetien", da je sadašnje 
korito Jadranskoga mora bilo koncem neogena iznad mora, 
te je tu postajalo kopno, koje on nazivlje Jadranskim kopnom. 
Istom poslije neogena počelo je to kopno usjedati, a svojim 
postranim tlakom prouzročilo je dizanje današnjega kopna. 
Ovako uzdignuto mlado kopno u svom razvoju naišlo je na 
zaprijeke o starije kopno, te mu je uslijed toga i smjer gorskih 
nabora redovno vezan o smjeru starijeg postojećeg kopna. 
Takovo starije kopno bilo je po Mojsissovicsu na sje- 
verno-istočnoj strani, dakle nama već od prije poznato o r i j e n- 
talno kopno, koje je bilo povodom, da su slojevi u našem 
kršu dobili smjer brazdenja NW — SO. Predjemo li krajeve 
našega krša od Karlovca pak do kraja Like, vidjeti ćemo, da 
naslage padaju više ili manje strmo prema jugo-zapadu. Ova 
strmenitost prouzročena je gorskim lomovima koliko u Hrv. 
Primorju toliko i u Lici. Gorski lom našega primorja vezan 
je na slojeve eocena i krede, te se ti slojevi diljem gorskoga 
loma u takovu položaju, koji nam jasno pokazuje, da su raz- 
maknuti gorskim prolomom. Stäche označio je tu pukotinu 
kao ,,b a k a r s k u pukotinu" pak kaže : Das langgezo- 
gene Spaltengebiet von Buccari ist eine directe, nur durch die 
geographische Form einer eigentümlichen Wasserscheide ge- 
trennte, stark verengte, kluftartige Fortsetzung des zu einer 
breiteren faltenförmig überkippten Mulde auseinanderge- 
spreizten Eecängebietes der Recca. Es stellt trotz manigfacher 
localer Abweichungen im Schichtenbau eine lange im Grossen 
und Ganzen gegen NO geneigte und zugleich mit der Richtung 
ihrer Nordwest -südostlichen Streichungsrichtung zum Meeres - 
niveau mehr una mehr sich senkende Falte dar". 

Na sjevero- zapadu nastavlja se ova pukotina dalje prema Rieci 
do Gorice; na jugo-istoč. strani jasno joj je izražen nastavak u pro- 
lomu starijeg kristalinskog kamenja iznad Senja kod Vratnika. O 
tom nastavku kaže H o e r n e s slijedeće : Nach SO sitzt die 
Spalte Buccari -Novi parallel dem Streichen der dinarischen 
Alpen ebenfals fort. Das Auftreten älterer Gesteine östlich 



126 

von Zeng in einem Streichen, welches gerade auf Otočac hin- 
führt, scheint mir durch diese Verwerfungspalte bedingt zu sein". 
(Hoernes: Erdbebenstudien. Verband, d. k. k. Reichsanst. Wien 
1878.) Gorski ovaj prolom produžuje se dalje prema jugo-istoku 
samo s tom razlikom, što zalazi više u kopno, pak teče smjerom 
od Senja preko Otočca, Gospića, Gračaca do Zrmanjskog sedla 
a odavle opet više prema jugu sve do Dalmacije. Pukotina ta 
utvrdjena je svojim NW — SO smjerom eruptivnog kamenja 
kao i starijeg sedimentnog kamenja. Foeterle označuje tu 
pukotinu ovako: ,,Eine grosse Spaltung und Hebung der Gebirgs- 
schichten hat am östlichen Rande des Velebit in einer Erstreckung 
von 20 Meilen das Zutagetreten der älteren Sediment-gebilde 
bewirkt. Inerhalb des Gebietes der Werfener Schiefer treten 
cie Donje Pazarište, Oštarija, Divoselo, Gračac und S. Peter 
porphyrartige Gebilde auf". Najjasnije nam se demonstrira ta 
pukotina kod Paklenice, gdje su slojevi liasa neposredno na- 
slonjeni na karbon. Tim sam u kratko ocrtao područje krša, 
a kako rekoh, pošto su sve gorske kose stratigrafijski jednake, 
to neću svaku napose uzimati, nego ovo općeno rečeno, vrijedi 
za sve gorske nizove krša. 

Kratka ova sHka neka bude dostatna, da se upoznamo 
bar približno sa tektonskim odnosima hrv. slav. gorja, te nje- 
govim stratigrafijskim odnosima, kao glavnim faktorima, koji 
su sudjelovali kod izgradnje, oblika i opsega naših gorskih ni- 
zova. Površinsko dakle lice hrv. slav. gorja, dobilo je svoj sa- 
dašnji izražaj uslijea raskomadanja gorskih nizov^a, koja su 
raskomadan ja prouzročili poznati nam gorski lomovi. Uz ove 
gorske lomove, kao glavne tektonske faktore, aogodila su se 
tijekom razvojnih perioda naše zemlje izmjenična dizanja 
i spuštanja kore zemaljske, te tim uz spomenute već faktore 
stvori še današnje lice našega gorja i u opće našega tla. U ne- 
posrednoj vezi s ovim pojavima stoji jedna dalja vrlo važna 
pojava, a to su potresi. Moderna tumačenja o postanku potresa 
baziraju na postanku pukotina, koje nastaju nabiranjem kore 
zemaljske, i koje možemo smatrati pravim uzročnicima naših 
potresa. Potresne pukotine Hrv. i Slav. u glavnom se poduda- 
raju sa geološki ustanovljenim lomnim linijama pak ih prema 
prof. Ki spat i ću dijehmo u slijedeće: i. Zagrebačka 



127 

potresna pukotina, 2. I v a n e č k a, 3. K r a š i č k a, 
4. S V. J a n s k a, 5. P o k u p s k a, 6. B a k a r s k o-S e n j s k a, 
7. Posavska! 8. Djakovačka potresna pukotina. (Rad 
jugosl. ak. knj. CXXI1.) 

Suglasnost ovih pukotina sa lomnim linijama daje nam 
pravo, da zaključujemo na to, da su naši potresi skroz tek- 
tonskog podrijetla, te ih možemo kao takove i svrstati u grupu 
tektonskih ili dislociranih potresa. 



Ivan Krmpotić: Descendencija i rekapitulacija. 

Yves Delage, francuski biolog i profesor na Sorbonni 
u Parizu u svojem preaavanju oproblemima biologije 
(Le problemes ae la biologie. Buli. Inst. psych, internat., Paris, 
5, 1905.) upozorava na to, da ,, široki slojevi publike, kojima 
razvitak biologije nije poznat misle jošte, da traženje 
novih vrsta, njihovo odredjivanje, uvedba 
u katalogi opisivanje spoljašnjihobilježja 
sačinjavasvu zoologiju" i bilježi, kako si ovi slojevi 
rado ,, predstavljaj u zoologa s crtama ustanovljenim po glumcima 
(sous les traits consacres par les vaudevillistes) kao čovjeka, 
obučena u staromodno odijelo, providjena velikim cvikerom 
na dugom nosu, nosača čudnovatih sprava za sabiranje malenih 
životinjica, izgleda uvijek uzbudjena, rastresena, čovjeka, 
koji čini jeano — kada treba činiti drugo, odgovara na pitanja, 
koja se tiču praktičnog života, sa imenima rodova ili vrsta 
na us ili na a, i meće, što no je riječ, svoje noge u zdjelu (dans 
le plat) ako već ne staje svojemu susjedu na prste", pa u ime 
francuskih zoologa izjavljuje, da oni ,, nastoje, da ne budu više 
nahk ovome portrait-u, da se ne ističu nikakvom smješnošću 
da ih se ne bude moglo na prvi mah razlikovati od drugih ljudi, 
ostalih slobodnih zanimanja, liječnika, pravnika, književnika, 
pače niti umjetnika i pjesnika." 

Naša inteligencija nije ništa bolje od francuske upućena 
u modernu zoologiju. Ova joj znanost ne imponira, prem da je 
puna najinteresantnijih problema kao što su : problem 
života, problem nasljedstva (hereditacije), des- 
cendencija, rekapitulacija, simbioza, pa- 
rasitizam i t. d. Ovi problemi u manjoj ili većoj mjeri 
tangiraju i čovjeka, pa je vrijedno da se s njima pozabavimo. 

U čemu se sastoji problem descendencije ? 



129 

Danas poznajemo oko pola milijuna životinjskih vrsta manje 
ili više savršena ustrojstva. Nauka o descendenciji 
kazuje nam, da su se sve ove vrsti razvile oa nekoliko ili pače, 
od jednog samo — vrlo jednostavnog — j ednostaničnog 
oblika, a za ovaj razvitak, da je trebalo tisuća, pa i milijuna 
godina. ,, Teorija rekapitulacij e" (,,theory of rekapi- 
tulation" T. o. zool.) po R a y L a n k a s t e r u ili ,,o s n o v n i 
biogenetski zakon" po Ernst u Haeckelu na- 
dovezuje na to, da se oblici prethodnika svake životinjske vrsti 
ponavljaju u individualnom razvitku. 

Zoologija proteže descendenciju i rekapitulaciju i na čovjeka. 
Već g. 1809. proglašuje francuski zoolog Jean de Lamarck 
u svojemu djelu, koje ima natpis :,, Philosophie zoolo- 
g i q u e", da su živuća bića (uključivši i čovjeka) postepena 
djela prirode, a godinu dana prije toga (1808.) 
konstatira Ph. Fr. W a 1 1 h e r u drugom izdanju svojega djela 
sa natpisom : Physiologie des Menschen mit 
durchgängiger Rücksicht auf die kompa- 
rative Physiologie aer Tiere" na str. 411. (dio 
II.) ovo : ,, Čovječji zametak se preobražava u utrobi matere 
tako, da sve životinjske klase prodje, a da nezadržan u nijednoj 
prirodjeno mu čovječansko razvije." 

Malo iza toga (g. 1811. i g. 1815.) obradjuje J. F. M e c k e 1 
istu pojavu medju ostalim ovako : ,,Mi smo već upozorili gore, 
da zametak viših životinja, prije nego što postigne odraslo 
stanje, prolazi mnoge stepene organizacije. Radi 
se o tome da se pokaže ovdje, da ovi različiti stepeni odgovaraju 
onima koje izvjesne životinje ne prelaze (neostavljaju) 
nikada, za čitaVa života. Stalno je, da zametak viših životinja, 
spomenuti ćemo specialno onaj čovjekov i sisavaca, pokazuje 
variabilnu (promjenljivu) sličnost sa onim nižih životinja ; 
sličnost, koja leži isto tako u prilikama forme stanovitih organa, 
kao u općenitom izgledu tijela, u broju, poziciji, proporcionalnom 
obujmu organa, staničju, sastavu i svojstvima ili silama". (Hand- 
buch der Menschlichen Anatomie 1815. t. I. p. 515. i 516.). J. 
F. Meckel smatra pojavu, ,,da razvojni stepeni čovjeka 
öd njegova prvog postanka do postignute odraslosti odgo- 
varaju trajnim tvorbama . u životinjstvu" zakonom, 

9 



130 

koji mu objašnjava zašto n. pr. životinje, koje u odraslom stanju 
nemaju repa (žabe i dr.) u razvitku svojem prolaze sta- 
dijem na kome ga imadu. Po njemu i čovjek u em- 
brionalnom razvitku svojem pokazuje , .rudiment repa". (Hdb. 
d. M. Anat. t. I. p. 362). 

Jedno stoljeće prošlo je od vremena kadno je Lamarck 
udario osnov nauci o descendenciji, a Walther i Meckel 
neovisno jedan od drugoga osnov teoriji o rekapitulaciji. Ove 
ideje nisu medjutim rtaišle na općeniti odziv u ono doba ni u 
krugovima samih zoologa po struci. 

I prije toga, svrstao je sam osnivač sistematike i b i n a r n e 
nomenklature (dvostrukog nazivlja za biljne i živo- 
tinjske vrsti) slavni botaničar L i n n e e već g. 1758. u 10 izdanju 
svojega djela ,,Systema Natura e" čovjeka medju ; 
,,P r i m a t e" t. j . : prvake u životinjstvu. Prvake u ž i v o- 
tinjstvu razredjuje on na četiri roda : (Homo (čovjek), Simia 
(majmun), Lemur (polumajmun), Vespertilio (netopir). 

Ali u tome društvu s prvacima organskoga stvaranja 
ostade čovjek samo do konca 18. stoljeća, dok ne osnova B i u- 
m e n b a c h za njega poseban r azred,,s išara dvoi'uk i". 

Ni ova razredna ograda ne bijaše po volji mnogim 
stručnjacima, koji zahtjevaju, da se za čovjeka osnuje posebno 
carstvo potpunoina neovisno od carstva živo- 
tinjskog i carstva biljnog. 

Lako ćemo po tome razumjeti, da u to doba, temelji što 
ih je udario Lamarck nauci o descendenciji a Walther 
i Meckel u jezgri nauci o rekapitulaciji naidjoše na veoma 
slabo uvaženje, ili se sasvim zaboraviše. Znanstveno obradji- 
vanje nauke o razvitku organskoga svijeta potaknuo je opet 
C h a r 1 e s D a r w i ri objelodanivši g. 1859. svoje djelo : ,,0 
postanku vrsta". Tada nastupi potpuni preokret i u 
riješavanju problema čovječjeg. Do Darwina raspravljala 
su se mnogo pitanja : spada li čovjek u knjigu životinjstvu?, 
je li podvržen običnim prirodnim zakonima?, i smije li se povjest 
čovjekova mješati sa povješću zemlje? Od Darwina po- 
lazi se sa stajališta, dahistorijačovječanstvanije 
nego jedno poglavlje opće historije živućih 
bića, pa se, na širokom osnovu komparativne a n a- 



13t 

t o m i i e, paleontologije, i embriologije na- 
stoji oko izgradnje ,,r o d o s 1 o v n o g stabla" čovje- 
kova, na isti način, kao što se na osnovu sličnih znanstvenih 
dokumenata izgradjuju , .rodoslovna stabla" pojedinih 
životinjskih vrsta. U ovome poslu imao bi ,, osnovni biogenetski 
zakon" Ernsta Haeckela da preuzme najvažniju ulogu. 
Ernst Haeckel je teoriji rekapitulacije iza W a 1 1 h e r a, 
Meckela, E. Geoffroy Saint Hilaire-a (koji upo- 
zorava na sličnost što postoji izmedju lubanja odraslih riba i 
lubanja sisavačkih zametaka), Serres-a (koji (g. 
1842.) veli: ,,Ontogenija (individualni razvitak) je repeticija 
komparativne anatomije"), i Fritza Miiller-a (koji veli : 
,,Ontogenija (individualni razvitak) je paralela f i 1 o g e n i j e 
(rodoslovnog stabla) (dao novi oblik i novo ime. Haeckel formulira 
(g. 1866. u : ,,G enerelle Morphologi e") svoj osnovni 
biogenetski zakon ovako: ,,Ontogenij a j e brza i kratka 
rekapitulacija filogenij e", i drži, da nam ovaj njegov 
zakon može direktno pr o k a z a t i prethodnike pojedinih 
životinjskih vrsta, pa i čovjekove. S ovim ..zakonom" u 
ruci, dadoše se mnogi zoolozi, a medju prvima sam Haeckel, 
na popisivanje prethodnika čovjekovih iz životinjskog 
carstva, Medju , .prvacima" organskoga svijeta, t. j. medju 
naj savršenijim živućim i izumrlim sisavcima nalazi Ernst 
Haeckel ove direktne prethodnike čovjeka: Archi- 
primas, Pachylemures, Necrolemures, Archi 
pithecus, Prothylobates atavus, Pithecan 
thropus alalus. Iz gradjevnog plana Pithecantropus 
alalus-a razvio se po Haeckelu (,, Problem čovjeka") gra- 
djevni plan ,.H omo primigenius-a" (diluvijalni ostatci 
krapinskog čovjeka itd.) a od ovog posljednjeg istom gradjevnii 
plan recentnog (sada živućeg) ,,H o m o s a p i e n s a". 
U ovakovoj direktnoj krvnoj svezi stojao bi čovjek po Hae- 
ckelu i s nižim nekim sisavcima, pa onda sa nekim gmazo- 
vima, vodozemcima, ribama, crvima, mješincima i praživima 
nalikim na a m e b u, a ne bi imao prethodnika iz koljena kra- 
Iježnjaka medju : p t i c a m a, pa onda u koljenima : č 1 a n k o- 
nožaca mekušaca i bodljikaša uopće. ,, Čovjek je u 
svom razvoju" veli dr. Fauvelle (Physico-Chimie, Paris. 1889) ■ 



132 

po osnovnom biogenetskom zakonu, „sukcesivno: ameba, jed- 
nostavan p o 1 i p, cr V, r i b a, g m a z, t o b o 1 č a r, i konačno 
— sisavac srazličitim oblicima od kojih posljednji opo- 
minje na antropoida (t. j. majmuna koji nalikuje na čovjeka)". 
A i sam H a e c k e 1 govori o tome, kako ,, čovječji zametak 
dobiva — u bitnom ustrojstvo jedne jedno- 
stavne ribe..." itd. Prema tome bi doista različne živo- 
tinjske vrsti (pa i čovjek), prolazile u svojem razvitku gradjevne 
planove svojih nižih i jednostavnijih prethodnika. 

Da je nauka o descendenciji kako danas stoji, 
poslužila obnovi čovjekove misli na mnogim područjima znan- 
stvenog istraživanja ne može niko poreći. Nauku o descen- 
denciji primila je nauka o državi, geologija, 
povijest, teologija i dr. ,,Prof. Karl Pearson 
pokazao je u jednoj znamenitoj raspravi (,,Uloga /'funk- 
cija^ znanosti u modernoj državi", — Ency- 
clopaedia Britanica, lo th., vol. XXXII., 1902), da je D a r- 
winovo djelo učinilo potpunu revoluciju u našim idejama 
koliko s obzirom na prirodu države, toliko na njezinu funkciju. 
Država je produkt historijskoga razvoja, a 
narod (the nation), kao što se je Huxley izrazio, jest 
jedinica, proizašla iz borbe jednog živućeg 
ti p a, pod istim zakonima, kojima su podvržene i druge faze 
života , i tako je teorija 6 državi postala sada 
biološkom — jednom od naj zamršenijih i najtežih grana 

biologije -. Kako Karl Pearson kaže : ,, Budućnost 

pripada onim narodima, koji ne samo da podržavaju medju- 
narodnu utakmicu (borbu) na svim područjima djelatnosti, 
nego svjesno razvijaju sve faktore, koji vode k narodnom uspjehu 
(national efficiency) držeći ovaj pred očima. Ovo je teorija 
narodnoga života, kako se sama od sebe ukazuje na početku 

dvadesetog stoljeća ". (Prof. W. A. Herdman : 

Proceedings and Transactions of the Liverpool Biological So- 
ciety. Liverpool. 1904. Vol XVIII. str. 26.) 

Pa kad je već našla korisnu primjenu i u drugim znano- 
stima, nije čudo, što se i u zoologiji nauka descendenciji sada 
smatra nenadoknadivom po mišljenju svih zoologa, 
prem da ih je još^prije pet decenija rnorala redom osvajati. 



133 

Treba da se sjetimo samo kako su naša dva odlična aka- 
demika : Josip Torbar i ZivkoVukasović vodila 
(iza g. 1863.) žestoku polemiku o pitanj u:,, Spada li čovj ek 
u knjigu o životinjstvu"? Torbar je dokazivao 
da s p a d a, i to s razloga ,,da se celovitost sustava uzderži"' 
aVukasovićje tvrdio, (sve dok nije pročitao nekoja D a r- 
winova djela), da ne spada. 

Drukčije je s teorijom rekapitulacije ili osnovnim bioge- 
netskim zakonom Ernsta Haeckela. O vrijednosti i 
dosegu ove teorije nije se sa strane zoologa od postanka njezina 
nikada jednako sudilo. Istina je doduše, da se danas gotovo 
svi zoolozi slažu i u tome, da individualni razvitak 
živih bića stoji u svezis historijskimraz- 
vitkom organskoga svijeta, ali se jako razilaze 
s Haeckelom i njegovim sljedbenicima u objašnjavanju 
forama, što ih prolazi zametak u svojem raz- 
vitku i u pitanju izgradnje rodoslovnog 
stabla čovjekova. ,, Rodoslovno stablo" čovjeka kako 
ga konstruira Ernst Haeckel nazivlje Isusovac E. W a s- 
m a n n u svojoj knjizi sa natpisom : ,,Die moderne Bio- 
logie und die Entwicklungstheorie" Ha- 
eckel o v : ,,T r e p p e n r m a .n" Wasmann obradjuje 
u spomenutoj knjizi razvitak zametka čovjekova doslovce 
ovako : ,,Da ovaj (t. j. zametak) pokazuje posve općenitu neod- 
redjenu sličnost s izvjesnim stadijima, koji 
sukodostalih životinja trajni, ne mogu poreći"' 
a o t. ZV. ,,r i b 1 j e m stadiju" veli ovo: ,,Kod čovjeka 
i kod sisavaca nalaze se na vratu zametkovu t. zv. š k r ž n e 
pukotine i tri t. zv. škržna luka. Prvi škržni luk 
je najveći i pretvori se kasnije u usnu duplju s njezinim čestima ; 
drugi škržni luk je slabije razvijen, treći posve neugledno. Od 
t. ZV. škržnih pukotina, koje oni lukovi ograničuju ostaje kod 
čovjeka samo prva, i razvije se pretežno u izvanji slušnik.; 
ostale zaraslu opel . . . Kod riba nasuprot ostaju zametn.i 
škržni lukovi i škržne pukotine trajno. ^ 
daju prave škrge. 

Wasmanna ništa ne nuka na to, da iz ove površne 
sličnosti ,, škržnih" pukotina i lukova na vratu zametka čovje- 



134 

kova i zametaka ostalih kralježnjaka izvodi zaključak ,,da 
su naši prethodnici negda bili ribe.'' Ali ga 
na sličan zaključak nuka doista slučaj kod nižeg jednog kra- 
lješnjaka naime kod : daždevnjaka crnog (Sala- 
mandra atra). Poznata je činjenica da odrasli vodozemci 
(žabe, daždevnjaci itd.) provode život na kopnu odabirući više 
ili manje vlažna mjesta, a poznato je i to, da su njihove larve 
(,,punoglavci") prave vodene životinje, pa da stoga 
ženke za vrijemeleženjaputujukbaramaili kobalamarijekaitd., 
da odlože u vodu svoja jaja. Iz ovih jaja razviju se u vodi kroz 
neko vrijeme slobodno i samostalno živuće larve. Ove larve 
imadu na vratu spoljašnje krpaste škrge i sa strana splošteni 
rep, pa nalikuju po spoljašnjem izgledu dosta na 
ribe. Stoga i sam M e c k e 1 kod razvijanja svoje teorije o reka- 
pitulaciji govori već g. 1815. ovako : ,,Ovom uzroku (razlogu) 
treba pripisati opstojanje spoljašnjih škrga sličnih onima kod 
riba pored pluća — kod larva vodozemačkih kroz neko 

vrijeme iza rodjenja. Zametak radja i morskih pasa 

imade isto ovakove kroz čitavo vrijeme." 

Daždevnjak crni (Salamandra atra) kojemu oso- 
bitu pažnju svraća W a s m a n n nalikuje vrlo na daždevnjaka 
pjegavoga (Salamandra maculosa), ali nema kao ovaj slobodno 
živuće larve. W a s m a n n opisuje stvar ovako : ,,Tako nalazimo 
n. pr. kod Salamandra atra čudnovatu pojavu, da njegove larve, 
premda se radjaju kao kopnene životinje, dišuće na pluća, us- 
prkos tomu imadu prije njihova rodjenja dok se još u jajovo- 
dima starih zadržavaju velike krpaste škrge i rep za veslanje 
kao prave vodene životinje. One naliče u tome potpuno na larve 
daždevnjaka pjegavoga (Salamandra maculosa), koje se u jed- 
nom ranijem razvojnom stadiju radjaju kao vodene životinje 
i zato svoje škrge i svoj rep za kormanenje upotrebljavaju, 
prije, nego što počnu živjeti na kopnu. Ovdje je doista oprav- 
dano pitanje : Zašto uzdržavaju u opće larve od Salamandra 
atra jošte škrge i rep za plivanje (kormanenje) premda ga do- 
životno više ne trebaju ? I jedini prirodan odgovor glasi : Jer 
one kao i svi ostali repati vodozemni bijahu negda odredjene 
za život u vodi, a istom kasnije s^^«ćg«;Vm individualnog raz. 
vitka bijahu radjane kao potpune kopnene životinje". 



135 

Ovdje IVasmann ne oklijeva ni malo da zaključi : O v a- 
kove nedvojbene filogenetske (rodoslovne) p o- 
jave ne poznajemo u razvitku čovjeka. 

Potpuno se slažemo s Wasmannom u tome, da se u 
razvitku zametka čovjekova dolazeći zameci „Škržnih" lukova 
i pukotina, ni zameci „plitava" itd. ne mogu izjednačiti s ovim 
prilikama kod daždevnjaka crnog. Eksperimentalno je utvrdjeno 
za larve daždevnjaka crnog da one, kad se izvade iz materinjeg 
tijela prije rodjenja, mogu živjeti u vodi i disati 
na svoje škrge. (L. Cuenot: L' Influence dumi- 
lieusurlesanimaux).A neiria jamačno ni jednog zoologa 
koji bi vjerovao da bi ovakav eksperimenat mogao uspjeti sa 
zametkom čovjekovim, zametkom sisavaca, ptica i drugih mno- 
gih kralj ežn jaka. Prema tome može se kod ovih forama govoriti 
samo o većoj ili manjoj sličnosti, o jačem ili slabijem potsjećanju 
na prave krpaste škrge, prave plitve itd. 

Ph. Fr. Waltherje prije stotinu godina operirao s teo- 
rijom rekapitulacije s veoma malo kriticizma pa je zaključio 
da se u individualnom razvitku čovjeka ponavljaju sve živo- 
tinjske klase. Malo iza njega steže već J. Fr. M e c k e 1 utjecaj 
ove teorije ili zakona" kad veli da se ponavljaju ,, mnogi s t e- 
peni organizacije". Geoffroy Saint Hilaire, Ser- 
resiFritzMüller bili su u tom poslu redom sve precizniji. 
A i sam Haeckel je napokon forme što dolaze u razvitku 
zametaka podijelio na one koje predstavljaju ponovljene fortne iz 
spomenutih redova i koljena što je nazvao :palingenezom 
i one, koje su izmjenjene, poremećene i ne predstavljaju forme 
predhodnika što je nazvano: cenogenza. Medju palin- 
genetičkim formama najveća se vrijednost pripisivala uvijek 
upravo onoj, koja bi imala pokazivati ,, riblji staaij". Na osnovu 
savremenih eksperimentalnih embriologijskih istraživanja, te 
dubljeg i svestranijeg opažanja znademo danas, daše forme 
i gradjevni planovi prethodnika pojedinih 
životinjskih vrsta u individualnom razvi t- 
kunjihovuneponavljajuonako, kakosutomi- 
slilij. F. Meckeli Ernst Haeckel. Danas 'made već 
velik broj zoologa, koji tvrae, da se o ponavljanju forama i gra- 
djevnih planova ne može govoriti već ni poradi toga, što 



136 

početni stadij u razvitku svakog sisavca, 
ptice, vodozemca, ribe, itd. pretstavlja oplo- 
djenojaje, ajajnastanica(t. j. ženska spolna stanica) 
i spermatozoid (muška spolna stanica) od kojih jaje sta- 
panjem nastaje, nije po sa stav u svojem isto što i 
jednostavna ameba. Druga skupina zoologa drži se 
i danas u glavnom Haeckelova osnovnog biogenetskog 
zakona, pa izjednačuje jače ili slabije potsjećanje 
na forme prethodnika s ponavljanjem njihovim, i na usta 
ruskog zoologa Eugena Schulza veli : ,,Da osnovni bioge- 
netski zakon sbilja svagdje nastupa gdje može i 
kako može ne more se zanijekati . . (Prinzipien der Ratio- 
nellen Vergleichenden Embryologie. Leipzig 1910.)." 0\am 
stručnjacima ne smeta ni malo što u navedenom potsjećanju 
nema unutarnj eg podudaranj a kako se je to mislilo 
prije. Niko ne može po mišljenju njihovu, poreći, da postoji 
zakon nasljedstva, ako i ne dolaze na potomstvu 
uvijek i svagdje vidljiva obilježja roditeljska. Ali ova skupina 
zoologa zamjera Haeckelu vrlo to, što smatra osnovni 
biogenetski zakon dovoljnim mehaničkim objašnjenjem morfo- 
logijskih procesa" (t. j. oblika), dok u istinu i ovaj za- 
kon sam treba istom objasniti, — kad znamo, da zametak živo- 
tinjski od ponavljanja forama predhodnika nema nikakve 
koristi pa se po tome ove forme ne mogu u opće svesti na pri- 
lagodbe (adaptacije) zametkove. Još se Haeckelu pri- 
govara s ove strane i to, što omalovažuje postojani u t j e c a j 
okoline na organizam koji se razvija i to ovim oštrim 
riječima : ,,Kod konstrukcije ,,predhodničkih forama" po metodi 
Haeckelovoj ne pita se najvećim dijelom u opće za obita- 
vaHšte istih, a ipak se ne može aosta aa naglasi, kako vrlo 
malo vrij ednosti ovakove ,,predhodničke forme" imadu, 
i da nepodopština stvaranja ovako vih ponajviše za opstanak 
nesposobnih na nijedan medij ne prilagodjenih zračnih bića, 
kojima se dade sve pa ipak ništa objasniti, konačno jednom pre- 
stane. Nehotice mislimo kod opisa ovakovih forama na strašne 
Chimaere sprijeda lav, u sredini koza, straga zmija, koje bi ta- 
kodjer dobru predhodničku formu mogle da dadu". 



137 

Da je ovaj prigovor potpuno opravdan vidi se najbolje na 
opisanom slučaju sa daždevnj akom crnim. Wasmann ne 
računa s mogućnošću prilagodbe larve ovog dažd^vnjaka kraj 
nestašice ostalih sporo tekućih voda i voda stajaćica u gorskim 
predjehma na vodeni milieu (hranitbena tekućina) u 
jajovodu materinjem, i smatra ovu larvu samu p a^ 
lingenetičkom formom (t. j. ponovljenom prethod- 
ničkom formom). 

Cuenot računa s ovom mogućnošću pa, oslanjajući se na 
spomenute eksperimente sa ovim larvama, ne vidi u n j o j 
samoj nikakva njezina prethodnika. 

Prema savremenom stanju nauke o individualnom raz- 
vitku, larve u opće ne predočavaju baš ponovljene prethod - 
nike. Crvi kolutićavci (Annelida) i mekušci, dakle 
životinje, koje su pričvršćene ili se sporo po- 
kreću imadu takodjer slobodno plivajuće larve, 
ali bi bilo vrlo teško dokazati, da su prethodnici mekušaca 
i aneUda bili slobodno pUvajuće životinje. 

Larve imadu glavnu zadaću u proširenju (uzdržanju) vrsti, 
pa i ovo dolazi u prilog stanovištu na kojemu stoji Cuenot. 

A o tome će nas još više uvjeriti slijedeći slučajevi : 

Na otoku Martinique -u žive jedna vrst žaba (Hylodes mar- 
tinicensis), dakle ,,bezrepih vodozemac a". Pošto na 
tome otoku nema voda stajaćica (nego samo brzih bujica) do- 
vršuje ova životinja svoju čitavu preobrazbu u jajetu koje je 
pričvršćeno na lišće kopnenih biljaka ili na 
s a m o m 1 1 u. Žabe izlaze iz jajeta u odraslom stanju ,,s rudi- 
mentom repa", kako veli Cuenot, prešavši potpunoma 
preko periode života u vodi. 

Koci druge jedne vrsti žaba (Pipa) (Guyana, Brasilija) 
ženke nose na ledjima izrasli ispunjene tekućinom. U ovim 
izraslima živu i preobražavanju se larve (punoglavci) . Ali druga 
jedna žabica (u tome predjelu) naime Hyla luteola sa- 
vladava poteškoće na drugi način. Ona odlaže svoja jaja — 
u izdubljena debla, u kojima se uvijek nalazi stano- 
vita količina vode. U ovoj mlaci en miniature razvijaju se puno- 
glavci. 



138 

Iz ovih slučajeva izlazi kao da i sama priroda u neku ruku 
eksperimentira na organizmima, a ujedno biva bjelodano, da se 
forme zametaka životinjskih u nijednom slučaju ne dadu potpuno 
objasniti samom teorijom rekapitulacije. Eksperimentalna embrio- 
logija računa danas s jedne strane s utjecajem miheu-a na raz- 
vitak zametnih forama, a s druge strane traži direktno do za- 
kona o nasljedstvu (hereditaciji) objašnjenje njihovo. 

Iz ovih razmatranja izlazi, da je nauka o descen- 
denciji danas općenito prihvaćena i mnogostruko primje- 
njena, a izlazi i to, da joj opstanak i razvitak nije odvisan o 
teoriji rekapitulacije, u smislu J. F. Meckela i Ernsta Haeckela. 



Kormos Th.: Beiträge zur Molluskenfauna des kroatischen 
Karstes. (Nachrichtsblatt d. deutsch, malakozool. GesselU 
schaft. XXXVIII. Jahrg. p. 73-84, 140—154). Frankfurt a. M. 

1906. 

I ako je ovaj članak poodavna objavljen, vrijedi, držim, 
da se ovdje prikaže. On može zgodno poslužiti i kao dopuna 
ranijim radovima pok. prof. S. Brusine i naročito Dra- 
gutina H i r c a i kao podesno uputstvo za one, koji bi se doc- 
nije zanimali pribiranjem i proučavanjem hrvatskih mekušaca. 

Pisac je u tri maha poduzimao izlete po Hrvatskom Pri- 
morju. O zoogeografskim odnosima faune ovoga kraja dao je isti 
autor kratki izvještaj na drugom mjestu (Zoogeographische Bezie- 
hungen der Fauna im ungarisch-kroatischen Karstengebiet. 
Abrege du Bulletin de la Societe Hongroise de Geographie. 
Vol. XXXIII.) . Putovao je od Zagreba preko Ogulina, Fužine, 
Lica i Plasa u Rijeku a odatle obalom do Senja. Ovdje je u 
prirodopisnom zavodu M. Padewieta obogatio svoju zbirku in- 
teresantnim vrstama sa Velebita. Osim toga obišao je i ostrvo 
Krk. — 

U sistematskom dijelu naveo je 82 (u tekstu pogrešno 83- 
oblika : 63 vrste (od kojih je jedna nepouzdana) i 19 varijeteta 
(jedan pod sumnjom). Medju ovima ima novih, kao vrsta X e- 
rophila vegliana Korm., i odlike: X. vegliana 
klimnae Korm., X. virgata croatiae Korm., P o- 
matia cincta elegans Korm., Buliminus detri- 
tus croaticus Korm. i Neritina fluviatilis zer- 
novnicensis Korm. U tekstu se nalaze na latinskom je- 
ziku, kratke dijagnoze novih oblika, kao i opisi tri K o b e 1- 
tove odlike Pomatia secernenda Rm., naime d i- 
midiata, kormosi i subalbesens. 



140 

Mekušci koje ranije BrusinaiHircne navode iz ovih 
krajeva jesu: zonites acies Partsch iz Lica i Senja ; c a e- 
cilianella hohenwarti Rm., Lauria cylindra- 
c a e a Da Costa i Clausiliastra curta Rm. iz Novog ; 
Pirostoma dubia, Drp. sa Velebita; Delima gos- 
pićiensis (Zel.) Pfr. iz Gospića; D. i tala Mts. iz Pod- 
suseda ; Bythinella austriaca Frauenf. iz izvora kraj 
morske obale izmedju Jablanca i Sv. Jurja ; Neritodonta 
prevostiana Partsch iz mlakih izvora kod Podsuseda. 
Vrste roda P o m a t i a s Stud. odredio je priznati stručnjak 
g. dr. A. J. W a g n e r iz Brucka na M. i razvrstao ih ovako : 
P. w a 1 d e m a r i Wag. iz Fužine ;P. scalarinus hirci 
Štos. iz Rijeke, Grižana, Sv. Jakova, Crkvenice, Vinodola, 
Selca i Senja ; P. elegans oostomus West iz Senja ; 
Auritus tergestinus tortivus West, iz R' jeke i 
Vinodola i Auritus nanus Wett. (= clessini Hire) sa 
Velebita kod Konjskog i Raminog Korita kod Karlobaga. 

Interesantni su nekoliki zaključci autorovi. Fauna Primorja 
od Bakra do Novog potpuno se podudara s faunom ostrva Krka, 
što pokazuje, da je ostrvo od kopna odvojeno u novije vrijeme 
i da se Krk mora uvrstiti u hrvatsku kršnu oblast. Obalu ka- 
rakterišu mnoge litoralne Xerophile, kao: X. h o m o 1 e n e a 
S. et K., X. a m o n i s A. S., X. p r o f u g a A. S., X. v i r g a t a 
variabilis Drp., X. virgata croatiae Korm., X. 
vegliana Korm., X. liburnica Stoš. (K o r m o s veli 
da ju on nije našao), dalje Pomatia cincta Müll, i s cr 
cernenda Rm. (sa varietetima), Fruticicolla cinc- 
t e 1 1 a Drp. , Caecilianellahohenwarti Rm. , Lau- 
ria c y 1 i n d r 1 c a Da Costa, Clausiliastra curta 
Rm., Cl. c o m m u t a t a Rm. itd. Na jugozapadnoj strani 
ođ Vinodola, u dolini pa i u poprečnoj dolini Crkvenica-Vinodol, 
sa izuzetkom X. o 1 i v i e r i Fer i X. c a r t h u s i a n a Müll., 
nema Xerophila. Ovdje se pojavljuje nova vrsta, CampjMaca 
hir ta Mke., koje opet u litoralnoj fauni rijetko ima. Ako 
se u Vinodolu podje poprečnim pravcem na strme sjeveroistočne 
strane u fauni njegovoj opažaju se tri vrste : M e d o r a a g- 
n a t h a Partsch, Camp, coerulans Pfr. i Zonites 
compressus (Z.) Rm. A kada se čovjek ispne preko strmog na- 



141 

giba na planinu, tako reći od jednom iščezavaju Xerophile, 
a od ostalih litoralnih vrsta nalaze se samo po neke. Ovdje 
se pojavljuju drugi oblici kao Campylaea planospira, 
Lam., Fruticicola leucozona Pfr., Fruticicola 
fi li ci na C. Pfr., Zonites verticillus Fer., C 1 a u- 
siliastra grossa (Z.) Rm., Cl. f i m b r i a t a itd. Naj- 
viši pojas karakteriše se u o p će individualnim bogatstvom 
raznih vrsta Zonites, Campylaea i Clausula, a najveću raznoli- 
kost pokazuju tamo, gdje otpočinju smrčeve šume. 

K o r m o s ukazuje i na tu značajnu okolnost, da ,se po- 
jedine mediteranske vrste na hrvatskom kršu nalaze u mnogo 
sitnijim egzemplarima. Takve su naročito Glandina al- 
gi r a Brug., Cyclo s toma e.legans Müll, i M a c u ra.r i a 
vermiculata Müll. Idući na jug primjerci postaju sve 
krupniji. Nesumnjivo je. dakle, da se ove vrste pri promjenjenim 
životnim pogodbama i same promenjuju. 

Najzad, prema svemu što je u svome radu saopćio, pisac 
dolazi do zaključka: da je Hrvatsko Primorje od velikog in- 
teresa za malakologe i da stoga u svakom pogledu zaslužuje, 
da se i dalje i detaljno proučava. 

Napadno je, da autor nigdje ne pominje ranije domaće 
radenike i ako su oni svoje publikacije objavili i na stranim 
jezicima, dok je i najmanje priioške svoje i svojih sunarodnika 
brižljivo u tekstu naglasio. Medjutim će brusi nini ,,Pri- 
nesci malakologiji hrvatskoj" (Zagreb. 1867.) i 
popravljeni i dopunjeni rad na francuskom jeziku (Contribution 
ä la Malacologie de la Croatie. Zagreb 1870.), a naročito članci 
Drag. Hirca (objavljeni od 1880. — 86. god. u časopisu 
bečkog botaničko-zoološkoga društva) ostati nvijek publikacije, 
koje imaju i danas vrednosti i na koje se moraju oslanjati svi 
budući istraživači u pomehutoj oblasti hrvatskoj . 

P. S. Pavlović, 



Dr. Slavko Šećerov: Zur Kritik der Entelechielehre 
von H. Driesch Biol. Centralblatt. Sv. 31. 1911. 

Od dvih modernih biofilozofskih struja : neolamarkističke 
(psihobiologijske) i neovitalističke, svakako je važnija neo\dtalis- 
tička, jer je za psihobiologiju odmah jasno, da nije drugo, nego 
sve do pojedinih stanica provedeni psihologijski antropomorfi- 
zam. Unutar neovitalističke struje vlada veća raznolikost, 
kako sam u XX. godištu ,, Glasnika" u kratko pokazao. 

Od neovitalsta svakako je jedna od najoriginalnijih pojava 
H. Driesch. S njegovom naukom o entelehiji ba\äli smo se na tom 
mjestu i kritički je prikazali došavši do rezultata, da nauka o 
entelehiji nije nužna konzekvencija našeg savremenog znanja, 
odnosno neznanja, a po tome se ne može nazivati prirodnom 
konstantom poput onih iz anorganskoga svijeta poznatih. Po- 
moću analize životnih pojava i konstrukcije na temelju te ana- 
lize učinjene mogli bi istim pravom i do drugih takvih konstanta 
doći. 

U referisanoj razpravi podvrgava autor Drieschovu nauku 
o entelehiji s drugih stanovišta oštroj kritici. Autoru je stalo 
do toga, da pokaže, da entelehija i nije u stanju rastumačiti 
onih pojava za ljubav čijeg tumačenja je konstruirana. To vrijedi 
osobito s obzirom na problem cjelosti, te na problem o načinu 
djelovanja entelehije na kemičko-fizičke procese, koji se nesum- 
njivo na živome odigravaju (suspenzija anorganskih dogadjaja). 

Nadalje dolazi autor do zanimivog rezultata, da entelehija 
pored sveg nastojanja Drieschova ipak i po svom postanku 
i po svom bistvu sadrži psihičkih svojstava, jer se entelehija 
u stanovitim slučajima podudara s ,,Ja", a to je skroz psihička 
pDJava. Driesch sam uvidja kamo vodi vitaHzam, koji psihologi- 
zira, naime do jednostavnog antropomorfizma. Zato on svoju 



143 

entelehiju nastoji očistiti od svake psihičke natruhe, što mu ali 
ne može uspjeti. 

Poslije analize i kritike entelehije Drieschove navodi autor 
nekoliko primjetbi općenite naravi, koje su dosta interesantne, 
da ih ovdje iznesemo, tim više, što držim da će osim mene sa- 
moga i više naših biologa biti, koji će se autorovu mnijenju pri- 
ključiti. 

Svaki biolog, koji s živim objektima eksperimentiše mora 
prije ili kasnije doći do spoznaje, da je biologija zaista auto- 
nomna, od kemičko-fizil^lnih znanosti različna znanost, zato ipak 
nije biologija nužno vitalistička. Paleovitalizam i neovitaližam 
idu u posljednjem redu na to, da reduciraju životne pojave 
ili na pojam posebne sile (\'italne) ili općenito uzevši na ani- 
rriistički pojam duše, kao da osim toga, kao i osim pustoga 
mehanizma drugoga shvatanja nema. Medjutim je skroz mo- 
guće, a zatim je očito i Driesch išao, da u živome svijetu postoje i 
posebni samostalni zakoni i pravila. Mi takove zakonitosti 
dne vice opažamo (sam Driesch je na njih živo upućivao to i jest 
njegova velika zasluga). Pored fizičko -kemičkih istražnih me- 
toda,/ koje su skroz potrebne, jer se na živome svi aogodjaji 
osnivaju na fizičko -kemičkim elementima, moramo upotreblja- 
vati i posebne biologijske metode, već prema problemu o kojem 
se sada radi. Pri svem tom ostaje i historijska metoda u biologiji 
u svoj svojoj važnosti. 

Dr, Jovan Hadii. 



Vouk V. : Untersuchungen über die Bewegung der 
Plasmodien. I. Teil. Die Rhythmik der Protoplasma- 
strömung. 

Sitzungsber. d. kais. Akad. d. Wissensch. in Wien. Bd. CXI. 
Abt. I. 1910. 

O gibanju ili bolje reći strujanju protoplazme kod plazmodija bilo 
je poznato po De Baryu i ostalima samo toliko, da protoplazma 
struja u jednom pravcu neko vrijeme postane malo i odmah struja 
u protivnom pravcu natrag. Autor baveći se u posljednje vrijeme fizio- 
logijom miksomiceta našao je, da ovo strujanje biva sasvim pravilno 
po stalnom zakonu. Progresivno strujanje t. j. stru- 
janje u pravcu gibanja čitavog plazmodija stoji uvijek u stanovitom 
omjeru prema regresivnom strujanju. Progresivno stru- 
janje traje uvijek nešto dulje vremena. Obično je vrijeme tra- 
janja progresivnog strujanja konstantno, a ako ovo varira, t o i e 
zbroj progresivnog (P) iregresivnog (R) strujanja 
uvijek konstantan. Strujanje protoplazme kod plazmodija 
je dakle sasvim ritmički proces, te se dade isporediti sa nji- 
hanjem ili titranjem. Kod ovoga nazivamo vrijeme jednog titraja, 
tamo i natrag, trajanje titraja, te prema tomu naziva autor i zbroj 
progresivnog i regresivnog titraja trajanjem ritma, (T) u formuli 
pisano P -1- R = T. 

Ovo je zakon po kom struja protoplazma kod plazmodija. 

Nadalje je konstatovano, dajetrajanjeritma zajedan 
stalniplazmodijuvijekkonstantnaveličina. Ova 
veličina kaže nam ujedno veličinu gibanja čitavog plazmodija. Stru- 
janje protoplazme kod plazmodija je u najužoj vezi s gibanjem plazmo- 
dija. Iz zakona P> R proizlazi, da upravo veća količina mase proto- 
plazme pri progresivnom strujanju pomakne plazmodij za razliku 
prema regresivnom strujanju. 

Ovi zakoni vrijede samo za glavne struje. U sporednim strujama 
čitave granate mreže plazmodija, strujama, koje su istom u postanku 
ili ih nestaje, nema još razvita ritmičkoga gibanja. 

Nadalje je konstatovano, da trajanje ritma raste sa raz- 
vitkom plazmodija. Dok sasvim mladi plazmodij ima veličinu trajanja 



145 

ritma 54, to raste taj broj sa razvitkom plazmodija čak do 120, te 
istom tad ostane konstantan. 

O nekim potankostima, kao o odnosu ovog ritmičkog strujanja 
protoplazme prema poznatim teorijama gibanja protoplazme u opće, 
pak o mogućnosti, da je strujanje protoplazme u opće ritmički proces 
ne mogu ovdje da govorim. Upućujem stoga na originalnu radnju. 

Ovo je prvi dio zamišljenog istraživanja o gibanju plazmodija. 
Drugi dio je već u pripravi, a raspravlja o utjecaju raznih vanjskih 
faktora na ritmičko strujanje, dočim će se treći dio baviti tropističkim 
reakcijama plazmodija. 

Autoreferat. 



10 



Vouk V, : über den Generationswechsel bei Myxo- 
myceten. Osterr. botanische Zeitschr. Jahr. 1911. Nr. 4. 

U ovoj radnji prikazana je misao autorova, da i kod miksomiceta 
postoji tipična izmjena generacija, kako ju danas poznajemo gotovo 
kod svih grupa bilinskog carstva, 

Citološke predradnje pogotovo od J a h n a, Helene Kränzlin, 
te od P r o w a z e k a su već tu, treba ih samo potvrditi i u nekoliko 
raširiti. Ove citološke dosadanje radnje rade ponajviše o tom, da i 
kod miksomiceta dokažu oplodnju i to sa kopulacijom jednovaljanih 
jezgra unutar plazmodija netom prije razvitka plodnih organa t.j. 
nosioca spora. I o broju hromozoma postoje već istraživanja i prema 
svemu ovomu naslućivati je, da zoospora, ameba, te plazmodij, ta tri 
stadija razvitka jednog miksomiceta imadu jednostavni bioj, 
dočim sam-o stadij pravih spora imade dvostruki broj hromo- 
zoma. 

Da je ovo vjerojatno dokazuje autor biološkim putem, prema 
Wettsteinovom shvaćanju izmjene generacija. Prema ovome 
vezana je spolna ili x-generacija uvijek na život u vodi ili barem u vrlo 
vlažnom mediju, dok je nespolna ili 2x-generacija vezana na život na 
suhom tlu ili na zraku. Ovo čini se odgovara i životu miksomiceta. 
Zoospore, ameba, te plazmodij prilagodjeni su na život u vodi odnosno 
na vlažnim mjestima, te je samo stadij fruktifikacije vezan na suho 
tlo. Tako bi bili citološki i biološki momcntiu 
potpunom skladu. 

Prema ovom prikazuje autor čitavi razvitak miksomiceta ovako; 
Zoospora = reduktivni stadij (pro- 

gametofit) 
miksameba^ vegetativni stadij 
plazmodij = generativni stadij 
plodniorgani^fruktifika- i 2x-generacija \ život 

sa spora ma tivni stadij j ili sporofit I na tlu 

Ovo bi odgovaralo mnijenju, koje se danas opće drži ispravnim, 
da je spolna generacija f i 1 o g c n e t s k i starija od nespolne generacije. 

Pošto je još mnogo i mnogo pitanje u ovom predmetu nerješeno, 
to ova tema nema nipošto stalni oblik — glavno je bilo autoru pokazati 
put, kojim treba da buduće istraživanje tog problema ide. 

Auioreferat. 



x-generacija \ život u 
ili gametofit | vodi 



Naučne vijesti. 



Internacionalni vulkan ologijski zavod. 

Zadnja velika erupcija Vesuva g. 1906. pružila je nekojim učenja- 
cinia zgodu, da posjete observatorij Vesuva, kojim je tada upravljao 
već 2 godine pokojni Mateucci. Mnogi su od njih mislili, da će u tom 
opservatoriju naći i pomagala za znanstvena istraživanja vulkanskog 
fenomena, ali se ljuto prevariše. Ni tada, a ni danas nema tamo gotovo 
ničega, što bi za vulk. istraživanja jedne provale bilo neophodno nuždno, 
pa i sasvim je razumljivo, da takav opservatorij nije mogao zadovoljiti 
talijanske i druge inozemne Vulkanologe. Kasnije ostalo je mjesto 
obs. upravitelja dulje vremena nepopunjeno, prem imade u Napulju 
vrlo vrsnih istraži vaoca Vezuva, kao što je to n. pr. G. Mercalli. Prof, 
dr. C. Doelter, vraćajući se iza pomenute erupcije Vezuva iz Napulja, 
obratio se posebnim izvještajem na bečku akademiju znanosti, nagla- 
sivši kao prijeku potrebu, da se internacionalnim sredstvima osnuje 
dobro uredjen observatorij u okolini Vezuva, o čemu je takodjer držao 
predavanje na sastanku njemačkih prirodoslovaca i liečnika u Stutt- 
gartu g. 1906. Kakogod je većina stručnjaka bila istoga mnijenja, 
nije ipak došlo do nikakova rezultata i to poradi pomanjkanja novčanih 
sredstava. 

Nedavno je dr. Friedländer — mlad geolog, koji obitava u Napulju, 
na posljednjem geol. kongresu u Stockholmu potaknuo ideju o osnutku 
zavoda za vulkanologijska izučavanja. Kongres odabrao je tročlani 
odbor sastojeći od gospode Baldacci-a (Rim), Ordoncz-a (Mexiko) i 
Doeltera (Beč). Stručnjačko je mnienje novoizabranog odbora naišlo 
na odobravanje, pa je na osnovu toga kongres stvorio rezoluciju, 
u kojoj ističe korist i važnost takove institucije. Dr. Friedländer za- 
počeo je agitaciju, da se taj projekt po mogućnosti i ostvari. 

Dr. Friedländer nije u znanstv. svijetu nepoznat; on je pred 12 
godina izumio metodu za pravljenje umjetnih dijamanata, metoda, 
koja doduše nije od praktične vrijednosti, ali je od velikog znanstvenog 
interesa; osim toga je na svojim velikim putovanjima posjetio mnoge 
vulkane. On sam dao je u pomenutu svrhu svotu od 100.000 Frc. i 
predlaže da se observatorij podigne u Napulju. 



148 



Trebati će dulje vremena, da se ta ideja privede životu, jer je ure- 
djenje takova observatorija skopčano s velikim troškovima. Doslije 
su se vulkanolog. istraživanja ograničila lih na površna izučavanja to- 
pografske naravi, na sabiranju pepela, lave i ruda, napokon na foto- 
grafiranju erupcije, stupa vatre itd. Sve je to doduše važno, ali danas 
izučavanje erupcije iziskuje mnogo više. Danas je zadaća vulkanolog. 
istraživanja mnogo prostranija, ona je već takova, da je jedna osoba 
ne može izvršiti, jer neptestano speeijalizovanje znanosti iziskuje više 
stručnjaka, koji bi se pojedinim granama vulkanolog. istraživanja 
mogli sasvim posvetiti. 

Trebalo bi tu geografa, geologa, mineraloga, fizičara i kemičara, 
koji bi svi morali imati svoje posebne laboratorije s mnogo sprava 
i skupocjenog uredjaja. 

. .Osim prije pomenutih geol. topograf. radnja, trebalo bi ovdje po- 
glavito mjeriti temperaturu lave i njenu brzinu, za tim je od velike 
.važnosti istraživanje -vulk. plinova, obzirom na njihovu temperaturu 
i kemijski sustav. 

, Već i pokojni zaslužni vulk. istraživaoc Palmieri u Napulju, počeo 

je sa Spektroskopskim istraživanjima eruptivnih plinova i mnogo toga 
^otkrio. Danas vidimo, da je naše znanje u tom pogledu vrlo maleno; 
tako n. pr. ne znamo sasvim sigurno, da li su dušik i ugljikovodici pri- 
.marni vulk. produkti, kakova je uloga vode kod vulk. erupcije, a ka- 
kova one vatre. 

Da je ideja dra. Friedländera zainteresovala stručnjake svijetskog 
glasa, vidimo iz toga, što su se njegovu pozivu odazvali mnogi učenjaci. 
.Muževi ti su : nestor geologa Eduard Suess, za tim Penck (Berlin), 
,Loczy (Bpešta), G. Becker (Washington), Charles Barrois (Paris), 
Karpinski (Petrograd), H. Shögren (Stockholm), K. Inonye (ravnatelj 
geol. zavoda u Tokiu) i C. Doelter (Beč). 

Najvažnije je sada pitanje, o kojem ovisi oživovorenje same ideje, 
da li će se namaknuti nuždna novčana sredstva Nadajmo se, da poziv 
dra. Friedländera na prijatelje znanosti i učevna društva ne će ostati 
glas vapijućega u pustinji. 

5. Št einer. 



„Prilog fauni Jadranskoga niora". 

Pod gornjim se natpisom referira u zadnjoj svesci „Glasnika" 
(God. XXII., 2. pol. pg. 112 — ii6) i jia neuobičajeni način u naučnome 
svijetu ocjenjuje moja radnja, izašla u ,,Radu" Jugoslav. akademije 
u Zagrebu za god. 1910, Okolnost, što g. kritik ne bi bio ,, zadovoljan" 
s mojim tamo iznesenim pojedinim izvodima i tvrdnjama, još ne bi 
bila za me razlogom, te mu odgovaram, da raspravlja trijezno i ob- 
jektivno. Ta jednim se potezom pera, te sa par opazaka, ne može 
da omalovaži i oprovrgne baš tako lako dugotrajni i savjesni rad, 
koji može da se na oko. čini opsegom neznatan. Ne shvaćam, kako se 
g. referent olako daje na ocjenu pojedinih činjenica 1 oblika živo- 
tinjskih, iznesenih u mojoj radnji, dok mi je dobro, znano, da niti 
p.o z na dotični materijal, o kome je u radnji govor, niti cijele lite- 
rature, koja raspravlja o sličnim pojavama radnje, niti pozna način, 
mojega postupka na naučnim putovanjima u svrhe faunističkih istra- 
živanja (a čini se ni inače u opće), dok* onako sudi. Istina je, da se 
na ovakim našim putovanjima ne konzervira uvijek posve savršeno, 
kako bi bilo baš najbolje za primjerice histološka istraživanja, ali je 
istina i to, da je pored naših nedostatnih materijalnih prilika, pored 
kratkoga vremena, koje nam stoji na raspolaganje, i pored raznih 
drugih fizičkih poteškoća i neprilika, s. kojima se uvijek irnamo da bo- 
rimo, i gdje sve poslove kod lova i istraživanja obično ima da obavlja 
jedan sam, uz obilan materijal, što mu kroz ruke prolazi, upravo, 
velim, nemoguće drukče postupati, nego li se doista postupa. 
Naš bi dakle rad, pored istaknutih prilika, prije imao da naidje na pri- 
znanje, nego li na odsudu. To uvidja valjada svak, tko je takim pu- 
tovanjima ma samo jedared pribivao, i ako nikako ne stoji, 
da takav materijal ne može da služi znanstvenim 
istraživanjima. Prema tvrdnji g. referenta ne bi starija zoo- 
loška istraživanja takodjer valjala, dok se tek u ;novije doba upo- 
trebljavaju finije metode konzerviranja. Medjutim ja imadem drugo- 
jačije mišljenje o znanstvenosti zoologičkoga istraživanja, iregD" li" 
g. referenat, ali o tome će biti više govora na jednome drugome mjestu. 
Štujem svačije mišljenje, ako je izrečeno sine i r a, pa nije grijeh,, 
kada to i spram sebe tražim. 



150 

Ne bih dakle imao ništa protiv toga, da je gosp. referent pošao 
s istim putem, ali mi je malo začudno, kada se faunističko-sistematski 
rezultati jednoga istraživanja , kakav je doista moj ,, Prilog fauni 
Adrije", označuju po jednome zoologu kao , .suhoparna nabrajanja 
oblika", koji da su svi(?) bez iznimke već dobro(?) poznati, ne samo 
u opće, nego i kao stanovnici Adrije ,,samo malo s drugih nalazišta". 
Ovo naprosto nije istina ! Dok ovo tvrdi kritik, tada je to svakako 
vrlo čudno ! Kojim su povodom oblici organizama, i sami za se i u od- 
nosu spram okolišne žive i nežive prirode tako točno istraženi, te se 
ne bi smjeli i dalje opažati? A zar imamo slijepo vjerovati u tudje 
itvode? Slažu li mi se opažanja s drugima, to imam lojalno konstato- 
vati, kao što i istaći razlike, do kojih sam došao. 

G. referent omalovažavajući čitav rad poprijeko veli ,,od ^^ 
izbrojane (? Op. pisca) vrste, samo je jedna jedina nova (ne u opće, 
nego samo za Adriju)". Moram iznajprije istaći, da moje vrste n i j e s u 
samo ,, izbrojane", budući da se kod svake više ili manje prema potrebi 
i mojemu nalazu navodi vlastito opažanje i kritički prema starijoj 
literaturi ističu opaske, kao što se na primjer Calycella fasti- 
giata po meni po prvi puta (što mi je dojako poznato) nalazi i 
spominje ne samo u Adriji, nego i za čitavo mediteransko 200- 
geografsko područje. Jeli to sa strane g. H. površnost, neupućenost 
ili što drugo? Sve bi to objektivni kritik imao da znade i dđ ispravno 
istakne ! Oni oblici, što se ovaj puta spominju za Adriju ,,po treći 
put", snabdjeveni su s novim opaskama, nalazištima^ i sa slikama, 
svakako s novim prilogom fauni Adrije. Iz svih se mogućih nala- 
zišta izvode, a i izveo sam, u koliko su pojedini oblici rjedji ili češći, 
a to valjda nije faunistiku svejedno. Zar primjerice publikacije tršćanske 
zoološke postaje, što izlaze već godine u ,,Zool. Anzeiger"-u pod raznim 
imenima, ne donose takodjer pored ,, nabrajanja", nova data, nalazišta 
i opaske, ponajviše skoro uvijek o istim ži\otinjskim oblicima (i to 
ne samo planktona, nego i o onima iz drugih bionomskih morskih 
područja), pa nikome nije palo na um, da ih prozove ,, suhoparnima", 
nego su pače vrlo zanimljivi podaci. Ćudi me, da g. referent sumnja 
u moje varijetete, a da prije toga nije kušao točno upoznati te oblike, 
a niti tu svoju sumnju kuša dokazati. Što se mojih slika tiče, s kojima 
nije takodjer g. referent ,, zadovoljan", odgovaram, da su te onake 
kakove ih traži samo raspravljanje o njima, a jednake su i u drugim 
djelima, što o istom predmetu rade, te imaju da pokažu izvanje obrise 
perisarka. Mjerila su označena u tumaču slika kod svakoga objekta, 
jedino su slike kod reprodukcije tek za nešto malo smanjene (a to nije 



1 Nije svejedno, a ne bi smjelo biti ni g. dru. H., dali su izvjesni 
oblici konstatovani u sjevernoj ili južnoj Adriji, uza obale kontinenta 
ili u moru odaljenih otoka. 



151 



krivnja pisca), da mogu stati na tablicu izvjesne veličine, što sam 
u zadnji čas na svakoj tablici i istakao, Medjutim sve to ne smeta 
kod medjusobnog isporedjivanja pojedinih objekata, jer je čitava ta- 
blica smanjena, te se relativne razlike vivijek zamjećuju, a to je ovdje 
i svrha. 

Nije ovdje mjesto, da se sa g. H. upuštam u raspravljanje o uticaju 
fizikalnih i bionomskih sila na organizme, i kako razne pojave u Ja- 
dranu utječu na način života i tjelesni razvoj njihov. Razbira se, da te 
pojave nijesu g. H. dosta jasne, budući da ne zna obilje činjenica, pače 
s eksperimentima utvrdjenih (koje već donose i popularne knji- 
žice) iz mnogobrojne literature gledom na taj uzročni odnos, a niti se 
je sam s druge strane trudio, da ikada u prirodi samoj upozna pojedina, 
područja morska i njene organizme. Na ovo će medjutim pitanje naći 
g. H. opširan odgovor u mojemu djelu, što je baš pod tiskom, a natpis 
mu je ,, Pogledi na biološke i bionomske odnose u Jadranskome moru", 
s obiljem citirane literature. 

Iz batimetričkoga se rasprostranjenja hidropolipa znade, da dolaze 
i u dubinama od looo pače i od 3000 m., pak zar je g. H. sve to ,,litoral"? 
Neistinita je dakle tvrdnja g. H. ,,da su hidroidni polipi svuda gdje 
dolaze stanovnici litoralne zone" (pg. 113.). Ne znamo opet, 
što g. H. u opće smatra ,,litoralnom zono m", jer kao opreku 
spominje ,,pelagične oblike", kao da i pelagički oblici ne mogu biti u 
području litorala. I to je ozbiljna kritika ! S nekoliko neistinitih, ne- 
suvislih i nejasnih primjedbi ne može g. H. u raspravi istaknuto naše 
shvaćanje da obori, jer sam tokom mojih istraživanja upoznao, ne samo 
gledom na hidroidne oblike, nego i za cijeli niz životinjskih organizama, 
rečenu ovisnost njihovu o fizikalnim i ostalim pojavama njihova okoliša. 
Tko pročita moje izvode naći će tamo i dokaze za to. 

G. H. za dokaz nekih svojih tvrdnja zove u pomoć i popularnu, 
veoma lijepu Corijevu knjižicu (kada bi u opće mogla da bude za nas 
mjerodavna jedna taka knjiga), u kojoj da je ,,naći mnogo više 
i bol j e g a", pak u tu svrhu samo spominje str. 98. i 104. pome- 
nute knjižice. Na str. 98. evo stoji doslovce : , .Diese Schwammkolonien 
stellen sozusagen Inseln und Riffe dar, die das Schlammeerüberragen 
und von vielen anderen Tieren als Aufenthaltsort benutzt werden. 
Daher ist auf ihnen immer ein reiches Leben zu beobachten, Vorwie- 
gend sind es Krabben, wie der behaarte rote Pilumnus und die Minia- 
turkrabbe Porcellana, ferner lassen sich Pecten varius, eine gleich - 
klappige Pilgermuschel, Hydroidpolypenstöckchen an- 
führen, die in diese Lebensgemeinschaft gehören". T o je sve, 
što se o hidroidima u opće govori na toj strani, dok na str. 104. neima 
o njima ni govora. Ali zato na str. 104. stoji ovo : ,,Vor allem fehlt 
das Substrat zum Festsetzen (der Algen, in der Schlammregion); 
nur die Schwämme böten diesbezüglich einigen Ersatz" . . . 
Kako dakle hidroidi živu pričvršćeno (sesilno) baš kao što 



152 



i alge, razabire se iz gore citovanih izreka, da ti navodi nijesu u opreci 
s mojom tvrdnjom, te da ..pusta, muljevita mjesta (fini pijesak) nijesu 
doista zgodan supstrat za ove celenterate". Iz gore se rečenoga 
može da razabere, gledom na odnos hidroida i facies-a morskoga dna, 
da su ti, ako dolaze u muljevitom području, ponajviše vezani samo 
na spužve, pa se moramo čudom čuditi, kolikom objekti vnošću piše 
g. H., dok se samo poziva na pomenute strane. 

G. H. traži , .oprezno postupanje" kod postavljanja varijeteta, 
kao da i nama nije vrlo dobro poznata promjenljivost i variranje oblika 
ne samo kod hidroida, nego i kod ostalih organizama (a ta je spoznaja 
bogme i vrlo stara!), pak zaštoigdje sam postavio nove 
odlike, stvar je to m o j e strukovnjačke savjesti, na temelju tamo 
istaknutih obilježja, a meni je posve svejedno, dali se g. H. s time 
slaže ili ne. '■■ 

Ime sam obliku S. meneghini promijenio s tamo istaknutih 
razloga, a usprkos ,, pravilima intern, zool. kongresa" nijesam bio 
u vlasti mijenjati ime tudjoj (Allmanovoj) vrsti, pak sam to učinio 
kod ove, što ju obradjujem. 

Ne znam zašto je g. H. ,, čudno", te sam u jednom ,,P r i- 
logu fauni Adrije" na hidroide ,, nadovezao" i druge istražene 
i za jadransku faunu svakako važne nalaze, kao što je vrlo sićušan 
prigovor, što da s par poteza (na tek desetak tiskanih re- 
daka) , .ponavljam" t. j. iznosim glavna obilježja izvjesne meduze, 
a poduprta i s mojim opažanjima. 

G. referentu nije pravo ni to, što se oblik brahiurnog raka — . 
Neptunus sanguinolentus — ,,na dugo opisuje". Da je 
g. H. prije svoga referata zagledao u odnosnu literaturu, bio bi doznao 
da se u mojoj radnji taj pomenuti oblik tačno i opširno pri 
kazuje na svoj način na temelju predležećeg zanim- 
ljivog objekta. Nije potrebno, da se g. H. ,,na jenergičnije 
usprotivljuj e", jer tobože hoću tog raka, da ,, upišem u red 
stalnih stanovnika našega mora". Ja nigdje ne tvrdim, te je to 
,, stalan" stanovnik Jadrana, jer da li je oblik kao što je ovaj 
naš, ,, stalan" ili je z a b 1 u d i o, i kada se je to doista zbilo, to 
se ne može ovako naprečac odrediti, kako to g. H. drži. Poradi toga 
i upotrebljavamo u svojim tvrdnjama riječi ,, moguće", ,, vjerojatno" 
i t. d. Jedan bi životinjski morski oblik mogao da bude pored svega 
ipak ,, stalan" stanovnik izvjesnog morskog područja, pa i Jadrana, 
i ako bi dojako bio konstatovan tek po jednome primjerku, kao što 
bi s druge strane mogao da bude z a 1 u ta 1 a forma, i da ih je do- 
sele više primjeraka nadjeno u Adriji, pa makar bilo to i sa više na- 
lazišta, budući da bi i svi ovi mogli biti brodovima importirani. I 
ako ima slučajeva, da životinjski oblici znadu biti doneseni iz drugih 
morskih područja s pomoću brodova obraslih s algama, nije baš 



153 



tako vjerojatno, te xe se ovakav rak (skoro 9 cm. veličine), fornia 
s dosta snažnim i brzim pokretačnim organima, pripadnik va- 
gilnog bentosa, dati pasivno nositi na tako velike distance, iz Indika 
do Rijeke. Tu je mjesta samo za puka nagadjanja, koja malo vrijede, 
a za sada se ne može ništa pozitivna ustvrditi, te paj manje pred- 
bacivati nekome, koji naslućuje i drugu mogućnost, neku , .nekritič- 
nost". Bilo kako mu drago, pobiti ne može ni dr. H., što rekoh ' ,,Nep- 
turius sangninolentus je po ovome primjerku iz Rijeke poznat i iz 
Jadrana, a nov je dakle i za Mediteran u opće". 

Ono, što g. H. natuca o spomenutome raku G o n o p I a x 
rhomboides var. angulata, ne mogu ni uz najbolju volju 
da uzmem ozbiljno, jer g. ref. ne pozna tih oblika, pa ne može 
o tome ni da ispravno sudi. Valjalo bi mu prije savjesno pregledati 
taj materijal u isporedbi s odnosnom literaturom, a onda bismo se 
tek mogli da s njime upustimo u raspravljanje tog pitanja. 

,, Slaba je strana", veli g. H., moje radnje, jer se ta izgradjivala 
na osnovi ,, mrtvih, konzerviranih objekata" tako, da se ,, opisi tiču 
samo neživoga hitinoznoga ovoj ka". A zar nisu i ne istražuju ve- 
ćinom naučnjaci na osnovi mrtvih konzerviranih objekata, a kako 
se iz literature i samih hidroida može da vidi, pače i na kadikad 
vrlo starim (1 u alkoholu) konzerviranim objektima. Već smo kazali. 
da prema takim ,, nazorima" sva starija istraživanja ne bi imala ,, znan- 
stvene" vrijednosti, dok se zna, da nam ta vrlo dobro dolaze i da 
se na nje rado pozivamo. Nije ispravna tvrdnja, da su se moja mje- 
renja izvodila na „jednostavno u alkohol bačenim objektima", jer 
ja u opće ne upotrebljavam alkohol za konzervaciju hidroida, 
a ominozni mu ,,hitinozni ovojak" ne bi se ni u alkoholu (kada bih 
ga i upotrijebio) promijenio. Kako su od svih hidroidnih oblika, što 
ih u radnji donosim, samo cigla dva atekatna, dok su svi ostali te- 
katni, meni su se odredjena istraživanja mogla mirne duše izvoditi 
bez obzira na način konzerviranja. Isto tako nije 
način konzerviranja uzrokom, te su mi hidranti od Ha leci um 
ophi odeš pokazali manju mjeru, nego su moji oblici valjda i bili 
manji, sa plitke obalne zone, a možda su tome i koji drugi uzroci. 
Radi toga sam i istakao svoja mjerenja, jer diferiraju. Kada smo već 
kod toga oblika, istaći mi je jednu objektivnu stranu g. dra. J. 
H a d ž i - j a. Baš g. dr. H. d u g o n i j e znao glede ovoga oblika, 
da je to ,,0 p h i o d e s", a za dokaz tomu posjeduje hrv. zemalj. zool. 
muzej med ju svojim mikroskopskim preparatima i dva njegova vlastita 
preparata tog oblika, gdje je izmedju ostaloga na njima njegovom 
rukom pribilježeno ovo: ,,H a 1 e c i u m nov. s p e c. II. 1908. 
Trs t". Koji je zapravo to oblik, d o z n a o je g. H. baš od mene 
i po mojim determiniranim oblicima (svi primjerci oblika H. o p h i- 
o d e s, što ih posjeduje naš zool. muzej potječu od mene i po meni 
su determinovani), pa ipak to u radnji, gdje spominje taj naš oblik 



154 

pravim imenom hotice prešućuje, što nikada nije 
običaj u naučnome svijetu! 

Ima nekolikih izreka u uvodu a i tu i tamo u referatu, koje 
sa samom mojom radnjom nijesu ni u kakoj stvarnoj vezi, pak na 
nje ne marim reflektiiati, a kakovom je objektivnošću, savjesnošću 
i logičnošću protkan referat g. Hadži-a, neka sada sudi čitalac sam. 

Dr. K. Bahić. 



Društvene vijesti. 



Hrvatsko prirodoslovno društvo. 

I. Uprava. 

Predsj edni k: 
Dr. Lazar Car, 

kr. j. red. sveuč. profesor. 



Podpredsjednik: 
Dr. Miroslav pl. Čačković, 

prim. liječnik bolnice mil. sestara 



Taj nik: 
Ivan Krmpotić, 

kr. gimn. profesor, suurednik 
,, Glasnika". 



Blagajnik: 

Dr. Marije Kiseljak, 

kr. gimn. profesor. 



Knj ižnj ičar: 

Dr. Antun Vrgoč, 

pristav kr. sveučilišta. 



Odborni ci: 

Dr. Antun Heinz, Dr. Ljudevit Gutschy, 

kr. j. red. sveuč. profesor, glavni predst. ,,Bakt. hig. zavoda", urednik 

urednik „Glasnika*'. ,, Prirode", suurednik ,, Glasnika". 

Dr. Ladislav Stjepanek, Dr. Jovan Hadži, 

kr. gimn. profesor, doc. kr. sveuč., pristav kr. sveuč., uprav. Bakol. 

suurednik „Glasnika' . sekcije, suurednik „Glasnika". 



Zamjenici: 

Samuel Steiner, Josip Poljak, 

kr. gimn. profesor. asistent geol. pal. odjela zem. 

muzeja, suurednik „Glasnika". 



156 



II. Statut 

Astronomske sekcije Hrvatskog prirodo- 
slovnog družtva. 

§• 1- 

Astronomska sekcija je poseban klub unutar „Hrvatskog 
prirodoslovnog društva", kojemu je svrha gojenje, promicanje 
i popularizacija astronomije- ipl 



Upravni odbor društva ima tu sekciju pomagati mate- 
rijalno i moralno, ali tako da društvo kraj toga ne štetuje. 
Imovina ove sekcije jest društveni imetak. 

§. 3- 

Astronomska sekcija, ako se sastoji barem od tri člana, 
bira si svoga pročelnika, kojega upravni odbor društva potvr- 
djuje. Pročelnik je ujedno predsjednik astronomske sekcije, a 
mandat njegov traje sa manaatom upravnoga odbora. 

§• 4- 

Ostale članove (koji svi imadu biti ujedno članovi ,, Hr- 
vatskog prirodoslovnog društva"), bira si sekcija većinom 
glasova, a njihov izbor potvrdjuje upravni odbor. 

§• 5- 

Svoj rad i disponiranje s instrumentima, kao i inim poma- 
galima i predmetima, koji sačinjavaju sastavnu imovinu sekcije, 
odredjuje si ista zaključkom svoje sjednice sama. Nu u svim 
neodredjenim slučajevima i momentanim prijepornim pitanjima 
odlučuje pročelnik sam. 

§. 6. 

Astronomska sekcija imade si u ostalom glede nutarnjeg 
svojeg poslovanja izraditi poseban pravilnik, kojega upravni 
odbor potvrdjuje. 



157 



§. 7. 



Astronomska sekcija je u svojem naučnom radu posve 
slobodna, te može svuda i u javnosti kao takova nastupiti, ali 
i sama odgovara za svoj naučni rad. Inače treba da za svaki 
svoj korak u javnosti prije dobije dozvolu od strane upravnog 
odbora. 

§. 8. 

Upravni odbor vlastan je u ostalom, dakako samo iz veoma 
važnih i opravdanih razloga. Astronomsku sekciju u svako 
doba i razpustiti. U takovom slučaju imenuje novoga pročel- 
nika, te mu povjerava sastav članova te sekcije. 



Ovaj je statut odobren na odborskoj sjednici održanoj 
dne 3. srpnja 1911. 

Dr. Lazar Car, Ivan Krmpotić, 

predsjednik. tajnik. 



III. Izvještaji o radu sekcija. 

Izvještaj o radu astronom ijske sekcije hrv. pri- 
rodoslovnoga društva u Zagrebu u godini 1910,^ 

Prema dvostrukoj zadaći, odredjenoj prema pravilima društva, 
razvijala je naša zvjezdarnica i u sedmoj godini svoga života svoj 
rad, o kojem mi je čast izvjestiti ovu slavnu skupštinu* Ta godina teče 
od I. siječnja do 31. prosinca 1910. 

I. 

Kao dobrovoljni suradnici radili su u godini 1910. na zvjez- 
darnici Dr. Oton K u č e r a, predstojnik zvjezdarnice i astr. sekcije, 
Dr. Vladoje Drapczynski, zamjenik predstojnika, Miro- 
slav Mance i Nikola Severinski' koliko su im dopuštali 
njihovi zvanični i drugi poslovi. Opažanja su se ticala u prvoni redu 
Halleyeva kometa, a onda Sunca, Mjeseca i planeta, navlastito Jupitera, 
■dok je suradnik Severinski svu svoju pažnju posvetio sistematičkome 
motrenju krijesnica po medjunarodnom ugovorenom planu. Dr. D r a p- 
€ z y n s k i isporedjivao je osim toga čitave godine ure opservatorija. 
U svemu se je tim opažanjima na zvjezdarnici posvetilo 641 sat. Publi- 
kacije su iz zvjezdarnice izišle u g. 1910, ove i.) Dr. O. K u č c r a, 
Planet ,,Croatia" (589) (1906. T. M.) u ,, Glasniku hrv. prir. društva" 
II. polovina str. 64 — 81. (sa 2 slike); 2.) Dr. O. K u č e r a, Beobachtun- 
gen über den Halley'schen Kometen. I. Beobachtungen auf der Stern- 
warte während des Schweifdurchganges {štampano u ,, Astronomische 
Nachrichten". Bd. 185. Nro. 4417. {1910.) i preštampano u ,, Glasniku 
hrv. prir. dr. XXII. druga polovina str. 81.); 3.) N. Severinski Eine 
Beobachtung am Abend des 19. Mai 1910. (s i slikom) (Glasnik XXII. 2. 
str. 82 — 83. 

Posebna briga i dugotrajno raspravljanje posvećeno je što zgodni- 
jemu i po cijeni primjerenomu namještenju meridijanskoga kruga. 



^ Izvještaj glavne skupštine održane dne 7. svibnja 191 1. nismo 
ovaj puta mogli donijeti, jer ga do danas nismo primili. 

(Nap. ured.). 



159 



koji je zvjezdarnica već u jeseni godine 1908. primila kao dar gospodina 
grofa R u d o 1 f a N o r m a n n a, gospodara Valpovačkoga i Podgo- 
račkoga. Već u proljeću godine 1909. bio je prema nacrtu predstojnika 
ove zvjezdarnice u Beču izradjen detaljni nacrt i troškovnik za meri- 
dijansku kolibu u željeznoj konstrukciji prema zahtjevirria nauke. 
No kako je taj troškovnik daleko nadilazio sredstva, što ih je pleme- 
niti darovatelj odredio u tu svrhu, moralo se je odustati od gradnje 
kolibe po onom nacrtu, pak je povjereno ovdješnjim arhitektima, da 
izrade nacrt u jeftinijoj drvenoj konstrukciji, koji je posao od njih 
izvršen tek u proljeću 1910., ali troškovnika nisu predložili niti su se 
na taj posao dali poradi opterećenosti velikim gradnjama. Predstojnik 
je zvjezdarnice u tim prilikama povjerio izradbu trećega nacrta kolibe, 
preinačivši i ujednostručivši drugi nacrt u ljetu ove godine 1910. arhi- 
tektu g. VjekoslavuBastluu Zagrebu, koji je posao u najkra- 
ćem roku izvršio, pak se je dne 11. oktobra 1910. mogla u gradskoga 
poglavarstva zamoliti gradjevna dozvola za gradnju meridijanske 
kolibe i stupa za instrument na terasi zvjezdarnice, koja je dozvola 
nakon prevaljenih nekih zapreka dne 16. februara 191 1. br. 39885. I. A. 
izdana, pak će koliba do konca svibnja o. g. biti postavljena. Defi- 
nitivnim namještenjem meridijanskoga kruga u posebnoj kolibi učinit 
će zvjezdarnica znatan korak naprijed, uredit će se redovna ,,s 1 u ž b a 
v r e m e n a", koja će početi već ovoga ljeta, a izvršivat će ju dobro- 
voljno gosp. Dr. V. Drapczynski. Ponovno je dužnost predstoj- 
nika, da plemenitomu darovatelju instrumenta i kolibe na ime zvjez- 
darnice izreče duboku zahvalnost. 

Instrumentarij se zvjezdarnice u godini 1910. nije uvećao. 
Knjižnica se je uvećala znamenitim darom Vatikanske zvjezdarnice 
u Rimu, koja je poslala sve svoje dosadašnje publikacije na dar našoj 
zvjezdarnici, onda darom novo ustrojene zvjezdarnice u Nižborut 
(Češka), koja je prve svoje publikacije radove njezina ravnatelja Dr. V. 
Praćke poslala. Darovateljima i ovdje usrdna hvala! Kupom iz do- 
tacije od K 500, što ju daje kr. zemaljska vlada ovoj zvjezdarnici 
uvećala se je knjižnica za najnužnije efemeride, držala je časopise 
,, Astronomische Nachrichten" i ,,Montly notices" i nabavila nekoliko 
najnvižnijih priručnih knjiga, medju njima fotograf ične nove karte 
neba od Wolfa i Palise (4 sveščića) i veliki ,, Atlas stellarum variabilium" 
od Hagena. 

No pored svega toga treba zvjezdarnici još čitav niz osnovnih 
djela iz astronomije, da bude rad opsežniji i uspješniji. 

I tim će se potrebama po malo udovoljiti, ako uz redovitu potporu 
od strane kr. zemaljske vlade, za koju joj se predstojnik i ovom prili- 
kom zahvaljuje, bude i društvo samo iz svojih sredstava primjereno 
pomagalo svoje mezimče — svoju zvjezdarnicu" A možda se nadje i opet 
i koji dobrotvor ove zvjezdarnice, koja je sva postala darovima rodo- 
ljubnih prijatelja ove nauke. 



160 



II. 



I oko druge svoje zadaće : buditi interes za astronomiju, poučavati 
popularno inteligenciju u astronomiji i širiti njezine rezultate u našoj 
inteligenciji radila je naša zvjezdarnica prema čednim svojim sredstvi- 
ma, koliko je mogla. Vršila je pak tu svoju zadaću tim načinom, da je 
zvjezdarnica svakoga tjedna bila dva puta otvorena za praktična mo- 
trenja nebeskih tjelesa i pojava : svake nedjelje i sat za motrenje Sunca 
i svakoga ponedjeljka po 2 sata na večer za motrenje zvjiczdanoga neba 
u slučaju vedroga neba. Stranci su pak i inače u svako doba dozvolom 
predstojnika mogli zvjezdarnicu pregledati i eventualno u njoj motriti. 

Kako su u godini 19 10. bili neki vanredni pojavi na nebu, bila je 
zvjezdarnica za publiku mimo onih redovitih dana otvorena 
za motrenje tih pojava. Novine su zagrebačke većinom i jedna i druga 
motrenja najvećom susretljivošću svagda objavljivale. Svima se u ime 
zvjezdarnice naljepše zahvaljujem. 

Na praktična motrenja nadovezivala su se svagda nužna razjašnje- 
nja i tumačenja o predmetima motrenja u formi kratkih popularnih 
predavanja. Gotovo sav teret ovih praktičnih motrenja i tumačenja 
nosio je u čitavoj godini 1910. gosp. Dr. V. Drapczynski, kojemu 
je gdjekada pomogao gosp. Miroslav Mance. Ugodna je duž- 
nost, da mu se najusrdnije zahvalim za taj veliki trud. 

Uspjeh i broj ovih praktičnih motrenja bitno zavisi o vremenu. 
Kako je godina 191 o. pila neobično mnogo oblačna u doba odredjeno 
za ova motrenja, bio je broj dana posvećenih tim motrenjima samo 
55, a broj sata 85. Odazvalo se tim motrenjima u svemu 741 osoba, 
medju njima 100 učenika. Ulaznina što ju platiše nečlanovi medju ovim 
posjetnicima zvjezdarnice, tekla je u društvenu blagajnu. 

Ako se društvene prilike sada ustale i krenu na bolje, moći će se 
misliti na sustavnu organizaciju svih članova društva, koji se zanimaju 
za astronomiju, u poseban klub ,,astronomijsku sekciju", koji bi mo- 
gao organizirati i svoje sastanke u svrhu obuke u austronomiji. Bit će 
do odbora društva i do članova, da se ova davna želja ostvari. Bilo što 
prije! 

Dr. Oton Kučera. 



Izvješće ,,Ihtiološke sekcije hrvatskog prirodo- 
slovnog društva" za godinu 1910. 

O radu ,,Ihtiološke sekcije izvjestiti je upravitelju zavoda u kratko 
slijedeće : 

U svrhu poslovanja na pokusnim ribnjacima u Božjakovini, kon- 
trole rasploda šarana, prirasta, ustanovljivanja množine kisika u vodi 



161 

pojedinih ribnjaka, te proučavanja faune i flore, u prvom redu plank- 
tona u njima, te ribarenja i t. d. posjetio je upravitelj u pratnji svog 
asistenta, J. Plančića 14. puta ribnjake ; od ožujka do listopada pri- 
brala se 31 proba planktona, koji je odredjen volumetrijski te mikro- 
skopski istražen i pojedine vrsti opredijeljene a ovima množina u pro- 
centima izračunana, usljed čega se dobiva jasna slika množine planktona 
pa i kakvoće u pojedinim mjesecima, što je bez sumnje od velike 
praktične vrijednosti za ribnjačarstvo, za ustanovljivanje množine 
hrane za ribe i prama tomu i prirasta njihova. 

Što se tiče gospodarenja samog na ribnjacima spomenuti je, da 
su dolnja tri ribnjaka i to u površini od 2 j. 481 Q° nasadjena 15. ožujka 
sa 560 komada i -ljetnih šarana u težini od 2i"5 kg., a kod ribarenja 
obavljenog 8. studenog polovilo se je 525 komada 2-ljetnih šarana u 
težini od 515. 8 kg.; prirast dakle iznosi 494.3 kg. ili 215.13 kg. po 
jutru bez ikakvog umjetnog hranjenja. Ribnjak kod Brckovljana u 
površini od i-j. iSSO** opet je služio kao mriješnjak, te je 13. travnja 
nasadjen sa 5 rasplodnjaka u težini od 35 kg. ; 7. studenog polovljeno 
je iz njega onih 5 rasplodnjaka 39.4 kg. teških i po prilici 4000 komada 
mladja u težini od 49.9 kg. 

Ribe su Smještene poslije ribarenja u spremišta. Jedan dio dvo- 
Ijetnih šarana upotrebio se je ove godine opet za nasad ribnjaka, kao 
što i jedan dio mladja, dok je preostatak prodan, dotično mladj otprem- 
ljen na Grobnik u svrhu nasada jezera na Grobničkom polju. 

Naumljeni pokusi sa umjetnim gnojivima izvadjali su se ove 
godine v 9 akvarija sa sadržinom od po 10 1. vode, nabavljene u tu 
svrhu iz Zeline ; 7 akvarija bila su pognojena, dok su dva sa čistom 
vodom služila za kontrolu. Uspjeh tog pokusa za ovu godinu je neznatan, 
jer su samo u nekim akvarijama uspijevale alge, dok račji plankton, 
u dvaputa u većim količinama stavljen u akvarije, nije se dalje razvijao 
već iza kratkog vremena iščeznuo. Sa onim gnojivima, koji prama 
ovogodišnjim pokusima podupiru razvoj alga, nastaviti će se pokus 
u manjim količinama vode takodjer sa planktonom. 

Za istraživanje naših voda u svrhu ustanovljenja prikladnosti 
njihove za nasad plemenitom ribom izvedeno je samo jedno službeno 
putovanje u Klanjec u svrhu pregledan ja Sutle. 

Savezno sa putovanjem na V. medjunarodni ornitološki kongres 
u Berlin posjetio je upravitelj opet kr. bavarsku biološku postaju 
za ribarstvo u Münchenu, kr. zavod za slatkovodno ribarstvo u Frie- 
drichshagenu kraj Berlina, ribnjačarsku pokusnu postaju u Trachen- 
bergu kod Breslau-a te c. kr. gospodarsko-kemijsku pokusnu postaju 
u Beču, da se u tim zavodima i opet upozna sa novim tekovinama 
na polju hidrobiologije i slatkovodnog ribarstva te ribnjačarstva. 

Za vrijeme ribarenja napokon posjetio je dozvolom visoke kr. 
zem. vlade ribnjačarstva Dios kod Daruvara te Uljanik, da upozna 

11 



162 



i na ovima način gospodarenja i uspjehe njegove, dok se posjet ribnja- 
čarstva u Jaski ni ove godine nije mogao izvesti, jer uprava istoga 
niti na ponovne zamolbe nije priopćila vrijeme ribarenja, a na molbu 
za dozvolu posjeta bez obzira na dobu istoga nije u opće ni odgovorila. 
Time bi bili navedeni svi važniji momenti u radu Ihtiološke sekcije 
tijekom g. 1910. 

Prof. dr. E. Rössler. 



Izvješće o razvoju entomološke sekcije hrvatske 

biološke centrale u području h r \' a t s k o g a p r i r o 

doslovnoga društva u Zagrebu za god. 191 o. 

Visokim odpisom od 10. siječnja 1910. br. 111. A. 4467. ex. 1910. 
odobren je po upravitelju eutomološke sekcije podastrti proračim 
za god. 1910., a visokim odpisom od 11. svibnja 1910. br. 111. A. 698. — 
1910. doznačena je entomološkoj sekciji godišnja pripomoć u iznosu 
od 1000 K. 

Razvoj entomološke sekcije bio je ove godine spriječavan osobito 
time, što hrvatska biološka centrala nema vlastitih prostorija, već su 
njezine različite sekcije smještene u raznim zavodima. Tako je i ento 
mološka sekcija bila prvobitno smještena u zoološkom kabinetu kr. 
šumarske akademije, pa se je odavle morala seliti u prostorije, koje joj 
je pročelničtvo šumarske akademije moglo samo privremeno odstupiti, 
dok se za nuždu nije i opet privremeno smjestila u zoološkom kabinetu 
kr. šumarske akademije, gdje se i danas nalazi. — Ovo opetovano se- 
ljenje nije naravno moglo povoljno uplivati na rad i razvoj ove sekcije, 
pače joj je na dulje vremena svaki rad sprječavalo. Radi pomanjkanja 
shodnih prostorija nije si entomološka sekcija mogla došle nabaviti 
ni najpotrebitijeg pokućstva, nego je svoje zbirke i priručnu stručnu 
knjižnicu morala smjestiti na dvije police, što ih je gospodarstveni 
odsjek visoke zemaljske vlade toj sekciji blagohotno poklonio. Radi 
opetovanih seoba i pomanjkanja shodnih prostorija bio je i rad ove sek- 
cije ograničen ove godine na uredjivanje zbirka i umnožanje priručne 
stručne knjižnice. 

Na molbu upravitelja entomološke sekcije poklonilo je ravnatelj 
stvo kr. gornjogradske gimnazije, dozvolom vis. kr. zemaljske vlade, 
odjela za bogoštovlje i nastavu (vis. otpis od 24. veljače 1910. br. 3373. 
^ 5376). entomološkoj sekciji hrv. biološke centrale 14 stručnih, ento- 
moloških djela u 28. svezaka i 31 sveščića u ukupnoj vrijednosti od 
345.49 kruna. Na tom krasnom daru, kojim se je priručna strukovna 
knjižnica entomološke sekcije znatno obogatila, dužnost je ove ento- 
mološke sekcije, da slavnomu ravnateljstvu kr. gornjogradske gimnazije 
u Zagrebu izrazi svoju najsrdačniju hvalu. Kupom umnožala se je knjiž- 



163 



Ilica entomološke sekcije za 13 svezaka i 4 sveščića u vrijednosti od 
141.24 kruna. 

Spomenutim darom i naHDavom umnožala se je strukovna priručna 
knjižnica, a i uredjenje entomoloških zbirka je lijepo napredovalo tako, 
da može ova entomološka sekcija poduzimati sve stručne radnje. No 
kako ustrojstvo entomološke sekcije nije širim krugovima bilo objav- 
ljeno, malo se je tko na ovu sekciju obraćao za savjet, a i malo je materi- 
jala za istraživanje priticalo. Za to se je upravitelj entomološke sekcije 
obratio na gospodarski odsjek vis. kr. zemaljske vlade svojom molbom 
od 15. rujna 1910. da ona izvoli shodnim načinom obavjestiti intereso- 
vane gospodarske krugove, da se u slučaju potrebe obrate na entomo- 
lošku sekciju i nuždni joj materijal za istraživanje pripošalju. No sa 
svim tim prispjelo je entomološkoj sekciji samo nekoliko upita iz šu- 
marskih krugova, dok iz gospodarskih krugova nije bilo nijednoga 
upita; po svoj prilici iz toga razloga, što širim krugovima nije bilo po- 
znato, da se je entomološka sekcija uredila i da može poduzimati 
stručna istraživanja. Iza objave gospodarskoga odsjeka vis. zemaljske 
vlade ob uredjenju hrv. biološke centrale, počeli su i gospodarski kru- 
govi obraćati se za savjet na entimološku sekciju. 

Iz priposlana materijala mogla je entomološka sekcija konstato- 
vati, da se je u turopoljskim i obližnjim susjednim šumama pojavio 
u većoj množini hrastov stržotoč (Piatypus cylindrus F.), a u šumama 
oko Kutine krasnik Agrilus bigutatus F. — Upravitelj entomološke 
sekcije nastavio je i ove godine svoja proučavanja o propadanju smo- 
kava u Hrvatskom Primorju i razvoju smokvinih štetnika (Hypoborus 
ficus Er., Sinodylon sex'dentatum Olivo i Xylopertha pustuTata F.). 

Nema dvojbe, da će se djelovanje entomološke sekcije znatno pro- 
širiti, kad budu interesovani gospodarski krugovi o njezinom uredjenju 
točnije obavješteni. 

U Zagrebu, 8. siječnja 191 1. 

Prof. A. Korlevič, 

upravitelj entom. sekcije hrv. biol. 

centrale u Zagrebu. 



Izvještaj o radu bakološkc sekcije u godini 1910. 

Slavna glavna skupštino ! 

Podnoseći svoj drugi izvještaj o radu bakološke sekcije hrv. prir. 
društva ističem, da je tijekom god. 1910. uslijedilo potpuno uredjenje 
bakološkoga opservatorija svim nužnim instrumentima i aparatima 
za istraživanja na svilcu u svim njegovim razvojnim oblicima (ja- 



164 

jašce, gusjenica, kukuljica i leptir) i osobito za ispitivanje same svi- 
lene niti (fizikalno). Uredjenje zavoda je takovo, da se mogu izvesti 
svi poslovi, koji pripadaju krugu bakologije. Jedino kemički odio 
manjka, nu zato imamo druge samostalne kemičke zavode u Zagrebu, 
koji će kad zatreba sigurno preuzeti obavljanje nužnih analiza (n. pr. 
dudovog lišća i t. d.). 

U god. 1910. je Bakološki zavod redovito obavljao posao u smislu 
statuta ; istraživano je sjeme (jajašca) iz raznih zavoda talijanskih za 
proizvodnju odabiranih jajašacfi, koja se za sada iz Italije nabav- 
ljaju, da se kontrolira jesu li zaista slobodna od parazita (Cornalijeva 
tjelešca, uzročnici pebrine). S vremenom dok steknemo dostatnoga 
iskustva s obzirom na pitanje, u kojim krajevima svilac najbolje uspijeva 
i dok se u nas umjeće gojenja na doličnu visinu digne počet ćemo i 
sami s proizvodnjom bubjih jajašaca po selekcijonoj metodi. 

Istraživan je na dalje uzrok većem pomoru gusjenica u nekim 
krajevima, te je konstatirana bolest zvana mlohavost, koja se lokalno 
javlja, ali ne u onakom stupnju kao pebrina. Mlohavost se osobito po- 
javljuje za vrijeme loših vremenskih prilika (vlažno, hladno vrijeme), 
a takovih je na žalost prošle godine mnogo bilo, otuda dolazi i opće- 
niti slabi kvantitativni uspjeh. 

Poduzeti su brojni pokusi elektrizovanjem svježih tek izleženih 
jajašaca. Bit će Vam poznato, da se oplodjeno jajašce unutar ovojka 
donekle razvija, a onda pada zametak u nekakovu letargiju ili zimski 
san, te pretrpiv zimu u proljeće se dalje razvije do male gusjenice, koja 
probija ovojak. Podvrgnu li se netom izležena jajašca utjecaju elek- 
tricitete, koja se dobije pomoću stroja na inffuenciju ne padaju za- 
metci u zimski san, nego se odmah do kraja razviju. Poduzeti pokusi 
su vrlo dobro uspjeli, te je tako dobivena druga generacija gusjenica, 
koja je bila opredijeljena za naumljeni instruktivni tečaj za svilo- 
gojstvene nadzornike u Osijeku. Za obdržavanje toga vrlo nužnoga 
tečaja bilo je sve potrebno spremljeno. Na veliku štetu po stvar našega 
svilogojstva nije ipak došlo do obdržavanja tečaja — zapela je stvar 
in puncto monetarum. Nadajmo se medjutim da će ove godine biti 
propust naknadjen. 

Jedna od glavnih zadaća Bakološkoga zavoda jest znanstveno 
ispitivanje kakvoće čahura. Toj se zadaći posvećuje najveća briga. 
Iz rezultata takovih istraživanja obavljanih kroz više godina siste- 
matski dade se apsolutnom točnošću ustanoviti, u koliko je nćiša zemlja 
shodna za svilogojstvo isporcdimo li je s ostalim zemljama. Pomoću 
tih rezultata mogu se ustanoviti utjecaji tla i klime na kvalitet ča- 
hura i t. d. 

Ove su godine istražene čahure iz svih gojitbcnih nadzorništva 
i svih pasmina u nas gojenih, u svemu 29 uzoraka. Kvalitativni uspjeh 
prošle godine je prosječno dobar. Najviše se gojila obična domaća 
žuta pasmina (giallo indigeno Brianza marke Mari iz Ascoli Piceno), 



165 



pa ćemo ovdje iznijeti data s obzirom na tu pasminu. Prosječna du- 
žina čahura bila je 33,8 mm., a širina 16,6 mm. Na i kg. ide 553 
kom. živih, a 1610 suhih čahura (iz toga se može izračunati težina 
pojedine čahure), i kg. svježih čahura sadržava 143,996 gr. svile, a 
suhih 408,887 gr., ostalo otpada na kukuljicu. 

Da s tim veličinama možemo biti zadovoljni vidi se otuda, što 
ista pasmina gojena u Italiji daje poprečno na i kg. živih čahura 141 gr. 
svile, a ide i 573 kom. na i kg., dakle su lakše. U Istri gojene daju 
T42 gr. svile (žive), a ide ih 460 kom. na i kg. Pri tome ne smijemo 
smetnuti s uma, da mi gojimo svilce iz sjemena, koje potječe od lep- 
tirića odgojenih u Italiji, dakle još neaklimatizovane. Kad budemo 
jednom uzimali vlastitu pasminu ovdje odgojenu postići ćemo sigurno 
još i bolje rezultate. 

Kvantitativni uspjeh ovogodišnje gojitbe zaostaje na žalost znatno 
za onim prošle godine. Na i kg. sjemena dolazi 970 kg. čahura, dok 
se prošle godine dobilo za isti kvantum sjemena 1190 kg. čahura. Me- 
djutim i to je vrlo malo, jer bi uz samo nešto racijonalniju gojitbu 
morali postići bar dva puta toliku količinu. Ove su godine bile vre- 
menske prilike za vrijeme gojitbe vrlo nepovoljne. Vlažno i hladno 
vrijeme pogodovalo je raširenju bolesti mlohavost, od koje je mnogo 
gusjenica uginulo, a druge su još dospjele zaviti se u čahuru, a onda 
su pogibale ne razvivši se dalje. 

Kao pročelnik bakološke sekcije stavio sam u mom godišnjem 
izvještaju visokoj kr. zem. vladi više prijedloga, koji idu za tim, da 
se naše svilogojstvo, kao važna grana narodnoga gospodarstva (oso- 
bito za maloposjednike, kojima pomoći najviše treba) digne na stupanj 
ostalih svilogojstvenih zemalja. Tako predlažem, da se sasvim opće- 
nito uvede upotreba sprave za izleženje gusjenica (incubatrice). Poslije 
zimskoga sna su embrioni zatvoreni u jajni ovojak, najosjetljiviji na 
promjene temperature. Snizi li se naglo temperatura, oni ugibaju, 
a kako je kod nas vrijeme krajem travnja i početkom svibnja većinom 
vrlo nestalno, to svilci većinom već kao embrioni stradaju. U svakom 
većem gojitbenom centru imao bi se postaviti jedan takav aparat 
(u obliku termostata), koji ne stoji mnogo, a lako je s njime baratati. 
Inteligentniji gajač onoga kraja starao bi se oko leženja, te bi gotove 
mlade gusjenice razdijelio niedju ostale gajače onoga kraja. 

Predlažem, da se urede velike hladionice (jedna u Zagrebu već 
postoji) u kojima bi sjeme moglo prezimjeti, tako da bi se ono moglo 
već u jesen iz Italije ovamo dopremati. Poduzeća za proizvodnju 
odabranoga sjemena nemamo, pa smo prinuždeni sjeme iz vana do- 
bavljati, a to će još kroz nekoliko godina biti potrebno. Prevažanje 
skupoga sjemena u proljeće, kako se to u nas prakticira, nije bez opas- 
nosti, što više vrlo je škodljivo, jer znamo, da je sjeme poslije zim- 
skoga sna vrlo osjetljivo na sve vrsti podražaja. Kraj postojeće prakse 



166 



ne smijemo se čuditi slabom kvantitativnom iispjchu gpjitbc, koja 
se i onako i suviše neracijonalno provodi. 

Predlažem, da nadzornici obih uprava zem. svilogojstva za cijelo 
vrijeme gojitbc točno bilježe vladajuće vremenske prilike. Takovi 
su mm podaci vrlo potrebni za prosudjivanje utjecaja vremenskih 
prilika na uspjeh gojitbc i pojave bolesti. 

Držim, da bi po stvar našega sviiogojstva bilo od velike koristi, 
kad bi apsolventi višeg gospodarskog učilišta u Križevcima, a i oni 
naše šumarske akademije imali prilike uputiti se u znanstvene i prak- 
tične temelje svilogojstva, pa ću stoga staviti još i taj prijedlog, da 
se na obim učilištima drže za vrijeme gojitbc tcčaji iz svilogojstva. 

Dr. Jovan Hadži. 



HRVATSKO PRIRODOSLOVNO DRUŠTVO 

(SOCIETAS SCIENTIARUM NATURALIUM CROATICA.) 



~'^^^ 



GLASNIK 



HRVATSKOGA 



PRIRODOSLOVNOGA DRUŠTVA 



GLAVNI UREDNIK: 

D« ANTUN HEINZ, 

KR. JAVNI RED. SVEUČ. PROFESOR. 

SUUREDNICI: 

DR. LJ. GUTSCHY, DR. J. HADŽI, L KRMPOTIĆ, J. POLJAK, 
DR. L. STJEPANEK. 

GODINA XX11I. — SVEZAK 3. 



ZAGREB 1911. 

VLASNIŠTVO I NAKLADA DRUŠTVA. 



DIONIČKA TISKARA U ZAGREBU. 



u šugarskoj dulibi. 

Prilog poznavanju flore Velebita- 

Napisao Ljudevit Rossi. 

II. DIO. 

Pteridophyta. 

Polypodiaceae. Cystopteris fragilis Bernh. var. anthrisci- 
foHa Koch'. Siadovača, Mali Sadikovac, Ramino Korito, 
Stolačka Peć, Siljevo Brdo, Pavelić Kuk, Stružice, Panos, 
Crni Vrh, Šarića Duplje, Debeli Kuk ; var. cynapijolia Koch. 
Miljkovića Krug, Krivi Kuk, Šugarska Duliba, Siljevo Brdo, 
Veliki i Mali Stolac ; forma er osa Rossi. Debeli Kuk ; forma 
furcata Rossi. Debeli Kuk ; C. alpina Dev. var. regia Milde. 
U Šugarskoj Dulibi kod snježnjače južno Siljevog Brda. C. mon- 
■tana Bernh. U Ra minom Koritu i na podnožju Kuka 1205 
u Kaminom Koritu. 

Nephrodium phegopteris (L.) Prantl. = Phegopteris poly- 
podioides Fee. Na podnožju Kuka 1200 m. u Kaminom Koritu. 
— N. dryopteris (L.) Michx = Phegopteris Dryopteris Fee. U 
Kaminom Koritu. — M.Rohertianum [Yioiim..) Prantl = Phe- 
gopteris Robertiana Al. Br. Na Sladovači, u Raminom Ko- 
ritu, na podnožju Kuka 1205 m. — N. filix mas (L.) Rieh = Aspi- 
dium Filix mas Sw. forma typica Luerssen. Siadovača, Mali 
Sadikovac, Saljev Kuk, Veliki i Mah Stolac, Siljevo Brdo, 
Pavehć Kuk, Šugarska Duliba, Stružice, Panos, Crni Vrh, 
Šarića Duplje, Debeli Kuk, Stružni i GoH Vrh, Palež, Samar 
Kitaibelov. — N. rigiduni (Hoffm.) Desv = Aspidium rigidum 



^ Vidi moju radnju : Beiträge zur Kenntniss der Pteridophyten 
Süd-Kroatiens. Magy. bot. lapok 191 1. p. 22 — 38. 



Sw. forma germanica Milde. Mali Sadikovac, Ramino Korito, 
Siljevo Brdo, Šugarska Duliba, Stružni Vrh ; b) daedalea 
Rossi. Sladovaca ; c) erosa Rossi. Stružni Vrh ; forma meri- 
dionalis Milde. ' Sladovaca, Miljkovića Krug, Siljevo Brdo, 
Plana, Debeli Kuk, Stružni Vrh ; c) erosa Rossi. Sladovaca, 
Miljkovića Krug; var. australis Tenore. Sladovaca. — .:V. dila- 
tatnm (Hof fm ) Desv. = Aspidium dilatatum Sw. Ramino 
Korito i kod Kuka 1205. 

Polystichum lonchitis (L.) Roth = Aspidium Lonchitis 
Sw. Sladovaca, Ramino Korito, Kuk 1205, Pasji Klanac, 
Panos, Debeli Kuk ; forma daedalea Rossi. Kuk u Raminom 
Koritu, Pasji Klanac, Debeli Kuk. — T'. /o&a/ww Presi. Huds. 
= Aspidium lobatum (Sw.) Mett. Sladovaca, Mali Sadi- 
kovac, Konjevača, Ramino Korito, Siljevo Brdo, Krivi Kuk, 
Stružice, Panos, Šarića Duplje, Debeli Kuk, Stružni Vrh, Goli 
Vrh, Suha Draga, Samar Kitaibelov. — P. aculeatum (L.) 
Presi. = Aspidium lobatum b) angulare Metten. Siljevo Brdo, 
Panos. 

Athyrium filix femina Roth = Nephrodium filix femina 
Strempel var. dentata Doli. Miljkovića Kug ; var. /^ss^^ens Doli. 
Ramino Korito, Siljevo Brdo, Šugarska Duliba, Panos, Šarića 
Duplje, Palež, Stružni Vrh, Suha Draga ; var. multidentata 
Doli. Konjevača, Miljkovići. 

Scolopendrium vulgare Sm. Sladovaca, Ramino Korito ; 
\ar. crispa Willd. Debeli Kuk. 

Asplenium viride Huds. forma typica Luerssen. Ramino 
Korito, Kuk 1205, Pasji Klanac, Plana, Šugarska Duliba, Mali 
Stolac, Šarića Duplje, Debeli Kuk, Stružni Vrh ; forma 
furcata-bifurcata Rossi. Bus od 25 razvitih listova, mcdju 
kojima imade 9 listova na vršku rašljatih, od tih je jedan na 
vrhu raztrojen ; var. inciso-crenata Milde. Konjevača i Stružni 
Vrh. — ^. trichomanes L. forma typica Luerss. Konjevača, Ra- 
mino Korito, Siljevo Brdo, Stolačka Peć, Pavelić Kuk, Krivi 
Kuk, Šugarska Duliba, Veliki i Mali Stolac, Panos, Crni Vrh, 
Šarića Duplje, Debeli Kuk, Palež ; var. auriculata Milde. Plana 
Mali Stolac, Panos ; var. forma erosa Rossi. Plana. — ^. lepidum 
Presi. Dr. Degen ubrao je prvi ovu vrst dne 25. lipnja 1908. u 
Stolačkoj Peći, a ja na istom mjestu dne 14. srpnja 1909. Ona 



je tamo rijetka i teško je do nje doći, jer raste na visokom vanj- 
skom svodu špilje medju pukotinama. Ovo je jedino do sada 
autentično stanište za Hrvatsku, jer dosadanje poznato sta- 
nište Hajdova hiža u Gorskom Kotaru Hire u Reviziji Flore 
hrvatske ne ponavlja. Hire (in litt.) ipak ostaje kod svog na- 
lazišta reklamirajuć istodobno sebi prvenstvo. — A. nita 
muraria L. Siljevo Brdo, Pavelić Kuk, Krivi Kuk, Veliki Stolac, 
Stružicp, Palež ; var. Brunfelsii Heufler. Šugarska Duliba ; var. 
j>s endo gcr mani cum Heufler. Plana, Šarića Duplje ; var. lepto- 
phyllum Walb. Sladova ča, Ramino Korito, Stolačka Peć, Mali 
Stolac, Debeli Kuk ; var. pseudo serpentini Milde. Mali Sadi- 
kovac, Paiios, Stružni Vrh, Mali Stolac. 

CQterach officinarum Lam. et Db. var. stenoloba Gsh. Sla- 
dovača ; forma fiir cata-hifur cata Rossi. Ovaj zanimivi oblik 
ubrao sam dne 9. srpnja 1896. u guduri na zapadnom obronku 
Sladovače. Bus sastojaše od 38 razvitih listova, medju kojima 
bijaše 11 jednostavno, 2 dvostruko, a i trostruko na vršku 
rašljast ; var. spiralis Degen et Kümmerle, Sladovačo, Sto- 
lačka Peć ; var. crenata Moore. Stolačka Peć. 

Pteridium aquilinum (L.) Kuhn. Debeli Kuk ; forma 
lanuginosa Hook. Stružice, Stružni Vrh. 

Polypodium vulgare L. a) commune Milde. SladovaČa, 
Mali Sadikovac, Ramino Korito, Pasji Klanac, Šugarska Du- 
liba. Siljevo Brdo, Panos, Crni Vrh. Šarića Duplje, Debeli Kuk, 
Stružni Vrh ; c) attenuatum Milde forma orenatum Baenitz. 
Debeli Kuk ; g) auritum IVilld. forma auriio-commune Baenitz. 
SladovaČa ; k) jurcatum Milde. Mali Stolac. 

Ophioglossaceae. Botrychium lunaria (L.) Svv. forma 
nor/nalis Roeper. Miljkovića Krug. 

Anthophyta. 

Coniferae Pinus niugJius Scop. Pavelić Kuk, na Slijevom 
Brdu kod visine 143 1. 

Abies alba Mili. Panos, utrešena medju bukvom. 

Juniperus nana Willd. SladovaČa, Mali Sadikovac, Krivi 
Kuk, Pavehć Kuk, Saljev Kuk, Plana, Pasji Klanac, Siljevo 



Brdo, Šugarska Duliba, Veliki i Mali Stolac, Panos, Debeli 
Kuk, Samar Kitaibelov, Goli i Stružni Vrh. — /. sahina L. 
Sladovača, Mali Sadikovac, Pavelić Kuk, Mali Stolac, Panos. 

Monocotyledoneae- 

Gramineae. Phleum nodosum L. Mali Sadikovac, De- 
beli Kuk. 

Agrostis vulgaris With. Debeli Kuk. — A. canina L. Ko- 
nj evača. 

Calamogrostis varia (Schrad.) Host. Sladovača, Krivi Kuk. 
, Deschampsia caespitosa (L.) Beauv. = Aira caespitosa 
L. var. varia Wimm. et Grab. Siljevo Brdo. 

Sesleria tenuifolia Schrad. Sladovača, Miljkovića Krug, Pa- 
velić, Krivi i Saljev Kuk, Plana, Siljevo Brdo, Šugarska Du- 
liba, Veliki i Mali Stolac, Panos, Debeli Kuk, Goli i Stružni Wh. 

Koeleria splendens Presi. Mali Sadikovac ; var. suhcaudata 
A. et. G. forma colorata Domin. Miljkovića Krug. — K. 
eriostachya Panč. = K. carniolica Kerner. Pasji Kuk, Si- 
ljevo Brdo, Miljkovića Krug, Pavelić i Krivi Kuk, Plana, Šu- 
garska Duliba, Veliki i Mali Stolac, Debeli Kuk, Samar Kitai- 
belov, Goli i I Stružni Vrh. 

Melica ciliata L. Mali Sadikovac Konjevača, Stolačka Peć, 
Krivi Kuk, Panos, Crni Vrh, Šarića, Duplje, Debeh Kuk. 
— M. uniflora Retz. Ramino Korito, Debeli Kuk. — M. nutans 
L. Sladovača, Ramino Korito, Siljevo Brdo, Saljev Kuk. 

Dactylis glomerata L. typica, Sladovača, Mali Sadikovac„ 
Panos, Crni Yr\\ ; ^var. villiflora Borbas. Konjevača, Siljevo 
Brdo, Šarića Duplje, Stružni i Goli Vrh, Samar Kitaibelov ; 
var. ciliata Peterm. Debeli Kuk. ' 

Poa alpina L. Pasji Klanac, Siljevo Brdo, Miljkovića Krug, 
Šugarska Duliba, Veliki Stolac, Crni Vrh, Debeli Kuk ; var. 
suhalpina Schur. Samar Kitaibelov.^' — P. pumila Host. Pasji 
Klanac. — P. nemoralis L. Sladovača, Konjevača, Siljeva 
Brdo, Miljkovića Krug, Saljev Kuk, Veliki i Mali Stolac, 
Panos, Crni Vrh, Šarića Duplje, Debeli Kuk, Goli Vrh ; var. 
coarctata Gaud. Krivi Kuk. — P. pratensis L. Pasji Klanac, 
Plana, Stružni Vrh. — P. compressa L. typica. Stružni ^'rh. 



Festuca rubra L. Saljev Kuk, Plana, Šiigarska Duliba, 
\^eliki Stolac, Šarića Duplje ; var. juncea Hackel. Siljevo 
Brdo. — F. nigrescens Lam. Šugarska Duliba, Plana, Samar 
Kitaibelov. — F. pungens Kit. Siljevo Brdo, Miljkovioi 
Krug, Saljev Kuk, Goli i Stružni Vrh, Samar Kitaibelov. — 

F. spectahilis (Hackel) Jan. var. coarctata Hackel. Sladovača, 
Mali Sadikovac, Siljevo Brdo, StolaČka Peć, Pavelić Kuk, 
Veliki Stolac, Panos. — F. croatica Kerner. Miljkovića 
Krug, Saljev i Krivi Kuk, Šugarska Duliba, Mali Stolac, Crni 
Vrh, Debeli Kuk. 

Bromus hordaceus L. = Br. mollis L. Pavelić Kuk, 
Panos, Sarića Duplje, Debeli Kuk. — B. erectus Huds. var. 
ygptans Borbäs. Mali Sadikovac, ^^Pasji Klanac, Siljevo Brdo, 
Krivi Kuk, Plana, Šugarska Duliba, Stružni i Goli Vrh, 
Samar Kitaibelov ; forma glaber Degen. Sladovača, Crni 
Vrh, Samar Kitaibelov ; var. Hackelii Borbäs. Sladovača, Mali 
Stolac ; var. raceniiferus Borbäs. Sladovača, Siljevo Brdo, 
Miljkovića Krug, Miljkovići, Šugarska Duliba, Veliki i Mali 
Stolac, Debeli Kuk ; var. Borbdsii Hackel. Krivi Kuk. 

Agropyrum intermedium (Host) Beauv. var. virescens 
Panč. Mali Sadikovac. 

Cyperaceae. Carex Leersii F. Schultz. Sladovača, Pavelić 
Kuk, Šugarska Duliba, Crni Vrh, Šarića Duplje, Debeli Kuk, 
Goli Vrh. — C. leporina L. Debeli Kuk, Suha Draga, Tro- 
šeljevac. — C. caryophyllea Latour var. trachyantha Dorner. 
Plana. - — C pallescens L. Kuk 1205 u Kaminom Koritu, Veliki 
Stolac. — • ('. ornithopoda Willd. Ramino Korito, Kuk 1205, 
Samar Kitaibelov. — C. mucronata Ali. Siljevo Brdo, Veliki 
Stolac. — C. brachysfachys Schrank. Kuk 1205 u Kaminom Ko- 
ritu, Šugarska Duliba. — C. sempervirens Vili. Sladovača, 
Saljev Kuk, Šugarska Duliba, Samar Kitaibelov. — C. silvatica 
Huds. Goli Vrh. 

Juncaceae. Luzula nemorosa (Poli.) E. Mev = L. albida 
DC. Ramino Korito, Šugarska Duliba ; var. cuprina A. et. 

G. Siljevo Brdo. — L. campestris (L.) DC. Sladovača, Ra- 
mino Korito, Kuk 1205, Šugarska Duliba, Veliki Stolac, 
Šarića Duplje, Trošeljevac, Samar Kitaibelov. 



Liliaceae. Veratrum album L. b) Lohclianuyn Bernh. 
Stolačka Peć, Trošeljevac, Samar Kitaibelov. 

Asphodelus albus Mili. Samar Kitaibelov. 

Anthericum raniosiim L. Sladovača, Mali Sadikovac, Si- 
Ijevo Brdo, Miljkovića Krug, Plana, Šugarska Dnliba, Samar 
Kitaibelov, Goli Vrh. 

AUium ursinum L. Konjevača, Stružni i Goli Vrh, Samar 
Kitaibelov. — .1 globosum Red. = A. saxatile M. B. Milj- 
kovića Krug, Šugarska Duliba. 

Lilium martagon L. var. Cataniae \^is. Pavelić Kuk, Saljev 
Kuk, Panos, Debeli Kuk. — L. carniolicum Bernh. b) Jankae 
A. Kerner. Sladovača, Mali Sadikovac, Siljevo Brdo, Miljkovića 
Krug, Šugarska Duliba, Veliki Stolac, Suha Draga, Samar 
Kitaibelov, Goli i Stružni Vrh ; forma apice jurcata = bi- 
flora mihi. Na Samaru Kitaibelovom mnogobrojna, manje na 
Stružnom Vrhu. 

Fritillaria neglecta Pari. U Šugarskoj Dulibi na pećinama 
snježnjače južno Siljevog Brda, već u plodu. 

Tulipa silvestris L. var. Grisebachiana Piuit. Goli Vrh, u 
plodu, valjda će ovamo spadati. 

Ornithogalum umbellatum L. Pasji Klanac. — O. tentii- 
folium Guss. Miljkovića Krug, Šugarska Duliba, Panos, Crni, 
Stružni i Goli Vrh ; g) bosniacum G. Beck. Sladovača. 

Muscari botryoides (L.) Lam. et DC. Siljevo Brdo, Stružni 
i Goli Vrh, Samar Kitaibelov. 

Majanthemuai bifolium (L.) Schm. Ramino Korito, Šu- 
garska Duliba, Šarića Duplje, Goli Vrh. 

Polygonatum verticillatum (L.) Ali. Samar Kitaibelov. — 
P. officinalc Ali. Ramino Korito, Siljevo Brdo, Miljkovića Krug, 
Panos, — P. multifloriim (L.) Ali. Šugarska Duliba, Debeli 
Kuk. 

Paris quadrifolia L. Ramino Korito, Pasji Klanac, Siljevo 
Brdo, Debeli Kuk, Suha Draga ; forma fentaphylla. Debeli 
Kuk, Suha Draga ; forma hexaphylla. Suha Draga. 

Iridaceae. Crocus ncapoliianus (Kern.) Asch. = Cr. vernus 
Wulf. Miljkovića Krug, Krivi Kuk, Plana, Šugarska Duliba, 
Siljevo Brdo, Veliki Stolac. 



Iris ülyrica Tommas. Pavelić Kuk, Sil] evo Brdo. — /. 
variegata L. Konjevača, Siljevo Brdo, Goli Vrh, Samar Kitai- 
belov. — /. graminea L. Sladovača, Konjevača, Siljevo Brdo, 
Samar Kitaibelov ; b) latifolia Spach. Sladovača, Samar 
Kitaibelov. 

Orchidaceae. Orchis globosa L. Samar Kitaibelov. — O. 
mascula L. Miljkovića Krug. — O. samhucina L. Siljevo Brdo. 
— O. maculata L. Suha Draga, Samar Kitaibelov. 

Coeloglossum viride (L.) Hartm. var. 7nacrobracteata Schur. 
Kuk 1205 u Kaminom Koritu. 

Gymnadenia conopea (L.) R. Br. Sladovača, Pasji Klanac, 
Siljevo Brdo, Vehki Stolac, Guli Vrh, Samar Kitaibelov. 

Epipactis latifolia (L.) Ali. Šugarska Duliba. 

Neottia nidus avis (L.) Rieh. Mali Sadikovac. 

Corallorrhiza trijida Chatelain. = C. innata R. Br. Goli 
Vrh, rijetka. 

Dicotyledoneae- 

(Prostolatične.) 

Salicaceae. Populus tremula S. Saljev Kuk. 

Salix glahra Scop. Kuk 1205 u Raminom Koritu. — S. 
capraea L. Sladovača, Miljkovića Krug, Veliki Stolac. — S. 
grandifolia Ser, Siljevo Brdo, Plana, Stružni Vrh, Samar 
Kitaibelov ; var. velebitica Borb. Sladovača, Siljevo Brdo, 
Veliki Stolac, Panos, Debeli Kuk. 

Betulaceae. Ostrya carpinifolia Scop. Sladovača, Mali 
Sadikovac, Miljkovića Krug, Stolačka Peć. Krivi Kuk. 

Coryllus avellana L. Stolačka Peć, Veliki Stolac, Panos, 
Debeli Kuk. 

Fagaceae. Fagus silvatica L. Sladovača, Mali Sadi- 
kovac, Konjevača, Ramino Korito, Siljevo Brdo, Miljkovića 
Krug, Saljev i Krivi Kuk, Plana, Šugarska Duliba, Vehki i Mali 
Stolac, Panos, Crni Vrh, Šarića Duplje, Debeh Kuk, Šarića 
Plančica, Piskovita Kosica, Goli i Stružni Vrh, Suha Draga, 
Samar Kitaibelov. 

Quercus lanugmosa (Lam.) Thuill. = Qu. pubescens 
Willd. Miljkovići, Stolačka Peć. 



10 

Urticaceae. Urtica dioica L. Pasji Klanac, Stolačka 
Peć, Sil] evo Brdo, Šugarska Duliba, Šarića Duplje, Debeli Kuk, 
Stružni Vrh. 

Santalaceae. Thesium divaricatum Jan. Sladovača, Mali 
Sadikovac, Miljkovića Krug, Plana, Šugarska Duliba, Veliki 
Stolac. — Th. linophyllum L. = Th. intermedium Ehrh. 
Samar Kitaibelov. — Th. Parnassi DC. Siljevo Brdo. 

Aristolochiaceae. Asarum europaeum L. Stružni Vrh. 

Polygonaceae. Rumex angiocarpus Murb. Šarića Duplje, 
Debeli Kuk. - - R. acetosa L. Šarića Duplje, Samar Kitaibelov. 

Chenopodiaceae. Chenopodium bonus Henricus L. Šu- 
garska Duliba. — Ch. alhum L. ssp. virideum Sm. Miljkovići. 

Caryophyllaceae. Silene vulgaris (Mnch.) Garcke = S. 
inflata Sm. Siljevo Brdo, Trošeljevac. — S. saponarijolia 
Schott. Siljevo Brdo, Šarića Duplje, Goli i Stružni Vrh, Suha 
Draga, Samar Kitaibelov. — S. saxifraga W. K. Sladovača, 
Stolačka Peć, Pavelić Kuk, Krivi i Saljev Kuk, Plana, Pasji 
Klanac, Mali Stolac, Debeli Kuk. — S. nutans L. Crni Vrh. — 
.V. Uvida Willd. Crni Vrh. — S. graminea Vis. Veliki Stolac na 
istočnoj strani kako se silazi k Malom Stolcu samo i komad 
nadjen ! 

Heliosperma quadrifidum (L.) , Rchb. var. eviscosa Koch. 
Pasji Klanac, Miljkovića Krug, Veliki Stolac, Stružni Vrh ; var. 
piloso-viscida Vis. Kuk 1205 ^ Kaminom Koritu, Šugarska 
Duliba. 

Melandrium album (Mili.) Garcke. Debeli Kuk. 

Drypis Jacqinniana Murb. et Wettst. Saljev Kuk. 

Tunica saxifraga (L.) Scop. Debeli Kuk. 

Dianthus armeria L. Miljkovića Krug. — D. velebiticus Borb. 
Konjevača, Siljevo Brdo, Stružni i Goli Vrh. — D. silvestris 
Wulf = D. inodorus L. Mali Sadikovac. — D. nodosus Tsch. 
Mali Sadikovac, Veliki Stolac. — D. bebius Vis. Konjevača, 
Pasji Klanac, Siljevo Brdo et flore roseo, Miljkovića Krug, Pa- 
velić Kuk, Krivi Kuk, Plana, Šugarska Duliba, Veliki i Mali 
Stolac, Panos, Crni Vrh, Goli i Stružni Vrh, Trošeljevac, Sama«- 
Kitaibelov. 

Saponaria bellidifolia Smith. Siljevo Brdo veoma rijetka 
našli smo samo 2 komada ! 



11 

Stellaria media L. Miljkovica Krug, Stolačka Peć. ■ — S. 
glochidisperma Miirb. Sladovaca, Pasji Klanac, Siljevo Brdo, 
Šugarska Duliba, Panos, Stružni i Goli Vrh. — S. holostea L. 
Siljevo Brdo, Debeli Klik, Stružni i Goli Vrh, Samar Kitaibelov. 

Cerastium tauricum Spr. Sarića Duplje. — ■ C. caespi- 
tosnm Gilib = C. vulgatum L. Ramino Korito, Panos, Crni 
Vrh, Šarića Duplje, Debeli Kuk. — C. fontanum Baumg. 
Mali Sadikovac. — C. ciliatiini W. K. Stružni Vrh, Samar 
Kitaibelov. — C. grandiflorum WK. Sladovača, Konjevača, 
Siljevo Brdo, Pavelić i Krivi Kuk, \>liki Stolac, Debeli Kuk, 
Stružni i Goli Vrh. 

Moenchia mantica (L.) Bartl. Miljkovića Krug. 

Sagina procumbens Z. Sladovača, Miljkovića Krug, De- 
beli Kuk. 

Minuartia liniflora Schinz et Thell ^ Alsine liniflora (L. 
fil.) Hgtschw. Miljko\ića Krug, rijetka. 

Arenaria serpyllijclia L. Sladovača, Siljevo Brdo, Stolačka 
Peć, Miljkovića Krug, Krivi Kuk, Šugarska Duliba, Mah Stolac, 
Crni Vrh, Debeli Kuk. — A. gracilis W. K. Sladovača, Ko- 
njevača, Pasji Klanac, Siljevo Brdo, Miljkovića Krug, Pavelić, 
Krivi i Saljev Kuk, Plana, Šugarska Duliba, Veliki i Mali 
Stolac, Panos, Debeli Kuk, Goli Vrh, Samar Kitaibelov. 

Moehringia nmscosa L. Mali Sadikovac, Konjevača, Pasji 
Klanac, Siljevo Brdo, Saljev Kuk, Šugarska Duliba, Veliki 
i Mali Stolac, Stružice, Panos, Crni Vrh, Šarića Duplje, Debeli 
Kuk, Suha Draga, Samar Kitaibelov. — J/. trinervia (L.) Clairv. 
Sladovača, Mali Sadikovac, Ramino Korito, Šarića Duplje. 

Scleranthus annims L. Stolačka Peć, Miljkovića Krug, 
Mali Stolac, Panos, Crni Vrh, Debeli Kuk. 

Eanunculaceae. Paeonia mas Gars. var. pubescois Vis. 
Debeh Kuk. 

Aquilegia Kitaihellii Schott, "t Miljkovića Krug, Saljev i 
Krivi Kuk, Plana, Pasji Klanac i Pasji Kuk, Veliki i Mali 
Stolac, Panos. — A. Stcrnbergii Rchb. Mah Sadikovac, Ramino 
Korito, Kuk 1205, Šugarska Duliba, Saljev i Debeh Kuk, 
Samar Kitaibelov. ^^ 

Aconitum anthora L. Mali Sadikovac. — A. croaticum 
Deg. et Geyer. U Ramin om Koritu i kod Kuka 1205. 



12 

Anemone alpina h. Siljevo Brdo, Veliki Stolac. — A. nemo- 
rosa L. Ramino Korito, Siljevo Brdo, Striižice, Debeli Kuk. 

Clematis integrifolia L. Sladovača, Konjevača. — C. alpina 
(L.) Mili. — Atragene alpina L. Kuk 1205. u Raminom Koritu, 
Siljevo Brdo, Saljev Kuk, Plana, Šugarska Duliba, Stružice, 
Panos, Debeli Kuk. — C. vitalha L. Miljkovići. 

Ranunculus platanijolms L. Ramino Korito, Siljevo 
Brdo, Bugarska Duliba, Veliki i Mali Stolac, Goli Vrh, Suha 
Draga, Samar Kitaibelov. — A', lanuginosus L. Veliki i Mali 
Stolac, Šarića Duplje, Stružni Vrh. — R. acer L. Šugarska 
Duliba. — R. tenuifolius DC. var. velebiticus Degen. Pasji 
Klanac, Siljevo Brdo, Miljkovića Krug, Krivi Kuk, Plana, Šu- 
garska Duliba, Veliki Stolac, Panos. 

Thalictrum aquilegifolium L. Sladovača, Mali Sadikovac, 
Konjevača, Ramino Korito, Miljkovića Krug, Plana, Mali 
Stolac, Debeli Kuk. — Th. minus L. Sladovača, Miljkovića 
Krug, Plana, Siljevo Brdo, Veliki i Mali Stolac, Samar Kitai- 
belov. 

Berberidaceae. Berberis aetnensis Roem. et Schult, var. 
brachyacantha Borb. na Panosu veoma rijetka. 

Papaveraceae. Corydalis ochroleuca Koch. Stolačka Peć. 
Pavelić Kuk, Šugarska Duliba, Panos. 

Cruciferae. Biscutella alpestris W. K. Mali Stolac, Goli 
Vrh ; var. hispidissima Koch. Miljkovića Krug, Šugarska Du- 
liba, Plana, Veliki Stolac, Siljevo Brdo, Stružni Vrh, Samar 
Kitaibelov. 

Iberis carnosa Willd. Miljkovića Krug. 

Aethionema saxatile (L.) R. Br. Stolačka Peć, Miljko- 
vića Krug. 

Thlaspi praecox Wulf. Miljkovića Krug, Pavelić i Krivi 
Kuk, Plana, Šugarska Duliba, Pasji Klanac, Siljevo Brdo, 
VeUki i Mali Stolac. 

Kernera saxatüis (L.) Rchb. Siljevo Brdo, Šugarska Du- 
liba, Plana. 

Peltaria alliacea L. Sladovača, Konjevača, Ramino Ko- 
rito, Pasji Klanac. Siljevo Brdo, Stolačka Peć, Pavelić Kuk, 
Krivi i Salje\' Kuk, Plana, Šugarska Duliba, VeHki Stolac, 



la 

Stružice, Panos, Šarića Duplje, Debeli Kuk, Stružni Vrh, 
Samar Kitaibelov. 

Roripa silvestris (L.) Bess. = Nasturtium silvestre R. Br. 
Šugarska Diiliba. — R. lippicensis (Wulf.) Reh. = Nastur- 
tium lippicense DC. Sladovača, Mali Sadikovac, Ramino 
Korito. Miljkovića Krug, Šugarska Duhba, Veliki i Mah Stolac. 

Cardamine impatiens L. Sladovača, Mah Sadikovac, Ra- 
mino Korito, Debeli Kuk. — C. maritima Portenschi. Stolačka 
Peć, Pavelić Kuk, na oba mjesta veoma rijetka. — C. ennea- 
phyllos (L.) Cr. = Dentaria enneaphylla L. Mah Sadikovac, 
Konjevača, Ramino Korito, Siljevo Brdo, Šugarska Duliba, 
Stružice, Panos, Crni Vrh, Šarića Duplje, Debeli Kuk, Suha 
Draga, Goli Vrh. — C. tvifolia L. Šarića Duplje. — C. polyphylla 
(W. K.) Schulz = Dentaria polyphylla W. K. Ramino Korito, 
Siljevo Brdo, Šugarska Duliba, Panos, Crni Vrh, Šarića 
Duplje, Stružni Vrh, Suha Draga, Samar Kitaibelov. — C. 
hiilhifera (L.) Cr. = Dentaria bulbifera L. Ramino Korito, Pasji 
Klanac, Siljevo Brdo, Pavelić Kuk, Šugarska Duliba, Panos, 
Crni Vrh, Šarića Duplje, Debeh Kuk. 

Lunaria rediviva L. Mali Stolac kod snježnjače. 

Capsela hursa pastoris (L.) Med. Pavelić Kuk ; var. 
integrifolia Schlecht. Miljkovića Krug. 

Arabis turrita L. a) typica Beck. Ramino Korito ; b) 
lasiocarpa Üchtr. Konjevača, Siljevo Brdo. — A. alpina L. 
Kuk 1205 u Raminom Koritu, Pasji Klanac, Miljkovića Krug. 
— A. hirsuta (L.) Scop. Mali Sadikovac, Konjevača, Siljevo 
Brdo, Stolačka Peć, Miljkovići, Miljkovića Krug, Saljev Kuk, 
P'lana, Šugarska Duhba, Veliki i Mali Stolac, Panos, Crni 
Vrh, Šarića Duplje, Debeli Kuk, Stružni i Goh Vrh, Samar 
Kitaibelov ; var. comosa Borb. Sladovača. — A. sagittata DC. 
Pavelić Kuk. — A. Scopoliana Boiss. = Draba ciliata Scop. 
Pasji Klanac, Siljevo Brdo, Veliki Stolac, Stružni i Goli Vrh, 
Samar Kitaibelov. — A. muralis Bert. Pavelić Kuk veoma 
rijetka. — A. croatica Schott. Sladovača, Mali Sadikovac, 
Ramino Korito, Pasji Klanac, Siljevo Brdo, Stolačka Peć, 
Miljkovića Krug, Pavehć Kuk, Krivi i Saljev Kuk, Plana, 
Šugarska Duliba, Mali Stolac, Stružice, Panos, Šarića Duplje. 
Debeli Kuk, Crni Vrh. 



14 

Erysinum carniolicum Doli. Sladovaca. 

Lesquerella velehitica Degen. Ovu vrst, koja imade svoje 
srodnike u visokim planinama Sjeverne Amerike, našao je 
pr\-i dr. Degen u koturinju na sjevernoj i južnoj strani Milj- 
kovića Kruga, zatim na južnoj strani bližnjeg Kuka (Pavelić 
Plana) povrh Lukova i napokon na brežku izmedju oba po- 
menuta brda godine 1907. odnosno 1908., veleć, da je posvuda 
veoma rijetka*. Dne 10. srpnja 1909. ubrao sam ovu biljku 
na južno-istočnoj i sjevero-zapadnoj strani Miljkovića Kruga, 
a slijedeći dan na Plani 1304 do lugarskog stana — novo 
stanište — medju kojima nadjoh na potonjem mjestu i jedan 
primjerak u cvijetu. Posvuda je veoma rijetka, a povrh toga 
teško ju je uočiti, radi bijele boje, koja je posvema slična 
okolini, gdje raste. Dr. Hayek je od ove vrsti stvorio no\' rod 
i nazvao ga u čast pronalazača Degenia^. 

Alyssum alyssoides L. = A. calycinum L. Stolačka Peć, 
Panos. 

Crassulaceae. Sedum boloniense Lois. Sladovača, Stolačka 
Peć, Miljkovića Krug, vŠugarska Duliba. — S. ochroleucuvi 
Chaix = S. anopetalum DC. Sladovača, Mali Sadikovac, Pasji 
Klanac, Stolačka Peć, Miljkovići, Miljkovića Krug, Saljev Kuk, 
Plana, Veliki i Mali Stolac, Panos, Crni Vrh, Debeh Kuk. 

Sempervivum Schlehani Schott. Mali Sadikovac, Siljevo 
Brdo, Miljkovića Krug, Saljev Kuk, Šugarska Duliba, Veliki 
Stolac, Panos, Stružni i Goli Vrh, Samar Kitaibelov. 

Saxifragaceae. Saxifraga Malyi Schott. Sladovača, Mali 
Sadikovac, Ramino Korito, Pasji Klanac, Siljevo Brdo, Milj- 
kovića Krug, Plana, Šugarska Duliba, Veliki i Mali Stolac, 
Stružice, Panos, Debeli Kuk, Goli i Stražni Vrh, Samar Kitai- 
belov. — S. tridactylites L. Debeli Kuk. — S. lasiophylla 
Scliott. Sladovača, Konjevača, Ramino Korito, Pasji Klanac, 
Siljevo Brdo, Krivi i Saljev Kuk, Šugarska Duliba, Veliki Stolac, 
Stružice. Panos, Crni Vrh, Šarića Duplje, Debeli Kuk, Suha 
Draga, Samar Kitaibelov. 



* Dr. Degen Ärpäd : Lesqucrella velebitica n. sp. Magv. bot. lapok. 
Budapest. VIII. 1909. p, 3 — 24. 

2 Dr. August von Hayek: Die systematische Stellung von Les- 
<iuci'ella velebitica Degen. Ö. B. Z. 1910. p. 80 — 93. 



15 

Ribes alpiniun L. var. pallidigemmum Sinik. Sladovača, 
Mali Sadikovac, Pasji Klanac, Siljevo Brdo, Pavelić i Saljev 
Kuk, Plana, Veliki i Mali Stolac, Panos, Crni Vrh, Debeli 
Kuk, Samar Kitaibelov. 

Rosaceae. Aruncus silvester Kostel. Ramino Korito, Šu- 
garska Duliba, Suha Draga. 

Cotoneaster integerriina Med. forma parvifolia Borb. Sla- 
dovača, Siljevo Brdo, Miljkovića Krug, Plana, Šugarska Duhba, 
Veliki Stolac, Panos, Stružni i Goli Vrh, Samar Kita'belov. — 
C. tomentosa (Ait.) Lindl. Sladovača, Mali Sadikovac, Milj- 
kovića Krug, Plana, Debeli Kuk. 

Pirus piraster (L.) Borkh. Suha Draga. 

Sorbus aiicuparia L. Mali Sadikovac, Siljevo Brdo, Panos, 
Palež. — S. aria (L.) Cr. Sladovača, Mali Sadikovac, Stolačka 
Peć, Pav^elić Kuk, Saljev i Krivi Kuk, Plana, Siljevo Brdo, 
Vehki i Mali Stolac, Panos, Crni Vrh, Debeli Kuk, Palež, 
GoH Vrh.; var. edulis Wenzig. Saljev Kuk ; var. lanigera Kern. 
Mah Sadikovac, Krivi Kuk, Panos. — S. austriaca (L.) G. Beck. 
Šugarska Duhba, Pavelić Kuk, Goli Vrh, Samar Kitaibelov. 

Amelanchier ovalis Med. = A. vulgaris Mnch. Sladovača, 
Mali Sadikovac, Pasji Klanac, Siljevo Brdo, Stolačka Peć, Pa- 
velić Kuk, Krivi i Saljev Kuk, Plana, Šugarska Duliba, Veliki i 
Mali Stolac, Panos, Crni Vrh, Stružni i Goli Vrh. 

Crataegus monogyna Jacq. Stolačka Peć, Pavelić Kuk, 
Debeli Kuk. 

Rubus idaetis L. Sladovača, Konjevača, Pasji Klanac, 
Stolačka Peć, Pavelić i Krivi Kuk, Šugarska Duliba, Veliki 
i Mali Stolac, Stružice, Panos, Crni Vrh, Debeli Kuk, Palež, 
Stružni i Goli Vrh, Samar Kitaibelov. — R. saxatilis L. Sla- 
dovača, Pasji Klanac, Siljevo Brdo, Krivi i Saljev Kuk, Šu- 
garska Duliba, Panos, Crni Vrh, Debeli Kuk, Stružni Vrh, 
Samar Kitaibelov. — R. hirtus \V. K. Panos, Stružni Vrh. 

Fragaria vesca L. Stolačka Peć, Šugarska Duliba. — F. 
moschata Duch. = Fr. elatior Ehrh. Siljevo Brdo, Debeli 
Kuk, Samar Kitaibelov. ' 

Potentilla Tommasiniana F. Schultz. Stolačka Peć, Miljko- 
vića Krug. — P. canescens Bess. var. typica G. Beck, forma oligo- 
donta Th. Wolf. Debeli Kuk. Označio Th. Wolf. — P. argentea 



16 

L. Miljkovići. — P. -pedala Nestl. Mali Sadikovac, Stolačka Peć, 
IMiljkovići. — P. australis Kraš. Mali Sadikovac. — P. Zimme- 
teri Borb. Siljevo Brdo, Veliki Stolac. — P. Clusiana Jacqu. 
Sladovača, Siljevo Brdo, Plana, Veliki Stolac, Stružni Vrh. 
Posvuda dosta mnogobrojna. 

Geum urbanum L. Ra mino Korito, Pasji Klanac, Krivi 
i Saljev Kuk, Šugarska Duliba, Crni Vrh, Šarića Duplje, Palež. 

Dryas octopctala L. Veliki Stolac. 

Filipendula hexapctala Gilib. = Spiraea Filipendula L. 
Sladovača, Mali Sadikovac. 

Alchemilla siihcrcnata Buser. Sladovača, Milj kovači, Šu- 
garska Duliba, Debeli Kuk, Šarića Duplje, Trošeljevac, Samar 
Kitaibelov. — A. Hoppeana (Rchb.) D. T. var. velebitica Borb. 
Kuk 1205 u Kaminom Koritu, Pasji Klanac, Si j evo Brdo kod 
visine 1431. 

Aremonia agnVnoMOzWi'S (L.) Neck. Sladovača. Šarića Duplje, 
GoH Vrh. 

Sanguisorba muricata (Spach.) Gremh = Poterium polyga- 
mum \V. K. Mah Sadikovac, Stolačka Peć, Mah Stolac, 
Debeli Kuk. 

Rosa ferruginea Vili. U Šugarskoj Dulibi kod Snježnjače 
južno Siljevog Brda. — R. echinocarpa Ripart. Saljev Kuk. 

— P. andegavensis Bast. var. subsystylis Borb. Miljkovići. — 
R. pendulina L. = R. alpina L. Plana. — R. gentilis Sternb 
Sladovača, Mali Sadikovac, Pasji Klanac, Siljevo Brdo, Sto 
lačka Peć, Miljkovića Krug, Pavelić Kuk, Krivi i Saljev Kuk 
Plana, Šugarska Duhba, Veliki Stolac, Stružice, Panos, Crni 
Vrh, Stružni i Goli Vrh, Samar Kitaibelov ; var. Malyi Kern 
Siljevo Brdo ; forma adenoneura Borb. Ramino Korito. — R 
spinosissima L. Siljevo Brdo, Stolačka Peć, Sladovača, Kriv 
Kuk, Plana, Veliki Stolac, Goli i Stružni Vrh, Samar Kitaibelov 

— var. spinosa Neibr. Sladovača ; var. megalacantha Borb. Mali 
Sadikovac, Konjevača, Siljevo Brdo, Krivi Kuk, Plana, Šu- 
garska Duliba. 

Prunus spinosa L. Mali Stolac, — P. mahaleb L. Stolačka 
Peć, Veliki Stolac. 

Leguminosae. Genista holopetala Fleischm. Sladovača, 
Pasji Klanac, Miljkovića Krug, Pavelić i Krivi Kuk, Plana, 



17 

Šugarska Duliba, Veliki Stolac. — • G. sagittalis L. Sladovača, 
Šiigarska Duliba. — G. sericea Wulf. Sladovača, Konjevača, 
Pasji Klanac, Siljevo Brdo, Miljkovića Krug, Pavelić i Krivi 
Kuk, Plana, Šugarska Duliba, Veliki i Mali Stolac, Stružni i 
Goli Vrh, Samar Kitaibelo^'. — G. silvestris Scop. Sladovača, 
Šugarska Duliba. 

Laburnum alpinum (Mili.) Griseb. = Cvtisus alpinus Mili. 
Na podnožju Velikog Stolca kod snježnjače nedaleko lugar- 
skog stana. 

Cytisus hirsutus L. typicus. Siljevo Brdo. 

Trifolium rubens L. Debeli Kuk. — 2\ alpestre L. Si- 
ljevo Brdo, Plana, Šugarska Duliba, Veliki i Mali Stolac, 
Stružni i Goli Vrh, Samar Kitaibelov. — T pratense L. var. 
pilosum Henfl. Siljevo Brdo, Šugarska Duliba, Palež, Samar 
Kitaibelov ; var. nivale Sieber. Siljevo Brdo. — T. montanum L. 
Sladovača, Mali Sadikovac, Miljkovića Krug, Šugarska Duliba, 
Veliki i Mali Stolac, Samar Kitaibelov. — T. repens L. Pavelić 
Kuk, Plana, Šugarska Duliba, Šarića Duplje, Debeli Kuk, Palež. 

Anthyllis Jacquini Kerner. Sladovača, Mali Sadikovac, 
Pasji Klanac, Šugarska Duliba, Veliki Stolac; var. atropurpurea 
Vukot. Sladovača, Mali Sadikovac, Konjevača, Siljevo Brdo, 
Miljkovića Krug, Krivi Kuk, Veliki i Mali Stolac ; forma jlore 
alho mihi. Siljevo Brdo jedan veliki bus u blizini predjašnje 
odlike sa bijehm cvijetom, biljka mnogo veća, visoka, granata. 
Bus ostavio odtrgavši samo 5—6 grančica. — A. alpestris Rchb. 
Stružni i Goli Vrh, Trošeljevac, Samar Kitaibelov. — A. tricolor. 
Vukot. Siljevo Brdo, Plana, Veliki Stolac, Stružni i Goli Vrh. 
— A. ülyrica G. Beck. Sladovača. 

Doryenium. germanicum (Gremly) Rouy. Sladovača, Mali 
Sadikovac, Konjevača, Siljevo Brdo, Stolačka Peć, Miljko- 
vića Krug, Krivi i Saljev Kuk, Plana, Vehki i Mah Stolac 
Stružni i Goli Vrh, Samar Kitaibelov. 

Lotus corniculatus L. var. ciliatus Jord. Sladovača, Mali 
Sadikovac, Siljevo Brdo, Krivi Kuk, Veliki Stolac, Debeh Kuk 
Goli Vrh, Samar Kitaibelov ; var. villosus Thuill. Siljevo Brdo 
Šugarska Duliba, Goli \r\\, Samar Kitaibelov. 

Oxytropis dinarica Murb. Sladovača, Mah Sadikovac, Pasji 

2 



18 

Klanac, Siljevo Brdo, Miljkovića Krug, Plana, Šugarska Duliba, 
Veliki i Mali Stolac, Stružni Vrh. Samar Kitaibelov. 

Coronilla vaginalis Lam. Mali Sadikovac, Miljkovića Krug, 
Plana, Šugarska Duliba, Siljevo Brdo, Veliki Stolac, Crni Vrh. 
— C. varia L. Debeli Kuk, Crni Vrh. 

Hippocrepis comosa L. Sladovača, Miljkovića Krug, Krivi 
Kuk, Plana, Šugarska Duliba, Siljevo Brdo, Veliki i Mali 
Stolac. 

Vicia dinara Borbas. Krivi Kuk i Plana. Dosele nije bila 
nadjena u Hrvatskoj. — ■ T. villosa Roth. var. glahresccns Koch. 
Sladovača. — V. cracca L. Veliki Stolac, Samar Kitaibelov. 

Lathyrus sc.piitm Scop. Pasji Klanac, Debeli Kuk. — L. 
vernus (L.) Bernh. = Orobus vernus L. Debeli Kuk, Goli Vrh. 

Geraniaceae. Geranium molle L. Palež. — G. roberiia- 
num L. Ramino Korito, Pasji Klanac, Stolačka Peć, Pavelić 
i Saljev Kuk, Plana, Šugarska Duhba, Crni Vrh, Šarića Duplje. 
Debeli Kuk. — G. purpureum Vili. Stolačka Peć, Pavelić Kuk. 
Veliki Stolac, Crni Vrh. — G. macrorrhizum L. Mali Stolac, 
Stružice, Panos, Crni Vrh, Šarića Duplje, Debeli Kuk. — G. 
phaeum L. Stružni Vrh. — G. sanguineum L. Slado\^ača, Mali 
Sadikovac, Konjevača, Miljkovića Krug, Saljev Kuk, Šugarska 
Duhba, Siljevo Brdo, Veliki Stolac. Stružni i Goli Vrh, 
Samar Kitaibelov. 

Erodium cicutariurn (L.) L'Her. INIiljkovići. 

Oxalidaceae. Oxalis acctosella L. Ramino Korito, Šugarska 
Duliba, Panos, Šarića Duplje. — O. corniculata L. Mali S.i- 
dikovac, Ramino Korito. 

Linaceae. Linum narhoncnsc L. Mali Sadikovac, Mali 
Stolac, Goli Vrh, Samar Kitaibelo\'. — L. angustifolium L. 
Sladovača. — ■ L. alpinum Jacq. Siljevo Brdo, Pavelić Kuk. 

Kutaceae. Ruta divaricataTin. Sladovača, Mali Sadikovac, 
Konjevača, Miljkovića Krug, Pa\elić Kuk, Krivi i Saljev 
Kuk, Plana, Mali Stolac, Panos. 

Polygalaceae. Polygala croatica Chodat var. Rossiana Borb. 
Sladovača, Siljevo Brdo, Šugarska Duliba, Veliki Stolac, Panos, 
Samar Kitaibelov. — P. vulgaris L. floribus coeruleis. Siljevo 
Brdo. — P. nicaensis Risso var. azurca Pantocsek. Sladovača, 
Stola'^^ka Peć, Miljkovića Krug, Kri\i Kuk, Šugarska Duliba. 



19 

Euphorbiaceae. Mercurialis perennis L. Sladovaca, Mali 
Sadikovac, Ramino Korito, Pasji Klanac, Siljevo Brdo, Sto- 
lačka Peć, Miljkovića Krug, Krivi Kuk, Šugarska Duliba, 
Panos, Crni Vrh, Debeli Kuk, Goli Vrh. 

Euphorbia verrucosa L. Sladovača. 

Anacardiaceae. Cotinus coggygria Scop. Stolačka Peć. 

Aceraceae. Acer monspessulanum L. var. illyricum Jacq. 
Stolačka Peć, Saljev Kuk. — • A. pseudoplatanus L. Mali Sa- 
dikovac, Ramino Korito, Stolačka Peć, Veliki Stolac, Šarića 
Duplje, Debeli Kuk, Palež, Samar Kitaibelov ; var. obtusatum 
DC. Goli Vrh. — A. obtusatum Kit. Sladovača, Mali Sadikovac, 
Ramino Korito (fructibus), Siljevo Brdo, Stolačka Peć (fructibus), 
Veliki Stolac, Panos, Crni Vrh i Debeli Kuk (fructibus). Palež, 
Stružni Vrh. — Jl. hyrcanum F. M. Stolačka Peć ; var. para- 
■doxmn Born. Stolačka Peć. — A. platanoides L. Ramino Korito. 
— A. campcstre L. Mali Sadikovac, Stolačka Peć. 

Rhamnaceae. Rhamnus saxatilis Jacq. Sladovača, Mali 
Sadikovac, Krivi i Saljev Kuk, Mali Stolac, Panos, Debeli 
Kuk. — /\h. fallax Boiss. Ramino Korito, Saljev Kuk, Panos, 
Suha Draga, Samar Kitaibelov. 

Malvaceae. Malva moschata L. var. laciniata Vis. Tro- 
šeljevac. 

Gutiferae. Hypericum hirsutum L. Pasji Klanac, Crni 
Vrh i Stružni \y\\. — H. pcrforatum L. Sladovača, Mali 
Sadikovac, Siljevo Brdo, Stolačka Peć, Veliki Stolac, Panos, 
Debeli Kuk. 

Cistaceae. Helianthemum canum (L.) Baumg. forma bal- 
^anicum Janchen. Sladovača, Mali vSadikovac, Siljevo Brdo, 
Miljkovića Krug, Krivi Kuk, Plana, Šugarska Duliba, Ve- 
liki i Mali Stolac, Crni i Stružni Vrh. — H. ohscurum 
Pers. = H. vulgare Gaertn. Sladovača, Mali Sadikovac, Pasji 
Klanac, Siljevo Brdo, Stolačka Peć, Miljkovića Krug, Pavelić 
Kuk, Krivi i Saljev Kuk, Plana, Šugarska Duliba, Vehki i Mali 
Stolac, Panos, Crni Vrh, Goli i Stružni Vrh, Trošeljevac, Samar 
Kitaibelov. 

Fumana nudifolia (Lam.) Janchen. = Helianthemum Fu- 
mäna Miller. Stolačka Peć. 



20 

Violaceae. Viola hiflora L. MiljkovJća Krug. — V. ar- 
vensis :\Iiirz. Mali Sadikovac, Stolačka Peć. — l\ silvestris. 
Lam. Siljevo Brdo, Šugarska Duliba, Veliki Stolac, Debeli Kuk. 

Thymelaeaceae. Daphne mezereum L. Konjevača, Siljevo 
Brdo, Stružni i Goli Vrh, Samar Kitaibelov. — Đ. alpina L. 
var. petiolaris Kessl. Pavelić i Krivi Kuk, Plana, Debeli Kuk. 

Oenotheraceae. Epilobium montanum L. Sladovača, Mali 
Sadikovac, Šugarska Duliba, Panos, Šarića Duplje, Debeli Kuk. 

Umbellifereae. Sanicula europaea L. Mali Sadikovac, 
Konjevača, Ramino Korito, Goli Vrh, Suha Draga, Samar 
Kitaibelov. 

Astrantia croatica Tommas. Ramino Korito, Kuk 1205,, 
Pasji Kuk, Siljevo Brdo. 

Eryngium amethystinum L. Mali Sadikovac, Stolačka Peć. 

Frey era cynapioidcs (Guss.) Griseb. Siljevo Brdo, Miljko- 
vići, Pavelić Kuk. 

Chaerophyllum aureum L. Suha Draga, Samar Kitai- 
belov. 

Anthriscus fumarioides (W. K.) Spr. Sladovača, Siljcva 
Brdo., Debeli Kuk. 

Smyrnium perfoliatum L. Mali Sadikovac, Stolačka Peć, 
Pavelić Kuk, Mali Stolac. 

Physospermum verticillatum (W. K.) Vis. Debeli Kuk^ 
Goli Vrh. 

Bupleurum Sihthorpianum Sm. =; B. gramineum Vili. 
Pasji Klanac, Siljevo Brdo, Krivi Kuk, Šugarska Duliba, Veliki 
Stolac, Panos, Goli i Stružni Vrh, Samar Kitaibelov. 

Trinia longipes Borbas. Konjevača, Pasji Klanac, Siljevo 
Brdo, Miljkovića Krug, Krivi Kuk, Plana, Šugarska Duhba, 
Vehki i Mali Stolac, Goli i Stružni Vrh, Samar Kitaibelov. 

Carum carvi L. Mali Sadikovac, Šugarska Duliba. Panos, 
Debeli Kuk. 

Bunium aipinum W. K. Miljkovića Krug, Kri\-i Kuk. 

Pimpinella alpina Host. = P. alpestris Spr. Sladovača, 
Pasji Klanac, Siljevo Brdo, Miljkovića Krug, Krivi Kuk, Šu- 
garska Duliba, Veliki i Mali Stolac, Panos, Stružni i Goli Vrh, 
Samar Kitaibelov. 

Libanotis nitens Vis. Slado\'ača, Mali Sadikovac, Rammo. 



21 

Korito, Siljevo Brdo, Pavelić Kuk, Plana, Šugarska Duliba, 
Veliki i Mali Stolac, Panos, Stružni Vrh, Samar Kitaibelov. 
— L. puhescens Retz. Miljkovića Krug, Krivi Kuk. 

Athamanta Haynaldi Borb. et Uechtr. Sladovača, Pasji 
Klanac, Siljevo Brdo, Miljkovića Krug, Pavelić Kuk, Krivi 
i Saljc\- Kuk, Plana, Šugarska Duliba, Veliki i Mali Stolac, 
Panos, Debeli Kuk, Stružni Vrh. Samar Kitaibelov. 

Cnidium silaifolium (Jacq.) Simk. — C. apioides Spr. Slado- 
vača, Mali Sadikovac, Ramino Korito, Stolačka Peć, Miljkovića 
Krug, Pavelić Kuk, Šugarska Duliba, Veliki i Mali Stolac, Panos, 
Šarića Duplje, Debeli Kuk, Samar Kitaibelov. 

Ligusticum dinariciim G. Beck. Plana, Samar Kitaibelov. 

Heracleum sibiricitm L. Pasji Klanac, Siljevo Brdo, Plana, 
Šugarska Duliba, Goli Vrh, Suha Draga, Samar Kitaibelov. 

Laserpitium latifolium L. a) glabrum Koch. Siljevo Brdo ; 
b) asperum Koch. Samar Kitaibelov ; — ■ L. siler L. Siljevo 
Brdo, Goli Vrh. 

Cornaceae. Cornus mas L. Stolačka Peć, Palež. 
(Svršava se u slijedećem svesku.) 



Pojava krša u samoborskoj okolici. 

Napisao ; Nikola Reizer. 

U V O D. 

O kršu u gori Samoborskoj pisao je već god. 1894. 
dr. G o r j a novi ć u svojoj geologiji gore Samoborske i Žum- 
beračke. Njemu je doduše biki tek jedna od sporednih zadaća 
opisati pojav krša te gore. Ipak je Gorjanović označio medu 
ostalim baš ono, što karakterizira krš u Samoborskoj gori, 
naime nizove ponikava i sastavljene ponikve, no na to ću se 
kasnije posebice osvrnuti. 

Hoću da istaknem, da sam se baš Gorjanovićevom geolo- 
gijom služio kod označivanja kami i podloge, na kojoj se je 
krš razvio. 

Osim oblika krša, koje je već dr. Gorjanović istaknuo, 
našao sam i neke druge. 

Namjera mi je ovdje sve zajedno sakupiti, opisati i gene- 
tički protumačiti. 

Svoje sam istraživanje terena (jgraničio samo na jedan 
dio Samoborske gore t. j. na sjevero-istočni i to na bližnju oko- 
licu trgovišta Samobor. Radi boljega pregleda sastavio sam po 
specialnoj karti vojno-geografskoga zavoda u Beču pregled 
važnijih krških oblika, kao što su primjerice nizovi ponikava 
(Vidi priloženu kartu.) Ističem, da je karta spomenutoga za- 
voda mjestimice ponešto netočna. Ispušteni su naime neki 
nizovi ponikava. Tako primjerice u dolu ,,Duga Njiva" kraj 
sela Rešetari (vidi kartu) nije označen potpuni broj ponikava 
koje se tamo zaista nalaze. U ,,Anin dolu" kraj kapelice sv 
Ane tik iznad trgovišta Samobora takodjer nijesu istaknute 
ponikve, koje se inižu od plesališta (istočno od kapelice) jxi do 



23 

župnoga groblja. Isto je i sa nizom ponikava, u koje ponire 
potočić Draga-Lanišće kraj sela Cerje. 

Spomenute sam nedostatke ispravio time, što sam na do- 
tičnim mjestima, u dolove unesao ponikve, kako je već odgo- 
varalo smjeru. 

Teren, kojega sam si preduzeo opisati, jest s više strana 
veoma zanimiv. 

Ondje se sastaju dva različna gorska tipa, alpinski i krški. 
Nas -će zanimati poglavito ovaj potonji. Područje krškoga tipa 
je mjestimice upravo krcato krškim oblicima, te se može u 
tojne mjeriti s klasičnim krškim krajevima. Osim toga su ti 
oblici veoma raznovrsni, te imade i takovih, kakovih ni K r a u s 
ni C v i j i ć ni K n e b e 1 u svojim ,, zbornicima" krških oblika 
ne bilježe. Što se tiče smještaja ponikava, to stoje u gotovoj 
opreci sa smještajem sličnih oblika u ostalim krajevima, kako 
ih je opisao n. pr. C v i j i ć, našto ću kasnije upozoriti. Najza- 
nimivije je to, da su linearno poredane ponikve u našem slučaju 
nešto drugačijega porijetla od linearno poredanih ponikava u 
ostalom kršu. 

U najbližoj okolici trgovišta Samobora dva su samostalna 
područja, gdje se je razvio krš. Dijeli ih duboko usječena draga, 
dolina potoka Gradne. Sjevero-zapadno područje (obzirom na 
Samobor) zaprema uzvisine, na kojima se steru sela Vrhovčak, 
Dubrava, Rešetari, Cavlovići, Golivrh, Otruševac i Okmačići, 
a omedjeno je Ludvić potokom, Gradnom, ravnicom Save i 
gorskom kosom Vlahovc drage (Lave drage) dok se s lijeve 
strane potoka Jazbine polagano gubi i miješa s normalnim 
alpinskim tipom. Jugo-istočno pak područje zaprema Slavu 
goru, cijelu desnu obalu Rudarske Drage počevši od kipa Sv. 
Florjana do kapele sv. Ane iznad Samobora i brda oko Male i 
Velike Rakovice. Omedjeno je potokom Konjščicom, Rudar- 
skom Gradnom, savskom ravninom i klancem, kroz koji vodi 
put iz sela Kladja u selo Konjščicu (Baltin Jarek). Površina 
sjevero-zapadnoga područja iznosi kojih 6-5 kvadratnih kim., 
a jugoistočnoga do 9 kvadratnih kim. 

Cijeli se teren spušta od jugo-zapada prema sjevero-istoku, 
dakle od nutrinje Samoborske gore prema savskoj ravnici. To 
spuštanje biva iz početka polagano i postepeno sve do obro- 



24 

naka, koji graniče s ravnicom Save. Takovi su obronci osobito 
strmi u sjevero-zapadnome području, na liniji Samobor- Bistrac. 
Najviše točke s kojih se tlo spušta jesu u sj.-zap. području 
,, Glavica" (436 m. aps. v.), a u jugo-istočnome kotirana točka 
kraj selišta Cerje Škilani. (449 m. aps. v.) 

Oba su područja isprutana mnogim dolovima, od kojih 
tek neki dio dosiže ravnicu ili svoju glavnu dolinu, jer je većina 
od njih spriječena u normalnome razvoju baš onim silama i 
okolnostima, koje imadu za posljedicu fenomen krša. 

S hidrografskoga stanovišta su oba ova područja medju- 
sobno nezavisna i ako ih dijeli samo jedna dolina. Svoje teku- 
ćice, u koliko ih imadu, šalju izravno u Savu, i to : jugo-istočni 
dio potoke Malu i Veliku Rakovicu, a sjevero-zapadni Bi- 
strac i Jazbinu, dok se potočić Podzvir slijeva u Ludvić. 

Obzirom na sastav kami jest okolica Samobora prilično 
prikladno tlo za stvaranje krša. Pogledamo li geološku kartu 
Gorj anovića vidimo jasno sastav i slijed slojeva i u našem 
terenu. Naime doline potoka Ludvića i Rudarske Gradne sijeku 
duboko u slojeve sve tamo do karbona, koji se sastoji u glavnome 
I. od kvarcnoga konglomerata, 2. od kvarcnoga pješčenjaka, koji 
je mjestimice pun crvene željezovice i 3. od crnih škriljeva. 
Na karbonu počivaju naslage triasa. Taj se može u neku ruku 
isporediti s alpinskim triasom. Donji trias je zastupan vcrfen- 
skim škriljevima, nadalje gutensteinskim vapnencima, koji se 
vide na površini kraj sela Rešetari. Zatim slijede tamni (crni) 
dolomiti. U gornji trias uvršteni su svjetli dolomiti na desnoj 
obali Rudarske Gradne i u Selu Cerje, zatim dolomiti, koji se 
nalaze na I i SI od sela Vrhovčaka. Ovi dosižu do površine, 
gdje su prekriti izravno kvarternim naslagama ilovinc. Jura i 
dolnja Kreda nije u opće u Samoborskoj gori zastupana, a u 
našem terenu nema niti gornje krede. Najveći kompleks za- 
uzima jedna tercierna kam, a to je miocenski litotamnijski 
vapnenac, koji se je priklopio na trias. Imade ga u obim podru- 
čjima i to u jugoistočnome od Slave gore preko cijele šume 
Gaja, pak do sela Velika i Mala Rakovica. Potočić Lanišće teče 
nekako oko granice izmedju litavca i dolomita. Na desnu stranu 
Lanišća t. j. na istok prostire se litavac, a na lijevu t. j. na zapad 



25 

dolomiti. Od Male Rakovice proteže se na sjever preko vino- 
grada ,,Giznika" sve do župne crkve u Samoboru takodjer 
litavac, ali je tamo većim dijelom prekrit sarmatskim laporima. 
U sjevero- zapadnom području zaprema litavac gotovo cijelu 
površinu, koja se nalazi na zapadu od linije potegnute od J. 
kapele Sv. Vida na Vrhovčaku, prema S. Medju mediteranske 
naslage spada i neki svjetlo-žuti, pješčenjasti vapnenac. Imade 
ga uz litavac kraj sela Dubrava i Vrhovčak. 

Prema tome imademo na cijelome terenu krške kami (kako 
bi Nijemac rekao : , .karstfähige Gesteine") s izuzetkom od 
ono nekoliko lapora. 

Spomenute kami dosižu mjestimice već priličnu debljinu, 
kao što n.-pr. dolomiti u Cerju imadu preko 200 m. debljine, 
što se može s geologijske karte čitati. 

Uza sve to nije samoborski krš ,, dubok" u smislu razdiobe 
Katzerove, nego je ,, plitak" t. j.'inaslage probojnih i za 
tvorbu krša sposobnih kami su pretanke, pa su ih potoci pre- 
pilili i usjekli se u nepropusne slojeve, na kojima leže propusni. 
Tako su n. pr. Ludvić potok i Gradna zasjekli u verfenske škri- 
Ijeve i karbonske pješčenjake, na kojima leže propusni dolo- 
miti i vapnenci. 

Slijedimo li i dalje Katzerovu razdiobu, to ćemo naš 
krš uvrstiti u t. zv. ,, pokriti" i ujedno ,,ošumljeni". Pokrit je 
pak jednim dijelom eluvijem, a drugim dijelom opet nanesenim 
materijalom. Taj pokrov znade imati razne boje. Većinom je 
žut, imade i tamnijega, a mjestimice i crvenoga. Narod zove 
takovu crvenu zemljaču ,,črlenica", pa i odgovara ,,terri rossi". 

U ovakovoj se črlenici nalazi na više mjesta šljunka (n. pr. 
na Vrhovčaku i Cerju), kao što to spominje i Gorjanović, 
pa bi to išlo u prilog onoj teoriji, koja tvrdi, da ,, terra rossa" 
ne mora biti jedino eluvium, nego da dijelom potiče i od nane- 
senoga stranoga materijala. 

Po debljini se razlikuje onaj pokrov na dolomitima od 
onoga na litavcu. Pokrov na litavcu je nešto deblji, nego onaj 
na dolomitima. Tome bi mogla biti dva razloga : i. Da se litavac 
lakše rastvara, prema tom^e i brže, pa bi ostajalo kod naglije 
rastvorbe više eluvija. Dakako da moramo kod toga pretpo- 



26 

stavljati, da je zemljani pokrov o kome se ovdje radi uopće 
nastao rastvobrom autohtone kami i podloge. 2. Što dolomiti 
čine mnogo strmije obronke, pa mogu vode mnogo lakše dejior- 
tirati rastvoreni ralili i slobodni materijal. 

Ipak je zemljani pokrov svuda, a osobito na litavcu tako 
debeo, da samoborski krš ne izgleda onako pust i divlji, kakav 
je n. pr. onaj u južnoj Kranjskoj ili na Balkanskome Poluotoku. 
Ovdje tek tu i tamo proviruju ispod zemljače gole stijene, ali 
je inače sve obraslo bujnom šumom i vinogradima. 

(Ovaj izgled kraja zavarava mnogoga kome nije pozrata 
bitn' St krša, te se čudi, kako se može pitoma okolica Samobora 
uvrstiti medju okrašene krajeve.) 

Spomenuto je, da je sastav kami podesan za tvorbu krša. 
No to i u našem slučaju vrijedi više za litavac nego za dolomit, 
jer dolomiti pokazuju i unutar našega terena najčišće alpinske 
oblike izmjenice sa krškima. Prema tome može biti dolomit 
i podesan i nepodesan za krš. Bila bi zadaća petrografa, da 
istraže, nije li toj promjenljivosti kriv različit kvantitet ma- 
gnezija. Ona kam, koja sadržaje više magnezija u opće ne pc.- 
kazuje krških forma, kao kam s manje magnezija. Različno 
od dolomita je litavac svagdje podesan za tvorbu krša i stvara 
ga svagdje osim tamo, gdje je temeljna voda blizu površine. 
Slabije su izražene pojedine krške forme i tamo, gdje je litavac 
prekrit laporima. 

Možemo reći, da je K a t z e r o v a tvrdu ja-"- — e je dolomit 
propusna podloga za druge vapnence, — ipak samo relativno 
vrijedna, jer dolomit nije uvijek tako propuštan, što više prije 
obratno, kako svjedoče mnogi oblici normalnoga alpinskoga 
tipa. 

Pojedini oblici krša u okolici Samobora. 

1. Škrape. 

Premda je površina našega krškoga terena ponajviše 
kosa, katkada i dapače strma, a to kako je poznato, pogoduje 
razvoju škrapa, ipak ovih nema gotovo nikako. 



* Katzer : Karst und Karslhycirographic. Sarajevo 1910. 



2T 

Imade tek nekoliko udubina i brazda u dolomitu na Cerju 
i ispod ,,Puškenice" nad Samoborom, koje bi odgovarale u neku 
ruku škrapama. Te su brazde na manje više strmim, golim 
pećinama urezane, najviše 30 cm. duboke, a slijede smjer dijelom 
zemaljske teže, a dijelom pukotina u kami, te su stoga vijugaste. 
No ti su pojavi rijetki, pa se ne nalaze nikada niti dvije brazde 
tako blizu jedna drugoj, da bi stvorile one bridove i grbine, 
k)je dijele škrape u pravim škrapnim poljima. 

Razlog tome, da su u nas škrape tako rijetke, nalazim u 
kakvoći kami, u tome slučaju dolomita, koji izim litavca za- 
prema najveći dio kraške podloge. Na litavcu bi se valjda stvo- 
rile škrape, ali on je na svima pače i strmim mjestima pokrit 
zemljačom, a to je po stvaranje škrapa jedna od glavnih za- 
prijeka. Preostaje dolomit. On je mjestimice potpuno ogolio i 
či'ii strme obronke, ali tamo mjesto da se stvaraju škrape — 
kako bi se očekivalo — pojavljuju se manje više duboke jaruge. 
Stijene i dno tih jaruga nisu izlizane vodom ni izglačane kao 
u škrapa, već su rahle i kalaju se ; gurne li se štapom o njih^ 
to se odroni kalani pijesak i p r a h na njihovo dno. Prema 
tome će biti drobljivost i kalavost dolomita razlog zašto se ne 
stvaraju škrape, nego nastaju jaruge, koje su u prvome redn 
djelo vodene erosije. Na onim pak mjestima, gdje je dolomit 
jedri] i i manje kalav, ne može erosija tako naglo napredovati,, 
nego uz pripomoć kemičke djelatnosti stvara manje oblike 
(pliće) i više slične škrapama, a to su one spomenute brazde 
na Cerju i ispod ,,Puškenice". 

2. Ponikve. 

Manjak škrapa obilno nadomje štuju brojne ponikve. One 
su zastupane u svim mogućim oblicima, a nastupaju u raznim 
m^dju3obnim snošajima. Zajednička im je osobina, da nijesu 
vazme aa ravninu, te time podaju samoborskome kršu po- 
seb 10 obilježje. 

Kad Cvijić opisuje obćeniti karakter ponikava ističe 
naročito na više mjesta, da se one pojavljuju samo na ravni- 
nama, a na strminama rijetko ili nikada ^ 



} Cvijić: Das Karstphänomen. Str. 234.^ 261. i 262. 



■28 

Kod naših je ponikava u tome pogledu baš obratno. One 
se nalaze većinom na kosinama i strminama. Tako se n. pr. 
na „Slavi Gori" nalaze mnoge na tolikoj strmini, da se čovjek 
do njih jedva može popeti. 

Druga osobitost većine naših ponikava sastoji se u na- 
činu, kojim propuštaju sakupljenu vodu i kišnicu u podzemlje. 

C v i j i ć kaže^, da su tipične ponikve spojene s podzemnim 
špiljama tek putem uskih pukotinica. 

Samoborske ponikve naprotiv imadu ne samo veće pukotine, 
kojima voda otiče, nego su im obično na najdubljim mjestima 
dna vidljive škulje u kamenu. Ako se pak ove škulje u kamenu 
ne vide, to ih je moći naslućivati tamo, gdje je ponikva naj- 
dublja. Tamo je ujedno i najdeblji sloj zemljače, koji sakriva 
škulju u kamenu. Osim toga je takovo mjesto nešto vlažnije cd 
zemljanoga pokrova u cijeloj ponikvi i izgleda, kao manja po- 
nikva zdjelastoga oblika u dnu veće. To su zapravo aktivni 
ponori za vodu iz cijele velike ponikve. Kadkad se naglo otva- 
raju i ponesu sa sobom u dubinu i čitavo stablo, kako se je 
dogodilo pred nekoliko godina u selu Rešetari. 

Oiim aktivnih ponora nadje se u ponikvama i zapuštenih. 
Nalaze se redovito na višim mjestima ponikve, a ne na dnu. 
Nekada su bili oni aktivni i u njih se je slijevala voda iz po- 
nikve, pa su stoga bili sigurno i na najdubljem mjestu. No kako 
si je voda našla nove puteve i stvorila nove ponore, to se je 
promijenio i smjer subaerske erosije tako, da je mjesto novoga 
ponora postajalo sve dublje, dok je stari ostao na bočini po- 
nikve. 

Još imade jedno obilježje, kojim se odlikuju ponikve na- 
šega terena, a to je, da ih imade veoma mnogo, koje su linearno 
poredane, a to je po C v i j i ć u^ redje. 

Prema onome, što smo rekli, tri su osebine samoborskih 
ponikava, koje ih u neku ruku čine različnima od tipičnih po- 
nikava u ostalim krškim krajevima i to : 

I. da se nalaze na strmim obroncima gotovo u istoj mno- 
žini, kao i na slabo nagnutome terenu ; 



1 Loc. cit. Str. 260. 

2 Loc. cit. Str. 262. 



2^ 

2. da su s podzemnim špiljama spojene ne putem uskih 
pukotina nego posredstvom proširenih kanala, koji su katkada 
široki poput ponora ; i 

3. da ih imade veoma mnogo, koje su linearno poredane 
t. j. da su vezane na neki stanoviti smjer. 

Veličine ponikava su različite. Promjer im varira izmedju 
I m. do 200 m., imade ih dapače i mnogo većih, ali te se broje 
medju t. ZV. ,,svojnice" t. j. takove ponikve, koje su sastavljene 
iz dviju ili više ponikava zarubljenih zajedničkim rubom. 

Dubina iznosi od nekoliko cm. do 30 m. Obzirom na ocrt 
imade ponikava okruglih, eliptičnih, te sasvim nepravilnih. 
Najbrojnije su eliptične. Isto je tako različit kut naklona bo- 
čina, te imade ponikava s veoma strmim, što više okomitim 
stijenama, zatim srednjih strmina i napokon sasvim plitkih. 
Točne graiiice nije moguće opredijeliti, te se kod nas ne bi mogla 
primijeniti ona C v i j i ć e v a razdioba ponikava na bunarske, 
lijevkaste i zdjelaste. Imade pače i takovih, koje imadu samo 
s jedne strane strme bočine, dok se s druge strane jedva zapa- 
žaju. Takove su n. pr. u nizu ,,Anin-dor' iznad župnoga groblja 
u Samoboru. 

Pokrov na ponikvama sviju vrsta sastoji se od zemljače 
razne boje, žute, smedje ili crvenkaste. Debljina pokrova je 
čas veća, čas manja. Potpuno ogoljelih ponikava nema. Najviše 
zemljače imade na dnu, pa je tamo većinom moguće i orati ; 
tek na bočinama izbijaju mjestimice pećine. To je zato, što 
voda iz cijele ponikve snaša zemlju i rastrošine na dno. 

Kako su ponikve česte i kako padaju u oči opaža ih i narod, 
te ih smatra za neki posebni površinski oblik. Ponikve zovu 
još i ,,dolec", ,,sklopina", a zapuštene ponore ,,znetva", dok se 
aktivni ponori zovu ,, rutina". 

Samoborske bi se ponikve mogle podijeliti u dvije vrste 
i to u 

1. ponikve, koje se pojavljuju bez ikakvoga stalnoga reda, 

2. ponikve, koje se pojavljuju linearno poredane. 
Medju ove potonje ubrajam i takove, koje se nalaze na 

koncu kojega dola ; naime takav dol svršava ,, slijepo" s ta- 



so 

kovom ponikvom. Ubrajam ih pak u istu vrstu zato, što su 
istoga porijetla. (Vidi poglavlje o postanku ponikava.) 

Ima još jedna posebna vrst ponikava, koje se mogu naći 
medju ponikvama pod brojem i. i 2. To su t. zv. ,,aluvialne" 
ili kako ih K a t z e r zove ,,Bodensenkungsdolinen". Promjera 
su veoma malenoga, najviše 5 — 6 m. 

Rubovi im se oštro luče od ostale površine. Bočine su im 
zemljaste, te pokazuju svježe ili već starije porijetlo, što se 
razabire po tome, da li su travom obrasle ili ne. Takve ponikve 
nastaju naglo, i to propadanjem zemljače, valjda u kakav kanal 
u krškoj kami, koji se je slučajno otvorio, bilo naglim prodi- 
ranjem vode, bilo uslijed potresa. Za nekoje sam znadem, kad 
još nijesu opstojale, nego sam ih najedamput opazio, kako su 
nastale. To se često zbiva u šumi Gaj blizu sela Rakovice. 
Ove se male aluvialne ponikve obično nalaze na dnu većih po- 
nikava, baš iznad kanala, koji odvodi vodu. Ako dolazi dovoljno 
zemljanoga materijala iz cijele velike ponikve, to se ovaj kanal 
zabrtvi, a na površini se vidi tek vlažna zemljasta plitka po- 
nikva. Otvori li se kanal na naČin gore spomenuti, to se stvori 
ili otvoreni ponor ili ovakova aluvialna ponikva sa strmim 
zemljanim bočinama. Medjutim nije ta vrsta ponikava vezana 
samo na veće ponikve ; pojavljuje se i sasvim samostalno. Sva- 
kako će biti, da je vezana na odvodne kanale pod zemaljskom 
površinom. 

Predaleko bi me odvelo, da nabrajam i opisujem svaku 
pojedinu ponikvu našega krškoga kraja, ma da je omedjen tek 
uskim granicama. Označit ću samo u kratko nalazišta spome- 
nutih oblika, te im opisati glavne osebine. 

Ponajprije da se ogledamo za ponikvama, koje se javljaju 
bez ikakova stalnoga reda^. One su rasijane po cijelome terenu, 
ali se osobito ističu u šumi Gaju kraj sela Rakovice, na brdu 
Tepcu iznad ruševine staroga Samobora, te oko crkvice S\-. Križ 
blizu sela Dubrava. Kod ovih ponikava prevladava pravilni 
okrugli oblik. Bočine im nijesu niti strme niti plitke, nego srednje 
priklonjene ; kut njihova priklona prema horizontali iznosi 



^ Ovu vrstu ponikava nijcsam posebice u priloženoj karti unesao. 



31 

po prilici 300 — 400 m. Najveće i najdublje su one ponikve u šumi 
,,Gaj". Imade medju njima tolikih, da im promjer dosiže i preko 
1 00 m., a dubina 20 m. Mnogo su manje ponikve na Tepcu. 
Njihov promjer ne iznosi nigdje više od 15 m. Stvorile su se na 
dolomitu. Zemljani im je pokrov tanji nego kod ostalih, pa im 
se na dnu vidi rupa u koju voda ponire. 

One ponikve kod Sv. Križa i u šumi ,,Gaju" pokrite su 
debljim slojem zemlje, te sam tek kod nekolicine naišao na 
vidljivi odvodni kanal, dok im je dno obično zamuljcno. Kod 
nekojih se opet stvaraju aluvialne ponikve kao sekundarna tvo- 
revina. 

Više imade ponikava, koje su linearno poredane. Prije no 
što ću nabrojati glavne nizove, spomenuti ću nekoje njima svima 
zajedničke i karakteristične osebine. 

U prvom su redu veće od onih, koje se javljaju bez stalno; 
reda. Prosječna im veličina promjera nadmašuje 40 m. One ni- 
jesu tako pravilno okrugle kao one prije spomenute. Nijesu im 
niti bočine na sve strane jednako strme. 

Većina linearno poredanih ponikava imade eliptični oblik ; 
kod nekih pak ocrt naliči prorezu kruške. Kod njih je uži kraj 
uvijek okrenut prema strani od koje se spušta teren, dok se širi 
kraj nalazi na onoj strani kamo pada površina tla. Bočine su 
im, kako je rečeno različne veličine i strmine. Redovito su one 
dvije bočine, koje su paralelne s dužom osi takove eliptične 
ponikve, jednako visoke i jednako strme. Na dnu se nalazi 
odvodni kanal, koji je ili zamuljen ili otvoren te vidljiv. Kanal 
se nalazi obično na onoj strani ponikve, prema kojoj se spušta 
površina cijeloga terena; dakle kod ponikava, kojima ocrt na- 
liči prorezu kruške, nalazi se kanal na širem kraju. Razumije 
se, da se dno ponikve spušta smjerom prema aktivnome kanalu. 

Linearno poredane ponikve imadu i tu zajedničku osebinu, 
da se sve bez razlike spuštaju jedna za drugom postepeno s vi- 
sina prema ravnici. 

Važno je kod toga, da su te uzvisine, s kojih se spuštaju 
nizovi ponikava ujedno i razvodnice izmedju pojedinih potoka. 
Takova su ishodišta n. pr. hrbat brda ,, Slava Gora", inače 
razvodnica potoka Velike i Male Rakovice s jedne strane, a 



32 

potoka Konjščice s druge strane. Zatim hrbat brda Tepca na 
desnoj strani Rudarske Gradne od kipa sv. Florjana do sv. 
Juraja, inače razvodnica potoka Gradne i Lanišća. Zatim na 
sjevero-zapadu Samobora : crta povučena sa vidikovca na 
Stražniku uz lijevu stranu Gradnine doline preko Vrliovčaka> 
Sv. Križa do Rešetara. To je razvodnica izmedju Gradne i 
Ludvića s jedne, a Bistraca s druge strane. Još imade jedna 
važnija uzvisina, s koje se spuštaju nizovi ponikava, a to je 
hrbat brda na zapadu sela Otruševec i Rešetari, naime Vlahove 
Drage i Glavica. 

U najvišoj od ovako poredanih ponikava nalazi se obično 
izvor i to na gornjem dijelu ponikve. Iza poslednje ponikve 
u nizu javlja se često opet izvor s usječenim izvorištem. Ako 
nema iza poslednje ponikve izvora, to se gotovo redovito na- 
lazi normalni dol bez stalne tekučice, kao nastavak nizu. Ponikve 
su odijeljene jedna od druge višom ili nižom pregradom, koja 
može biti uska tek nekoliko metara ili je pak preko loo m. 
duga. Ako iza niza ponikava ne slijedi dol, to je taj sigurno 
pred nizom, dakako sada kao slijepi dol. U tome je slučaju niz 
ponikava nastavak slijepome dolu. Na jednome se mjestu na- 
lazi niz ponikava (Duga Njiva), dapače u sredini izmedju slijepe 
doline kao početka i jedne ,, doline s usječenim izvorištem" 
(,,Sacktal) kao nastavkom. Amo ubrajam, kako sam već spo- 
menuo i pojedine ponikve, koje se doduše ne nižu jedna iza 
druge, ali čine svršetak kojemu dolu. Iza ovakih ponikava 
slijede redovito kao nastavak otvoreni dolovi. 

Linearno poredane ponikve u jugo-istočnom području. 

Na skrajnjem istoku brda Slava Gora stere se najistočnije 
položeni niz, nazvan ,, Gospodska Draga". Počinje sa loo m- 
dugom 60 m. širokom i 30 m. dubokom kotlinom ,,Dubićev 
dolec". Na višoj, jugozapadnoj strani te kotline izvire voda, 
koja odmah na nižoj protivnoj strani ponire u ponor, koga su 
seljaci kamenjem zatrpali. Iza toga redaju se četiri nešto manje 
ponikve pravcem prema sjevero zapadu. U jednoj od njih imade 
poveća ,, rutina" t. j. zamuljeni ponor za vodu, koja se slijeva 
sa pristranaka. Kod četvrte ponikve sastaje se ovaj niz s drugim 



33 

jednim, koji je položen pravcem od jugo-zapada prema sjevero- 
istoku, a počinje takodjer na hrptu Slavegore. U potonjemu 
nizu su ponikve nešto manje, a promjer im iznosi poprečno 
50 m. Pristranci su šumom obrasli, te su sa svih strana prilično 
jednako visoki. Objam im naliči slabo ekscentričnim elipsama. 
Za sve se može konstatirati mjesto, kamo odilazi vodaizpristra- 
naka. Ta su mjesta uvijek po malo vlažna i zamuljena. Iza 
sastanka obiju nizova, reda se nadalje pravcem prema sjevero- 
istoku samo jedan niz mnogo većih ponikava, dugih preko 
200 m. 

Te su ponikve pogotovo eliptične, što više izgledaju kao 
udubljena korita u normalnoj dolini, jedno od drugoga odije- 
ljeno manje ili više strmom ogradom. Pristranci, koji su uz- 
dužnoj osi paralelni, jednake su strmine i visine, dok su oni, 
koji su paralelni širinskoj osi, medjusobno nejednaki. Dno im 
se ne spušta jednolično, jer ima više ponora, koji čine, da se 
dno na više strana spušta. Na kraju jednoga takovoga korita 
nalazi se ,, Veliko znetvo", ponor, koji je aktivan, ali ujedno 
i zamuljen. Kod njega se zbiva neko urušenje, jer se naglo 
svake godine povećava. No ponor ostaje ipak zatrpan, jer kiš- 
nica snaša uvijek silesiju mulja u rupu. 

Iza poslednje ponikve, dakle na SI kraju niza, izbija iza 
strme stijene ,,Vrtišće" jedan od izvora potoka ,, Velike Rako- 
vice" u obliku t. ZV. ,,Sacktala". Nu potok Velika Rakovica 
prima vodu, osim iz Vrtišća, još iz druga dva izvora : ,,Miga- 
lića" i ,, Pećino voga vrela". 

Kod ,,Migalića" se svršava drugi niz ponikava, koji počinje 
na razvodnici izmedju Velike Rakovice i Lanišća. Spušta se od 
Z. prema I. 

Sa Slave Gore spušta se još nekoliko kraćih nizova manjih 
ponikava pravcem prema ,,Vrtišću" i ,,Migaliću". Zatim se 
nižu takove male ponikve u šumi Gaju na desnom pristranku 
doline Lanišća. 

Kod mnogih sam ponikava opazio, da su to manje, što je 
strmije tlo na kojem se nalaze, dok su ponikve na manje nagnu- 
tome tlu veće (Vidi sliku i.). Čini se, da bi se mogao postaviti 
^akon : Što je strmiji slaz, to su ponikve manje (relativno). 

3 



34 

Sa razvodnice Sv. Florijan-Sv. Jura] (selo Cerje) spušta 
se više nizova. Najdulji je onaj, kojim protiče voda Draga. 
Ove bi se ponikve mogle s hidrografskoga gledišta nazvati i 
nizom slijepih dolina. U najgornjoj, jugo-zapadnoj tik pred 
kipom sv. Florijana izvire voda „Draga", te tvori sasma nor- 
malni početak dola, ali iza kojih 50 m. toka (pravac : od JZ 
prema SI) ponire ; ovdje se neprimjetno diže tlo doline i ozna- 
čuje ujedno konac prve ponikve. ,, Draga" teče zatim kojih 
100 m. podzemno, a kad se opet pojavi teče površinom tek 
120 m. pa opet ponire. Ovaj drugi nadzemni tijek označuje 
ujedno i dno druge (po redu) ponikve. Iza drugoga se ponora 
tlo opet diže, ali polagano i neprimjetno, te voda ovu zapreku 
za vrijeme otapanja snijega ili dnljih kiša lako prekoračuje. 







ISlika 1. Ovako se po prilici običavaju nizati ponikve i to tako, da je svaka 

niža nešto veća od više ležeće ; osobito, ako je slaz tla manje strm i okomit. 

T. j. što je veća strmina, to su ponikve u nizu manje. 



t. j. ono vode, što ponor ne može progutati, teče dalje nadzemno 
kojih 150 m., gdje propada tik pred trećom uzvisinom tla, u 
lijevkasti kotao, dubok 3 — 4 m., a 6 m. širok. Izmedju druge i 
treće uzvisine dolinskoga dna nalazi se ujedno i treća ponikva. 
Nekoliko desetaka koračaja na SI, strmo se ruše stijene ,,kano 
usječenoga izvorišta", iste vode Drage, koja od sada teče već 
četvrtom ponikvom, dugom do 300 m., a na donjem, sjevero- 
istočnom kraju, širokom preko 100 m. Ocrt joj naliči ocrtu 
polukruške, a zove se ,,Dolec". Na SI kraju te dugoljaste po- 
nikve ponire voda polagano, a da se i ne vidi kamo. Podjemo 
i^^istim pravcem, koji leži u uzdužnoj osi]^Dolca, to ćemo naići 
odmah iza strme donje strane na drugo ,,kano usječeno izvo- 



35 

rište", puno grohoti i skrhanih pećina, ispod kojih izvire po 
treći put ,, Draga", ah sada pod imenom ,,Lanišće". Kratko 
iza toga probija se „Lanišće" uskim klancem ,,Peršinka" u rav- 
nicu, gdje nosi ime ,,Mala Rakovica". Da je Lanišće i na tome 
putu nekoć poniralo, svjedoče vehke polušpilje na pristrancima 
dola, te djelomično podzemni tijek vode i silne nagomilane 
gromade kamenja, što se tamo nalaze. Niz ponikava, kojima 
protiče voda ,,Draga-Lanišće" ne može se uzeti s morfološkoga 
gledišta za niz slijepih dolova, jer su i odviše kratke prema 
širini i dubini, te su zaista prije slične ponikvama. S hidrografič- 
koga te genetičkoga stanovišta su svakako pravi krški dolovi, 
a to većma zanimivi, što ih protiče jedna te ista tekućica. To su 
dokazali pokusi sa fuksinom i hipermanganom. 

U prvoj ponikvi (j. -zapadna strana niza) urušio se je ne- 
davno svod nad podzemnom tokom ,, Drage". Time je nastao 
ponor, kroz koji se može vidjeti samu ponornicu. U ovaj sam 
ponor bacio stanovitu količinu fuksina i hipermangana. Tom 
sam se prilikom mogao uvjeriti o ispravnosti tvrdnje K n e b e- 
love i Katzerove, da špiljske vode veoma polagano 
teku. Ponovni izvor ponornice nalazi se samo stotinu koračaj a 
udaljen od ponora u koji sam bacio boje, a voda je ipak trebala 
potpuna ^U sata, da prodje taj kratki podzemni put. 

Prema dolini Lanišća, te nizu ponikava, kojima protiče 
,, Draga" spušta se s razvodnice Sv. Florijan-Sv. Juraj, mnogo 
dolina (bez tekućica) od kojih neke dopiru normalno do Lanišća 
ili Drage, dok neke opet ostaju odijeljene od njih sličnim za- 
gradama, kao što su i ponikve u nizu medjusobno pregradjene. 

Pa i ove su doline zapravo niz manjih eliptičkih ponikava, 
ali se odmah proširuje, a kad je najšira, dijeli je niska ograda 
od slijedeće ponikve u nizu ; tako se postepeno nižu, dok ne 
dodju do poslednje, koja je isprekidanoj dolini Drage-Lanišća 
najbliža. I ove se ponikve-dolovi ističu' odvodnim kanalima, 
na najnižemu mjestu, koje je vlažno i zamuljeno. 

Na desnoj obali Gradne ima još jedan niz ponikava poznat 
pod imenom Anindol. Njegove se ponikve nižu od JJZ prema 
SSL Najsjevernija (ujedno najdonja) može biti duga 70 m. 
U cijelome nizu je uredjen trgovi šni perivoj. Anindol jest je- 
dini niz u kojemu se ne zapažaju nepokriveni aktivni ponori, 



36 

ali imade zato jedan zapušteni ponor, na rubu driige ponikve 
(odozgo) blizu plesališta. Taj je i m. širok, pada vertikalno 
kojih 20 m., a onda se koso nastavlja prema Sjeveru. Sada su 
ovaj ponor reditelji perivoja praktički vipotrijebili za odvodni 
kanal u vrijeme bujica i poplava, pak se je stoga potpuno zatrpao 
pijeskom i smećem. 

U ,,Giznikima" su ponikve ili nikako ili veoma neizrazito 
razvite, tek da se opažaju plitke zdjeličaste udubine. No i te su 
mjestimice linearno poredane. Tamo se i ne može ništa potpu- 
nijega razviti, jer je litavac pokrit laporima, što smeta razvoju 
krša. 

Linearno poredane ponikve u sjevero-zapadnome području. 

Ovo je područje nešto obilnije s ponikvama. Linearno 
poredane se osobito ističu. Kako sam već spomenuo, ubrajam 
medju takove i one, koje doduše stoje same za sebe, ali su na- 
stale na kraju kojega dola. 

S poznate nam već razvodnice Stražnik-Rešetari spuštaju 
se dolovi prema sjevero-istoku u savsku ravnicu. Od tih su 
dolova nekoji slijepi, a svršavaju sa ponikvama, koje sam u 
karti označio sa rimskim brojevima L, II., III., a nalaze se 
na brdu Stražniku. .-»^ 

U ponikvi broj I. nalazi se ,, škola" za šumsko drveće 
Od svih triju je ponikva I. najmanja (uzdužna os iznosi do 30 m. 
i najmanje duboka. Ponikva broj III. je najveća (do 200 m) 
duga, 50 m. široka, a 20 m. duboka). Dno joj se sputša od JZ. 
prema SI., dakle na onu stranu na koju se spušta i dno dola, 
u kojemu se nalazi. Na SI. su pristranci strmi i kameniti, a 
ispred njih (još u ponikvi) nalazi se otvoreni ponor (umjetno 
kamenjem ogradjen), u koji se slijeva u jeseni i u proljeće na- 
bujala voda. Ako se ponor zamulji, ostaje za neko vrijeme 
cijela ponikva pod vodom. Iza ovih triju ponikva (I. II. III.) 
t. j. svakoj pojedinoj na SI slijedi kao nastavak strma dolinica, 
koja se spušta u savsku ravnicu. 

Ovim spomenutim slijepim dolovima i ponikvama, pa^ nji- 
hovim ,, nastavcima" na SZ, a donekle paralelno, i to sa iste 
razvodnice Stražnik-Rešetari, spušta se jedna otvorena dolina 



37 

(u karti označena sa slovom R). Ona čini nastavak od dvije 
linearno poredane ponikve. Te su ponikve eliptične i zdjelaste ; 
odvodni kanali im se često zatvaraju, radi toga su često pune 
vode. Veličine su srednje (uzdužna os iznaša do 40 m.). 

Dolazimo do najbogatijega kraja s ponikvama, do kraja 
izmedju Vrhovčaka, Rešetara i potoka Jazbine. 

Na Vrhovčaku, upravo uz medju litavca i dolomita, ima- 
demo na svakoj kami zasebice, po jedan niz ponikava. Oba 
niza teku od J. prema S., te su paralelni i jedan od drugoga 
veoma malo udaljeni. Niz ponikava na litavcu stoji onome na 
dolomitu zapadno. U dolomitu su ponikve nešto nepravilnije, 
bočine su im strmije i ogoljele ; veličine su različne. Uzdužna 
os prekoračuje u nekih i loo m., dok su neke samo 30 m. duge. 
Najvećoj iznosi dubljina preko 20 m., dok su ostale preko 5, 
a manje od 15 m. duboke. 

U nekim od tih ponikava izbijaju iz pristranaka izvori, 
no voda im odmah i ponire. Zanimiva je ponikva u kojoj ponire 
(i izvire) voda ,,Jaderka". Ta je ponikva duga oko 200 m., 
široka kojih 40 m. (označena je u karti sa slovom ,,J"). Stijene 
su joj okomite, gole, te sasvim izbušene, ü tim se stijenama 
nalazi polušpilja, koja je na ulazu visoka 2 m., a prema unutra 
se suzuje i snizuje. Duboka je do 5 m. Svod je urešen sigom 
(stalaktitima). Dno je zatrpano špiljskom ilo vinom. 

Ponikve onoga niza u litavcu su nešto blažih oblika, dok 
im je veličina približno jednaka, kao i onim susjednim poni- 
kvama na dolomitu. Oba se niza protežu od lijeve obale potoka 
Gradne sve do blizu vrela ,,Bistraca". Teren na kojem se nalaze 
zove se ,,Vrhovačko polje". (Vidi prilog br. I.) 

Na zapadu vrhovačkoga polja teče s iste još razvodnice 
dalji niz ponikava istih dimenzija i sličnih oblika. Taj se niz 
zove ,,Prilogi", a smjer mu je IIZ — SSJ. U ponikvama toga 
niza, u šumi ,,Pirišće" nalaze se dva čovjeku pristupačna, za- 
puštena ponora. 

Prilozima na SZ, a na desnoj obali potoka Jazbine stere 
se niz ,,Janžićko polje". Ponikve se toga niza redaju najprije 
prema sjeveru, onda zakreću na zapad, dok se konačno opet 
ne okrenu prema sjeveru. U prvoj ponikvi se nalazi izvor, nu 



38 

voda odmah i ponire. Na koncu Janžićkoga polja izvire voda 
Bistrac. Izvor Bistraca ima neobični oblik. ^To je jedna zdenčasta 
6 m. duboka, a 5 — 6 m. široka ponikva puna vode, koja otiče 
kao potočić Bistrac. (Vidi sliku 2.) Odgovara ,,izvorskome 
loncu'', dok mu smještaj odgovara potpuno smještaju izvorišta 
,,Vrtišća" i Lanišća, t. j. izvorište Bistraca je usječeno poput 
izvorišta ])ravoga ,,sacktala" i ujedno označuje svršetak niza 
ponikava, u tome slučaju Janžićkoga polja. 











^^T^m>i%^42^ 



Slika 2. Izvor Bistraca. 



Na južnu i jugozapadnu stranu razvodnice Stražnik-Reše- 
tari padaju prema potoku Gradni izuzam neke normalne doli- 
nice, i dva niza eliptičnih, stepenasto poredanih ponikava : 
,,Krč" i ,,Babjak". 

Ograde, koje dijele ponikve u nizu tako su malo strme, 
da izgleda na prvi pogled, kao da je ,,Babjak" (koji leži ,,Krču" 
na Z) sastavljen samo iz dvije ogromne ponikve, a Krč iz tri. 
U istinu se pak sastoje i Krč i Babjak iz mnogo više eliptičnih 



39 

ponikava. Kao u svim nizovima, tako ima i u ovima i zapu- 
štenih i aktivnih ponora. 

Sa ,, Glavice", „Kahje" i ,,Vlakovih Draga" (to su brda 
zapadno sela Rešetari i Otruševec) spušta se^prema I. nekoliko 
nizova ponikava i dvije slijepe doline. Najjužnije je položen 
niz „Duga njiva", koji slijedi kao nastavak slijepe doline ,,Kač- 
nak". Dolina „Kačnak" spušta se naime sa brda ,, Kalije" na I, 
a iza ponora slijede ponikve niza ,,Duge njive" u istome smjeru. 
Poslednjoj ponikvi na istočnu stranu, strmo se ruši izvorište 
špiljskoga potočića ,,Podzvira", čija dolina takodjer pruža 
primjer t. zv. ,,sacktala". 

,, Dugoj njivi" na S imademo tri niza. Ondje su sve ponikve 
šumom zarasle, a po obliku su identične ponikvama u cije- 
lome kraju, jer i u njih preteže eliptična forma ocrta. Izmedju 
■ostalih ističe se ponikva ,,Krajnči dol" (u karti označen sa : 
,,K. d.") svojom veličinom. Taj silni kotao imade na dnu mjesta 
za šumu, oranicu i livadu. Dno je puno aktivnih, nu zamu- 
Ijenih ponora, kamo se gube u proljeću i jeseni vode iz cijele 
kotline. Dubina trostruko nadmašuje drveće na dnu. 

Ovime bi bili nabrojeni glavni nizovi ponikava. 

Da upotpunim broj oblika, koji odgovaraju ponikvama i 
njima sličnim tvorevinama, spominjem još jedan pojav, koji 
sam zamjetio dosta često u dolomitu, ali u vapnencima nikada. 
Na mjestima, gdje se uz pukotinu, a odmah sa površine kam 
rastvara, nastaju udubine u kojima se sakuplja ilovača. 

Ove nakupine, dotično šupljine nemaju stalnoga oblika. 
Većinom su odozgor šire, pa se prema dolje suzuju, ali ima i 
takovih, koje su prema dolje šire. Ako je kam uslojena, to zem- 
Ijasta rastrošina često napunjuje i prostor medju slojevima, 
tako kao da taj eluvij pušta nastavke na razne strane. Ti zem- 
ljani džepovi su razne veličine ; ima ih od i — 6 m. dugih i najviše 
2. m. širokih. Po obliku i po genezi su jednaki geološkim' orgu- 
ljama, koje su ispunjene s autohtonim rastro šinama. (Cvijić : 
Das Karstphaenomen. Str. 263 — 7.) Te udubine dolaze na vi- 
djelo kod gradnje putova, kad se pećine sijeku n. pr. putem 
iz Samobora na Vrhovčak, Dubravu, Rude, Cerje i t. d. 
(Svršit će se u slijedećem svesku). 



Spuzivanje brijega izmedju Poljanice i 
Popov dola u samoborskoj gori. 

Geomorfoloski prikaz. Priopćio Josip Poljak. 

Gora Samoborska bogatija je od nekog vremena za jedan 
vrlo interesantan primjer iz dinamske geologije. Što se inače 
često dogadja u visokom gorju, dogodilo se je ovoga proljeća 
u znatnoj mjeri u Samoborskoj gori. 

Na J.-I. obronku Samoborske gore tik ispod ruba Plješivice, 
a uporedo sa bilom Duge peći, izmedju sela Poljanice i 
P o p o V - d o 1 a, počeo se najednom cijeli kompleks raspucavati 
i po svojoj podlozi spuzivati se prema jugu t. j. prema Popov- 
dolu. Pojava ova vrlo je interesantna u opće u geološkoj litera- 
turi, a napose u ovom slučaju, kako ćemo to razabrati iz da- 
ljega razmatranja. Nu koliko je god taj slučaj zanimiv za zna- 
nost, toliko je opet strašan za kraj u kojem se dogadja. Prije 
no što prijedjemo na sam proces spuzivanja i njegove poslje- 
dice, valja da najprije razmotrimo tektonske i stratigrafijske 
prilike onoga kraja. Tektonika i stratigrafija ovog kraja pripada 
gotovo medju naj zamršenije, ali tim interesatnije pojave cijelog 
ovog gorskog niza, pošto su ovdje paleozoičke i mezozoičke 
tvorevine zbijene na vrlo malenom arealu. 

Karbon kao najstariji član zastupan je brusilovcima, crnim 
karbonskim škriljevima, kremenim brečama, te krpama sivo 
zelenog pješčenjaka i karbonskih vapnenaca, dok se trias sastoji 
od dolomita i vapnenaca. Svi ovi elementi isprekrižani su mje- 
stimice krpama eruptivnog kamenja (diabaza), koje je takodjer 
vrlo istrošeno, a koje je razlogom, da su neke kami promijenile 
svoje prvobitno lice. Svi prije spomenuti stratigrafijski članovi 
tako su ovdje ispremiješani, radi već pomenutih razloga, da je 
u opće teško odrediti njihov medjusobni snošaj, a braždjenje i 



4t 

padanje slojeva moguće je odrediti tek približno prema susjednim 
obroncima. Prof. Gorj anović kaže za braždjenje ovih slo- 
jeva imenice karbonskih škriljeva ovo : ,,U zoni karbonskoj 
smotrimo još i zelenu eruptivnu kam, koja u obliku žica prekida 
te naslage. Tik pred selom Poljanicom vidimo opet triadički 
dolomit i uzanu crvenu prugu, potječući očito od verfenskog 
škrilja. (Ovdje mi je pripomenuti, da ta crvena boja potječe 
od crvenih karbonskih konglomerata i pješčenjaka, koji u rastro- 
šenom stanju postaju crvene boje.) Iznad ove neznatne tria- 
dičke partije nastupaju i opet karbonski pješčenjaci, a čini se 
da brazde od I. na Z. i da padaju na S. Gori povrh Poljanice 
nastupa dolomit". (Dr. Gorj anović ; Geologija gore Samoborske- 
i Žumberačke pag. 19. Rad CXX.) 

Kako se vidi nepravilnost položaja kami i upravo velika 
razbacanost pojedinih stratigraf ij skih elemenata, zatim zbijenost 
rečenih formacija na mali areal, sile nas, da moramo ovdje ra- 
čunati i sa tektonskim momentima, koji su gotovo jedini uzroč- 
nici ovakovom stratigraf skom odnosu. Spomenuo sam, da se 
je u tom kraju t. j. na S. I. rubu ovog gorskog niza razvio naj- 
stariji sistem naime paleozoički, koji čini kako kaže prof. G o r- 
j a n o V i ć ,, Jednu veliku antiklinalnu boru smjerom SSZ — JJI. 
počamši od sela Grdan j ci, Breganskog sela pak preko Vlahove 
drage, Gradišća, Vehkog Crnca, Ruda do Okića, a na njenim 
obim krilima dolaze naslage donjeg triasa, dok sama porubna 
zona t. j. dolomiti padaju od savske nizine, pak nam je tu na- 
slućivati paraklazu smjerom SZ — JI". Gorj anović kaže 
dalje : ,,Nu karakteristično je tu još i to, što redovito na JZ. 
krilu te bore ne vidimo verfenskih škriljeva, a ni onih tamnih 
vapnenaca kao na njenoj SI strani. Produljimo li ove dvije 
pomenute — kao vjerojatno postojeće — paralelne pukotine 
prema Sv. Nedelji-Janskoj, to na križanju tih paraklaza naila- 
zimo na produkte nekadanjih razno starih erupcija, na koje 
ćemo se još napose obazreti". (Dr. Gorjanović : ,, Geologija 
gore Samoborske i Žumberačke, pag. 59. Rad CXX). 

Kako vidimo iz ovoga, naš se teren nalazi na križanju dviju 
pukotina različnih smjerova, pak se onda ne smijemo čuditi 
onoj nepravilnosti u slijedu slojeva i njihovoj zbijenosti na 
onaj mali okoHš. Kratki ovaj geotektonski pregled bio je nuždan 



42 

jer je kod našeg procesa spuzivanja i on veoma znatan, kako 
ćemo to u daljem razmatranju vidjeti. 

Sivo-zeleni karbonski pješčenjaci kao i konglomerati, koji 
su podvrženi u tijeku geoloških perioda kemijskom i mehaničkom 
djelovanju voda, posve su se rastrošili i razrahlili, tako da ih 
je na površini vrlo teško naći u čvrstoj kami. Karbonski pak 
škriJjavci odnosno brusilovci izgledaju kao neki ruševinski 
materijal, koji je pogotovo sposoban za spuzivanje. Rastrošeni 
ovaj materijal počiva na karbonskim škriljevima, koji opet 
podaju vrlo podesnu plohu za gibanje odnosno spuzivanje. 
Sve pak vode ovoga gorskog dijela skupljaju se baš na ovom 
komadiću terena, te uz pripomoć atmosferskih voda razrahlišc 
s vremenom cijelu masu sve do podloge, t. j. do karbonskih 
škriljavaca odnosno brusilovaca. 

Karbonski pak škriljavci po svom mmeralogenom sastavu 
obiluju tako glinom, da vode, koje su dospjele do njih, nisu mogle 
dalje otjecati nego ih istrošiše, a istrošena ova masa imbibirala 
je toliko od pritječu ćih voda, da je od svega toga nastala pla- 
stična glina sivo-modre boje, koja kao nepropusni faktor za- 
ustavljala je sve dospjele vode, koje su uslijed sve većeg na- 
kupljivanja dobile i jaču erodirajuću snagu, a uz pripomoć 
tektonskih odnosa, stvoriše upravo karakterističan teren za spu- 
zivanje. 

Pošto je taj proces tijekom stoljeća i stoljeća lagano do- 
zrijevao, a kako je prošla godina obilovala jakim oborinama, 
uz to je ovoga proljeća pala velika količina snijega, to je ota- 
pljanjem ovoga producirano toliko vode, da je radi njenog 
djelovanja popustila i posljednja veza izmedju čvrste podloge 
i gornjih nadležećih rastrošenih partija. Uzmemo li k tome u 
obzir upravo ogromnu naklon tla (od kojih 56° prema JI. t. j. 
prema Popov-dolskoj dolini), ter težinu rastrošenih gornjih 
masa, jasno je, da je cijela ta ploha morala popucati i da je 
morala s vremenom napredovati odavle prema području sela 
Gonjeva. Cijeli teren, koji bijaše prije manje više ravan i uduben, 
sada je rastrgan i valovit, isprekrižan ogromnim brazdama i 
pukotinama, drveće je izvaljano, a kuće su na putu da se uruše. 
Voda se skuplja na uleknulim mjestima, te je isprekrižala cijelu 
površinu, budući da na svim stranama susrećemo vrela, koja 



43 



žubore preko onih rastrganih partija. Sve je to posljedica tek 
neznatnog pomaka, koji se je zbio u travnju ove godine. Nu 
proces spuzivanja nije ostao nakon toga pomaka u istoj fazi. 
U lipnju ove godine je uslijed silnih kiša napredovao ovaj proces 
toliko, da se je kraj ispod kuća Popov-dola, koji je do tada' bio 
netaknut, takodjer sav raspucao i na mjestima uzdigao, stvo- 
rivši tako brazde, kojima je smjer dolina Popov-dolskog poto- 
čića. Dolina ta nalazi se neposredno ispod kritičnog terena, 
tako, da gibajuća masa u opće nema čvrstoga uporišta, nego se 




Slika 1. 



cijelo gibanje mase upravilo prema rečenoj dolmi, koja će kod 
daljnje faze procesa biti donekle ispunjena ruševinskim mate- 
rijalom mase, koja se nalazi sada u stadiju spuzivanja. 

Samo pak spuzivanje počelo je od sedla Poljaničkog, gdje 
trias i karbon leže u diskordanciji, te se pruža pravcem JI. 
prema Popov-dolu, a odavle dolinom potoka Popov-dol. 

Prema razdijeljenju prof. Heima o spuzivanju brije- 
gova bilo bi u našem slučaju izraženo prvo područje t. j. k r a j 
o t k i d a n j a, jer se jasno vidi, što će se s vremenom odro- 



44 

niti ; kao drugo područje označuje Heim ono preko kojega 
masa putuje t. j. kraj p u t o v a n j a, a to bi bila ovdje 
dolina, što teče smjerom JI. od Popov-dola prema selu Gonjeva, 
dok treće područje : taloženja r u š e v i n s k o g ma- 
terijala bilo bi u produženju sela Gonjeva prema Purgari- 
jama, dakle po terenu, koji je obradjcn i posut kulturama vino- 
grada, što će kod daljnjeg ra/Aoja procesa pretrpjeti goleme 
štete. 




Slika -2. 



Pita se, da li će do tog procesa u opće doći.^ Na to pitanje 
odgovaraju nam najbolje prilike onoga kraja. 

Radi dosta čestih i vrlo obilnih ovogodišnjih oborina cijeli 
je teren postao pravom vodenom mrežom, a voda je ispunila 
manje više sve pukotine, koje su nastale kod prvog pomaka, a 
to je uzrok, da je cijeli teren pretvoren u neku kašastu tvore- 
vinu. Daljim utjecajem vode raskvasit će se još i poslednje 
potpore i veze onoga kraja, a cijela će se masa od nekoliko hi- 
ljada kubičnih metara staviti u gibanje (poput kakova glečera), 



45 

turajući pred sobom sve, što joj dodje na put, a time konačno 
privesti cijeli proces kraju. Uslijed toga će biti oba po H e i m u 
opredijeljena kraja jasno izražena, a koja se već i sada prilično 
jasno razabiru i to kao kraj otkinuća mase izmedju 
Polja ničkog sedla te gornjeg ruba Popov- 
dolske doline; zatim kraj putovanja mase 
bit će dolina potoka Popov- dol, i napokon kao 
kraj zasipanja fungirat će produženje rečene doline 
prema kraju Gonjeva odnosno Purgarija. Svršetkom ove zadnje 
faze bit će dovršen cijeli taj proces, koji je po znanost vrlo za- 
nimiv, dok će katastrofa istoga biti od kobnih posljedica po 
selo Popov-dol-Gonjevu, jer će onima prvima odnijeti kuće i 
kućišta, a ovim potonjima prouzrokovati goleme štete po vino- 
gradima i oranicama. Cijeli areal pomicanja proteže se u dužinu 
od jednog kilometra, a širina varira od Poljaničkog sedla do 
Popov-dola izmedju 30 — 150 m. Sada je nemoguće poduzeti 
kakove sigurnosne mjere, da se spriječi katastrofa, pošto je 
proces već pri koncu, a i teren je takaA', da je nemoguće uopće 
što uraditi u korist onih bijednika. 



Prilozi fauni i flori Kalničke gore. 

1 Napisao: Dragutin Hire. 

Mjesto županijskoga fizika ii Križevcima bilo je ispražnjeno 
upravo onda, kada je dr. Šloser htio ostaviti Varaždinske 
toplice u kojima bijaše kupališnim liječnikom od g. 1838. 

Veliki župan krize vački barun Ljudevit Bedeković Ko- 
morski razabrao je iz molbenice i izvrsnih preporuka, da imade 
pred sobom muža, kojemu može mirne duše podijeliti to časno 
mjesto i dr. S 1 o s e r preseli se mjeseca svibnja g. 1844. u Kri- 
ževce, gdje bijaše za kratko vrijeme najpopularnijim mužem. 
Godine 1848. bio je dr. Šloser pukovnijskim liječnikom kod 
husarske banderijalne čete kakovim ga je imenovao ban Jelačić- 
Kada bude g. 1861. kraljevini Hrvatskoj povraćen ustav i staro, 
davna županija krize vačka opet uspostavljena, postao je velikim 
županom Ljudevit pl. V u k o t i n o v i ć, koji je dra. Š 1 o s e r a 
odmah pozvao u Križevce, a upoznao se s njime g. 1839. ^ spo- 
menutim toplicama. Tu se V u k o t i n o v i ć s njime sprijateljio 
i postao njegovim učenikom botanike. 

,.0d ono doba poče savez prijateljsku rad zajednički medju 
učiteljem i učenikom, koji iskren i nepomućen potraj a do groba" \ 

U Križevcima boravio je dr. Šloser do g. 1864., kada 
bude imenovan namjesničkim savjetnikom i pralječnikom u 
Zagrebu. 

Cijelo vrijeme dok je boravio u Križevcima posvetio je sa 
Vukotinovićem svu svoju pozornost Kalničkoj gori, njezinoj 
flori i fauni. Tu je pribrao toliko gradje, da je g. 1870. štampao 
zamašnu raspravu ,,Kalnička gora sä svoje prirodopisne zname- 



^ L. V u k o t i n o V i ć : Životopis dra. Josipa Cal. Schlossera 
viteza Klekovskoga. ,,Rad" Jusjosl. Akad. knj. 65. Zagreb 1883. 



4:7 

nitosti", koja u posebnom otisku zaprema 84 stranice, štam- 
pana u XI. knjizi ,,Rada" Jugoslavenske akademije ^ 

U odsjeku IX. : Životinjstvo u Kalničkoj gori (p. 57. — 84.) 
govori o sisavcima, pticama, gmizavcima ili dvoživcima (am- 
phibia), o ribama, zareznicima (tvrdokrilcima, Ijuskokrilcima 
ililepirima, kožnokrilcima, dvokrilcima, mrežokrilcima, pravo- 
krilcima i polukrilcima). 

Od životinja zanimale su me navlastito reptilije, amfibije 
i ribe. 

Od , .guštera" bilježi odlični starina sivu guštericu {Lacerta 
agilis), zelenu guštericu {L. viridis), hrežnu guštericu {Podarcis 
muralis, Bergeidechse), koja je često u koturinama Velikoga i 
Maloga Kalnika, dok Hemidactylus triedrus {Scheibeneidechse) 
po još stojećim zidinama ovih razvalina trči, sunčajući se i 
vrebajući na hranu. 

Brežnu guštericu zove Š 1 o s e r ,,Bergeidechse", no ovu 
njemačko ime ,,ne zapada" vrstu , .Podarcis muralis", već vrstu 
Lacerta vivipara Jacq., za koju nam D ü r i g e n^ bilježi još 
ova njemačka imena : Wald-, Wiesen-safranbauchige, gelbe, 
lebendig-gebärende Eidechse. Ova gušterica nastava : . . . ,.nur 
feuchte Strecken der Waldungen und Wiesenthäler, Moore und 
nasse Torfwiesen, die Ränder von Sumpf und Bruch, die Dämme 
von Abzugsgräben u. dergl."^ pa prema tomu ne živi po zidi- 
nama i ruševinama. Kako dr. Š 1 o s e r dodaje brežnoj gušterici 
ime ,, Podarcis muralis", mislio je sigurno ,,Mauereidechse' , u 
nas dobro poznatog ,,martinčeka" od kojega živi po zidovima 
oko Kalnika i na spomenutim gradovima Lacerta muralis /usca 
typica, koju sam tamo našao na više mjesta, dok mi Lacerta 
7}ivipara nije došlo pred oko. 

Zagonetna je gušterica Hemidactylus triedrus, koja živi po 
zidinama Velikoga i Maloga Kalnika, gdje se sunča i vreba na 
hranu. 



1 Botanički dio ove rasprave štampao je dr. Š 1 o s e r g. 1874. 
u ,,Oesterr. botan. Ztschrift" u Beču pod naslovom : ,,Das Kalniker 
Gebirge" p. 216., 244., 275., 315. 

2 Deutschlands Amphibien u. Reptilien. Magdeburg, p. 177. 

3 Ibid. p. 180. 



-4>^ 

Hemidactylus spada u porodicu Geckonidae = Ascalohotae 
(Haftzeher ili Geckonen), koja je u nas zastupana rodovima 
Hemidactylus i Tarentola ( = Platydactylus). ,,Die Ascalahoten 
sind schnelle, lichtscheue Thiere, welche des Tages 
über unter Steinen, in hohlen Bäumen, Mauer- und Felsen- 
ritzen und ähnlichen Schlupfwinkeln selbst in bewohnten Häu- 
sern leben, des Nachts aber ihre Verstecke verlassen um 
ihrerer aus Gliederthieren bestehenden Nahrung nachzugehen"^ 

Hemidactylus triedrus opisan je po Fitzingeru g. 1826. u 
Classification der Reptilien p. 46., a po L i n n e - u već g. 1767. 
u Systema naturae (p. 362) kao Lacerta turcica, dok se danas 
navodi i opisuje pod imenom Hemidactylus turcicus (L.)^ 

Ova vrsta ,,ne živi" u pozemnim krajevima domovine, već 
u našem mediteranu, navlastito po otocima dalmatinskoga po- 
morja. Za otok Hvar, gdje pod kamenjem nije rijedak, bilježi 
ga B o t t e r i već g. 1853. ; živi na otoku Lastovu, gdje ga 
(po Ginzbergeru) zovu ,,k ras taca", na Palagružama (po 
Marchesettiu i M. Stošiću), na poluotoku Pelješcu (Janjina). 
W a g n e r ga je našao u zapuštenu samostanu sv. Jakova kod 
Dubrovnika, u Dubrovniku, u Župi, gdje živi i u šternama, na 
otoku Visu i Ciovu (Bua) kod Trogira. Sa Kvarnerskih otoka 
Wagner ovu vrstu ne pozna, niti je bilježe drugi herpetolozi. 

Kad sam g. 1902. obašao i iskrižao Kalničku goru, sjetio 
sam se na ruševinama Kalnika i ove zagonetne životinje za 
koju nam Schreiber i Diirigen ,,ne bilježe" njemačko 
ime ,, Scheibeneidechse", ako ovaj i ima za Hemidactylus ro- 
do vno ime ,,S c h e i b e n f i n g e r". 

Hemidactylus je ,, noćna" životinja i prema tomu se ,,ne 
može" sunčati po zidinama i ostaje nam nepoznata vrsta za 
faunu Kalničke gore. 

Na Kalničkoj gori živi i sljepić [Anguis fragilis). Pod Malim 
Kalnikom našao sam onu odliku u koje je osnovna boja siva, a 
ljuske posute jasno-modrim pjegicama. 

Od zmija navodi dr. Šloser ljuticu križastu {Vipera 
herus), ljuticu piješ kovu {V. Ammodytcs), bjeloušku {Tropido- 

1 Dr. E. Schreiber: Herpetologia Kuropaea. Braunschweig 
1875. p. 478. 

2 Ibid. p. 487. 



49 

notus natrix), eskulapovu zmiju {Zamcnis Acsculapii), koja da 
je „česta", zutkastoga guia {Zamenis viridiflaous), austrij- 
skoga giiža [Zacholus aitstriacus^) , a u razvalinama grada Ča- 
njeva da je našao prekrasnu barsovu zmiju {Callopeliis leo- 
pardinus Wagl, Pantherschlange. )'^ 

Callopeltis leopardinus Bonap. (non Wagl) zmija je na- 
šega mediterana, koju S c h r e i b e r (1. c. p. 277. — 281.) opisuje 
kao C. quadrilineatus i we\'\ :■ ,, Quadrilineatus gehört vorzugs- 
weise dem Südosten unseres Welttheiles an, wo sich die Schlange 
namentlich in Griechenland häufig findet und von hier aus 
nach Südrussland übergeht, daselbst besonders in der Krim 
und in den caspi-kaukasischen Tiefländern zahlreicher auf- 
tretend. Nach Westen reicht ihre Verbreitung durch Dalmatien 
und Istrien bis Italien, ist aber hier, wie es scheint, nur auf 
die südlichsten Theile der Halbinsel, sowie auf Sicilien be- 
schränkt". 

U hrvatskom, primorju našao sam na više mjesta odliku 
ove zmije ,,cruentatus" [Coluher leopardinus var. cruentatus 
Demid.), u koje nisu makule na hrptu zagasite boje poput 
kestena ih oraha, kao u tipičke forme, već su poput ,,krvi" 
crvene i crno obrubljene, eliptična obhka, u sredini utegnute, 
a sežu od vrata do kraja repa. Prekrasna ova odlika poznata je 
u Dalmaciji kao ,, crvena krpa\ na poluotoku Pelješcu kao 
,,zlototrus" , dok tipičnu formu zovu ,,kućarica" . Dr. Sloser 
na razvalinama grada Canjeva nije mogao naći niti tipičku 
formu ove vrste, niti njezinu odliku, koja živi uz morsku obalu 
po prisojnim pećinama ili u gromačama, već je valjda našao 
osobito značajno obojenu odliku od Coronella austriaca ( = Za- 
cholus austriacus) n. pr. var. fasciata (quergebänderte Glatt- 
natter) ili var. taeniata (gestreifte Glattnatter), koju nam predo- 
čuje Dürigen na tabh "\'III. svojega djela. 

Š 1 o s e r za Kalničku goru ne bilježi ribaricu ili raiaricu 
{Tropidonotus tessellatus ; Würfelnatter), koja tamo živi oko 
potoka i potočića, braneći se ribicama i račićima. I tipička forma 
ove vrste ili njezina odlika ,,rubro-maculosus" mogla bi biti 



^ Krivo štampano kao ,,Zachatus"". 

^ Hrvatska imena navodim po Šloseru. 



50 

još i prije Šloserova ,,Pantherschlange" . Ribaricu našao sam 
ja i na ruševinama grada Palače kod Cepina, u Slavoniji, kamo 
se brojno zaklanja poslije paše. 

Medju dvoživcima bilježi § 1 o s e r željvu močvarnu [Te- 
stiido europaea) i željvu kopnenu {T. graeca). Ova da živi na 
pjeskovitim mjestima oko Lijepih vina i Sokolovca. Za ovu 
vrstu piše Schreiber (1. c. p. 555) : ,,Dic Verbreitung dieser 
Schildkröte ist eine ziemlich beschränkte, obwohl sie bei dem 
Umstände, dass das Thier namentlich von Klöstern vor ver- 
hä'tnissmässig ziemlich langer Zeit häufig in vielen Gegenden 
als Hausthier eingeführt und dann verwildert, in ihrer ursprüng- 
Hchen Begrenzung kaum festzustellen ist. Als eigentliche Heimat 
der Art ist jedenfalls Griechenland anzusehen, von wo sie nord- 
östlich durch Albanien und die Hercegovina bis Dalmatien 
hinaufgeht, dasselbst noch bei Zara und Salona recht häufig, 
auf den Inseln, beispielsweise auf Curzola und Lesina, aber 
schon weit seltener vorkommend".^ 

Moguće, da su grčku željvu g(jjih kaludjeri u manastiru u 
Lijepim vinima, gdje je iz gojilišta odbjegla i podivljala. 

Od Rana esculenta živi oko Kalničke gore i var. ridibunda 
(Pali.), koju nam Šloser ,, ne bilježi", 3. od B/^fonida : Bombi' 
nator pachypus Bonap. (Gelbbauchige Bergunke) u potočićima, 
kalovima i lokvama Kalničke gore, dok se u poljima nastanio 
B. bombinus (L.) B. viridis Laur. našao sam i na Malom Kalniku. 

Od Urodela (Caudata) živi na Kalničkoj gori obični daždcv- 
njak [Salamandra maculosa), a od vodenih pupaca Molge cri- 
stata i M. vulgaris, dok M. alpestris Laur. ne bijaše Šloseru 
poznat. Našao sam ga 2. rujna g. 1902. na ruševinama M. Kal- 
nika. 

Ribe su u Kalničkoj gori najslabije zastupane, a uzrok tome 
traži dr. Š 1 o s e r u geološkoj i orografskoj kakvoći, jer je kao 
pretežno vapnena gora vodom oskudna, a osim toga izvire 

'^ Wagner bilježi za Bokanjsko jezero i za potoke u okolini 
Vranskoga jezera kod Zadra T. europaea. Na otoku Rabu obična je 
ova vrsta u glibovima kod samostana Sv. Eufemije i u .šumi Dundovo 
otkuda sam poslao nekoliko komada g. 1910. u zagrebački muzej. 
T. graeca u Dalmaciji i u dolini Gruške Rijeke i u Župi kod Dubrov- 
nika {Wasner). 



51 

ono malo potoka ponajviše na visinama, malo je u njima vode 
i teku prebrzo i zato ne mogu u njima živjeti vi-će ribe ,,pak 
u istinu osim male navadne pastrve [Salmo fario. kleine Bach- 
forelle), nekoliko bjelica ili ukleja {Leuciscus vulgaris, Weiss- 
fischlein) i osim malih vodenih jegulja ili ugora {Anguillafluvia- 
tilisy jedva ima u potocima južne strane ikoja druga vrst, 
a istovalja i za potoke sjeverne strane". 

Kod Kalnika, a s južne strane Kalničke gore, teče kod 
\'ratna potok Kamežnica (,,ne" Kamesnica), koja u Ve- 
likom Dolu prima pritok C r n e c, što otiče iz vrela istoga imena. 
U ovim vodama našao sam za ichtvofaunu Kalničke gore ove 
,,n o V e" vrste : Gohius vulgaris, Squalius cephalus i Phoxinus 
laevis. Ova je ribica u Kamežnici tako brojna, da sam za kratko 
vrijeme ulovio 30 komada, ali na svoje čudo opazio, da skoro 
nijedna nema cijela repa, jer joj ga otkidaju raci, kada ih love, 
pak bi svaku ribicu, koju nismo u vodi mogli dosegnuti, odvukli 
u svoje skrovište. 

K ribama iz Bednje dodajem ove vrste : U kalovima oko 
Svibovca našao sam okruglicu ili ga v Cicu {Rhodeus amarus) i 
lezibabu [Cobitis taenia), dok su iz Bednje ribari izvukli potvusta 
{Chondrostoma nasus), kojega zovu ..potmost", platnicu ili 
ploticu {Leuciscus virgo), mrenu {Barbus fhtviatilis) , kliju {Al- 
burnus lucidus) i jednu bjelicu, koju zovu ,,p i c m u š", ribe, 
koje ne bijahu dru. Šloseru poznate. Osim ovih bijaše u mreži 
kostrijesa {Perca fluviatilis), koji je u Svibovcu poznat kao 
..žandar", nekoliko linjaka i somića. 

Od mekušaca nije nam Š 1 o s e r zabilježio nijednu 
vrstu. Nisam našao mnogo, ali i ono malo vrijedno je da se za- 
bilježi. 

Na Velikom Vranilcu, najvišem vrhu Kalničkf gore (643 m.), 
živi Helix pomatia (i na Ljublju), H. imbilicaris y^r.Croatica, 
H. obvia od koje sam za kratko vrijeme na suhoj travi sabrao 
do 100 komada. Za ruševine M. Kalnika pribilježio sam H. 
austriaca, Zonites verticillus. Pupa frumentum, P. avenacea, 
■Cyclostomus re/lexus, Clausilia ornata i Pomatias scptcmspiralis, 
Cl. laminata. U kalovima je obična Limnaea peregra ; za 



^ Š los er misli svakako Petromy zon fliiviatilis. 



52 

Bednju bilježi Sabljar Unio tumidus. Pod kamenjem i korom 
trupaca ima Cl. ventricosa, Cl. densestriata, Helix solana. 

Ljubelj (558 m.) 

Dr. Šloser bilježi za ovaj zanimljivi brijeg Kalničke 
gore Dclphinium Halteratum Sibth. i Sm. (,,ne" halterawum F. 
Cr. p. 184. za kojega sam dokazao u Reviziji hrvatske flore 
(I. p. 464.), da je D. montanum D. C. i ,,nova" bilina za floru 
Hrvatske, dok prva raste u Dalmaciji. 

Po Šloseru raste na Ljublju i Aconitum vuiparia, Thalic- 
truni aquilegifoliuni, Arabis hirsuta, Pyrola secunda, Malaxis 
monophyllos^ , Blechnum spicant. 

Na Ljubelj uspeo sam se od Varaždinskih Toplica 7. kolo- 
voza g. 1902. Na krčevinama Šumske glavice iznenadila me 
Erechthites hieraciifolius, kojeg je na Ljublju obreo Vu k o t i- 
nović 19. rujna g. 1884., P^ se ovamo sigurno preselio sa 
tjemenice brijega.^ 

U bukovoj šumi Ljublja pribilježio sam bijeli javor {Acer 
pseudoplatanus), javor-mlječak [A. platanoides), klen [A. cam- 
pestre), grabar, svib, jasen crni [Fraxinus ornus), lijesku, rakitu 
[Salix caprca), glog {Crataegus oxyacantha). Malone cijelo šumsko 
tlo pokrio je Rubus hirtus, a grmlje i šikaru Clematis vitalba. 
Od drugih biljaka našao sam na Ljublju Trifolium rubens, 
Astragalus glicyphyllus, Vida dumetorum, Coronilla varia, Aco- 
nitum Ivcoctonum { = A. vuiparia), koji zovu ,,1 i s j a k", Dian- 
thus barbatus, Geranium phaeuni, G. sanguineum, Epilobinm 
an gusti/ olium, E. montanum, Pleurospermum austriacum, Salvia 
glutinosa, Oryganum vulgare, Lamium orvala, Cynanchum vin- 



1 Prvenstvo zapada ime Achroanthv.s monophyllos Greenc (Ascher- 
son i Gracbner, Synopsis d. mitteleurop. Flora. III. Bd. p. 906.) 

2 1 ovom prilikom svraćam pozornost na ovu bilinu selicn, kojoj 
pratimo seobu od g. 1876., kad ju je Vukotinović prvi našao 
na krčevinama oko Prekrižja. Godine 1908., mjeseca rujna, našao sam 
je u Petrovoj gori na Petrovcu, dvije godine kasnije i kod Topuskoga, 
a ljetos na jednoj novoj krčevini u Maksimiru, a prof. H e i n z u Zagre- 
bačkoj gori u Starom §upljaku, reviru grofa Kulmera sa zagorske 
strane, na bukovoj krčevini sa Epilobium angustifolium i Eupato- 
rium cannabinum. 



53 

cctoxicum, Melampyyum nemorosum, Euphrasia stricta, koje 
ima i na Velikom Kalniku. Raste na Ljublju i Lysimachia vul- 
garis, Cyclamen europaeum, Serratula tinctoria, Eupatorium 
cannabinum, Buphtalmum salicifolium, Achillea tanacetifolia, 
Lactuca muralis, Prenanthes purpurea, Inula Conyza, Centau- 
rea stenolepis. 

Na prisoj nim mjestima Ljiiblja ima Viburnuni lantana, 
Cnmpanula hononiensis, Anthericum ramossum, Convalaria po- 
lygonatum, uz pećine Sedum maximum, uz šumske okrajke 
Epipactis atropurpurea, od trava značajna Calamagrostis sylva- 
tica. Ima u šumi i jedan Hieracium, kojemu su brojni kudravi 
liftovi pribrani u ružicu. 



Referati i književne obznane. 



Dr. V. Vouk (Beč) : Palladinova hipoteza o bilinskoj 

krvi. 

Starija mišljenja o disanju bilja osnovana u glavnome po Pf 1 ü- 
g e r-u tumače disanje bilja pomoću svojstva oksidacije same proto- 
plazme. Protoplazma nalazi se naime uvijek u momentu raspada ili 
oksidacije, ali se u isto vrijeme uz pristup atmosferičkog zraka rege- 
nerira. Pri tom su sporedni procesi izgaranja ostalih organskih tvari 
u stanici, te služe samo kao građa protoplazme. Tako se je tumačilo,, 
da sladora u stanici nestaje ne direktnim izgaranjem ili oksidacijom, 
već pri gradnji protoplazme. 

Novija mišljenja o disanju bilja polaze sa sasvim drugog isho- 
dišta. Današnja nauka o encimima rasvijetlila je i ovdje u mnogome 
put istraživanja, te je danas nauka o disanju bilja u vrlo tijesnoj vezi 
s naukom o encimima. 

Kao jedan eklatantan primjer navodim stanice kvasca (Saccha- 
romycss). Stanice kvasca dišu intramolekularno ili anaerobno. Fiziolog 
Büchner dobio je Nobelovu nagradu, jer je pokazao, da za vri- 
jenje, koje nastaje djelovanjem stanica kvasca, nije nipošto nužna 
živa stanica, nego je dostatan encim, koji se izolira iz kvasca. Ovaj 
encim nazvao je Büchner ,,cimazom". Za disanje kvasca nuždan 
je po tom samo encim ; protoplazma stanice važna je samo u toliko,, 
što stvara encim. 

Poslije su mnogi drugi istraživači, kao P a 1 1 a d i u, S c h o e n- 
bein, Bcrtrand i Muttermilch našli u biljkama više en- 
ciroa, koji imadu stvojstvo oksidacije. Ovakove encime nazivamo- 
skupnim imenom ,,oksidazama". 

1 Bach i Chodatl drže, da je disanje bilja u tijesnoj vezi 
s encimima. 

. Danas je još obćenito mišljenje, da mastilo krvi — hemoglobin — 
dii'ektno absorbira kisik i stvarajući hematin prenosi ga na tijelo. 



1 Sravni: Bach i Chodat, Biochem. C. bi. i. 417 ; Bot. 
Cbl. 96, 452 ; Bot. Ztg. 63. ir. 141 ; 



55 

No čini sc, da i u tom procesu posrcdvTJc eiicim (cksidaza), koji se 
zaista u krvi i nakazi. B r e d i g -ov oksihemoglobin je po svoj prilici 
takova cksidaza, koja prenosi atmosferički kisik na hemoglobin. 

P a 1 1 a d i n, ruski učenjak i profesor biljne fiziologije na sveu- 
čilištu u Petrbgradu, posvetio je moglo bi se reći, čitav svoj život izu- 
čavanju disanja u bilja. Pri svojim studijama o snošaju cncima prema 
disanju, došao je P a 1 1 a d i n do upravo genijalnih misli, prema 
kojima je proces disanja u bilja u bitnosti posve 
jednak onome u viših životinja, lu bilina nala; e se 
mastila ili pigmenti, koji imadu istu funkciju kao i hemoglobin krvi, 
a P a 1 1 a d i n ih naziva ,,f i t o h c m a t i n i m a". Isto tako dakle, 
kao što životinje imadu krv, imadu i biljke ,, pigmente disanja"^. 

Da vidimo, u čemu sastoji ta P a 1 1 a d i n o v a hipoteza o bi- 
linskoj krvi. 

Općeno je poznato, da mnoge biljke kad uginu promijene bojv. 
Prerežemo li n. pr. sladornu repu, pa je ostavimo ovako na zraku, to 
će prerezna ploha u kratko vrijeme pocrniti. Još bolje poznato je sva- 
kome, da mnoge gljive klobučarke, ako im raspolovimo klobuk, pro- 
nrjene boju na razrezanom mjestu. U biljnom tijelu stvara se dakle 
post mortem pigment. Kao ishodna točka pri studiju ovih pigmenata 
bio je Palladinu slijedeći pokus : 

Klice od pšenice dobro vodom namočene stavljene su u posudu 
sa vodom pomješanom sa dosta chloroforma. Nakon lo dana od pri- 
like, bojadiše se površina tekućine u posudi tamno-smedje. Onaj dio 
tekućine, koji se nalazi u dodiru sa zrakom, te može prema tome da 
oksidirr, bojadisao se je smedje. Ako tekućinu promješamo, nestane 
smedje boje. Ostavimo li tekućinu opet nekoliko dana na miru, to 
se površina tekućine opet smedje obojadiše. Naslaga obojadisane 
tekućine postaje sve deblja i deblja, dok je na dnu posude tekućina 
još posve bistra. Poslije mjesec dana filtrira se tekixcina i tamno- 
žuti filtrat bojadiše se u dodiru 'sa zrakom najprije tamno-crveno, a 
poslije crno-smedje. Preostale se klice nakon filtriranja takodjer bo- 
jadišu najprije ljubičasto, a poslije tamno-smedje. Pri toj tako zvanoj 
samoprobavi klica nastaje dakle jedna tvar, koja u dodiru s atmos- 
feričkim kisikom postaje pigmentom. Tu tvar naziva P a 1 1 a d i n 
,,hromogenom tvari" ili naprosto ,,hromogen". To bi bio isti proces 



^ Pali a din je objelodanio veliki niz radnja o ,, pigmentima 
disanja". Spomenuti ću ovdje najvažnije publikacije, u kojima je nje- 
gova nauka o disanju pregledno prikazana. 

W. P a 1 1 a d i n : Ueber das Wesen der Pflanzenatmung. Biochem. 
Zeitschrift. Bd. i8. i. u. 2. Hf. 1909. 

— : Die Atmunsgspigmente der Pflanzen, Hoppe-Seyler's Zeit- 
schrift f. physiolog. Chemie 1908. 

— : Das Blut der Pflanzen. Berichte der deutsch, bot. Ges. 1908. 
Bd. 26. a. Hf. 2. 



56 

kao i kod sladorne repe i gljiva klobučarka. Pri raspadanju stanica 
postaje oksidacijom „hromogena tvar" pigmentom. 

Još prije Palladina upozorio je na ove pigmente R e i n k e. On 
ih naziva „autoksidatorima" i pripisuje im osobitu zadaću pri disanju. 
Ovi ,,autoksidatori" time, što sami oksiduju, stvaraju još i atomistički 
kisik, koji onda oksidira i tvari, koje same po sebi teže oksidiraju, kao 
ugljikove hidrate i masti. 

Nastaju sada pitanja: i.) da li hroniogeni nastaju tek onda, 
kad se raspada bilinsko tijelo (postmortalno) ili se nalaze i u živom 
tijelu odnosno u stanici ; 2.) da li ti hromogeni primaju atniosferički 
kisik direktno ili mnogo kompliciranijim putem n. pr. po noću encima 
i 3.) da li su hromogeni općenito kod bilja rašireni i da li se nalaze u 
svim bilinskim stanicama. 

Ovo su glavna pitanja, koja je P a 1 1 a d i n postavio iza temeljnog 
pokusa sa pšeničnim klicama. Odgovarajući na ova pitanja imao je 
Pali a din na umu slijedeću misao: ,,Isto tako, kao što je n. pr, 
za asimilaciju ugljikova dvokisa biljci nuždan komplicirani klorofilni 
aparat, isto tako mora da postoji neki komplicirani aparat i za pre- 
našanje atmosferičnog kisika na bilinsko tijelo". 

Da vidimo dalje Palladinove odgovore. Što se tiče prvog pi- 
tanja, to ga ne možemo odgovoriti direktno, nego samo indirektno. 
U živom biljnom tijelu ne možemo dokazati hromogene. Hromogenc 
vidimo samo na mrtvim biljkama, bilo da ubijemo biljku niskim 
temperaturama ili parama kloroforma ili alkoholom. Da hromogeni 
faktično i u živim stanicama postoje, možemo si predstaviti putem 
tako zvane r e v e r s i b i 1 n c reakcije t. j. ]i u t e m pro- 
cesa neprestane oksidacije i redukcije. Hromogen 
postaje pigmentom tek ondi, kad zapriječimo redukciju, a to biva i 
kad biljka ugine. U živoj biljnoj stanici ne dolazi do stvaranja pig- 
menta, jer u onom času, kad hromogen primi kisik, odmah ga preda 
dalje. Da je to zbilja moguće, možemo i eksperimentom pokazati. 
Tamno smedji, 2 mjeseca stari filtrat od pšeničnih klica može se po- 
moću amonijeva sulfida ili sumporaste kiseline reducirati u svijetlo 
žutu tekućinu. Ostavimo li tu svijetlo žutu tekućinu na zraku, to za 
kratko vrijeme poprimi oksidacijom opet smedju boju. To bi bio in- 
direktni dokaz o tome, kako je moguće, da hromogeni postoje u živom 
bilinskom tijelu. 

Predjimo odmah na drugo pitanje, a to je, primaju li hromogeni 
atmosferički kisik direktno ? Odgovor nam daje slije leći pokus : 

Ako smedji filtrat pšeničnih klica p r o k u h a m o, onda ga ne 
možemo više reducirati u hromogen. Isto tako i skuhani redu- 
cirani pigment (svjetlo žuta tekućina) ne oksidira više na zraku. Ovaj 
nam pokus kazuje, da je oksidacija i redukcija hromogena e n c i- 
matički proces, jer pri visokim temperaturama gube i encimi 
svoju djelatnost. P a I 1 a d i n je pokušao iskuhanom reduciranom 



57 

hromogenu dodati oksidazu (peroksidazu pripravljenu po propisu od 
Chodat i Bach a iz rotkve), te je zbilja i dobio iz svjetložute 
tekućine crveno-smedju. Iz toga. slijedi, da : h r o m o g e n i po- 
staju pigmentom samo uz oksidaciju pomoću 
e n c i m a (o k s i d a z a). 

Sad tek postaje vjerojatno i ono mišljenje, da i redukcija hromo- 
gena u biljnom tijelu nije direktna, nego da biva tek pomoću encima 
i to t. ZV. r e d u k t a z a. Reduktaze našio je Ehrlich u živo- 
tinjskom tijelu, Hahn u stanicama kvasca a P a 1 1 a d i n kod 
mnogih sjemenjaća.^ 

Na temelju ovih pokusa osnovao je Palladin čitavu hipotezu o 
disanju bilja. Prema toj hipotezi vrše h'omogeni službu prenosioca 
kisika u bilinskom tijelu. Hromogeni primaju pomoću oksidaza 
kisik, te ga onda prenose pomoću reduktaza na ostale dijelove 
stanice. Oksidaze za disanje stvaraju pigmente. Baš ovaj momenat 
stvaranja pigmenata doveo je dalje do uporedjivanja disanja bilja sa 
disanjem viših životinja. Stoga naziva Palladin sve pigmente 
z_i disanje bez obzira na njihov kemički sastav ,,f i t o h e m a t i - 
n i m a". 

Zaista postoji velika sličnost izmedju ovog procesa i proc esa di- 
sanja viših životinja. Obadva procesa su encimatička, obadva su do- 
nekle vezana na mastila. Niže životinje stoje po tom još bliže biljkama, 
jer je njihova krv često bezbojna, te se samo uz pristup zraka valjda 
pomoću oksidaza obojadiše. Palladin dolazi na taj način do 
toga, da kaže : Ja d r ž i m, d a je sasvim ispravno, ako 
sok bilinske stanice smatramo krvlju bilja. 

Vrcdnost hipoteze P a 1 1 a d i n o v e ovisi i od toga, da li se 
hromogeni nalaze u svim bilinama. Do sada je konstatovano, da su 
hromogeni za disanje u bilja vrlo rašireni. Osobito se nalaze u orga- 
nima, koji imadu jako disanje kao cvijetovi i mladice, te organi rezerve. 
O kemiji hromogena znamo danas samo toliko, da pripadaju aro- 
matičkini spojevima. 

Do STda je bilo govora o disanju slobodnog atmosferičkog kisika, 
a treba da uzmemo u obzir i intramolekularno disanje. Što se tiče in- 
tramolekularnog disanja, to se je Palladin pridružio teoriji 
Pfeffer-a, prema kojoj je intramolekularno disanje kod svake 
biljke prvotno i od atmosferičnog kisika neovisno. Pfeffer 
naziva intramolekularno disanje primarnim procesom, te 
drži, da se pri vom disanju bez pristupa atmosferičnog zraka stva- 
raju produkti (kao najobičniji alkohol), koji opet sekundarnim 
procesom putem običnog disanja uz pristup atmosferičkog kisika 



1 Način i metodu dokaza za prisutnost reduktaza pogledaj u 
originalnim radnjama. 



58 

oksidi raju u v.gljikov dvckis i vcdu : Ovi procesi dadu se sematički 
ovako prikazati : 

Primarni proces : C^. H,2 O^ = 2 C2 Hg + 2 COg. 

Sekundarni proces: 2 Cg Hg Ö + 6 Og - 4 C O2 + 6 Hg O. 

P a 1 1 a d i n ostaje pri ovoj teoriji Pfeffer ovoj, (premda je 
i Pfeffer sam sumnjao u valjanost te teorije), ipak je mijenja u 
toliko, što uzima na temelju istraživanja B u c h n e r-a, Stoklase i 
drugova, svojih vlastitih, kao i svog učenika K o s t i č e v a, da je i pr- 
votni proces disanja encimatički proces. Disanje bez atmosferičkog 
kisika moguće je samo pomoćvi stanovitih encima t. zv. a n a e r o b- 
n i h e n c i m a, kao cimaze, katalaze i reduktaze. Produkti prvotnog 
ili intramolekularnog disanja (kao alkohol) oksidiraju pomoću kisika, 
koji je putem sekundarnog disanja prispio do reduktaza. Čitavi proces 
disanja prikazao je Palladin u slijedećoj šemi : 

Primarni procesi: Sekundarniprocesi: 

Organske tvari Atmosferički kisik 

V _ V 

Anaerobni encimi Oksidaze disanja 

(Cimaze i katalaze) I 

i ^ 

I Fitohematini 

V V 

Produkti vrijcnja Reduktaze 



V V 

CO2 Alkohol i druge tvari ■ >- Produkti disanja 

(COo. HgO) 

To bi bio u kratko prikaz ove duhovite Palladinove hi- 
poteze. I ako je ova odveć smjela hipoteza danas još vrlo malo utvr- 
đena, to imade ipak ako ne drugu, a ono sigurno heurističku 
V r c d n o s t. 

Vjerojatno je, da se ova hipoteza u današnjem njenom obliku 
neće nikako održati. Već sama poredba hromogena sa životinjskom 
krvi, kako je Reinitzer^ prvi upozorio, u mnogom je neosnovana. 
Životinjska krv služi obzirom na disanje za prenos kisika do stanica 
mehaničkim putem, a stanični sok bilinske stanice dio je same stanice, 
ne teče tijelom i ne služi nipošto za mekanički prenos kisika na dije- 
love .stanice, nego samo za kemički prenos. Poredba bi bila valjana, 
kad bi unutar životinjske stanice postojao slični hromogeni aparat. 

Kao pozitivni rezultat Palladinove hipoteze 
možemo smatrati samo to, što je utvrđeno, da je disanje bilja zaista 
encimatički proces. 

^ F. Reinitzcr: Ueber Atmung der Pflanzen. Antrittsrede 
bei Einsetzung zuni Rektor der K. K. tcchn. Hochschule in Graz im 
Studienjahre 1909./ 10. 



Antun Heinz : Ciesielskova teorija^ 

Redovni profesor botanike u sveučilištu lavovskomc^ T e o f i 1 
Ciesielski, neki je dan izdao na svijet na latinskom jeziku pisanu 
studiju, koja ima ovaj natpis : Quomodo fiat, ut mox proles masciilina^ 
mox feminina oriatur apud plantas^ aniniulia et homines ?" (U čem 
stoji, da se u bilja, životinja i ljudi radjaju čas muški, čas ženski po- 
tomci ?) Autor u toj studiji svojoj iznosi novu teorijuo postanju 
spolova u biljnom, životinjskom i ljudskom svijetu, dapače je uvjeren, 
da je na osnovi preko tridesetgodišnjih svojih eksperimentalnih izu- 
čavanja toga pitanja došao do spoznaje općeno valjanog prirodnog 
zakona, koji ravna odredjenjem spolova i koji jedini odlučuje, 
kojeg će se spola roditi potomci od roditelja svojih, bile to biljke, ži- 
votinje ili čovjek. 

Kako sam spomenutu studiju ravno iz ruku svoga lavovskoga 
druga primio i, s velikim je interesom pročitavši, o njoj pripovijedao 
nekolicini kolega prirodoslovaca, izraziše želju, da bih o radnji C i e- 
sielskovoj referirao u našem društvu — kojoj želji evo hoću da 
.udovoljim. 

Stvar je ponešto delikatne naravi, pak je značajno, da se je auk- 
tor gotovo 30 godina skanjivao izaći s teorijom svojom na javu bo- 
jeći se, da općeno poznavanje njezino ne bi vodilo do eventualnih ne- 
poželjnih posljedica kod široke publike. Nego držeći na umu, da bi 
do spoznaje toga prirodnog zakona mogao i koji drugi istraživalac doći, 
koji takih skrupula ne bi imao, odlučio se je Ciesielski napo- 
kon ipak za publikaciju svoje nauke. Da je pak auktor raspravu svoju 
namijenio i u prirodnim naucinia obrazovanoj inteligenciji, u prvom 
redu stručnjacima, izlazi iz opstojnosti, da je pisana na jeziku latinskom. 

Spominjući uvodno neke starije u našim očima danas ravno smi- 
ješne hipoteze o faktorima, koji bi odredjivali seksualni karakter po- 
tomaka, pokazuje, kako i brojni pozniji istraživači nijesu bili srećne 
ruke kod statuiranja svojih teorija. Tako recimo oni, koji mišljahu, 
đa je odlučna manja ili veća starost ovuIj', bolje ili lošije h r a- 
nidbene prilike roditelja, njihova starost, kako 
apsolutna tako starost obaju roditelja medjusobno isporedjena, k o n- 



^ Predavanje održano na mjesečnom sastanku društva 7. pro- 
sinca 191 1. 



d i c i j a roditelja, dobagodišnje ctc. Spominje i one, koji zastu- 
paju mišljenje, da je spol budućeg potomka u jajetu već prije oplod- 
nje odredjen, a tih da ima i danas još dosta. 

Iza toga iznosi pisac temeljne misli poznate nauke Düsingo ve, 
koju je ovaj razvio g. 1884. u obsežnom djelu ,,Die Regtilierung des 
Geschlechtsverhältnisses bei der Vermehrung der Menschen, Tiere und 
Pflanzen." 

Po toj bi nauci priroda sama nastojala da podržava neki ekva- 
bilitet broja mužjaka i ženki. Ako je taj ekvabilitet narušen, pak je- 
danput prevlada broj mužjaka, tada da će se radat pretežno ženke ; 
presegnu li brojevno ženke, radat će se mužjaci. Uzrok tome vidi 
D Ü s i n g u starosti ovula. On kaže : ako se zaplodjuju jaja mladja, 
a to biva onda, kad se ženka lako susretne s mužjakom, kad dakle 
ima puno mužjaka, tada od tih mladjih jaja budu ženke. Ima li malo 
mužjaka i ženke dulje na njih čekat moraju, nose dakle starija jaja 
u sebi, tada od tih jaja budu mužjaci. D ü s i n g u je dakle u prvom 
redu odlučna starost ovula, premda dopušta, da i spermatozoji kao 
i hranidbene prilike poslije koncepcije nijesu bez utjecaja na razvitak 
■spola. 

Za blizance se općeno uzima, da su jednakog spola, ako se razviju 
od jednog jajeta, t. j. ako imaju zajednički chorion ; proizlaze li od 
rivaju jajeta (analogno i kod poliembrijonata), onda mogu biti ili jed- 
nakog ili različnog spola. To bi pak govorilo za to, da je spol već pre- 
destiniran u nezaplodjenom jajetu. 

S obzirom na dvodomne b i 1 j k e vladaju i medju bota- 
nicima u bitnome dva mišljenja : Jedni drže, da odlučuju i z v a n j e 
prilike prigodom klijanja sjemenke, hoće li se razvit muški ili ženski 
individuj, dok drugi misle, da je spol individuja već u sjemenci 
samoj p r e f o r ni i r a n. Do izvjesnog rezultata u tom pogledu nijesu 
vodila istraživanja brojnih botanika sve do u naše dane, tako da je 
čitava stvar, kako Cicsielski kaže, i dandanas još ,,dcnsis tcnebris 
obruta appareat". 

Cicsielski je sam otpočeo pitanje izučavat na konoplji (Cannahis 
sativa) već g. 1871. bivši kustosom u botan. vrtu vratislavskom, a 
nastavivši ih poslije kao profesor u Lavovu, bijaše već 1878. uvjeren, 
da je problem s obzirom na konoplju riješio, otkrivši zakon, koji 
ćemo poslije iz bližega upoznati. 

Znajući, da polodjelci vjeruju, da na broj muških odnosno ženskih 
individuja utječe gusta odnosno rijetka sjetva, sijao je u 
različnim varijacijama konoplju i na gusto i na rijetko. (Gusta sjetva 
imala bi pogodovati više razvoju muških individua, a ovi 
bi navodno bolji bili poradi više lika, što međutim anatomički nije 
pravo shvatljivo !) Osvjedočio se je ipak, da spomenuto mišljenje 
ne stoji, Procenat muških i ženskih individua ostao je uvijek aprok- 
simativno jednak. 



61 

Iz analognih razloga, pak u povodu literarnih podataka o utje- 
:aju izvanjih prilika na spolove, sijao je sjeme za r a z li č n i h 
faza mjesečevih (sjetva za mjesečine podaje navodno više 
mužjaka !), odgajao biljke na s u n c ii, u polusjeni, u sjeni. 
na različno eksponiranim česticama, na tlu različnih pri- 
rodnih fizikalnih i kemijskih sastava, na najrazhčnije 
umjetno d j u b r e n o m tlu, pod otvorenim nebom i pod 
platnenini pokrivalima, zalijevao jedne kulture vrlo na a 1 o, 
druge vrlo obilno, sabirao sjemenje u svrhu daljih sjetvi iz različnih 
dijelova infloresccncija — a rezultat bio je uvijek jednak: 
u nikojem se slučaju nije pokazivala kakva neobična brojevna pre- 
valencija muških ili ženskih individua. Brojevni se je odnos najčešće 
kretao izmedju 40 — 50%, kadšto 45 : 45,5°i3, ili 48 : 52% i slično, 
a prevalirao je č a s jedan, čas drugi spol. Sve navedene 
varijacije izvanjih prilika za 5-godišnjeg opetovanja kultura ostale 
su dakle bez ikakvog utjecaja na diferencijaciju spolova, odnosno 
na broj individua jednog ili drugog spola. 

Nakon tih negativnih rezultata udario je C i e s i e 1 s k i, da ude 
u trag uzrocima diferencijacije spolova drugim putem eksperimento- 
vanja. Dao se je na umjetno z a p 1 o d j i v a n j e. Imao je u tu 
svrhu sub dio prostorno daleko udaljene čiste kulture, kako 2 ženske, 
tako i I mušku. Individue jedne ženske kulture oprašivao je s pe- 
ludom pri izlasku sunca, a individue druge pri zalazu nje- 
govu. Isijavši slijedeće godine (opet u drugim partijama vrta) sjeme 
ubrano u jednoj i u drugoj kulturi, s pravom ga je iznenadila činjenica, 
da se je od sjemena ujutro oplodjenih biljki razvilo 85*5 °q muških 
individua, dok je sjeme u večer oplodjenih biljki dalo 92% ženskih 
individua. 

Taj ga je povoljni rezultat ponukao te je naredne godine odabrao 
šest ženskih individua, presadio ih u lonce i tri smjestio meću 
prozore jedne, a tri medju prozore druge sobe. Prva 
je tri individua oprašio peludom, koji je uzeo u j u t r u iz antera. čas 
prije nego su se raspucale, dakle peludom sasvim r e- 
c e n t n i m, dok je ona druga tri individua oprašio takodjer peludom 
ujutru ubranim, ali do poslije podne u papiru sahra- 
njenim. Individui recentnim peludom zaplodjeni podadoše 120 
sjemenki, a one starijim peludom zaplodjene 06. 

Isijavši u narednoj godini to sjemenje, dobio je od onih 120 zrna 1 12 
biljki od kojih bijaše s a m o 6 ženskih, sve ostale muške. 
A od onih 96 zrna dobio je 89 biljki, koje su s ve bile m u š k e. 
Taj je eksperimenat v i š e p u t izveo s jednakim i 1 i ^a n a- 
1 o g n i m r e z XI 1 t a t o m. 

Zamjetivši Ciesielski opetovano, da sveukupno zrnjc konop- 
Ijino nije jednako; jedno je okruglo, drugo više ovoidno, jedno svjetlije, 
drugo zagasitije boje, jedno pjegavo, drugo bez šara, jedno apsolutno 



02 

i specifično teže, drugo lakše itd.^ pomišljao je, nije li s tima razlikama 
u vezi i seksualni karakter sjemenja, koji bi dakle već u sjemenkama 
samim bio predestiniran te bi se unaprijed dalo reći, od kojeg će zrnja 
proizaći muški, a od kojih ženski individui. Medjutim su sva vrlo mi- 
nucijozna istraživanja, koje je u tom pravcu činio sa svojim asistentonl 
Potockijem pokazala, da taka veza ne postoji. 

Zadovoljan s rezultatinia istraživanja konoplje, iz kojih ncdvoumno 
izlažaše, da je odlučan kod postanja spolova jedini momcnat s t a- 
r o s t i p e 1 u d a, dao se je Ciesielski na analogne studije eksperimen- 
talne kod životinja, i to 1878. — 1880. kod kunića i pasa. 
Rezultat je bio ovaj : Ženski kunić, kojemu bje pripušten jedanput 
mužjak, koji se već više dana nije pario, bacio je dvoje ili troje mladih 
i to ženskih. Bijaše li pripušten mužjak, koji se je i dan prije već 
pario, bacila je ženka opet dvoje ili troje mladih i to muški h. Na 
dlaku jednak rezultat podadoše psi : sa psom, koji duže vremena nije 
fekundirao, radjala je kuja nakon jednokratnog združenja ženske 
m 1 a d e ; a sa psom, koji se tek unutar 24 sata nije pario, m u š k e. 
Dakle je kod kunića i pasa, kao i kod konoplje bio odlučan faktor samo 
starost muškog g e n c r a t i \' n o g elementa. I u tom 
evo vidi Ciesielski spomenuti ,,p r i r o d n i z a k o n", koji 
ćemo poslije još točnije formulirati. 

Prije hoću još da spomenem, kako se je auktor imao prilike osvje- 
dočiti, da taj zakon vrijedi i za k o n j e, pregledavši vrlo skrupulozno 
vodjene protokole jedne pastuharnc. A da bude na čistu i glede r o- 
gatog blaga, nabavio je za svoje imanje simentalskog bika u 
rasplodne svrhe, a najstrožu je kontrolu in puncto njegove upotrebe 
na seljačkim okolišnim posjedima vodio jedan od auktorovih namje- 
štenika. Ispostavilo se, da rezultat od 156 uspješnih pripusta samo 
dvaput nije bio u skladu s istaknutim zakonom, čemu može da je 
bila kriva pogrješka u ;ulnotacijama kontrolorovim. 

(ilede čovjeka budi ini dozvoljeno, da pisca u originalu citiram : 
,,Denique non est silentio praetereundum, mihi per 33 annos saepius 
potestatem ejus legis etiam in hominibus probandae non defuisse, con- 
sultus enim a multis meis cognaiis, amicis, familiaribus praecepta idonea 
dabam, quae quoiiescunque observcita erant diligenier, prosperos cventus 
habebant" . Prospei-cs eventus tu ne znači drugo, nego da i za ljude 
(^icsielskov ,, zakon" stoji na snazi. 

Formulirajmo sada taj C i e s i e 1 s k o v zakon. On će glasiti : 
Kriterij spola visi o kondiciji f e k u n d a c i j e. 
K o ti bilja recentni p c 1 u d p r o d u c i r a s j e m e, o d 
kojega će se razviti muški i n d i \- i d u i, stariji 
pelud pak daje sjeme, iz kojega će niknut žen- 
ske biljke. Jednako i kod životinja i kod čovjeka starost zoo- 
s p e r m i j a o d r e d j u j e spol budućeg fetusa. Z o o s p e r n\ i j i 
svježiji (,,id est dticentia originem ex ejactdaiione spemiatis mas- 



63 

culini, qucie fit ante decursnui spatii iiniiis dici ab antecedente coitu") 
produciraju muški fetus; z o o s p e r in i j i stariji 
{„quae ejaciilata sint post longius spatium quam- unius diei ab antece- 
dente cot tu'') produciraju fetus ženski. 

Ciesielskova teorija tumači sasvim lijepo brojevni ekvabilitet, 
odnosno konstantnost proporcija izmedju obaju spolova : Što više 
ima mužjaka, tim imserjedjc pruža prilika fekondacije, pak će dakle 
rezultirat ženke u povodu starijih zoospermija. 1 obrnuto : 
kod prcvalencije ženki, <:^dje će mužjaci lakše doći do prilike coeundi 
i prema tome ejakulirat recentnije zoospermijc, imat će oplodnja za 
rezultat muške potomke. 

Da se u vrijeme dugotrajnih ratova više radja muške djece, jednako 
da stariji muževi sa mladim ženskinjama radjaju pretežno dječake, 
a mladi muškarci sa starijim ženama pretežno djevojčice, tumači sa- 
svim prirodno naša teorija, kao i opstojnost, da tuberkulozni muškarci 
pretežno radjaju dječake (!). A po teoriji je ovoj sasvim prirodno i 
to, da su blizanci, postali od jednog jajeta (sa jednim chorionom) i 
prigodom jedne koncepcije, jedna kog spola, a blizanci, koji 
postaju od dvaju j a j a, da su takodjer jednakog spola, ako su za- 
plodjena u jednako vrijeme ili u jednakim prili- 
kama fekondacije (,,paribus momentis") — dok bi\'aju razno- 
spolni, ako je oplodnja uslijedila u r a z 1 i č n o v r i j c m e ili u 
nejednakim prilikama f e k u n d a c i j e (,,disparibus mo- 
mentis"). 

Ciesielski je progovorio o svojoj teoriji prigodom jednog 
sastanka poljskih liječnika i prirodoslovaca, a tada mu. neki dobaci še, 
da nije iznašao i iznesao ništa nova, jer da je jednaku teoriju zastupao 
već D Ü s i n g. Tome se prigovoru i ja čudim, koji jednako poznam 
Düsingovu knjigu. Ciesielski je medjutim sada u raspravi svojoj, 
citirajući doslovce najmarkantnije izjave Düsingove, pokazao, kako 
prigovor njegovih kolega nikako nije opravdan. Izlazi naime iz tih 
izjava Düsingovih bjelodano, da je on i jajima i spermatozojima i 
hranidbi poslije koncepcije pripisivao osebujne utjecaje, koji u z a- 
jamno vode do konačnog rezultata, kojega će spola biti potomci, 
a u nikojem slučaju nije računao s jednim j e d i n c a t i ni f a k- 
torom kao exclusive odlučnim, t. j. sa recentnijim, odnosno za jedan 
dan (naime „a poximo coitii") starijim spermatozoidima kod životinja 
i čovjeka, ili sa recentnijim i nešto starijina peludom kod višeg bilja, 
kako to uči teorija Ciesielskova. Izražava li ona uistini ,,innnutabilem 
et certam naturae legem", o čem je moj lavovski drug subjektivno 
osvjedočen, to će pokazat dalji studiji, koji će pouzdano zarcdat u 
povodu njegove publikacije. 



Slavko Šećerov : Über die Entstehung der Dyplos- 
pondylie dei Sela c hier. Arbeiten der Zoologischen 
Institute in Wien und der Zool. Station in Triest. Tom. XIX. 
Heft. I. 191 1. Prvobitna namjera ovog rada bila je ta, da se ispita samo 
embriologijski postanak diplospodilijc, t. j.kako postaju iz jednog seg- 
menta dva kralješka i dva mišićna segmenta. Međutim se u tijeku 
istraživanja ispostavilo da je nužno, da se ispita i uporedno-anatomski 
odnos kralježaka prema nervnim i mišićnim segmentima, naročito 
u prijelaznom regionu između diplospondilnih u monospondilnih 
kralježaka. 

Prema uporedno-anatomskim opažanjima prijelaz je izme u 
monospondilnih i diplospondilnih kralježaka postupan u većini slu- 
čajeva. Mogu se razlikovati ova četiri tipa: i. nagli piijelaz {Acan- 
thias, Cheiloscyllum plagiosum) ; 2. tipični prijelaz počinje sa jednim 
dugim kralješkom, koji ima dva lučna komada (Bogenstück), zatim 
dolaze jedan ili više pari malih kralježaka, koji imaju po jedan luk, 
ali bez intcikalarnih koinadića između trupova kralježka ; 3. prijelaz 
je karakteri ZO van kralješcima, na kojima ima po više lučnih komada, 
kao što je to kod Galeus, Mitstelus ■ 4. prijelaz je poludiplospondilan 
t. j. svaki kralj ežak ima po dva lučna komada i dva interkalarna ko- 
mada (Hexanchus, Heptanchus). Svi ti prijelazni kralješci nijesu 
ni pravi monospondilni ni pravi diplospondilni, nego stoje morfološki 
izme u monospondilnih kralježaka trupa i diplospondilnih u lepu, 
a to stoji u vezi sa fiziološkim odnosima prijelaznih kralježaka, koji 
se moraju jače savijati nego monospondilni trupni kralješci. 

Embriologijska opažanja nas uče, da diplospondilni kralješci po- 
staju diobom, naknadnim dijeljenjem iz monospondilnih (embrioni 
od Acanihiasa 20 cm. dugi). Iz tog opažanja proizlazi, da mora po- 
stojati i jedno monospondilno stanje prije diplospondilnog. Tu pret- 
postavku potvrđuju opažanja na embrionu iste vrste, dugom 3 cm., 
kod kojeg su hemalni lukovi normalni jednostavni, a ne dvostruki. 
Time je hipoteza o stapanju kralježaka, koju Goctte i Hasse 
zastupaju, potpuno uništena. 

Vrlo je važna razlika između monospondilnih i diplospondilnih 
kralježaka s obzirom na njihov položaj prema mioseptama i miome- 
rama. Monospondilni kralješci stoje septalno a diplospondilni 
mi a Ino. Ovaj položaj monospondilnih kralježaka u vezi sa fizio- 



65 

loškim zahtjevima (veća pokretljivost) repa objašnjava nam postanak 
diplospondilije. Veća pokretljivost prouzrokuje dijeljenje kralježaka i 
njihovih lučnih dijelova. Mialni položaj diplospondilnih kralježaka 
može samo dijeljenjem postati, a ne redukcijom miosepta i živaca. Jer 
bi u tom slučaju kralješci morali stojati naizmjence mialno i septalno ; 
melutim diplospondilni kralješci stoje samo mialno. Diplospondihja 
je dakle morfološki izraz funkcije. 

Prema toj teoriji o dijeljenju kralježaka bivaju i odnosi prijelaznih 
kralježaka jasniji ; dva luka postaju diobom iz prvobitno jedinstvenog 
luka u dva dijela. 

I drugi embrioni, kao Spinax niger pokazuju s jedne strane di- 
plospondilno stanje, a s druge strane prijelazni stadij izme .u mono- 
spondilnog i diplospondilnog stanja ; što više, mogu se naći mjesta 
gdje jedan aiplospondilni i monospondilni segment stoje jedan do 
drugoga. Svi ti odnosi mogu se na osnovi teorije o dijeljenju kralje- 
žaka razumjeti. Auioreferat. 

Geologijska prijegledna karta kraljevina 
Hrvatske i Slavonije. List : Medak — Sv. Rok. (Zona 
28. Col. XIII.) Izradio i tumač napisao : Ferdo Koch. 

To je prva geologijska karta iz Velebita i Like. U tumaču nala- 
zimo sabrane znanstvene rezultate istraživanja našeg krša, koje je 
izveo Ferdo Koch. Karta Medak— Sv. Rok sadržaje geološke podatke 
hrvatske strane Velebita, dok nam je geološku kartu dalmatinskog 
dijela obradio austrijski geolog Schubert. Međa hrvatsko-dalma- 
tinska, kako iz tumača razbiremo, izrađena je zajedničkim radom 
obih stručnjaka tako, da spojivši obje geološke karte, dobivamo pot- 
punu i cjelovitu sliku čitavog Velebita. 

Karta kao i tumač upućuju nas, da najstarije naslage u Velebitu 
i Lici pripadaju Karbonu. Karbon se stere uz sjeverno podnožje Ve- 
lebita usporedno s gorskim bilom. Naj znatnija nalazišta karbona su 
u tumaču posebice spomenuta i opisana. Interesantan je osobito pre- 
djel oko Sv. Roka i to brdo Pilar, Tuj zastupaju karbon tamni kršnici, 
gromače i fusuhnski vapnenci. Bogate su i naslage žutih pješčenjaka 
i tamnih škriljavaca. Od drugih kar bonskih piedjela spominjem na- 
slage gornjeg karbona kod Ričice pak karbonski prodor preko Dobre 
glavice kod Raduča, Bukove glavice kod Metka, pak Počitelja, Rib- 
Ijače i Orlje do Brušana. — Okamenina u karbonu nije nađeno mnogo. 
Važan je Spirifer supramosnuensis iz fusulinskog vapnenca kod 
Male Orlje. Značajan je za srednji odsjek gornjeg karbona. 

Ostala nađena fauna sadržaje većinom MuUusca (oko 12 familija). 
Flora je zastupana otiscima : Neuroptens, Chondrites, Calamites. 
Lepidodenđron, Odontopteris, Cordaites, a potiče veUkim dijelom 
s Pilara. 



66 

Autor dolazi do zaključka, da su u Lici i Velebitu razvijene fa- 
cijelno laziičit tvorevine gornjeg karbona i to: obalne, plitkomoij-ke 
i piavo moiske tvorevine. A knko su u prvima uložene često i tvore- 
vine dubljih česti moramo zaključiti, da se je za vrijeme karbona 
spuštala i dizala zemaljska kora u onom kraju. — Trias se javlja 
kao donji, srednji i gornji trias. U donjem susrećemo donje verfenske 
naslage (u obliku crvenih, žutih i zelenkastih škriljavaca i pješče- 
njaka) i gornje verfenske (od Ljeskove glave preko Udbine). 

Srednji se je trias razvio u obliku diplopornih vapnenaca (la- 
dinički odio) i dolomitičnih vapnenaca s kvrgastim vapnenim algama 
(anisički odio). Ovaj odio zastupaju i dolomiti, (n. pr. blizu Egeljca). 
U gornjem triasu razbiremo karnički odio (raibl nr.slage) i norički 
odio (Hauptdolomit). Osim šarenih lapoia i jaspisa zastupaju raibl- 
naslage u Velebitu neki crni vapnenci i vapneni škriljevi. U njima 
je našao Koch i okamenina. Hauptdolomit čini u Velebitu usku zonu. 
J u r s k u formaciju zastupa u Velebitu lias i jura. U 
liasu izlučio je Koch tamno-sive i uslojene vapnence kao donji 
lias a lithiothis-vapnence i vapnence s Megalodus, Terebratula, Chem- 
nitzia kao srednji i gornji lias, Juru tvore tamno-sivi vapnenci, koji 
leže u debelim naslagama na Velebitu. Karakteristična je okamina 
za nje Cladocoropsis mirahilis (koralj). I po ostaloj su Lici ove na- 
slage razvijene. 

Kreda se u opsegu ove karte javlja samo kao donji odio krede, 
koju zastupaju kršnici sive i crvenkaste boje. 

Iza tog stratigralijskog dijela tumača slijedi nekoliko redaka 
posvećeno tektonici i hidrografiji Velebita. Glede hidrografije oslanja 
se autor na opažanja dr. A. Grunda o Lici. 

U popisu korisnih kami i ruda spominje Koch kameni ugalj 
(Radni), željeznu rudaču (u raibl-naslagama), grafit (iz potoka Ja- 
dičevca), barit (kod Ričice) i sadru (kod Cerja). 

Tumač karti pisan je njemačkim i hrvatskim jezikom. U njem 
nalazimo osim spomenutog tri lijepa i iscrpiva profila i to : i.) Halan- 
Pilar-Resnik ; 2.) Višerujna-Medak-Komić i 3.) profil kroz područje 
ponora kod Gračaca. 

Šuklje. 

Nikola Žic : Prošlost P a zinskog Potoka. Pod tim naslovom 
donesena je u VIII. programu c. kr. drž. velike gimnazije u Pazinu jedna 
radnja, na koju ću da se u kratko osvrnem. Autor si je uzeo zadaćom, 
da nam prikaže prošlost Pazinskog Potoka sa gledišta hidrografijskog 
i geologijskoga. Razglabajući na dugo i široko o hidrografiji okoline 
Potoka, kao i cijele sjeverne i srednje Istre, izvađa autor genezu Po- 
toka i kaže : „Pazinski Potok nije oduvijek ponornica, već je nekada 
pokraj sadašnjega grada tekao Dragom u more, baš kao i Mirna još 
danas". To je rezultat, što ga autor izvada iz punih 18 stranica. U 



67 

drugom dijelu naime geologijskom, donaša autor cijelu historijsku 
geologiju poluostrva Istarskoga, a da pri tom ne dolazi do željenog 
rezultata, jer sam kaže: ,,Geologijsko istraživanje ima ovdje da još 
kaže odlučnu riječ, a za sada mora pitanje ostati ne riješeno". Cijela 
radnja ima za laika neku vrijednost, jer i ako malo u preopsežnoj 
formi crta autor hidrogrfijske i geologijske prilike Istre, to će laik ipak 
crpsti neku pouku, a to je u glavnom i cilj ove radnje. Kada bismo ju po- 
smatrali sa znanstvenog gledišta, onda bi morali mnoge stvari osuditi^ 
jer premda autor na koncu svoje radnje nabraja najbolju literaturu o 
kršu, ipak mu se na puno mjesta dogodilo, da je napisao štošta sa 
morfološkog gledišta, a da pri tom ne spominjem tektonike i strati - 
prafije, koje bi autor u ovoj radnji najviše trebao, a najmanje ih poznaje. 
Kako rekoh za laika je radnja dobra, dok sa znanstvenog ;;ledišta 
bar u ovoj formi ne može zadovoljavati. 

/. Poljak. 

Fran Tucan dr.: Die Kalksteine und Dolomite des 
Kroatischen Karstgebietes 

Annales geologique de la Peninsule balkanique. Bd. VI. Heft 2. 
Belgrad >i9ii. str. 609.^ — 813. 

Današnja petrografska kao i geologijska znanost zastupa mišljenje, 
da su krupozrni vapnenci i dolomiti sekundarnoga postanka t. j. 
da su nastali kontaktnom ili dinamometamorfozom. Autor u ovom 
svom djelu dolazi na temelju svojih istraživanja do zaključka, da 
ne treba posizati ni za jednom od ovih dviju hipoteza. Vapnenci i 
dolomiti, zrnati i gusti su primarnoga postanka. Dokaz zato jesu 
akcesorne rude, koje se nalaze u vapnencima i dolomitima, kao i u 
onim kristaliničnim vapnencima, koje drže kao tipičan primjer 
dinamometamorfoze i kontaktmetamorfoze. 

F. Kučan. 

Fran Tucan dr.: Die O b e r f 1 ä c h e n f o r m e n bei C a r- 
bonatgesteinen in Kaistgegenden 

Centralblatt für Mineralogie etc. Jahrg. 191 1. str. 343. — 350. 

Osebujnim formama vapnenaca i dolomita, što ih u kršu susrećemo 
nije, kako autor misli, uzrok u djelovanju vode, već u njihovoj struk- 
turi. To je u svom djelu i eksperimentalno dokazao. 

F. Kučan. 

Fran Tucan dr.: Gajit, ein neues Mineral. 
Ibid. 191 1, str. 313. 

U Gorskom kotaru kod Plesača našao je autor gustu bijelu rudu, 
koja po kemijskoj analizi ima 

* 



Ö8 

1. II. 

^I«0 2375 23-95 

ChO 37-13 37-03 

COa 32-41 32*28 

HO2 6'63 6-71 

99-92 99-97 

Prvu je analizu izveo autor sam, dok je druga od prof. V. Nje- 
govana. Specifična težina rude iznosi 2.619. Kuhanjem s otopinom 
kobaltova nitrata bojadiše se ruda intenzivno lila, daje dakle reakciju, 
koja je karakteristična za aragonit. Pa i druge reakcije (sa alizarinom, 
kongo-crvenilom, željeznim kloridom) podudaraju se sa onima, koje 
su karakteristične za aragonit. U solnoj se kiselini otapa jednako lako 
kao i aragonit. Kako po kemijskoj analizi tako i po reakcijama došao 
je autor do zaključka, da je to nova vrst rude i prozvao je u čast hr- 
vatskoga preporoditelja Ljudevita Gaja — G a j i t o m. 

F. Kutan. 

O. Wohlberedt : Zur M o 1 1 u s k e n i a u n a v o n B u 1 g a r i e n. 
Abhandlungen der naturforschenden Gesellschaft in Görlitz. Bd. 2-. 
(Jubiläumsband). 191 1. str. 167 — 238. S jednom tablicom (s no\ini 
vrstama). Mit einem Nachtrag : Bulgarische Na ja den von 
Dr. F. Haas. Autor je obradio njemu iz Bugarske priposlani mate- 
rijal (kućice Gastropoda i ljušture slatkovodnih Lamcllibranchiata), 
te je osobito pazio na to, da sabere sve navode o bugarskoj fauni 
puževa, koji se u literaturi nalaze rastreseni. Upozorujemo na ovu 
radnju one, koji se faunistikom Mollusca bave. Časopis taj se nalaxi 
u knjižnici našega društva. /. Hadži 

Hofr. Prof. Dr. Karl Gorjanović-Kramherger : Zur Frage der 
Existenz des Homo aurignacensis in Krapina, ,, Berichte" der 
geol. Kommission für die Königreiche Kroatien und Slavonien in 
Zagreb pro 1910. U ovoj kratkoj radnji pobija autor na temelju 
savjesne isporedbe kostiju — osobito radiusa i ulne — nauku 
Klaatschevu, po kojoj bi jedan dio ostataka dilvivialnoga 
čovjeka Krapine pripadao obliku //orno aurignacensis. Autor zastupa 
doduše već odprije mišljenje, da tip ili bolje oblikovna hrpa (Formen- 
kreis) : Homo primigenius nije sasvim uniforma, nego da se unutar 
toga tipa mogu razlikovati nekolike odlike, kao na primjer -. Homo 
primigenius var. spyensis te Homo primigenius var. krapinensis. Ni 
Homo aurignacensis, se ne udaljuje za mnogo od recimo tipa Homo 
primigenius (po autorovu shvaćanju), ipak stoji podalje od krapin- 
skoga čovjeka, što se manjih osebina tiče, te se obzirom na više obi- 
lježja nešto približuje recentnome čovjeku. Ipak se ne može reći, da 
stoji upravo između krapinskoga čovjeka i recentnoga, jer nije 
utvrđeno, da bi baš krapinski čovjek morao biti direktni ascendent 



C9 

modernoga čovjeka. Autor drži. da ima pravo medu ljudskim ostat- 
cima u Krapini razlikovati bar dvije recimo odlike, ali ni jedna od 
tih se ne može, kako bi to K 1 a a t s c h htio poistovjetiti s ostacima 
nazvanim Homo aurignacensis. J. Hadži. 

Hofr. Prof. Dr. Gorfanović-Kramberger: Der Unterkiefer 
der Hylobaten im Vergleich zu dem des rezenten 
und fossilen Menschen. Verh. des V. internat, zahnärztli- 
chen Kongresses in Berlin. 1909. Zadaća ove rasprave jest: točna ispo- 
redba dolnjih čeljusti Hylobata s onima čovjeka (recentna i fosilna), 
da se točno odredi, kolika je faktična sličnost između obojega, jer 
se često piše, da Hylobati stoje ponajbliže čovjeku. Autor je raspo- 
lagao velikim obiljem materijala, što je svakako jedan od glavnih 
preduvjeta sličnih istraživanja osteologijskih. Isporedba je minuci- 
joznom točnošću provedena osobito s obzirom na ove karaktere : 
bazalne plohe na dolnjoj čeljusti u Hylobata 2) incisura submentalis 
i .0 sulcus supramarginalis. Trebalo je ustanoviti u koliko ima pravih 
liomologija, a u koliko se radi samo o vjerojatnim analogijama ili kon- 
\crgencijama. Čeljusti mladih primjeraka su vrlo mnogo pripomogle, 
te se je dalo ustanoviti, kako pojedini od navedenih karaktera postaju. 
Rezultat tih istraživanja je taj, da sličnosti, koje se mogii konstatovati 
nisu baš vrlo velike. Jaki očnjaci udaraju glavni žig dolnjoj čeljusti 
Hylobata. Incisura submentalis dolazi doduše u Hylobata, ali ne sasvim 
općenito, a ni onda nije zasigurno istoga porijetla kao u čovjeka. I 
tragovi sulcus marginalisa, kao n. pr. i u Homo heidelbergensisa dolaze 
u dolnjoj čeljusti Hylobata, opet je ali vjerojatnije, da su postali iz 
drugih razloga. Što dedaljnija se isporedba provodi, to manje ispadaju 
sličnosti, 

jy Hadži. 



HRVATSKO PRIRODOSLOVNO DRUŠTVO 

(SOCIETAS SCIENTfARUM NATURALIUM CROATICA.) 



"kjJ" 



GLASNIK 



HRVATSKOGA 



PRIRODOSLOVNOGA DRUŠTVA 



GLAVNI UREDNIK: 

D« ANTUN HEINZ, 

KR. JAVNI RED. SVELČ. PROFESOR. 



SUUREDNICI: 

DR. LJ. GUTSCHY, DR. J. HADŽl, L KRMPOTIĆ, J. POLJAK, 
DR. L. STJEPANEK. 



GODINA XXUL — SVEZAK 4. 




ZAGREB 1911 

VLASNIŠTVO I NAKLADA DRUŠTVA. 



DIONIČKA TISKARA U ZAGREBU. 



\ ■/>■'■ »i-ü 



• r ■■ '• '■ I' *< 



u šugarskoj dulibi« 

Prilog poznavanju flore Velebita- 

Napisao Ljudevit Rotsi. 

Dicotyledoneae 

(Sulatične). 

Ericaceae. Arctostaphylos uva ursi (L.) Spr. = x\. offi- 
•cinalis Wimm. et Grab. Sladovača, Mali Sadikovac, Pasji Klanac, 
Siljevo Brdo, Miljkovića Krug, Krivi Kuk, Plana, Šugarska 
Duliba, Veliki i Mali Stolac, Panos, Stružni i Goli Vrh, Samar 
Kitaibeiov. 

Vaccinium myrtülusL. Ramino Korito, Siljevo Brdo, Veliki 
Stolac, Panos, Goli Vrh, Samar Kitaibeiov ; V. vitis ideae L. 
Siljevo Brdo. 

Calluna vulgaris L. Sladovača. 

Erica carnea L. Sladovača, Siljevo Brdo, Šugarska Duliba, 
"Goh Vrh, Samar Kitaibeiov. 

Primulaceae. Primula Columnae Ten. Sladovača, Mali 
Sadikovac, Konjevača, Siljevo Brdo, Miljkovića Krug, Plana, 
Šugarska Duhba, Veliki i Mali Stolac, Debeli Kuk, Goli Vrh, 
Samar Kitaibeiov ; P. Kitaibeliana Schott. Sladovača, Mali 
Sadikovac, Kuk 1205, Pasji Klanac, Siljevo Brdo, Miljkovića 
Krug, Pavelić Kuk, Saljev i Krivi Kuk, Šugarska Duliba, Plana, 
Veliki i Mah Stolac, Panos, Debeli Kuk, Stružni Vrh, Samar 
Kitaibeiov. 

Androsace villosa L. Sladovača, Miljkovića Krug, Veliki 
Stolac. 

Anagallis arvensis L. Miljkovići ; A. femina Mili. = A. 
•coerulea Schreb. Mali Sadikovac. 



Oleaceae. Fraxinus onius L. Mali Sa(lik()\ac, Stolačka 
Peć, Pavelir Kuk, Suha Draga. 

Gentianaceae. Gentiana syuipJuuuini Murb. Skidovača, 
Siljcvo Brdo, Pavelić i- Kri\i Kuk, Pkina,. j^ugarska Duliba,. 
Veliki i Mali Stolac, i^anos, Debeli Kuk, Stružni ^'rh, Samar 
Kitaibek^v ; G. Clusii Perr. et Song. Siljevo Brdo, Miljkovića 
Krug, Šugarska Duliba, Veliki i Mali Stolac, Stružni \x\\, Samar 
Kitaibelov ; G. tergestina Beck. Sladovača, Siljevo Brdo, IMilj- 
kovića Krug, Plana, Šugarska Duliba, Veliki Stolac, Samar 
Kitaibelov ; G. utricuhsa L. Veliki i Mali Stolac. 

Asclepiadaceae. Cj^nanchum vincetoxicuni (L.) Pers. Sla- 
dovača, Mali SadikovaCj Ko-njevača, Siljevo Brdo, Miljkovića 
Krug, Pavelić Kuk, Saljev i Krivi Kuk, Plana, Šugarska Duliba, 
Veliki Stolac, Crni Vrh, Stružni i Goli Vrh, Samar Kitaibelo\-. 
. Convolvulaceae. Convolvulus arvcnsis L; Miljko\ići. 
' Borraginaceae. Omphalodes vcDia Much. Šarića Duplje.. 

Cynoglossum iiiontanuiii L. = C. germanicum Jacq. var. 
velebiticum Borb. Veliki Stolac, Panos, Crni i Stružni Vrh ; 
C. creticum Mili = C. pictum Ait. Saljev Kuk ; C: Cohimnae 
Ten. Stolačka Peć. 

Asperugo procumhens L. Miljkovića Krug. 

Symphytum tuberosum L. Mali Sadiko^•ac, Pasji Klanac, 
Siljevo Brdo, Panos, Šarića Duplje, Goli Vrh, Suha Draga, Samar 
Kitaibelov. 

Myosotis arvcnsis (L.) Hill. Stolačka Peć ; M, suaveolcns 
W. K. Sladovača, Ramino Korito, Miljkovića Krug, Panos, Šarić^i 
Duplje, Debeli Kuk, Goli Vrh, Suha Draga. 

Lithospermum ofjicinale L. Stolačka Peć, Pavelić Kuk. 

Onosma Javorkac Simk = O. pallidum Boiss. Plana. 

Cerinthe glabra Mili. =^ C. alpina Kit. var. \elebitica Deg. 
Siljevo Brdo, SaljcN' Kuk, Crni Vrh. 

Verbenaceae. Verbena officinalis L. Šugarska Duliba, 
Samar Kitaibelow 

Labiatae. Teucrium Arduini L. Stolačka Peć, Salje^• i De- 
beli Kuk ; T. chaniacdrys L. Mali Sadikovac, Silje\'o Brdo, Crni 
Vrh, Stružni i Goli Vrh, Samar Kitaibelo\' ; \ar. illyricum 



Borb. Liiküvo Žugarje, Stolačka Peć, Kri\i Kuk ; T. montanum 
L. Stolačka Peć, Pavelić Kuk, Veliki i Mali Stolac, Panos, 
Debeli Kuk, Stružni i Goli \r\\ ; ^'ar. supinuni Jaa). Sla- 
dovaća. Mali SadikoNac, Siljevo Brdo, Krivi i Saljev Kuk, 
Plana. Šugarska Duliba, C'rni \x\\. Samar Kitaibelov. 

Marrubium candidissimuin L. Stolačka Peć. 

Brunella vulgaris L. Ramino Korito. Šarića Duplje, Palež ; 
B. alba Pallas. Debeli Kuk. 

Melittis albidn Guss. Siljevo Brdo. 

Galeopsis ladanuui L. Ramino Korito, ^liljkovići. 

Lamium orvala L. Silje\-o Brdo, Šugarska Duliba, Panos, 
Stružni Vrh, Suha Draga ; L. luteum (Huds.) Krock. = Galeo- 
bdolon luteum Huds. Ramino Korito, Pasji Klanac, Suha Draga, 
Samar Kitaibelov ; L. inaculatiirii L. Pasji Klanac, Stolačka 
Peć, Pavelić Kuk, Saljev i Debeli Kuk, Crni Vrh, Samar Kitai- 
belo\-. 

Stachys germanica L. Stolačka Peć ; S. siihcrenata Vis. 
Siljevo Brdo ; var. angustifolia Vis. Sladovača, Mali Sadikovac, 
Miljkovića Krug, Salje\' Krug, Plana, Mali Stolac, Panos, Goli 
\r\\ ; var. eriostachyal\.Qi-r\er. Sladovača, Krivi Kuk, Crni Vrh ; 
S. serotina (Host.) Fritsch = Betonica serotina Host. Mali Sa- 
dikovac, Debeli Kuk ; var. dalmatica Degen. Mali Saidovac ; 
S. velehitica (Kerner). = Betonica A-elebitica Kerner. Stolačka 
Peć, Šugarska DuHba, Siljevo Brdo, Goli Vrh, Samar Kitaibelov. 

Salvia glutinosa L. Mali Sadikovac, Stolačka Peć, Panos, 
Debeh Kuk, Palež, Stružni i Goli Vrh, Suha Draga ; S. pratensis 
L. Miljkovići, Debeh Kuk. 

Satureia subspicata Vis. = S. pygmaea Sieb. Sladovača, Pa- 
\eUć Kuk ; S. variegata Host. Sladovača, Mali Sadikovac, 
Stolačk? Peć, Pavelić Kuk, Veliki i Mali Stolac, Crni Vrh, De- 
beh Kuk ; S. vulgaris (L.) Frisch. = Ckilinopodium vulgare L. 
Stolačka Peć, Debeli Kuk ; S. acinos (L.) Scheele = Calamnitha. 
Acinos Clairv. Mali Sadikovac, Ramino Korito, PaveHć Kuk. 
Plana, Šugarska Duliba, Vehki Stolac, Crni \'rh. Palež ; 
S. thymifolia Scop. = Calamnitha th3'mifoHa Rih. = Satureia 
rupestris Wulf. Sladovača. Mali Sadikovac, Stolačka Peć, Krivi 
i Saljev Kuk, Šugarska Duhba, Panos, Šarića Duplje, Debeli 
Kuk, Palež ; S. grandiflora (L.) Scheele = Calamnitha grandi- 



6 

flora Mnih. Sladovača, Mali Sadikowic, Konjevača, Ramino 
Korito, wSugarska Duliba, Panos, Crni Vrh, Šarića Duplje, 
Debeli Kuk, Palež, Suha Draga, Stružni Vrh ; S. croatica 
(Pers) Briq — Calamnitha croatica Host, Sladovača, Mali Sadi- 
kovac, Miljkovića Krug, Pavelić Kuk, Krivi i Saljev Kuk, 
Plana, Siljevo Brdo, Veliki i Mali Stolac, Panos, Debeli Kuk. 

Origanum vulgare L. var. latebracteatum G. Beck, Mali 
Sadikovac, Siljevo Brdo, Stolačka Peć, Crni Vrh, Šarića Duplje, 
Debeli Kuk, Palež, Stružni Vrh. 

Thymus subcitratus Schreb. Debeli Kuk ; Th. longicanlis 
Presi. Sladovača ; Th. acicularis W. K. Sladovača, Mali Sadi- 
kovac, Konjevača, Pasji Klanac, Stolačka Peć, Miljkovića 
Krug, Pavelić Kuk, Krivi i Saljev Kuk, Plana, Šugarska DuUba, 
Siljevo Brdo, Veliki i Mali Stolac, Panos, Crni Vrh, Samar 
Kitaibelov ; Th. effusus Host. Saljev Kuk ; forma velebiiica 
Deg. Šugarska Duliba ; Th. Kerneri Borb. Goli Vrh ; Th. 
balcanus Borb. Sladovača, Mali Sadikovac, Stol.'čka Peć, Milj- 
kovića Krug, Pavelć i Krivi Kuk, Šugarska Duliba, Silje\'o 
Brdo, Vehki i Mali Stolac, Debeli Kuk, Stružni i Goli \vh, 
Trošeljevac, Samar Kitaibelov. 

Scrophulariaceae. Verbascum thapsus L. Šarića Duplje, 
Debeli Kuk ; V. pulverulentum Vili = V. floccosum W. K. 
Miljkovići, Crni Vrh, Debeli Kuk ; V. Chaixii Vili. Sladovača, 
Mali Sadikovac, Ramino Korito, Stolačka Peć, Pavelić Kuk, 
Plana, Šugarska Duliba, Debeli Kuk, Palež. 

Cymbalaria muralis G. M. Sch. = Linaria Cymbalaria Mili. 
Siljevo Brdo, Miljkovići, Saljev i Kri\i Kuk, Šugarska Duliba, 
Mali Stolac, Panos, Debeli Kuk. 

Chaenorrhinum litörale (Beruh.) Fritsh == Linaria litoralis 
Beruh. Stolačka Peć, Miljkovići, Pavelić Kuk. 

Scrophularia nodosa L. Šarića Duplje , S. laciniata W. 
K. Sladovača, Stolačka Peć, Pavelić Kuk, Saljev i Krivi Kuk, 
Plana, Šugarska Duliba, Siljevo Brdo, Veliki i Mali Stolac, Panos, 
Šarića Duplje, Debeli Kuk, Palež, Stružni Vrh ; \'ar. Pantocsckii 
Grišeb. Konjevača, Panos. 

Veronica officinalis L. Sladovača, Ramino Korito, Siljevo 
Brdo, Plana, Šugarska Duliba, Panos, Šarića Duplje ; V. 
Jacquini Baumg. = V. multifida L. Sladovača, Konje\'ača, 



Miljkovića Krug, Silje^■o Brdo, Mali Stolac, Stružni Vrh ; 
y. spicata L. Sladovača, Mali Sadikovac, Pasji Klanac, Siljevo 
Brdo, Pavelić i Krivi Kuk, Plana, Šugarska Duliba, Mali Stolac, 
Goli Vrh, Samar Kataibelov. 

Digitalis ambigua Murr. Stružni Vrh, Palež, Suha Draga, 
Samar Kitaibeov ; forma angustifolia Degen et Lengyel. Samar 
Kitaibelov. 

Euphrasia liburnica Wettst. Miliko\ići ; E. salishur gensis 
Funk. var. coertilescens Fa\r. Šugarska Duliba. 

Alectorolophus subaipinus Streneck. Konjevača. 

Orobanchaceae. Orobanche gracilis; Sm. Goli Vrh ; O, alba 
Steph. Konjevača, Siljevo Brdo, Stolačka Peć, Miljkovića 
Krug, Saljeu Kuk, Goh Vrh, Samar Kitaibelov. 

Globulariaceae. Globularia cordifolia L. Sladovača, Mali 
Sadikovac, Konjevača, Siljevo Brdo, Šalje v Kuk, Vehki i Mali 
Stolac, Panos, Debeh Kuk ; G. bellidifolia Ten. M'ljkovića 
Krug, Saljev i Krivi Kuk, Plana, Šugarska Duliba, Stružni i 
Goli Vrh, Samar KitabeloA'. 

Plantaginaceae. Plantago media L. Sladovača, Ramino 
Korito, Stolačka Peć, Šugarska Duliba, Mali Stolac, Panos, Šarića 
Duplje, Debeli Kuk, Samar Kitaibelov ; P. maior L. Siljevo 
Brdo, Suha Draga ; P. argentea Chaix = PL sericea W. K. 
Sladovača, Siljevo Brdo, Miljkovića Krug, Krivi Kuk, Šugarska 
Duliba, Veliki Stolac, Samar Kitaibelov ; P. lanceolata L. 
Stolačka Peć, Krivi Kuk, Šugarska Duliba, Siljevo Brdo, Vehki 
i Mali Stolac, Samar Kitaibelov. 

Rubiaceae, Asperula odorata L. Pasji Klanac, Stružni i 
GoU Vrh ; A. longiflora W. K. Sladovača, Mah Sadikovac, 
Pasji Klanac, Silje^•o Brdo, Miljkovića Krug, Pavelić Kuk, Saljev 
i Krivi Kuk, Šugarska Duliba, Veliki i Mali Stolac, Debeli Kuk, 
Stružni i Goli Vrh, Samar Kitaibelov. 

Galium silvaticum L. Ramino Korito ; G. verum L. Mali 
Saidovac, Stolačka Peć, Miljkovići ; G. lucidum All. Slado- 
\"ača, Konjevača, Ramino Korito, Pasji Klanac, Siljevo Brdo, 
Stolačka Peć, Pavelić Kuk, Saljev i Krivi Kuk, Plana, Šu- 
garska Duliba, Vehki i Mali Stolac, Panos, Crni Vrh, Šarića 
Duplje, Debeli Kuk, Stružni i Goli Vrh, Palež ; G. erectum 



Huds. Mali SadikoNac, Salje\' Kuk, Debeli Kuk ; G. austria- 
ciim Jacq. Samar Kitaibelo\-. 

Caprifoliaceae. Sambucus raccmosn I-. SaljeN Kuk, Plana ; 
S. nigra T-. Stolacka Peć, Šugarska Duüba. 

Viburnum lantana L. SladoNaca, Mali Sadikovac, Pasji 
Klanac, Siljevo Brdo, Pavelić i Kri\ i Kuk. Plana, Šugarska Dn- 
liba. Veliki i ^lali Stolac, Panos, Crni \\\\. Debeli Kuk, Stružni 
\'rh. 

Lonicera xylostcuni L. Sladovača. KonjeN^ača, Raniino 
Korito, Salje^■ Kuk. vŠugarska Duliba, Panos, Šarića Duplje, 
Palež, Suha Draj^a ; l^. aipigenn L. Slado\ača, Mali Sadikovac, 
Konjevača, Ramino Korito, Pasji Khinac. Silje\o Brdo, Pavelić 
Kuk, Saljev i Kri\i Kuk, ^Vliki i Mati Stolac, Panos, Palež, 
Stružni i Goli Yrh, Suha Draga, Samar Kitaibelo^■ ; L. glu- 
tinosa Vis. Sladovača, Stolačka Peć, Paxolic i Saljev Kuk, 
Plana, Panos ; forma sugaricnsis Degen. Pasji Klanac, Panos ; 
forma velehitica Degen Kri\i Kuk. 

Valerianaceae. Valeriana angiistifolia Tisch. S]ado\-ača, 
Siljevo Brdo, Pasji Klanac, Stolačka Peć, MiijkoN-ića Krug, 
Šugarska Duliba, Crni Vrh, Trošeljevac, Samar Kitaibelov ; 
V. tripteris L. ^•ar. velehitica Degen. Mali Sadikovac, Konjevača, 
Ramino Korito, Stolačka Peć. Pavelić Kuk, Plana, Siljevo Brdo, 
^\^liki i Mali Stolac, Panos, Debeli Kuk. Samar Kitaibelov ; 
V. montana L. Veliki i Mali Stolac, Samar Kitaibelov. 

Dipsacaceae. Knautia intermedia Pernh. et Wettst. var. 
velebilica Degen et Lengyel. Stružni i (ioli Vrh. Samar Kitai- 
belov ; K. purpurea (Vili) Borb. \ar. dissccta Borb. Slado\-ača, 
Mah Sadikovac, Pasji Klanac, Siljevo Brdo, Stolačka Peć, 
Miljkovića Krug, Pavelić Kuk, Saljev i Kri\i Kuk, Plana, Šugar- 
ska Duliba, Veliki i Mali Stolac, Samar Kitaibelov. 

Scabiosa agrestis \\. K. Mali Saido\ac. 

Campanulaceae. Campanula linifolia Scop. \ar. pinifoUa 
Ucchto. Kuk 1205 u Kaminom Koritu, Debeli Kuk ; C. 
Scheuchzeri \'ill. Sladovača, Ramino Korito, Pasji Klanac, 
Siljevo Brdo, Saljev Kuk, Šugarska Duliba, (rui \'rh. Debeli 
Kuk. Stružui i Goh Vrh, Samar Kitaibelo\- ; C". velehitica 
W'itas. Slado\ača, Pasji Klanac, Krivi i Saljev Kuk, Plana. 
Panos. Stru/ni \'rh ; C. W aldsteiniana Rom. et Schult. Sla- 



9 

dovača, Mali Sadiko^'ac, Kuk 1205 u Raminom Koritu, Pasji 
Klanac, Siljevo Brdo, Miljkovića Krug, Pavelić i Krivi Kuk, 
Plana, Šugarska Duliba, \'eliki i Mali Stolac, Stružice, Panos, 
Šarića Duplje, Debeli Kuk ; C. fenestrellata Feer. Mali Sadi- 
ko\'ac, Raniino Korito, Stolačka Peć. Pavelić i Salje\' Kuk ; 
C- persicifolia L. Slado\'ača, Crni \'rh, Debeli Kuk ; C. thyr- 
soidea L. Samar Kitaibelo\' ; C. olomerata L. \^ar. ellipiica Kit. 
]Mali Sadikoxac, Krivi Kuk. Crni i Goli Vrh, Samar Kitaibelov. 

Phytemma orhicularc L. var. flexuosa R. Schultz. Slado- 
vača. Mali Sadikovac, Konjevača, Ramino Korito, Pasji Klanac, 
Siljcxij Brdo, Miljkovića Krug, Krivi Kuk, Plana, Šugarska Du- 
liba, Veliki i Mali Stolac, Panos, Stružni i Goli Vrh, Samar Ki- 
taibelov ; Ph. spicatum L. Ramino Korito, Šugarska Duliba. 
Stružni i Goli ^'rh. Samar Kitaibelov ; Ph. comosuvi L. Ramino 
Korito, Silje^'o Brdo, Goli Vrh. 

Edraianthus tennifolius (W. K.) A. D. C. Sladovača ; 
E. croaticus A. Kern. Sladovača. Konjevača, Pasji Klanac, 
Siljevo Brdo, Pa\elić i Krivi Kuk, Plana, Šugarska Duhba, Vehki 
i Mali Stolac, Panos, Goli Vrh i Stružni Vrh ; E. caricinus 
Schott. Sladovača, Siljevo Brdo, Krivi Kuk. Prelazi izmedju E. 
croaticus i E. caricinus. Miljko\'ićaKrug, Šugarska Duliba, Stružni 
\r\\ ; E, Kitaihelii DC. Sladovača. 

E. Jauchen^) svrstava sve tri posljednje vrsti u jednu pod 
imenom E. tenuifolius (L.) DC. 

Compositae. Adenostjies alliariac (Gou.) Kern. Stružni 
\\-\\ ; A. australis (Ten.) Nvm = A. stenotricha Borb. Siljevo 
Brdo, Šugarska Duliba, \"ehki Stolac, Goli Vrh. Suha Draga. 

Solidago aipcstris \\. K. Sladovača, Pasji Klanac, Saljev 
Kuk, Panos. 

Aster bcUidiastrum (L.) Scop. = Bellidiastrum Michelii 
Cass. Suha Draga, Samar Kitaibelov ; A. alpinus L. Šugarska 
DuHba pojedince, Veliki i Mali Stolac mnogobrojno. 

Erigeron accr L, Panos, Šarića Duplje. Debeli Kuk. 

Antennaria dioica (L.) Gaertn. = Gnaphalium dioicum 
Gaertn. Sladovača, Konjevača, Šugarska Duliba, Veliki i Mah 
Stolac, Panos, Trošeljevac. 

1) E. Janchcn : Die Edraianthus Arten der Balkanländer, 
^littheil. des naturn. Vereines. Wien, VIII. p. i — 40. 



10 

Gnaphalium silvaticum L. Sladovača, Stružni Vrh. 

Inula ensifolia L. Sladovača, Mali Sadikovac, Siljcvo 
Brdo, Pavelić i Krivi Kuk, Plana, bugarska Dviliba, Velki i Mali 
Stolac, Stružni Vrh ; I. hirta L. Sladovača, Mali Sadikovac, 
StolaČka Peć, Miljkovića Krug, Pavelić Kuk, Saljev i Krivi Kuk, 
Plana, Sugarska Duliba, Silje\"o Brdo, Veliki i Mali Stolac, 
Stružni i Goli Vrh, Samar Kitaibelov ; var. rotundifolia Beck. 
Siljevo Brdo, Plana ; I. oculus Christi L. Crni Vrh. 

Buphthixlmum sali cif oliumh. Sladovača, vSiljevo Brdo, Kri\'i 
Kuk, Sugarska Duliba, Panos, Debeli Kuk, Stružni Vrh, Samar 
Kitaibelov. 

Anthemis arvensis L. Miljkovići. 

Achillea clavenae L. Sladovača, Konjevača, Pasji Kuk 
i Pasji Klanac, Siljevo Brdo, Kuk 1205 m. u Kaminom Koritu, 
Miljkovića Krug, Pavelić Kuk, Saljev i Krivi Kuk, Plana, Su- 
garska Duliba, Vehki i Mali Stolac, Panos, Stružni i Goli Vrh, 
Samar Kitaibelov. G. Beck zove ju Ptarmica Visianii kako 
nam reče Dr. Degen, jer se od tipičke vrsti ponešto razlikuje ; 
A. virescens (Fenzl) Heimere == A. odorata L. Sladovača, Milj- 
kovići, Panos, Debeli Kuk ; A. collina Becker. Crni Vrh. Debeh 
Kuk, Palež, Trošeljevac ; var. rosea Koch. Debeli Kuk ; A. 
millefolium L. Mali vSadikovac, Miljkovića Krug, Mali Stolac. 

Chrysanthemum monianum L. Leucanthemum montanum 
DC. Plana, Veliki Stolac, Stružni i Gol' Vrh, Samar Kitaibelo\' ; 
Ch. Visianii Deg = Leucanthemum montanum DC. var. hci- 
niatium Vis. Sladovača, Mali Sadikovac, Pasji Klanac, Siljevo 
Brdo, StolaČka Peć, Miljkovića Krug, Pavelić i Kri\i Kuk, 
Plana, Sugarska Duliba, Panos ; Ch. corymbosum L. Pyrethrum 
corymbosum W. Sladovača, Mali Sadikovac, Saljev Kuk, Plana, 
Panos, Crni Vrh, Šarića Duplje, Debeli Kuk, Stružnii Goli \'rh, 
Trošeljevac, Samar Kitaibelow 

Tussilago farfara L. Debeli Kuk. 

Homogyne silvestris (Scop.) Cass. U Kaminom Koritu, Kuk 
1205 m, Siljevo Brdo. 

Senecio aipester (Hoppe) DC. var. ovirensis Koch. Pasji 
Klanac, Saljev Kuk, Panos, Debeli Kuk ; S. rupestris W. K. = 
S. Nebrodensis L. Pasji Klanac, Panos, Crni Vrh, Debeli Kuk ; 
S. cacaliaster Lam. = S. croaticus Kit. Siljevo Brdo, Saljev 



11 

Kuk, Panos, Šarića Duplje, Samar Kitaibelov ; S. Fuchsii 
Gmel. Saljev Kuk, Panos, Šarića Duplje, Debeli Kuk, Goli Vrh 
Suha Draga ; S. doronicum L. Sladovača, Silje\o Brdo, Miljko- 
vića Krug, Saljev i Krivi Kuk, Šugarska Duliba, Veliki i Mali 
Stolac, Debeli Kuk, Stružni i Goli Vrh, Samar Kitaibelov. 

Echinops r^ihemcus M. B. = E. Ritro L. Stolačka Peć, 
Pavelić Kuk, pojedince. 

Carlina simpiex W. K. Sladovača, Debeli Kuk. 

Carduus encheleus Aschers, forma velebiticus Borb. Saljevi 
Krivi Kuk, Panos, Crni Vrh, Debeli Kuk ; C. carduelis (L.) Gren. 
var. alpestris W. K. Debeli Kuk, Samar Kitaibelo^^ 

Cirsium erisithales (L.) Scop. Samar Kitaibelov ; C. eriop- 
horum (L.) Scop Palež, Trošeljevac, Samar Kitaibelov. 

Centaurea jacea L. Mali Sadikovac ; C. bracteata Scop. 
Stružni Vrh ; C. variegata Lam. Sladovača, Mali Sadikovac, 
Konjevača, Pasji Klanac, Siljevo Brdo, Miljkovića Krug, 
Pavehć i Krivi Kuk, Plana, vŠugarska Duliba, Veliki i Mali 
Stolac, Debeli Kuk, Stružni i Goli Vrh, Trošeljevac, Samar Kitai- 
belov ; — var. adscendens Bartl = C. floccosa Schloss. et. Vukot. 
Sladovača ; — var. sinuata Vis. Stružni Vrh ; — var. stricta 
W. K. = C. seusana Chaix. Trošeljevac ; C. FritscJni Hayek. 
Sladovača. 

Hypochoeris illyrica Maly. Stružni Vrh, Sama Kitaibelov. 

Leontodon autumnalis L. Siljevo Brdo, Debeli Kuk ; 
L. danuhialis Jacq. = L. hastilis L. Pasji Klanac, Siljevo Brdo, 
Šugarska Duliba, VeUki Stolac, Debeli Kuk, GoH Vrh, Samar 
Kitaibelov ; L. MsPidus L. Pasji Klanac, Veliki Stojac, Debeli 
Kuk ; L. crispus Vili = L. saxatilis Rehb. StojaČka Peć. 

Picris laciniata Schk = P. hispidissima Bartl. Stolačka Peć. 

Taraxacum officinale Web. Miljkovića Knig, Miljkovići, Ša- 
rića Duplje. 

Lactuca mural is (L.) Fres- Sladovača, Mali Sadikovac, 
Konjevača, Ramino Korito, Pasji Klanac, Siljevo Brdo, Sto- 
lačka Peć, Šugarska Duliba, Veliki i Mah Stolac, Stružice, Panos, 
Crni Vrh, Šarića Duplje. 

Crepis alpestris (Jacq). Tausch. Siljevo Brdo. 

Prenanthes purpurea L. Mali Sadikovac, Konjevača, 
Ramino Korito, Siljevo Brdo, Kri\T Kuk, Šugarska Duliba, 



1^ 

Stružice, Panos, Crni Vrh. b^arića Duplje, Goli \y\\, Samar 
Kitaibelov. 

Hieracium Hoppeanuvi Schult. Ssp.. leucoccphalum 
\'uk()t. Salje^" Kuk, Crni Vrh ; H. PUosella L. Ssp: angusiius 
N. P. a) genuiniiiii 3- rpHosum N. P. Crni Vrh, Debeli Kuk; 
-^- Ssp. -subcanlcsccns N. P. b) minoriceps N. P. v) acuiissiimim 
E caiiicePs N. P. Miljko\ića Krug ; — Ssp. vulgare Tausch ;'.) 
suhviilgarc 2. exstriatuin N. P. Mali Stolac; W. aiiricida Lam. 
et DC. Ssp. mclainclema N. P. Pasji Kjanac ; H. cv^nosum 
L. Ssp. gnaphalophorum N. P. Miljko^•ića Krug, Stružni i Goli 
\'rh, Trošeljevac, Samar Kitaibelov; H. canum N.,P. Ssp. 
gyacilc Tausch. \-ar. subobcrurtceps Russi et Zahn. MiljkoNića 
Krug ; H. Banhiiii Schult. Ssp. crxtli.rophyllirm A'ukot. Milj- 
kovića Krug ; — Ssp. cfjnsum N. P. SaljeN" Kuk, Panos, Debeli 
Kuk ; — I. normale Crni Vrh, var. glandulosius Zahn Debeli Kuk ; 

— Ssp. marginale N. P. Sladovaca ; — Ssp. suhstoloniferinn N. 
P. Ramino Korito; — Ssp. thaumasium N. P.: Pasji Klanac; 
H. hrachtiatum Bertol. Ssp. epitultnm N. P. i. angustifolmm 
N. P. Debeli Kuk ; H. bupleuroides Gmel. Ssp. Schenkii 
Griseb. a) gcnuinum i. normale N. P. Krivi Kuk, Plana, Šu- 
garska Duliba, Siljevo Brdo ; H. villosum L. Ssp. villosum 
N. P. forma calvescens b) aiigusti'Us N. P. Pasji Klanac ; Sp. 
villosissi7n'nm Naeg. forma stenobasis N. P. Slado\ača ; H. 
villosiccps N. P. Ssp. villosiceps 1. normale N. P. Sladovaca. 

— 3. tubulosum Zahn. Veliki Stolac ; — Ssp. vUlosifolnim N. P; 
Siljevo Brdo, Plana ; — forma tubulosum Degen et Zahn. Si- 
ljevo Brdo, Šugarska Duliba, Stružni Vrh, Samar Kitaibelo\' ; 
H. silvatieum L. Ssp. bif idi/ orme Zahn. Salje^' Kuk, Samar 
Kitaibelov ; — Ssp. seniisilvatieum Zahn, forma pilifolium 
Zahn. Šugarska Duliba ; — Ssp. gentile Jord. \'ar. oligocephalum 
Degen et Zahn. Plana ; — Ssp. circumstellatitm Zahn. Debeli 
Kuk ; H. bifidum Kit. Ssp. biiidum Kit. Sladovaca, Ramino 
Korito, Siljevo Brdo, Pa^•elić i Kri\i Kuk, Šugarska Duliba, De- 
beli Kuk : — Ssp. caesiijlonim Almg. Konje\aca, Pasji Klanac, 
Šugarska Duliba, Plana, Mali Stolac, Panos, Samar Kitaibelox' : 

— Ssp. pseudopraccox Zahn. Miljko\-ića Krug, Veliki Stolac ; 

— Ssp. incisifolium Zahn. SiljeNO Brdo, Stružni Vrh, Samar 
Kitaibclo\- ; — Ssp. aurohUeuvi Degen et Zahn. Mali Sadikovac. 



13 

Mali Stolac, Samar KitaibeloN" ; — Ssp. caniiobasis Zahn. Panos; 
H. incisum Hoppe, Ssp. tephrochlorum Zahn. vSiljevo Brdo, 
Šugarska Duliba ; H. psammogenes Zahn. Ssp. psainmogenes 
Zahn. Pasji Klanac, Plana ; — Ssp. monohrachion Degen et 
Zahn. Sladovača, Stolačka Peć, Miljkovića Knig, Pavelić i Krivi 
Kuk, Šngarska Duliba, Siljevo Brdo, Veliki Stolac, Stružni .Vrh, 
Samar Kitaibelov ; H. Waldsteinii Tausch. Ssp." länifolium 
N. P. Siljevo Brdo, Veliki Stolac, Crni Vrh ; H. humile Jacq. 
Ssp. sarajevense G. Beck. Konjevača, Saljev Kuk, Plana, Panos; 
H. stupposum Rehb. fil. Ssp. stupposum N. P. forma calvicaulc 
N. P. Mali Sadikovac ; — Ssp. nivisquamum Degen et Zahn. 
Kri\i Kuk, Panos ; H. purpurasc entipes Rossi et Zahn = 
nivisquamum — bifidum; Miljkovića Krug, PaveUć Krug, Plana, 
Veliki Stolac ; H. retyezatense Degen et Zahn. Suha Draga, 
Samar Kitaibelo\'. 



Pojava krša u samoborskoj okolici. 

Napisa»; Nikola Reizer. 

O postanku ponikava. 

Ponikvama, koje sam nabrojio, ne može se postanak tu- 
mačiti samo po jednoj teoriji, bila to teorija urušen ja ili ona. 
koja nalazi uzroke postanka u kemičkoj ili mehaničkoj djelat- 
nosti vode. 

O glečerskim vodama, kao genetičkim uzrocima moglo bi 
se istom onda govoriti, kada bi se ustanovilo, da je Samobor- 
ska gora bila uledjena. 

Neki je dio ponikava u samoborskoj okolici svakako nastao 
urušenjem svoda nad špiljom. Sasma se sigurno znade za po- 
stanak ponikve u koju ponire ponornica ,, Draga " kraj sela 
Rešetari. Prije nekoliko godina je ta voda ponirala u jednu 
jednostavnu rupu, koja je vodila u podzemnu špilju. Tamo se 
je često izgubila po koja manja domaća životinja. Ta se je 
Špilja nenadano urušila, a na njezinome se mjestu stvorila po- 
nikva nepravilna oblika. Sada se pomenuta voda gubi u dnu 
ponikve. 

Urušenjem je nastala i ona velika ponikva na Vrhovčaku 
u kojoj izvire i ujedno i ponire vrelo Jaderka. Svjedoči to vrlo 
nepravilni oblik, mjestimice prevjeseći kameniti ter isšupljeni 
pristranci u kojima se nalazi polušpilja. (Vidi fotografiju.) Ta 
polušpilja imade stijene ukrašene sigom. Polušpilja je na ulazu 
najprostranija, dok se prema nutra su zuje. Sada više nema 
vode na stalaktitima ; uzmu li se u obzir netom pomenute op- 
stojnosti, da je oblik cijele ponikve vrlo nepravilan, da su pri- 
stranci mjestimice okomiti pače prevjeseći, da su kameniti, 



15 

isšupljeni, pače da se nalazi u njima polušpilja, koja se više ne 
povećaje niti se stvara u njoj siga, to je mnogo vjerojatnijih 
držati, e je dotična ponikva nastala urušenjem nekadanjega 
špiljskoga svoda, nego polaganom subaerskom erosijom. Polu- 
špilja jest ostatak od nekada mnogo veće i prave špilje. 

Na Vrhovčaku imade i više ponikava s vrlo oštrim kon- 
turama i okomitim, kamenitim pristrancima, kod kojih nije 
isključeno, da im je kod geneze urušenje glavni faktor. 

Ponikve pravilnijega i okrugloga izgleda, kao što su n. pr. 
one bez reda posijane oko Sv. Križa, iznad samoborske' ruine 
i u šumi Gaju : sve ove su nastale subaerskom erosijom vode 
oko jedne pukotine u kami, kako to Cvijić tumači. 

Najveći dio ponikava, naime one, koje su smještene u nizu 
jedna za drugom, ponešto su različnoga postanka od ovih pr- 
vih. Kako su one u opće rijetke pojave, to se njihov postanak i 
uzroci s kojih su dobile linearni poredak posebice tumači. Cvijić 
spominje nekoje nizove ponikava i dovodi ih u savez sa raz- 
makom ih tumači, da sUjede smjer slojeva. Diener i Reyer ili 
takodjer dovode u svezu sa razmakom, dok ih Martel svadja u 
savez sa špiljama. Naše nekoje linearno poredane ponikve stoje 
u savezu sa špiljama, kojima teče voda, kao n. pr. niz Duga 
Njiva, koja se nalazi izmedju ponora Kačnaka kraj sela Re- 
šetari i vrela Pod z\ira, zatim ponikve na Cerju, koje teku nad 
špiljom vode Draga-Lanišće, no dotične pilje ne smatram uz- 
ročnicima postanku naših linearno poredanih ponikava. Isto 
im nije niti razmak prouzrokovao genezvi, niti slijede smjer 
braždenja slojeva. 

Važnije jest upamtiti nekoja zajednička im obilježja. Svi 
se nizovi bez iznimke počinju nizati na razvodnicama, a na- 
laze se na manje ili više nagnutome tlu ; u prvoj najvišoj po- 
nikvi jest redovito izvor ; ponikve su većinom eHptične, da- 
pače koritaste, na gornjem su kraju uže, na donjem šire ; mno- 
gima je odvodni kanal vidljiv, bio otvoren ili zamuljen. U po- 
tonjem slučaju izgleda kao mala zdjelasta ponikva. Dno se re- 
dovito spušta na onu stranu, kamo smjera cijeli niz, naime od 
razvodnice prema ravnici. Cesto se u nizu naidje na zapuštene 
ponore. Osim toga se mnogi nizovi nastavljaju u otvorenu do- 



16 . 

linu, koja iniade svu] p<)četak iza poslijedne ponikN'e n nizu, a 
kraški joj karakter podaje usječeno izvorište. N. pr. iza Go- 
spodske Drage slijedi dolina Velike Rakovice, iza Dolca u Cerju 
dolina Lanišća, iza niza Duge Njive dolinica Podzvira, iza Jan- 
žičkoga polja dolina Bistraca i t. d. Biva i to, da su nizovi po- 
nikava nastin'ak slijepim dolovima, kao što je n. pr. niz ,,l)uga 
Njiva" nasta\ak slijepoj dolini kačnaka. Dakle niz ,.Duga 
Njiva" leži iza slijepe doline, a pred dolinom s usječenim iz\-o- 
rištem. Napokon upada u oči, da mnogim nizovima, teku par 
ralelno normalne doline kao n. pr. dolina Jazbine Vrhovačkom 
polju i Prilozima. 

Po s\'enui t(jme sudeći, bili su ti nizovi ponika\-a pr\-obitn(> 
normalne doline, ali se s vremenom na njihovome dnu u })o- 
roznoj kami proširiki kakova pukotina i pretvorila u odvodni 
kanal. Vode, koje su dolinu erodirale najprije su djelomično, a 
onda sasma u tako\u pukotinu ponirale. Time je obustavljeno 
daljnje eroziono djelovanje vode u preostalome donjom dijelu 
doline/koji je time izvrgnut i mnogo manjim promjenama 
oblika. Gornji je p'^i dio postao slijepom dolinom. Isti se je 
proces ponovio u toj slijepoj česti doline kojih loo — 200 m. 
pred prvim ponorom. I tako dobivamo dvije slijepe doline, 
samo što doljnoj odsada jedino ])adaline formu obradjuju, jer 
je tekučica već na kraju gornje propala u zemlju. Medjutim 
se u preostak)j slijepoj dolini isti proces i više puta pona\lja, 
dok iz cijele doline ne bude niz eliptičnih ponikava, bolje reći 
kratkih od vode zapuštenih slijepih dolina. Budući, da su smje- 
štene na kosini prijašnjega dolinskoga dna, naliče ograde, što 
ih. dijele, stepenicama. Suponirana tekuća voda, koja je to sve 
st\orila, ponire na koncu prve slijepe doline — ponikve, da 
podzemno proslijedi put ispod ponika\a (jer to joj je najna-^ 
ravniji podzemni put) kanaloni, koji je sa svakom ponikvom 
spojen vertikalnim ponorom. Iza poslijedne ponikve izbija kao 
jača voda iz usječenoga izvorišta. Budući, da se svaka ponik\-a 
kasnije samostalno raz\ija, to može promijeniti i smjer svoje 
uzdužne osi, te tako izbija iz reda, jedna na jednu a druga na 
drugu stranu. Tako može niz s M'emenom izgubiti svoj linearni 
poreda.k. To se je dogodilo n. pr. u \'rh()\ ačkoine polju, a dijek)- 
mice i na ,, Dugoj Nji\i". 



17 



Idealna šema takove doline — niza. 



<m 




JHoanicA ILI šoiLijSHi pctoh 



Dakle p o n i k v e , koje se nižu jedna za d r n- 
g o m, nastale s n u već postojećoj d o 1 in i usli- 
jed vertikalnoga oticanja vode, te su prema 
tome sekundarna pojava i u tome se razlikuju od 
onih ponikava, koje dolaze bez reda, Kod stvaranja djeluje 
voda kemički i mehanički. 

Ovakovim tumačenjem dobivamo ujedno razjašnjenje, 
kako to, da su ponikve u nizu dugoljaste, da se počimaju nizati 
sa razvodnica baš kao pravi dolovi, da imadu na početku (u 
mnogo slučajeva) izvor, čija voda iza poslijedne ponikve izbija 
iz usječenoga izvorišta i t. d. Da se vratim'o samim ponikvama ! 

Rastrošine sa pristranaka ponikve nosi voda na dno, te 
se njima odvodni kanali brtve i sakrivaju oku. No ponori ne 
ostaju uvijek isti, nego se stvaraju novi. Time se mijenja smjer 
slaza vode od prvotnoga ponora k novome. Tako se zgadja, da 
nekada aktivni ponori ostaju sasma na strani i na mnogo višem 
mjestu od dna ponikve. Ova razlika visine pokazuje, za koliko 
je ponikva postala dublja od onoga časa, od kada je voda osta- 
vila stari ponor. 

Imade i prelaznih oblika izmedju normalne doline i niza 
ponikava. To su u prvome redu sve slijepe doline, jer one čine 
prvi početak pretvaranju normalne doline u niz ponikava. 

Zatim onakove slijepe doline, koje se svršavaju sa običnom 
ponikvom. Takove su doline na Stražniku (Vidi tekst str. 28, 
zatim prilog I.), pak one dolinice na južnoj strani doline Ja - 
grovca (Vidi tekst str. 44). Uvjeren sam, da će se s vremenom 
na dnu tih dolinica_ stvoriti novi ponori, ushjed česa će se 
duljina samih dolinica skratiti, a broj ponikava u nizu (kao 
nastavku) povećati. 

2 



18 

Istaknuo sam, da se ispod niza ponika^•a obično nalazi \'o- 
dotok. 1 

Jednim dijelom takoxoga podzemnoga korita ispod „Duge 
njive" (špiljom iz koje izvire Podzvir, karta I.) išao sam više 
puta; da postoji podzemni vodotok i ispod niza na Cerju (Vidi 
kartu II.), uvjerio sam se bojadisanjem. Za Bistrać (Vidi kartu 
I.) mogu s više razloga ustvrditi, da je u glavnome izlazak pod- 
zemne tekučice, a ne možda vrelo temeljnice vode. Bistrac se 
nalazi na koncu niza ponikava ,,JanžiČko polje" pa se u nj slijeva 
voda iz dotičnih ponikava. 

U nizu ponikava na Cerju došla je mjestimice tekuća špilj- 
ska voda na površinu i to dijelom uslijed subaerske erozije, di- 
jelom pak uslijed urušenja ; podzemno teče samo ispod ograda, 
koje dijele ponikve jednu od druge. Da je bilo urušenja, svje- 
doče usječena izvorišta doli ne Lanišća i baš takovo izvorište 
u ponikvi Dolec. 

Nema sumnje, da je i dolina Lanišća bila pregradjena t. j. 
da se je dijelila u više ponikava, jer se tik pred Klancem ,,Per 
sinka" proširuje kao i Dolec na donjem t. j. sjev. istočnom 
kraju. Sam klanac Peršinka držim, da jo nastao urušenjem ta 
kove jedne ograde na dnu doline Lanišća. Klanac Peršinka je 
sasma zatrpan gromačama dolomita a pristanci obiluju polu- 
špiljama, koje su sudeći po obliku mogle nastati samo uruše- 
njem. U klancu teče potočić Lanišće-Draga još i danas nekoliko 
metara podzemno a onda teče dalje površinom. 

Pretpostavljajući, da se usječena izvorišta urušivanjem 
natrag pomiču, možemo uzeti, da će se ograda, koja dijeli do- 
linu Lanišća od Dolca, pa onda ona ograda, koja dijeli ,,do- 
linu-ponikvu" ,, Dolac" od prve ponikve iza njega, jednom uru- 
šiti i erosijom izravnati. Jasno je, da će se s vremenom i cijeli 
niz (pomenutih) ponikava na Cerju pretvoriti opet u normalnu 
dolinu. Stoga razloga označuje on prelazni oblik iz niza poni- 
kava opet u normalnu dolinu. 

Sve ove faze (iz normalne doline u niz ponikava, pa onda 
opet natrag u normalnu dolinu) prošla je već dolina potoka 



^ To spominje i Dr, Gorjanović u svojoj geolopiji Gore Samo- 
borske i Žumberačke na str. 8. 



19 

Jazbine. Ona dolazi iz nepropustnih crnih glinastih škriljeva i 
kvarcnih pješčenjaka karbonskih n litavac baš kraj sela Otru- \ 
ševca. U litavcu teče Jazbina iznad temeljnice vode, kako su 
pokazali potpuno neuspjeli pokusi, da se sagrade bunari kraj 
potoka. Prije nego Jazbina dospije u ravnicu Save, probija se 
uskim klancem u dolomitu. Tik pred ulazom u klanac nalaze 
se onakove polušpilje, kao i u klancu Peršinka, još jedini svje- 
doci, da je i Jazbina nekada podzemno tekla. 

Erosija je dolinu Jazbine izgladila, a tek ponikve rasijane 
po obim stranama doline sjećaju na niz sličnih oblika, koji su 
morali postojati iznad bivše ponornice Jazbine. 

3. Doline krša ; (Die Karst-Täler.) 

S razloga šo su mnoge doline u genetičkome savezu s po- 
nikvama, to sam ih već jedan dio u poglavlju o ponikvama 
spomenuo. Ovdje mislim iznijeti svekolike i svrstati ih po nji_ 
hovome značaju, obzirom na formu, genezu i funkcije što ih 
obavljaju. 

Dijelim ih po C v i j i ć u na ,, gornje" i ,, donje". U gornje 
spadaju sve slijepe doline, a to su one od Drage iKačnaka u selu 
Rešetari Drage u Cerju, tri doline na brdu Stražniku (Vidi 
kartu I.), koje teku pravcem od jugozapada na sjeveroistok, a 
svaka se svršava s ponikvom, iza koje se nastavlja dolina • 
strmim obronkom do ravnice. 

Ovim trim spomenutim dolinicama teče samo voda, koja 
nastaje otapanjem snijega ili za naglih kiša. 

Zatim spadaju u kategoriju ,, gornjih" dolina 4 medjusobno 
gotovo paralelne dolinice bez imena, na sjev. istok selu Vr- 
hovčak a na istok Vrhovačkome polju. 

Protežu se smjerom od Juga na Sjever. Sve četiri su ,, sli- 
jepe", a poniru tek nekoliko desetaka metara pred dolinom 
,,Jagrovac", koja im leži na sjeveru, a smjer joj od Zapada 
prema istoku, dakle okomito na smjer onih četiriju doHnica. .. 
Najveća (oko 450 duga) jest najzapadnije položena, a završuje 
se ponorom, koji je na sjevernoj strani okružen 20 m. visokom 
stijenom. Ta je stijena strma i isprepletena mnogim pukoti- 
nama i kanalima. 



20 




Tonor ii koji pouire vcda iz doline „Kačnak" kraj sela Rešetari. 



^1 

Osim glavnoga ponora imade u istoj slijepoj dolini više 
zamuljenih manjih ponora. Sudeći po svježoj i neobraštenoj 
xemlji na njihovome dnu i pristrancima, nastali su, bolje reći, 
dobili su sadanji oblik naglim urušenjem mulja i ostaloga na- 
nosa, koji ih je zatrpao. Zato se mogu ubrojiti medju aluvialne 
ponikve. Druge tri dolinice teku kako je rečeno ovoj paralelno. 
Nešto su manje a ne svršavaju s običnim ponorom nego s poni- 
k\'ama, koje su šumom zarasle te imadu veoma zamuljeno dm» 
na kojem se 'sidi osim glavnoga odvodnoga kanala i više alu- 
\ialnih ponikvica kakove se vide i u najvećoj te najzapadnijoj 
dolini. 

Vode, koje teku spomenutim dolinama veoma su malene i« 
dopiru do glavnoga ponora samo u proljeću i jeseni. 

Obratno od ,, gornjih" slijepih dolina, nalaze se doline s usje- 
čenim izvorištem na obroncima kraških uzvisina, te pretstav- 
Ijaju t. ZV. ,, donje/' doline. Medju ove spadaju dolina Velike 
Rakovice, Male Rakovice, dolina Podzvira i Bistraca. 

Interesantna je dolina Bistraca. 

Ona je veoma uska i duboka. Na obim pristrancima miade 
■dosta polu špilja, a voda Bistrac izbija iz 6m. dubokoga vode- 
noga izvor-lonca. To je vrelo izlazište špiljske tekučice, koja je 
nekada izlazila pred ra^'nicom Save, kojih 300 — 400 m. sjevero- 
istočno od današnjega vrela, ali joj se svod postepeno uru šivao, 
voda je ruševine rastvarala i odnesla te podala oblik današnjoj 
uskoj dolini Bistraca. 

Urušivanje je prestalo kod današnjega usječenoga izvorišta, 
a sam izvor-lonac pretstavlja komad razotkrite riječne špilje, 
koja se na tom mjestu vertikalno diže. 

Niz ponikava, kojim teče Draga-Lanišće u Cerju jest za- 
sebna vrsta kraških dolina. To je zapravo isprekidana dolina, 
sastavljena iz više manjih slijepih i jedne poluslijepe doline, 
koje su sve spojene podzemnim tokom vode ,, Drage''. 

Obzirom na genezu, sve su slijepe doline u samoborskome 
krasu sekundarne, t. j . one su iz normalnih postale slijepe. 

4. Spilje 

Kao što su špilje u svakome krasu relativno rijedak pojav, 
barem mnogo rijedji od ponikava, tako su one i u samoborskome 



22 

krasu. I one se mogu po primjeru Knebela svrstat u špilje na- 
stale tekućicom vodom i špilje nastale poniranjem oborina kroz 
pukotine. 

Od onih pr\ih imademo uopće samo dvije ; u svakome 
području po jednu. Jednu je stvorila voda ,, Draga" u Cerju. 
Odkada se je urušio dio svoda, moći je od prilike razabrati di- 
menzije ove špilje. Visoka može biti do im., a polovicu met. 
široka ; nije baš velika, ali odgovara potpuno veličini i jakosti 
vode, koja ju je stvorila. Na mjestu se urušenja opaža i raza- 
bire, da je smjer špilje veoma nestalan, te da se naglo mijenja 
u horizontali kao i vertikali. 

Drugom vodenom špiljom teče voda iz slijepe doline Kač- 
nak, kraj sela Rešetari. Pristupačna je na donjem, istočnome 
kraju, gdje voda izlazi kao vrelo Podzvir. Voda u njoj pada 
preko stepenica, iza kojih čini udubine. Špilja se čas suzuje, a 
čas opet širi do 3 m. širine ; najveća joj visina iznaša 2 m. Stoga 
se ne može u nju dalje prodrijeti nego kojih 15 koračaja na 
sjevero-zapad od izvora ,,Podzvira". Špilja nije bogata sigom, 
kako je to obično kod vodenih špilja, ali u koliko je imade, jest 
čista i bijela. 

Nešto više imade špilja, što su nastale vertikalnim poni- 
ranjem \^ode uz pukotine. 

Nedaleko špilje Podzvira, a samome izvoru Podzvira na 
sjeverozapad, Dugoj Njivi pak na istok nalaze se tri medju- 
sobno gotovo paralelne dugoljaste ,,jame". vŠiroke su do 2 m.. 
a duboke i 20 m., dok im dužina iznaša (najdužoj) do 80 m. 
Pristranci su im okomiti, mjestimice pače prevjeseći ; Uzdužna 
im os teče pravcem od zapada prema istoku. Dužina, što sam 
je označio, nije prava dužina tih špilja, nego tek onoga dijela, 
kojemu je svod urušen. Špilje se uistinu nastavljaju pod s\-o- 
dom smjerom prema selu Rešetari ispod Duge Njive, dakle na 
istok ; ali kako daleko, nije moći izviditi, jer se stijene iznutra 
ruše, pa ne dopuštaju prolaz. Tek se pomoću svjetiljke zami- 
jećuju šupljine. Pa i na pravo dno se ne može dopsjeti, jer još 
u dubini od 20 m. čovjek stupa urušenim Česticama špiljskoga 
svoda dotično strana. 

Prema dolje se šupljina proširuje. Stijene su uopće veoma 
ispucane i prošupljene. Radi prilične diibine i vječitoga hlada 



23 




Izvorište potočića „Podzvir". 
Ulaz u špilju je \isok 1 m. Nalazi se iza niza ponikava „Duga Njivji'. 



24 

jest temperatura u tim jamama niska, te se još u mjesecu srpnju 
nadje u njima snijega. Prostor izmedju tih špilja zove se ,,med 
jamami'' a pun je iidubina na površini, koje su nekako linearno' 
poredane i čini se kao da su nastale uleknućem špiljskoga svoda 
tim više, što se mjestimice \ide škulje u goloj kami kroz koje se 
razabire, da imade ispod njih šupljina. Osim toga odzvanja i 
tutnji, kad se onuda koraca. To bi prema tome mogle biti slične 
špilje onim prvima, samo što im se nije svod urušio. 

Kako je dolomit ondje — u toj se kami naime ove špilje 
nalaze — silno raspucan, držim, da su nastale proširenjem po- 
jedinih \'ećih pukotina. Tome odgovara i njihova prema dubini 
razmjerno malena širina. Prema tome spadaju u vrst suhih 
pukotinskih špilja ili kako bi ih major Neischel a po njemu i 
Knebel nazvao Spalten-Höhle. 

,, Vilinske Jame" ^ zovu jednu špilju na lijevoj obal Ru- 
darske Drage nekoliko desetaka metara na jug dolini ,, Bijeloga 
Potoka", koji tamo ulazi u Gradnu. 

Ta je špilja veoma malenih dimenzija ; široka je tek tri 
četvrt metra visoka 1.5 m. ; nu to nije prava A-isina, pošto je 
dno zatrpano špiljskom ilo vinom. Za dužinu nije takodjer moći 
ništa stalna reći, budući se špilja već 4 m. ulazu na Zapad su- 
zu je na pedalj širine, a ujedno zakreće naglo pravcem prema 
jugo-zapadu, pa nije moći niti sa svijetiljkom razabrati kamo 
vodi. Svod i stijene su mjestimice sigom obavite. Sudeći po 
obliku i dimenzijama , spadaju i Vilinske jame u red t. zv. pu- 
kotinskih špilja 

Na ulazu se iznad špilje jasno vidi pukotina uz koju se je 
špilja stvorila . 

Ponori i znetva. 

Ovdje mi se je osvrnuti na Cvijićevu razdiobu ponikax'a. 
On naime ubraja ponore medju ponikve, doduše naglasuje, da 
su slični zdenčastim ponik\'ama, ali nije točno označio razliku. 
To je zavelo i pisca Knebela. pa drži, da ponori spadaju u red 
zdenčastih ponikava. On piše (Höhlenkunde pag. 140) : .,I)ie 
dritte Gruppe der brunnenförmigen Dohnen- auch Schlotte 



^ Ta sc špilja nalazi izvan označenih i kartiianih područja. 



25 

genannt ist die seltenste. Von Cvijić werden sie wie folgt ein- 
geteilt : 

a) Die ,,Avens" (zvekara) das sind Schlotte, welche schacht- 
l'örmig in die Tiefe gehen nnd dort blind enden, oder aber auf 
kleine sackartige Höhlen führen. 

b) In Schachte, welche auf grössere Höhlen oder Höhlen - 
flüsse münden, ist die Verbindung dieser ,, Naturschlotte" 
mit der Höhle eine direkte, so dass das Tageslicht durch sie 
fällt, so haben wir den Typus des ,,Light-holes . . . Wenn die 
brimnenförmigen Dolinen sich in engen Spalten verlieren, welche 
ihrerseits wieder mit Höhlengängen in Verbindung stehen, so 
unterscheidet Cvijić einen weiteren Typus der brunnenförmigen 
Dolinen". 

Meni se pako čini, da se ponori uopće ne mogu smatrati 
čisto površinskim oblicima,* s površinom stoje tek u nekoj 
svezi ! Zato ih i nije moći kartografski točno snimiti, već se 
čovjek mora u tu svrhu služiti profilima. U tome sliče 
špiljama, kamo ih i ubrajam, jer ponori nijesu 
površinske šupljine, nego podzemne. Oni su, barem kod nas 
mnogo sličniji špiljama nego ponikvama, te se dadu svrstati 
medju takove špilje, koje se stvaraju samo na jednoj točci puko- 
tine, ili na sjecištu dviju, a napreduju poglavito u vertikah. 

Ponori, koje je danas moći donekle istražiti zapušteni su 
od \-ode. Nalaze se većinom u lienarno poredanim ponikvama 
i to obično sa strane, visoko na pristrancima. Oni označuju 
mjesto, kojim je voda ponikve svojedobno oticala. Ponor je 
tako dugo funkcijonirao kao odvodni kanal, dok se nije stvorio 
na drugoj pukotini u ponikvi novi ponor. Time je promijenjen 
smjer otoku oborina. One se spuštaju prema novome ponoru, 
koji postaje najniže mjesto u ponikvi, a stari ostaje visoko nad 
današnjim dnom ponikve. Erosijom može se ponikva dapače tako 
promijeniti, da ostane ponor -(prvotni) sasma izvan rubova 
ponikve, te nemaju više ništa zajedničkoga. 

U našem terenu bi se moralo naći mnogo više ponora, nego 
što ih se znade, ali mnogi su urušeni ili zatrpani što naravskim 
što umjetnim načinom. Pa i oni zapušteni od \-odc ponori, što su 
ostali vidljivi i pristupačni, zatrpani su ilovačom, te nijednome 
nije moći prispjeti na kraj, s toga se ne mogu niti uvrstiti ni u 



26 

t. ZV. „Avens" niti u ,,Lightholes". Od mnogih nije ostalo 
nego otvor u kami, na površini, a već metar dva u dubini, ne 
može se dalje, jer su zatrpani. Pokusi, da ih otvorim ostali su 
većinom bezuspješni. Tek mi je uspjelo jedan u šumi Pirišće 
na Vrhovčaku djelomično otvoriti i to nakon višednevnoga iska- 
panja. Zatrpali su ga seljaci, da mogu laglje puhove loviti. Radi 
malenoga promjera kanala bio je posao veoma otešćan. Kad je 
otvor već bio načinjen, strovalila se jedna pećina i ponovno 
zatvorila kanal u dubini od kojih 8 m, prije, no što sam se do- 
spio u nj spustiti. Priča se, da je taj ponor veoma dubok i da su 
ga prije mnogi posjećivali. Treba spomenuti, da se taj ponor 
nalazi u nizu ponikova ,,Prilogi", u karti sam ga označio sa 
brojem I. p. nalazi se na rubu ponikve. 

Sjeveroistočno od njega, a u prvoj ponik\'i što slijedi iza 
prije pomenute imade takodjer slični takav ponor. Označen je 
u karti sa brojem II. p. Otvor mu je oko i m. širok, ali se ponor 
prema dubini, kamo iz početka vertikalno pada, naglo širi, 
te je ponor u dubini od 6 m. već 4 m. širok. Na tome je mjestu 
zatrpam kojekako\'ini nanosom, što ilovačom, a što pet groma- 
čama kamenja. Ostalo je ipak dosta mjesta, da se nastavi put 
jednim užim pokraj nim kanalom. Taj se naizmjenice suzuje i 
proširuje i spušta pravcem prema zapadu, dok ne postane u 
dubini od 15 m. tako uzak, da se ne može dalje. Stijene su ukra- 
šene sigom te do i m. dugim stalaktitima, a pod nešto kraćim 
no debljim stalagmitima. Siga je žutkaste boje. Spominjem to, 
jer se opaža razlika izmedju sige u dolomitu i sige u litavcu. 
Siga u dolomitu je više čista i bijela, dok je ona u litavcu žuta. 

Najprostraniji ponor izmedju sviju ostalih jest ,,Dubićeva 
znetva" kraj sela ,, Slava gora". Nalazi se tik do 4. ponikve u 
nizu ,, gospodska Draga". Otvor mu je uzak, da se čovjek 
jedva može uvući. Vidi se po izlizanim stijenama, da nije na- 
stao urušenjem, nego da je to kemičkim i dijelom mekaničkim 
djelovanjem vode proširena pukotina u lita\cu. Ovo usko 
,,grlo" dugo je tek 2 m., a stoji vertikalno, a onda se ponor naglo 
proširuje te se nastavlja kojih 15 m. prema dolje. Nasta\ak je 
sigurno mnogo dulji, ali je zatrpan nešto urušenim gromačama 
sige i svoda, a najviše kamenjem, što ga seljaci od vajkada 
stovaruju sa njiva i oranica. Ponor je širok do 10 m. Osim glav- 



21 

noga i širokoga prostora u ponoru imade i više manjih hodnika 
na sve strane, no i ti su zabrtveni što ilovačom, što kamenjem. 
I ovdje su strop i stijene obavite sigom, koja je žuta baš kao i 
ona u ponorima u šumi Pirišće. U ,,Dubićevim znetvima" 
imade na stotine šišmiša, koji spavaju obješeni na stropu. 




Profil kroz ,,Dubićeva znetva". 

a = naeipano kamenje 
1) = špiljska ilovina 

Ponor u ,,Anin-dolu", (u jednoj od ponikava) je sada zatr- 
pan pijeskom, te mogu referirati jedino to, da je sa površine 
vodio uski kanal kojih 20 m. vertikalno u dubinu, a onda se 
nastavio nešto koso. Da je bio i taj ponor dubok i da je imao 
dvorana, moglo se je razabrati po višekratnome muklom odz\'a- 
njanju, ako se je kamen bacio unutra. 



28 

5. Polušpilje. 

Polušpilje oko Samobora pripadaju raznim kategorijama. 
U prvome redu predočuju preostatke iza urušen ja bivših pravih 
špilja, pa sada nahkuju razmjerno dugim nišama. Stijene su 
im obhjepljene ostatcima sige, koja je nastaki još u ono vrieme, 
kad je još bila špilja potpuna. Imadeihu dolini Jazbine, Lanišća 
i Bistraca, zatim u jednoj ponikvi na Vrhovčaku. Dubina im je 
malena, poprečno i m-, samo su dvije nešto dublje i to ona u 
ponikvi na Vrhovčaku (4 m) i ona u klancu Peršinka (6 m du- 
boka, 2 m N'isoka). 

Da uočimo polušpilje, koje su nastale neposredno kemičk'm 
i mehaničkim djelovanjem vode, koja se pukotinama vertikalno 
spušta. Ta pojava mora da je rijetka, jer se je ne spominje u 
literaturi. Takovih špilja imade 2 vrsti, a razlikuju se medju- 
sobno po formi i u\-j otima postanka. 




Polušpilja u „Rudarskoj Dragi". 

Visoka 1 in i i.>*to tnko duboka. Spada u onu vrstu polušpilja, koje nastaju 

nn sjecištu vi§e pukotina. 



2i> 

1. Jedne su razmjerno visoke prema širini, širina iznaša 
najviše i — 15 m, dok visina dosegne i 4 m; dubina najviše što 
sam opazio 23 m. 

2. Kod druge ^'rsti prevladava širina ili samo malo za- 
ostaje za visinom, a dubina je kao i kod prvih. 

Po genezi se razlikuju te polušpilje u toliko, što su one 
pukotine uz koje su postajale, bile u različitom medjusobnome 
položaju. Ona prva vrsta s manjom širinom a većom visinom 
nastaje djelovanjem vode po jednoj manje ili više vertikalnoj 
pukotini. Ona pak druga vrsta polušpilja sa izraženijom ši- 
rinom nastaje na sjecištu dviju ili više pukotina, ili ako ih 
je više paralelnih u blizini. 

Temperatura je u ovim polušpiljama kako jasno proizlazi 
obzirom na položaj i oblik, te obzirom na neposredni kontakt 
sa vanjskim zrakom, ^sta kao i na površini. Ova okolnost u ve- 
like potpomaže razvoj takovih polušpilja, jer se uslijed niske 
temperature, koja zimi vlada i polušpiljom, smrzava ona voda, 
koja je dospjela po pukotinama na strop i stijene. Radi toga 
se mrvi kam u krupniji ili sitniji pijesak i ostaje zamrznuta, 
dok se temperatura povisi iznad ledišta, zatim se raspada, 
a voda polagano odnaša pijesak. 

U mnogim je špiljama vidjeti još ne odneseni material, koji 
se je na taj način survao sa stropa, ili ga voda još nije odnijela. 

Jasno je, da voda ovdje vrši poglavito mekaničku funkciju, 
ali je i kemičko djelovanje od priličnoga zamašaja, pošto se 
početne pukotine upravo njome počimlju proširivati. Pada 
u oči, da se ove obje vrsti pomenutih polušpilja nalaze samo 
na dolomitima, a nikad ne na litavcu, koji inače obiluje svim' 
kraškim oblicima. To baš nekako odgovara jednoj od glavnih 
osebina dolomita, naime da se kala, a baš ovo kalanje pospje- 
šuje postanak polušpilje. 

Imade ih po Rudarskoj Dragi, putovima koji vode iz Je- 
lenščaka na Bistrac, iz Samobora u Dubravu (selo) iz Slave 
Gore u Konjščicu i svuda, gdje su dolomitne stijene strmo 
položene . 

Te se špilje ne ističu baš s\ojom veUčinom, niti imadu sige, 
ali držim, da sam ih morao spomenuti medju kraškim oblicima, 
jer i ako su to maleni doduše površinski oblici, to su zato veoma 



30 

česti u samoborskoj okoliri. Po veličini se mogu ipak mjeriti 
s onim pustinjskim polušpiljama, koje nastaju deflacijom, 
a istraživač Jochan Walther piše, da su tako velike, da u njih 
može stati nekoliko ljudi. 

6. Hidrografija. 

Kraškima oblicima odgovara u ovim područjima i hidro- 
grafija. Prva je značajka, da vlada u opće nestašica vode. Radi 
\elike poroznosti odnosnih kami propada odmah veći dio obo- 
rina u zemlju, mjesto da nadzemno teče. Naravno, da to nije 
na korist agrikulture, jer na taj način propada u špilje silna 
množina ilovine, pa i humusa, koje se onda oboje talože u špi- 
ljama kao špiljska ilovina (Höhlenlehm), Koliko zemlje pro- 
pada samo u jednu ponikvu svjedoči nam slijedeći slučaj. U 
sredini selišta Janžiči (nedaleko izvora Bistraca) nalazi se jedna 
eliptična 30 m. duga ponikva, sa bočinama srednje strmine. 
Uvijek je bila bezvodna t. j. sve su oborine ponirale u dnu; 
no poslije jedne oluje i tuče stala se je vodom puniti. Tako su 
se Janžići dostah vode u svojoj blizini; prije toga su morali 
ići po vodu za sve kućne potrebe do blizu ležećega Bistraca. 
10 god. iza toga osušila se dotična ponikva isto tako naglo, 
kako se i napunila. Na dnu te osušene ponikve našli su se- 
ljaci, kako pričaju, 600 vozova mulja i blata. Da je voda cijelo 
vrijeme ponirala, sigurno bi vehki dio toga materiala odvela 
sa sobom u dubinu. Ova nam ponikva pruža ujedno i zanimi\' 
primjer, kako se dadu odvodni kanali začepiti. U tome je slu- 
čaju začepljenje prouzročila oluja i kiša, koja je naglim do- 
vozom zemlje sa bočina ponikve zabrtvila podzemne otvore. 
Ali vratimo se na stvar. Kraj velike poroznosti tla i tolike mno 
zine ponikava sasma je naravski, da imade malo tekučica na 
samom okrašenom prijedjelu. Ono malo izvora, što ih miade, 
nalazi se većinom u laporima, što pokrivaju vapnence i dolo- 
mite, dok oni, koji izviru iz propusnih naslaga presušaju 
ljeti, pa se mogu uvrstiti med ju kraška t. zv. gladna vrela. 
Takova su n. pr. Lanišćc, Podzvir, Topolovka u šumi Gaju 
Draga kraj sela Rešetari i nekoHko manjih, koja ne imadu 
imena. One površinske tekućice, koje dolaze iz nepropusnih 
slojeva na propusne, smjesta poniru kao primjerice Kačnak 



31 

kraj Rešetara. Ovaj dolazi sa kremenoga pješčenjaka i po- 
nire u \'apnenim slojevima. Ovamo spadaju i one paralelno 
poredane slijepe doline na sje\'cru sela Vrhovčaka a na jiign 
niza doline Jagrovca. 

Što se tiče temeljnice vode, to se može s teoretičkoga sta- 
novišta uzeti, daje ima svuda, uzevši u obzir to, stoje samoborski 
kras ,, plitak". Ipak nije uspjelo na onim mjestima, gdje su 
kraške forme izrazito istaknute praktički dohvatiti i upotrije- 
biti temeljnicu vodu. Tako su u selu Otruševcu uzaludno po- 
kušavali sagraditi bunar, jer su uvijek naišli na manje više 
vertikalne šupljine, ma da su kopali tik do korita potoka Jazbine. 
Ujedno su ti s jedne strane neuspjeli pokusi donijeli jedan 
pozitivni rezultat, naime s njima je dokazano, da tekučica 
može teći i nad temeljnicom vodom. 

Ipak se može mjestimice doći do temeljnice vode i to na 
onim mjestima, gdje kras pomalo prelazi u normalni kraj. Tamo 
imade i bunara, tako n. pr. kraj samostana Franjevaca, gdje 
se voda nalazi već i m. ispod površine. Budući da ostaje i za 
vrijeme suše, to se u onome okolišu nijesu mogli razviti niti kraški 
oblici, ma da je podloga litavac. 

Kako se sakuplja temeljnica voda, lijepo je vidjeti u doli- 
nici Podzvira. Tamo leži na verfenskim škriljavcima ispucani i 
drobljivi dolomit, dakle na nepropusnoj kami propusna. Po 
prilici na dodirnoj plohi obiju kami, koja se siječe sa bočinom 
dolinice, izvire voda i to u više mlazova, ne u jednome samo 
mjestu ili iz jednoga izvora. S toga je dolinica u stanovitoj vi- 
sini neprestance natapana. 

Spomena su vrijedne i one vode, koje izbijaju iz naših usje- 
čenih izvorišta : Lanišća, Velike Radovice, Podzvira i Bi- 
straca. Pita se, kakova je njihova voda, dali temeljnica ili 
je špiljska? Za Lanišće sam se bojadisanjem uvjerio, da je 
špiljska, jer da je temeljnica sigurno bi se razmjerno malena 
količina boje izgubila. 

Isto imade i u Bistracu špiljske vode. Doduše bojadisanjem 
to nije moći dokazivati, jer iznad Bistraca nema znatnije vi- 
dljive tekučice, koja bi ponirala. Ali Bistrac spada u onu vrstu 
špiljskih voda, koje se sakupljaju u podzemlju u veću žilu, 



;32 

pa izlaze na površinu kao vrelo špiljske vode. Kako Bistrac 
leži veoma nisko i na obronku kraškoga područja, nije isklju- 
čeno, da se miješa i sa temeljnom \-odom; no da u Bistracu pre- 
vladava ipak špiljska voda, govori zato ^'iše okolnosti. Iz- 
vire iz jednoga izvor-lonca. Već postanak toga izvor-lonca 
teško je tumačiti drugačije, nego da je to preostatak špilje, 
(vidi poglavlje o dolovima), koja je prije sezala sve do savske 
ravnice. No s vremenom joj se svod urušio i tako se stvorila 
uska dolinica sve do mjesta, gdje se je riječna špilja dizala 
s nižega na više. Prema tome bi bio izvor-lonac baš onaj dio 
te špilje, a pokazuje nam se zajedno sa polušpiljama u pri- 
strancima bistraČke dolinice kao vidljivi preostatak urušene 
riječne špilje. 

Iza nagle kiše zamuti se voda u loncu, te naglo raste, a 
odozdo kao da ključa. To je upravo karakteristično za špiljske 
izvore. Da je u izvor-loncu samo temeljnica voda, nebi tako 
ključala, niti bi tako naglo poplavila usku dolinu, kako to čini 
Bistrac. Još je jedna okolnost, koja govori prije u prilog špilj- 
skoj nego temeljnici vodi. Naime, voda je u Bistracu od velikoga 
potresa 1880. god. lunogo manja, nego što je prije bila. To su 
konstatirali posjednici mlinova, koji se nalaze odmah ispod 
izvor-lonca. Ako je baš potres bio neposrednim uzročnikom 
manjku vode (kako to iskazuju spomenuti ljudi) to svakako 
nije mogao djelovati toliko na temeljnicu vodu, koliko na ka- 
nale, kojima špiljska voda dopire do Bistraca. Drugačije se 
imade sa Podzvirom. Ovaj ima dva izvora, viši i niži. Niži 
funkcionira neprestance, te je po svoj prilici, u dodiru s te- 
meljnicom vodom, budući da se nalazi u blizini granice škriljcva. 
Više ležeći izvor je periodički suh. On sa temeljnicom vodom 
nema ništa zajedničkoga, jer da ona iz njega teče, morala bi 
se još gdje u istoj visini pokazati, pošto je tamo kam potpuno 
isšupljena. I ovaj se gornji izvor za vrijeme kiše zamuti i na- 
buja kao i Bistrac, dok niži ostaje uvijek jednak. Za izvor Ra- 
kovice nema točnih podataka, nu mislim, da je i ona u dodiru 
s temeljnicom vodom. Ali s razloga što prikazuje dolinu s ,, usje- 
čenim izvorištem", što se nalazi na kraju niza ponikava i što 
se takodjer iza nagle kiše zamuti : može se per analogiam za- 
ključiti, da je i ona u glavnome natapana špiljskom \'odom. 



33 

Zaglavak. 

Na koncu se možemo još jednoć obazrijeti na oba naša 
kraška područja. Uzme li se u obzir, da su veoma malena, tek 
nekoliko kvadratnih kilometara, to upada u oči veliko obilje 
kraških forma. Tu imade neka vrst škrapa, svakojakih po- 
nikava, geoloških orgulja, slijepih dolova, usječenih izvorišta, 
špilja, polušpilja, podzemnih potoka, dapače i jedan -izvor 
lonac. Sve se je to ovdje sastalo, kao da je priroda htjela po- 
kazati, što sve ona ne umije da stvori. Taj utisak povećavaju 
i veoma sićušne dimenzije mnogih oblika; mjesto velikijeh po- 
nornica, imademo tek malene i kratke potočiće, mjesto ogromnih 
špiljskih svodova imademo tek uske prostore. Pa ipak su ovi 
mali potočići prave ponornice, koje su ostavile površinu i pro- 
drle u podzemlje s istih razloga kao i sve ostale znamenite po- 
nornice. Male su špilje isto tako ukrašene sigom kao i Postoj na. 
Izvor Bistraca je primjerice pravi izvor -lonac, baš kao i izvor 
rijeke Aache, samo što imade bistraški površinu od 25 m^, 
dok onaj Aache 2000 m^. Uopće, može se reći, da je kras u oko- 
lici Samobora gotovo potpuna zbirka kraških forma — - ali u 
minijaturi. Nema u njoj jedino polja i morskih ponora, što 
se naravski niti jedno, niti drugo nije moglo razviti. 

Od pojedinih se oblika ponajviše ističu ponikve. Nekoje 
su velike kao i u ostalome krasu, samo se od njih donekle razli- 
kuju položajem i postankom, kako je to u poglavlju o ponikvama 
razloženo. Ističu se i one poiušpilje, koje nastaju djelovanjem 
vode uz jednu pukotinu ili na sjecištu više njih. Takova se 
vrsta polušpilja ne nalazi dosada opisana ni u kojem kraškom 
predjelu. 

^1^ Što se tiče izvanjega lica, to imade samoborska okolica 
upravo krasu zahvaliti raznolikost svoga izgleda. Sam bi naime 
tip alpinski bio bez primjese krasa mnogo običniji i monotoniji, 
nego što je s njime zajedno. 



Zapisnik 

Srlavne redovite skupštine održane dne 7. svibnja 1911. 
u „Popovu tornju" u Zagrebu. 

Predsjeda : podpredsjednik dr. R a d e n k o S t a n k o v i ć. 

Bilježi : tajnik dr. Vladoje Drapczyriski. 

I. Budući da se je sabrao dovoljan broj članova, otvara dr. R. 
Stanković u 3 sata poslije podne redovitu glavnu skupštinu i predlaže, 
da^se izaberu skrutatorima g. dr. Dragutin Liebermann i gosp. Josip 
Poljak. 

Skupština pristaje na prijedlog predsjedateljev^ pa tajnik predaje 
izabranim skrutatorima poštom prispjele zatvorene glasovnice, dok 
ih nazočni članovi predaju lično. 

Podpredsjednik dr. R. Stanković pozdravlja članove od prilike 
ovom besjedom : 

Slavna skupštino ! 

Prilike, koje su u zadnje vrijeme vladale u društvu, bile su ne- 
sredjene i -neobične s više razloga. Pored toga, nakon posljednje iz- 
vanredne glavne skupštine od 25. rujna 1910. ostao je upravni odbor 
društva krnj, pa nije ni mogao da posvršava sve ono, što bi se inače, 
da je bio potpun i u normalnim prilikama moglo lako posvršavati. 
U društvu su postojale razmirice, pa su mnogi članovi društva izgubili 
volju za rad. Stoga si je upravni odbor postavio kao glavni zadatak, 
da sredi prilike u društvu i ukloni razmirice. 

Da je za ovo trebalo mnogo vremena, to će priznati svatko, te, 
stoga i oprostiti, što je odbor zaostao, u čemu je zaostao. 

Da izvede svoj zadatak, odbor se je obratio i na prve naše struč- 
njake, da mu savjetuju, na koji bi se način moglo spriječiti da se ne 
ponove više nesredjene prilike u daljnjem opstanku i razvitku društva. 
Pa budući, da su se savjeti stručnjaka u toj stvari podudarali s mišlje- 
njem odbora uvjerio se je ovaj potpuno o tome, da će se društvu u 
napredak još bolje nego do sada razvijati i podizati, ako članovi 
stručnjaci, koji će voditi društvo, pruže članovima nestručnjacima u 
popularnom obliku obilniju duševnu hranu iz prirodnih nauka, 
poimence iz noviijih tekovina na tome području, nego što se je pru- 
žala do sada. 



35 

„Glasnik" treba da bude skroz stručan i znanstven list. Ali osini 
njega bi se imao izdavati poseban list za popularizaciju prirodnih 
nauka. 

A pošto si je upravni odbor postavio kao glavni zadatak sre- 
djenje prilika u društvu i u tome pogledu stekao čvrstih garancija 
za uspjeh, odlučio je, da odstupi i prepusti novom odboru, koji će biti 
potpun, da upravlja društvom i promiče njegove interese. 

Gotovo svu gospodu, koju odbor predlaže u listini kao kandidate 
za novi odbor, zamolio sam lično, da se prihvate kandidature, što su 
gospoda i učinila. 

Uvjeren sam potpunoma, da će novi odbor s novim silama i s do- 
brom spremom povesti društvo dobrim putem, i da će dostići i ono u 
čemu se je do sada zaostalo tako, da će društvo procvasti na svakom 
području. 

Gospodu : tajnika, blagajnika, knjižničara i predstojnike druš- 
tvenih sekcija molim da izvole podnijeti svoja izvješća. 

Kad je predsjedatelj svršio svoju besjedu, slijedila su izvješća 
funkcijonara. 

Tajnik dr. Vladoje Drapczyiiski podnosi ovaj izvještaj : 



Slavna glavna skupštino '■. 

U vremenu od 20. veljače 1910. pa do danas održalo je društvo 
tri izvanredne glavne skupštine. Na posljednjoj izvanrednoj glavnoj 
skupštini održano dne 25. rujna 1910. birao se na novo predsjednik 
i sedam odbornika, jer su odborski zamjenici dr. Radenko Stanković 
i dr. Bruno Vouk te odbornik dr. Vladoje Drapczynski prihvatili izbor 
obavljen na izvanrednoj glavnoj skupštini dne 17. travnja 1910. Na 
glavnoj skupštini dne 25. rujna izabrani su: za predsjednika, dr. Oton 
Kučera, a za odbornike : dr. Ante Cividini, dr. Ljudevit Gutschy, 
Dragutin Hire, dr. Roko Joković, Miro Mance, Fileus Praunsperger i 
■dr. Milan Schwartz. 

Na odborskoj sjednici od 18. listopada 1910. konstituirao se novi 
odbor, a na to mu je dobni predsjednik društva g. Slavoljub Bulvan 
predao sva agenda i imovinu društva u ruke najavivši ujedno, da se je 
izabrani predsjednik dr. Oton Kučera zahvalio na časti predsjednika, 
a dr. Ljudevit Gutschy na časti odbornika. 

Odbor se konstituirao ovako : Podpredsjednik, dr. Radenko Stan- 
ković ; tajnik i knjižničar dr. Vladoje Drapczynski ; blagajnik Miro 
Mance ; urednik „Glasnika", Dragutin Hire. 

Na istoj odborskoj sjednici zaključio je odbor, da se ne sazove 
nova glavna skupština za biranje novog predsjednika, već da se počeka 
■do redovite glavne skupštine. U istoj sjednici odlučio je odbor ustro- 
jiti nove sekcije prirodnih nauka u društvu i to : fizikalnu, geologičk«, 

* 



36 

botaničku, mineralogičkvi, zoologičku, meteorologičku, geografsku i 
kemijsku, te se obratio pismenom molbom na odlične naše stručnjake 
gg. dra. Vinka Dvoržaka, dvor. savjetnika, dra. Dragutina Gorjanovića- 
Krambergera, dra. Antuna Heinza, dra. Miju Kišpatića, dra. Augusta 
Langhoffera, dra. Andriju Mohorovičića, dra. Artura Gavazzia i prof, 
Franju Šandora, da se izvole primiti časti predstojnika redom spome- 
nutih sekcija, neka izvole zajedno sa znanstvenim suradnicima svojih- 
zavoda suradjivati za „Glasnik", te držati predavanja na mjesečnim 
sastancima 

Od prošle redovite glavne skupštine održana su u svemu tri nije- 
sečna sastanka i to : dne 19. ožujka 19 10. predavao je dr. Valentin Vouk, 
asistent botaničko-fiziološkoga zavoda na c. kr. sveučilištu u Beču : 
„O biljkama, koje svijetle" ; dne i. prosinca 19 10. dr. Vladoje Drap- 
czynski : ,,0 istraživanju viših slojeva uzduha" i dne 18. veljače 191 u 
dr. Radenko Stanković o temi : „Medicina i prirodne nauke". 

Na svojim odborskim sjednicama, kojih je u svemu bilo šest (dne 
19. listopada, i. i 12. prosinca, 11. i 18. veljače i 6. travnja) stvorio je 
odbor ove važnije zaključke : 

U sjednici od i. prosinca odlučeno je, neka se zvjezdarnici pozajmi 
iznos od 431 K 30 fil. za namirenje računa knjižare Gjure Trpinca, za 
veliko djelo: ,, Atlas stellarum variabilium", uz obvezu, da zvjezdar- 
nica vrati taj iznos društvenoj blagajni u četiri godišnja obroka iz 
svoje dotacije, što ju ona prima od kr. zemaljske vlade, počevši od go- 
dine 191 1. 

Dne II. veljače zaključeno je, da se redovita glavna skupština 
sazove nakon toga, što izadje II. polovina „Glasnika" za god 1910, 

Dne 18. veljače zaključeno je, da cio odbor odstupi, a podpred- 
sjednika dra. R. Stankovića ovlašćuje odbor, neka se obrati na odlične 
naše prirodoslovne stručnjake sa molbom za savjet, kako da sastavi 
kandidacijonu listinu za novi odbor. 

Podpredsjedniku uspjelo je sklonuti gospodu, da prihvate kandi- 
daturu u novi odbor, te je izvijestio o tome u odborskoj sjednici od 
6. travnja t. g. Odbor je tu kandidacijonu listinu jednoglasno prihvatio,, 
te odlučio održati redovitu glavnu skupštinu dne 30. travnja, no kako 
su nastale neke zapreke, te se istog dana ne bi mogla skupština održati 
odložena je ista na 7. svibnja 191 i. 

Blagajnik Miro Mance podnosi ovaj izvještaj : 

Slavna glavna skupštino ! 

Čast nii je predložiti Vam zaključne račune za 31. prosinca 1910. 
Računi su revidirani prema propisu, naših pravila po revizijonalnonui 
odboru, koji je sravnio sve priloge sa unosima pregledao račune u 
knjigama, zanimao se našto je trošeno i pronašao je poslovanje u 
skladu sa razvojem našega društva. 



37 



Izvješće blagajnika hrvatskoga prirodoslovnoga druStva 
za godinu 1911. 



Računski zaključak 

za 31. prosinca 1910. 



List 
glav. 
knjige 


Primitak 


K 


f 


List 
glav. 
knjige 


Izdatak 


K 


f 


81 
89 
90 


Jednačak 1. siječ- 
nja 1910 

Članarina .... 

Hrv. komercijalna 
banka, prihod te- 
meljne glavnice 


1.8Ö1 
2.315 

356 


02 
90 

75 


83 

84 
85 
86 
87 
88 


Upravni troškovi . 
Knjižnica .... 
Honorari .... 
Tisak, klišeji ^) 
Poštarina .... 
Inventar . . . 
Jednačak .... 


832 

466 

295 

46 

27 

23 

2.841 


45 
50 
82 
50 
81 
40 
19 




4.533 


67 




4 533 


67 


1 




1 













Miro M a n c e, V. r. 
Zagreb, 31. prosinca 1910. blagajnik hrv. prirod, društva. 

Sravnjeno sa računima u glavnoj knjizi, sa blagajničkom knjigom 
i sa namirama, te potpuno u redu pronadjeno. 

Zagreb, 7. svibnja 191 1. 

Nadzorni odbor: 
Dr. S. AI i h a 1 i ć, v. r. S. B u 1 v a n, v. r. 



*) Kr. zem. vlada isplatila je svoje doprinose „Glasniku" i zvjez- 
darnici za god. 1910. u god. 191 1. sa K 1.500. — . 



38 

Imovina 

hrvatskoga prirodoslovnoga društva dne 31. 
prosinca 1910. 

1. T e m e 1 j n a g 1 a V n i c a K 7.313.35 

Vrijednosni papiri u pologvi kod mjenjačnice ,,1'rve 

hrv. štedionice" u Zagrebu, glasom lista o pologu i po 
tečaju od 31. prosinca 19 10. 

2. Tekućiračun K 9.^ 

Mjenjačnica „Prve hrv. šted." (Komore, banke) 

u Zagrebu, zaključak 31. prosinca 1910. 

3. Dužnik K 63. — 

4. Z a p i s K 1. 000. — 

Oporučni zapis biskupa Pavla C'.uglera kod kr. 

poreznoga ureda u Zagrebu. 

5. J e d n a č a k blagajne 31. prosinca 1910 . . K 2.841 .19 

K 11,226.54 

Zagreb, 31. prosinca 1910. 

Miro M a n c e, v. r., 
blagajnik hrv. prirodsl. društva. 

Gornji račun o imovini sa K 11.226.54 sravnjen je sa knjigahia i 
spisima te u redu pronadjen. 

Zagreb, 7. svibnja 191 1. 

Nadzorni odbor 
D r. S . M i h a 1 i ć, V. r. S. B u 1 v a n v. r. 

Vrijednost knjižare i instrumentarija zvjezdarnice iznositi će oko 
K 26.000. — . 



Slavna glavna skupštino ! 

Uvedeno je, da se u svakom društvu koncen^ godine zaključuju 
računi i takovi predlože glavnoj skupštini. Sa formalne strane postupao 
sam, dabome, i ja tako ali sam uvijek pridržao kontinuitet iz godine u 
godinu obzirom na način poslovanja otkad sam primio blaajništvo t. j. 
od g. 1907. ovamo. Poradi toga neka mi bude i ovom zgodom dozvo- 
ljeno svratiti Vašu pažnju na moja prijašnja izvješća, a naročito na 
prošlogodišnje, odštampano u „Glasniku", god. XXII., prva polovina. 
Nadovezujuć na taj izvještaj u kojemu je istaknuto saniranje naših 
financijalnih prilika, uvedenje honorara, uredjenje knjižnice, povećanje 
inventara kao i instrumentarija zvjezdarnice itd. istaknuti mi je danas 



39 

odmah u prvom redu, da mi je pošlo za rukom u nastojanju oko čla- 
nova udesiti i ove godine sve tako, da nam nije s poslovne strane dugo- 
trajna i teška kriza naškodila. Nasuprot — ugodno mi je saopćiti Vam, 
da će se prije predaje blagajne eliminirati svota od K 2.222. — i uložiti 
u posebnu uložnu knjižicu kao uložak, koji će služiti mimo redovitih 
izdataka za rezervu ; budgct za g. 191 1. osiguran je naime i bez toga 
novca. 

Temeljna glavnica ostala je ista. Uz nju pridošla je zaklada pok. 
biskupa dra. Guglera sa iznosom od K i.ooo. — u svrhe zvjezdarnice. 

Zaključni računi govore sami o sebi, tek mi je napomenuti, da 
je kr. zem. vlada isplatila dotaciju za g. 1910. u siječnju 191 1. sa K 
I.ooo. — za „Glasnik" i K 500. — zvjezdarnici. Prema tomu plaćen 
je u g. 191 1 tisak „Glasnika" za g. 1910., a i inače nema društvo ni- 
kakovih dugova. 

Broj članova ostao je otprilike isti kao i u g._ 1909. 

Zaključujem i molim apsolutorij. 

Miro M a n c e. 



Nakon izvještaja revizora, gosp S. Bulvana i dra. Adolfa 
pl. Mihalića daje glavna skupština apsolutorij. 

Nakon izvještaja blagajnika javlja podpredsjednik, da je na 
prošloj izvanrednoj glavnoj skupštini zaboravljeno izabrati još jednog 
revizora računa, pošto je dne 20. veljače izabrani revizor Dragutin 
Hire na skupštini dne 25. rujna izabran za odbornika. Odbor je stoga 
zamolio g. dra. Adolfa pl. Mihalića, kr. vladinog odsječnog savjetnika, 
neka zajedno sa izabranim revizorom Slavoljubom Bulvanom pregleda 
račune do konca godine 1910. 

Dr. A. pl. Mihalić i S. Bulvan izjavljuju, da su računi do 31. pro- 
sinca 1910. u redu pronadjeni. 

Prof. Franjo Šandor upozoruje, da odbor nije bio vlastan sam bi- 
rati jednog revizora, na što podpredsjednik izjavljuje, da odbor nije 
htio podnijeti glavnoj skupštini blagajnički izvještaj, a da ne budu 
računi pregledani i u redu pronadjeni. Skupština to prima na znanje 
i podjeljuje blagajniku absolutorij. 

Knjižničar dr. Vladoje Drapczynski podnosi ovaj izvještaj : 



Slavna glavna skupštino ! 

Rad u knjižnici kretao se u godini 1910. oko inventiranja svezaka 
što su dolazili diljem cijele godine društvu kao zamjena za ,, Glasnik". 
Kako je na prošloj redovitoj glavnoj skupštini izvjestio knjižničar 
g. dr. Ljudevit Gutschy, počela je bavarska akademija znanosti u 
Münchenu slati svoje „Sitzungsberichte" društvu u zamjenu. 



40 

Za članove bila je knjižnica otvorena svake nedjelje od lo — ii 
sati prije podne. Tek kojih lo članova pozajmilo je oko 30 svezaka, a 
tome je uzrok, do sada uobičajeni način uredovanja u našoj knjižnici. 
Već prošle godine spomenuo je knjižničar g. dr. Lj. Gutschy, da bi 
društvo moralo imati stalno namještenog knjižničara, koji bi češće 
mogao uredovati, pa bi bile knjige pristupačnije članovima. 

Kako se sada gradi nova svcučilištna knjižnica, bilo bi možda 
dobro, da se povedu pregovori, kako da se premjesti društvena knjiž- 
nica iz tijesnih društvenih prostorija na „Popovu tornj\i" u novu 
zgradu sveučilištne knjižnice, a da ipak ostane svojina društva. Članovi 
društva mogli bi se tada kud i kamo više i lakše poslužiti ovim dušev- 
nim blagom, koje je u ovim tijesnim i mračnim prostoriama za sada 
sasvim nepoznato pohranjeno. To bi bilo u interesu članova društva 
vrlo poželjno. 

Izvještaji predstojnika sekcija:' 

Izvještaje funkcijonara prima glavna skupština do znanja. 
Pošto su skutatori svoj posao dovršili, javlja predsjedatelj re - 
zultat skrutinija. Predano je 49 glasovnica. Za predsjednika je izabran 
dr. Lazar Car sa 49 glasova. Za odbornike su izabrani : dr. Antun 
Heinz, dr. Ljudevit Gutschy, dr. Jovan Hadži i dr. Antun Vrgoč, svaki 
sa 49 glasova ; dr. Marije Kiseljak i Ivan Krmpotić sa 48 glasova, a 
dr. Miroslav pl. Ćačković i dr. Ladislav Stjepanek sa 47 glasova. Za 
odborske zamjenike izabrani su : Josip Poljak sa 49 glasova i Samuel 
Steiner sa 48 glasova. 

Predsjedatelj predlaže za revizore računa za godinu 191 1. gg. 
dra. Adolfa pl. Mihalića i Slavoljuba Bulvana. Skupština prihvaća taj 
predlog. 

Na predlog g. Dušana Plavšića zaključuje glavna skupština, da se 
imadu svi oni članovi, koji svi dne 6. travnja 191 1. brisani, a nijesu za- 
ostali s plaćanjem za cijelu godinu, pozvati, da u roku od 6 mjeseci 
zaostalu članarinu uplate, inače da će se članarina utjerati, a oni defi- 
nitivno smatrati brisanima iz popisa članova, 

Sveuč. profesor dr. Vinko Dvoržak izjavljuje se pohvalno o mo- 
mentanom stanju prilika u društvu i o novom odboru. 

Dr. Adolfo pl. Mihalić predlaže, da se odstupa jućem odboru izrazi 
zapisnički hvala za trud i vispjeh oko srcdjenja prilika u društvu. 
Skupština prihvaća taj predlog. Na to predsjedatelj zaključuje skup- 
štinu u 5 sati po podne. 

Predsjednik : Tajnik 

dr. Radenko Stanković dr. Vladoje Drapczyüski 



' Štampani su u 2. svesku ,, Glasnika' 



članovi društva dne 31. prosinca 1911. 



Z a č a s n i : 

1. 1891. Blanchard dr. Raphael, prof. medicin, fakulteta itd., Paris. 

2. 1891. t Bogdanov Anatole Petrović. sveuč. TpvoL, Moskva. 

3. 1896. t Bnt^ina Spiridion, kr. sveuč. prof. u m., pravi član jugosJ. akademije 
i t. d., Zagreb. 

4:. 1836. Djiedin dr. Pero, sveuč. profesor zoologije i komparativne anatomije, 
Palermo. 

5. 18S6. Friedet dr. Ernst, gradski senator, ravn. zem. muzeja grada Berlina, jBerZw 

6. 1904. Gorjanović dr. Dragutin, kr. ug. dvorski savjetnik, kr. javni redoviti 
sveuč. profesor i t. d., Zagreb. 

7. 1891. HororUh dr. Geza de Brezovica, ravnatelj narodnoga zoološkoga muzeja 
pravi član raadž. akademije i t. d. Budimpešta. 

8. 1904. t Moh'nsk// Adolf pl. od Zagrebgrada, banski savjetnik kr. zem. vlade 
i t. d. Zagreb. 

9. 1910. Normin grof Rudolf, A^eleposjednik, c. i kr. komornik, Valpovo. 

10. 1886. \ Pancić dr. Jonp, državni savjetnik, profesor velike .škole, predsjednik 
srpske akademije, dopisujući član jugoslav. ak&A., Beograd. 

11. 1886. t Štur Dionis, ravnatelj c. kr. geološkoga zavoda, počasni član jugoslav. 
akademije, Beč. 

12. 1910. Wolf Makf, ravnatelj zvjezdarnice \ t. d., K'önigstid-H eidellerg. 

Dopisujući: 

1. 1909. Kaizer Friedrich zemaljski geolog, Sarajevo. 

2. 1909. Reiser Otmar, kustos zemaljskoga muzeja, Sarajevo. 

Utemeljitelii: 

1. 1886. Grad Karlovac. 

2. 1906. Grad Osijek. 

3. 1886. Grad Zagreb. 

4. 1889. Trgovacko-obrtnićka komora. Osijek, 
rt. 1880. Trgovacko-obrtnićka komora, Zagreb. 

6. 1S86. Petrovaradinska imoima općina, Mitmvica. 

7. 1908. .Dinica", kemijska tvornica. jBo.«. Äor/. 

8. 1886. .,Prva hrv. štedionica'', Zagreb. 

9. 1888. BanjavHć dr. Ivan, odvjetnik. Karlovac. 

10. 1886. Barač Milutin, ravnatelj rafinerije miner, ulja, Rijeka. 

11. 1886. Danilo dr. Franjo, umir. savjetnik c. kr. namjeatništva. Zadar. 

12. 1908. Feiler E. V.. ljekarnik i velepo.sjednik. Zagreb. 

13. 1905. t (ht'jler Pavao, l>iskup, veliki predstaAaiik kaptola zagieb. i prior \ran.«l<i 
i t. d. Zagreb. 

14. 1887. Jiiger Lovro, veletržac, O.njek. 



42 

15. 1903. t KarićPavao, c. i kr. potpukovnik u. m.,Zag're&. 

16. 1889. Khuen'Hedervary de Hedervar grof Dragutin, kr. ugarski minietar pred- 
sjednik i t. d. i t. d., Biidimpešta. 

17. 1904. t Köreskeny de fdsö Köröskeny de Toth Prona dr. ,Viekoslav, profesor 
u m. i t. d., Zagreb. 

18. 1905. Langhof jer dr. August, kr. sveuc. profesor, ravnatelj zcolcg. muzeja i t. d., 
Zagreh. 

19. 1886. f Mihalavic Josip, stožemik sv. R., G, nadbißk., Zogrrfft. 

20. 190^. Mrzljak Petar, župnik, Zagreb. 

21. 1886. Nemičić dr. Milan, gradski fizik. Karlovac. 

22. 1896. Norm%nn'Ehrenfelski grof Rudolf, veleposj. itd., Valpoiu. 

23. 1886. t Ozegovii barun Meid, c. i kr. dvor.ski savjetnik, Hieizivy haj Beča 

24. 1886. ^ Pejacsevics grof Pavao, veleposjednik itd.. Pod gora f. 

25. 1903. Pejarsevich grof dr. Theodor, pravi tajni savjetnik, vlastelin iU\.,Kai'ice 

26. 1886. t Polić Antun, veletržac, Zagreb. 

27. 1886. Ponlović. dr. Juraj, nadbiskup i t. d. Zagreb. 

28. 1897. Schwarz dr. Vatroslav, zdravst. savjetnik, Zagreb. 

29. 1886. t '^est Franjo ljekarnik, Karlovac. 

30. 1896. Vancaš Josipa, vlastelinka, Zagreb. 

31. 1886. VranijGzany barun Ljudevit, veleposjednik i t. (\.,Zjagreh. 
31. 1896. Vranyczany barun Vladimir ^ veleposjednik i t. d.,Ladvč. 
33. 1886. t Žerjavić dr. Juraj, žmpmk, Marija Bistrica. 

R e d o v i t i č 1 a n o T i ; 

1. 1895. Amruš dr. Milan, odjelni predstojnik u m., Zagreb. 

2. 1902. Arnold dr. Gjuro. kr. sveuč. pi-ofesor, Zagreb. 

3. 1900. Babić Krunoslav dr., kustos muzeja, Zagreb. 

4. 1911 Bahić-Gjalski Ljuba, veleposjednik i književnik, Gredice. 

5. 1907 Benedik Marko, veletržac, Zagreb 

6. 1907 Benedik Slavko, arhitekt. Zagreb. 

7. 1909. Benešić Jidije, namj. w\U;\], Zagreb. 

8. 1910. Berger Samuel, veletržac, Zagreb. 

9. 1895. Beyer Josip, ravnatelj gimnazije, Vinkovci. 

10. 1907. Bogdanovii dr. Milica,, profesor ženskoga liceja. Zagreb. 

11. 1910. Bolle Herman, tehnički savjetnik, ravnatelj obrtne škole, Zagreb. 

12. 1910. Breyer Mirko, knjižar, Zagreb. 

13. 1905. Brlić Ivana, supruga odvjetnika. Brod n. S. 

14. 1898. BrunSmid dr. Josip, kr. sveuč. profesor, Zagreb. 

15. 1903. BvltHin Slavoljub, posjednik, Zagreb. 

16. 1910. Bnric Pavao, profesor. Dubrcrmik. 

17. 1911. Car dr. Lazar, kr. sveuč. prof., predst. zavoda za komp. nnatom., Zagreb. 

18. 1808. Gindrif: Mile, profesor gornjogr. gimnazije, Zagreb. 

19. 1910. Gsikos Bela, prof. umjetničke škole. Zagreb. 

20. 1908. Gukac dr. Stjepan, prof. i kateiketa donjogr. gimnazije, Zagreb. 

21. 1911. Oaćković pl. Miroslav dr.. primami liječnik, Zagreb. 

22. 1905. Dean Stjepan, vojnički župnik, Zagreb. 

23. 1903. Deutsch Albert, ravnat. vjeres. banke, glavni zast. „Ankera", Zagreb. 

24. 1909. Deutsch Vlatko, veletržac, Zagreb. 

25. 1909. Dim,ovir, dr. Gjuro, liječnik zubar. Zagreb. 

26. 1902. Dragih' Slavoljub. prof. kr. real. gimn.. Zagreb. 

27. 1908. Drapczynski dr. Vladoje, prof. kr. donjograd. gimn., Zagreh. 

28. 1896. Dvorak dr. Vinko, kr. sveuč. proi., Zagreb. 

29. 1910. Ehrman Samuel,, tvomičar, Zagreb. 

30. 1905. Epstein Robert, činov. kožarnice, Zagreh. 

31. 1910. Farkaš Vatro.slav tvorničar, Zagreh. 
.32. 1910. Fischer Ignjat, graditelj, Zagreh. 



4a 

33. IdlO. Fischer Jacques dr., hieinik, Zagreb. 

34. 1902 Forenbacher dr. Aurel. profesor, Zagreb. 

35. 1898. Franges dr. Oton, kr. sveuc. prol., upiav. g( .-p. cdsjeka kr. itm. vlsce, 
Zagreb. 

3(j. 1911. Frank dr. Edo, odvjetnik, Zagreb. 

37. 1905. Gabriel pl.Nelly, posjednica, Graz. 

38. 1910. Galvagni Ivan, stiid. phil., Zagreb. 

39. 1907. Gamzsirfr.^r/M;-. prot. res. 1. ginin. sveuc. dcc.,iröö'<^. 

40. 188(5. Ö/ürasm rfr. (S^/epan. prof. žen. liceja, sveuc.dcc.,Zoö»'f^- . 

41. 1886. Gnezda Antun, trgovac, Zagreb. 

42. 1910. Goglia Ferdo, kr. ginm. profesor, Zagreb. 

43. 1886. Gorjanović dr. Dragutin, kr. dvorski savjetnik, kr. SA-euc. prof., Zagreh. 

44. 1905. Gorjanović Milka, supruga kr. dvor. savjet., posjednica, Zcgrrefc. 

45. 1909. Grund Ärnost, član kr. zem. kazališta, Zagreb. 

46. 1904. Gutschy dr. Ljudevit, upravitelj higijen. bakteriol. zavoda, Zagreb. 

47. 1906. Hadzi dr. Jovan, pristav komp. anat. zavoda, Zagreb. 

48. 1907. Hasek Vjekoslava, udova profesora, Zagreb. 

49. 1886. Heinz dr. Antun, kr. sveuč. profesor, Zagreb. 

50. 1911. Henneberg Većeslav. stud. jjhil., Zagreb. 

51. 1910. Hirc Dragutin, glav. učitelj učit. škole. dcdj. bot. ii/ik. 2&\cq\\., Zagreb. 

52. 1907. Ylirsl dr. Bogom,ir^ liječnik. Z^agreb. 

53. 1902. Hlavinka Vinko. inž. i prof. kr. šumar. akad.. Zagreb. 

54. 1910. Hoffmann Hugo, kr. zem. obrtni nadzornik, Zagreh. 

55. 1886. Hoićdr. Ivan. raATiat. ženskog liceja, Zag" f^- 

56. 1902. Hondl dr. Stanko, kr. sveuč. prof. Zagreb. 

57. 1911. Horvat Pavle, prof. šum. akademije i mimiw Zagr ei. 

58. 1909. Horvat Stjepan, kanonik, Zagreb. 

59. 1910. Ivancan Ljudevit, kanonik. Zagreb. 

60. 1904. Ivanek Vilim, svećenik, Zagreb. 

61. 1908. Jelovsek dr. Vladiinir, liječnik, Zagreb. 

62. 1910. Jokovic dr. Roko, ravnatelj sanatorija, Zagreb. 

ö3. 1903. Kaitner Gjuro, prof .,■ upravite] j oenološ. zavoda. Zof/J-ef*. 

64. 1908. KaA}urić Jendriš Ivan, obrtnik, Zagreb. 

65. 1910. Kiseljak dr. Marije, prof. real, gimnazije, Zagreb. 

66. 1911. Kiseljak dr. Ivan, zclravstveni savjetnik. Rijeka. 

67. 1900. Kiss pl. Dragutin, vlastelin, Šavlovec. 

68. 1886. KiSpatić dr. Kijo, kr. sveuč. profesor. Zagreba 

69. 1904. Klein Dragutin, trgovac, Zagreb. 

70. 1886. Korlević Antun. kr. prof. šum. akad. u ra.. Zagreb. 

71. 1886. Kosirnik dr. Ivan, prim. liječnik boln. mil. sestara. Zagreb. 

72. 1910. Krizman Tomislav, akad. slikar, Zagreb. 

73. 1938. Krmpofić Ivan, kr. gimn. profesor, Zagreb. 

74. 1886. Kufera dr. Oton. naslovni kr. sveuč. prof., šum. akad., Zagreb. 

75. 1933. Kugli Stjepan, knjižar, Zagreb. 

76. 1905. Kühner grof Miroslav, veleposjednik itd. , Zag're?^- 

77. 1911. Kussy Natalija, posebnica, Varaždin. 

78. 1910. Liehermann dr. Dragutin, odvjetnik, Varaždin. 

79. 1907. Lončarić dr. .Josip, prebendar i administrator žvpe. Zagreb. 

80. 1911. Lorek Ljudevit, ljekarnik, Vinkovci. 

81. 1904. LovaŠen Emil, asi.st. kr. zem. anal. zavoda. Zagreb. 

82. 1909. Löwy dr. Hinko. liječnik. Zagreb. 

83. 1902. Mance Miroslav, upravitelj šted. posjednik. Dugose o. 

84. 1910. Marek Ivan, kr. gimn. profesor, Zagreb. 

85. 1902. Marek Milan, prof. kr. vel. gimnazije. Vinkovci. 

86. 1900. Marinić Valentin, c. i kr. major u ra., Zagreb. 

87. 1910. Marjanović pl. Jelka, posebnica, Zagreb. 

88. 1902. Masek dr. Dragutin, liječnik. Zagreb. 



44 

S9. 1911. Matićević Stjepan dr.^ profesor donjogr. gimnazije, Zagreb. 

90. 1902. Mazzura dr. Šime, odvjetnik, Zagreb. 

91. 1902. Maznranić dr. Vladimir, predsjed. banskog stola, Zagreh 

92. 1904. Medanić dr. Bruno, liječnik. Bijela. 

93. 190"). Metelka dr. Milan, profesor kr. .šum. akad., Zagreh. 

94. 1910. Mihalić dr. pl. Adolfo. savjetnik kr. /.em. vlade, Zagreb. 

95. 1910. Mihalović pl. Edmund, c. i kr. satnik. Zagreb. 

96. 1910. Mikolasch Srećko, veletržae, Zagreb. 

97. 1911. JHk'dičić 3Iiroslav dr., 8venč. asistent, St. (1 radar. 

98. 1905. Mittelbach Žiga, ljekarnik, Zagreb. 

99. 1908. Mixich dr. pl. Ferdo, odjelni predsln. u m.. Zagreb. 

100. 1908. Moie.stin dr. Josip. prof. kr. gornjogr. gi'mn.. Zagreb. 

101. ISSG. Mohorooićićdr. Andriia. pvof.kr. ,<um. akademije, predstojnik zavcda 
za raaCöoroiogiju i geodinakmikvi , Zagreb. 

102. li)10. Moses Bela, prokurista centr. kU^d.. Za(/ret). 

103. 1909. MiiifinićMateu profesor kr. real. gimn.. Zagreb. 

104. 18S(). Miizler Josip, umirovlj. kr. podžupan. Zagreb. 

105. 1910. Novak Ojuro. stud. phil.. Zagreb. 

106. 1906. Novosel Ivan, činovnik tvornice. Za(/reb. 

107. 1910. Opermann, dr. Dragutin, odvjetnik, Zagreh. 

108. 1911. Oper/nin Franjo, asistent zool. mu/.eja. Zagreb. 

109. 1911. Pajas Janko. prof. dolnjogr. gimnazije. Zagreb. 

110. 19)2. Partaš Ivan \n-oi. kr. šum. akad.. Zagreb. 

111. 1896. Pavlović P. S.. kustos geol. zavoda vel. .škole, Beograd. 

112. 1907. Pazmin dr. Josip, kr. sveuč. proiefiov. Zagreb. 

113. 1SS(). Pe.i-idr Srića Gustav, ravnat. kr. roal. gimu.. Zagreb. 

114. 1910. Pejnović dr. Dušan, asi.stent kr. sveuč. fizik kabineta.' Z^jo-rf 6. 

115. 1910. Plav.sir Du-san, tajnik I. brv. štedionice. Zagreb 

116. 1911. Poljak Josip, kustos geol. muzeja, Zagreb. 

117. 1910. Popović dr. Dušan, odvjetnik, nar. zastupnik. Zagreb. 

118. 1910. Praunsperger Filens. ljekarnik. Zo(7)y7> 

119. 1902. Predojevir dr. Albert, odvjetnik. Zagreb. 

120. 1907. Premuš dr. Dominik, kanonik, ravnatelj nadb. kancelarije, Zagreb. 

121. 1907. Prinz Fanika, posebnica. Zagreb. 

122. 1910. Prlster Vladoje. kr. inžin'r. Zagreb. 

123. 1910. Proha-ska Veeedav. priv. činovnik. Zagreb. 

124. 1905. Rado dr. Eugen, liječnik, zubar. Zagreb. 

125. 1905. Rimnj pl. Miroslav, oficijal. Zagreb. 

126. 1910. Rosenfeld Adolf, umir. l)ank. ravnat.. Zagreb. 

127. 1905. Rossi Ljudevit, domobr. satnik. Karlovac. 

128. Rossler Ermn dr., profesor. Zagreb. 

129. I9i)9. S'-halek dr. .Vfred. c. i kr. pukovn. liječnik. Zagreb. 

130. 1910. Schiffer Vladimir, mag. pharm., Zagreb. 

131. 1910. Scholler Ignjat, dr., liječnik, Zagreh. 

132. 1896. Schwartz dr. Dragutin, prim. liječnik bolnice milosrd. braće, Zagreb. 

133. 1909. Schtvartz Milan dr., liječnik. Zagreh. 

134. 1906. Schwarz dr. Ljudemt, odvjetnik, Zagreb. 

135. Semrinski Rudolf, trgovac, Zagreb. 

136. Sitzer Ladislav. kr. vladin inžinir, Zagreb. 

137. SiniHUas Janko, činov. ,,PrvehrA'. kied.''. Zagreh. 

138. 1911. SporĆić Ivo, cand. phil.. Zagreh. 

139. 19)4. StajeLschmidt Ljudevit, nadinžinir i na<lzo7nik kr. ne. drž. željeznica. 
Zagreb. 

14:). 1994. Stinisavljević Jrdijo pl.. kr. nadinžinir, Zagreb. 

141. . 1908. Stanković dr. Radenko, liječnik, Zagreh. 

142. 1911. Starrić Fran, činovnik 1. hrv. šted.. Zagreh. 

143. 19)9. Steiner Samuel, kr. giinn. profesor. Zagreb. 



45 

1 U. 1910. Stern Otto, veletržac, Zagreb. 

145 1903 Stjepanek dr. Lavoslai\ prof kr real gimn , sveuč docent, Zagreb. 

146 1903 Siik dr. Felix, kanonik, Zagreb. 

147 1910 Szavits Gj., nadinžiniv kr ug drž. željeznica, Zagreb. 
14S. 1902. Szentjißrgifi dr. Sandor^ prof. kr. donjogr. ginm., Zagreb. 

149. 1S9Ö. Sandor Franjo, prof., šum. akademije i kr. real. gnüna.'M]v, Zagreb. 

150. 1911. äererov Slavko dr., Szerbkeresztur. 

151. 1911. i^ega Rudolf, prof. ženskog liceja, Zagreh. 

152. 1S95. t^enoa Milan priv. sveuč. docent, prof. ginmazije, Zagreb. 

153. 1911. škarica Matr.j, dr., odvjetnik, Stari (Dahn.) 

154. 1911. SiMje Fran, asistent nar. muzeja, Zagreh. 

155. 1903. T/uiiler dr. Ignint, vrhovni liječnik, Zagreb. 

156. 1911. Tišov Ivan, akacl. slikar i prof. umjet, škole, Zagreb. 

157. 1905. Trpinac Gfiiro, knjižar, Zagreb. 

158. 1895. Tiirković barun Petar, veleposjednik, Zöf/reZ*. 

159. 1910. Valdec Rudolf, profesor kr. obrtne škole, akad. kipar, Zagreo. 

160. 1904. Vasić Dragutin, zlatar, Zagreli. 

161. 1909. Vouk Bruno dr., ljekarnik, Zagreb. 

162. 1909. Vouk Valentin dr., asist. sveuč. bot. fiz. zavodn,i?p(\ 

163. Vranyozanij barun Ojuro, veleposjednik, Rijeka. 

164. 1902. Vrani/czam/ barunica Olga, veleposjednica. Zagreb. 

165. 1911. Vrgoć Antun, dr., profesor, Zagreb. 

166. 1905. Vuković I., c. i kr. general, Zagreb. 

167. 1909. Warto Patd, vlastnik kavane , .Bauer", Zagreb. 

168. 1886. Wickerhatiser dr. Toedor, prim. liječnik bolnice mil. sestara Zagreb 

169. 1907. Wolfdr.M., liječnik, vnhRv, Zagreb. 

170. 1907. Zavrlić Franjo, obrtnik, Zagreb. 

171. 1911. Zimer^nan Janko, veletržac, Zacjreb. 

172. 1903. Sumsko-gospod. ured imov. opć. gjurgjevačke. Bjelovar. 

173. 1905. Gradsko poglavarstvo. Brod n. 8. 

174. 1904. G. i kr. gimnazija, Dubrovnik. 

175. 1895. Domorodni muzej, Dubrovnik. 

176. 1886. Kr. ve'ika gimnazija, Gospić. 

177. 1895. Gradsko poglavarstvo, Ivanić Grad. 

178. 1908. Privremena mala realna, gimnazija, KrapiiUi. 

179. 1895. Kr. realrui gimnazija, Osijek. 

180. 1902. Kr. velika, gimnazija, Osijek. 
IS}.. 1904. Kri velika gimnazija, Požega. 

182. 1895. Kr. velika gimnazija, Sušak. 

183. 1904. Nadbiskupsko dječačko sjemini.šte i gimn. Travnik. 

184. 1895. Kr. velika gimnazija, Vinkovci. 

185. 1894. Mala realna gimnazija. Vukovar. 

186. 1910. Klub sliim% mateni.-prirodosl. nauka, Zagreb. 

187. Kr. gornjogradska gimnazija, Zagreb, 

188. 1904. Kr. obrtna škola. Zagreb. 

189. 1886. Kr. realna gimnazija. Zagreb. 

190. 1907. Narodni muzej, geol oškn-paleontol. odsjek. Zagreb. 

191. 1907. Narodni muzej, mineraloško' petrograf. odojek. Zagreb. 

192. 1902. Narodni muzej, zoološki odo jek, Zarre^. 

193. 4902. Ženski licej, Zagreb. 

I9i. 1905. Gradsko poglavarstvo, Zemun 

195. 1903. Kr. realna gimnazija, Zetmm. 

Dr. M. Kiseljak 
blagajnik H. P. D. 



„Prilog fauni Jadranskog mora*'. 

Istrgavanjem pojedinih rečenica moje ocjene („Glasnik" XXII. 2.) 
iz njihove tijesne veze s ostalim rečenicama, nepotpunim, a dijelom 
i netočnim citovanjem drugih, dolazi autor , .Priloga" u svojemu 
odgovoru (,, Glasnik" god. XXIII. 1-2 sv.) do tvrdnje, da sam po- 
vršan, neobjektivan, nelogičan, nesavjestan itd. 

U našoj ocjeni , .Priloga fauni Jadranskoga mora" istakli smo 
samo najglavnije nedostatke u općenitom, a u sistematskom dijelu 
po gotovu, a autor njegov ili nam ostaje dužan odgovora, ili odgo- 
vara na osobiti način, u čemu ga ne kanimo slijediti. 

Citovali smo doslovce iz ,, Priloga" tvrdnju dra. B., koja glasi : 
,, Organizam je čitavim svojim licem i načinom života čedo ona- 
mošnjih prilika, rezultanta fizikalnih i bionomskih sila", i naglasili, 
da je ova polazna točka autorovih općenitih bioloških razmatranja 
nedokazana i neispravna. 

Prije toga je u našoj ocjeni upravo naglašeno, da , .nitko pametan 
neće osporiti, da vanjski životni uvjeti utječu na organizme". Ovdje 
moramo upozoriti, da spomenuta tvrdnja dra. B. stoji u protuslovlju 
već s onim, što u ,, Prilogu" stoji pred njom. Tamo je rečeno : ,,Neki 
regbi ,, sporazum" ili ,, izmirenje", što se javlja izme u spoljašnih 
raznovrsnih faktora okolišne prirode (izvanjega svijeta) i samoga 
organizma (njegova nutarnjega otpora) dolazi do izražaja na svim. 
tjelesnim pojavama (promjenama), pače i na bitku ovoga potonjega". 

Ako je ustrojstvo organizma izraz ,, sporazuma" ili ,, izmirenja" 
izme u raznovrsnih spoljašnjih faktora (izvanjega svijeta) i samoga 
organizma (njegova nutarnjega otpora) onda ne može biti rezul- 
tanta iz vana djelujućih fizikalnih i bionomskih sila. To je 
bar jasno. 

Dobro bi učinio bio autor Priloga", da nam je kazao i to, što je 
njemu ,, fizikalna", a što ,,bionomska sila". Na život i ustrojstvo 
organizama utječu n. pr. ,, svjetlost, gibanje vode, temperatura i t. d.". 
Jeli ,, svjetlost" autoru ,, fizikalna sila" ili možda ,,bionomska"? 

U općenitom dijelu rasprave stoji i ovo: ..Uticaj se fizikalnih 
pojava morskog područja, a i ekolo^ičkih, bionomskih njegovih pri- 
lika očituje i na našim jadranskim hidropolipima". 



II 



Dok ne pročitasmo odgovor dra. B. na našu ocjenu mišljasmo, 
da se ovo ,,i na našim jadranskim hidropolipima" imade pripisati 
nezgodnoj samo stilizaciji, da je dakle stvar sasvim nedužne naravi, 
jer ne mogosmo znati, da će se ono, što mi naglašujemo, što 
je odavna na osnovu mnogobrojnih istraživanja, pa i na osnovu ekspe- 
rimenata uvtrđeno, iznositi kao originalni nalaz. Ali sada znamo, 
da se je dr. B. doista trsio, da i na našim jadranskim hidroidima 
ustanovi, utječu li na njih spoljašnji faktori, kad nam odgovara 
riječima : ,,sa nekoliko . . . primjedbi ne može g. H. u raspravi istaknuto 
naše shvaćanje da obori, jer sam tokom mojih istraživanja upoznao 
ne samo gledom na hidroidne oblike, nego i za cijeli niz životinjskih 
organizama rečenu ovisnost njihovih o fizikalnim i ostalim pojavama 
njihova okoliša". 

Biologijski dio u raspravi dra. B. sastoji se doista osim malenih 
iznimaka u konstatovanju utjecaja primarnih (već svojom prisutnošću 
ili odsutnošću utječućih) faktora na ustrojstvo organizama i način 
njegova života. Ali ni ovdje se ne kreće uvijek na sigurnom terenu. 
Salinitet je obra en u ,, Prilogu" ovako ". ,,Hidroidi vole čistu neza- 
muljenu morsku vodu, a za količinu soli u vodi svakako su manje 
osjetljivi, dakle su eurihaline prirode (jer uspjevaju i ondje, gdje 
slatka voda obilno pritječe)". 

A u raspravi dra. B. s natpisom ,, Grada za poznavanje hrvatske 
faune hidropolipa (i8q8.)" veli autor doslovce: ,, Sjeveroistočno, gdje 
leži sam grad Bakar, utječe u more velika množina slatke vode, pa 
tako voda postaje brakičnom. To je razlog, te na tom mjestu nije 
moguće naći hidroidpolipa". 

Primamo na znanje, da su u ,, Prilogu fauni Jadranskoga mora" 
sadržani ,,faunističko-s!stematski rezultati jednog istraživanja", ali 
nam nije jasno, kako je autor mogao sprijeda u istoj raspravi na- 
pisati j ovo : ,,Mi smo već i drugdje^ kazali, u kakvim se prilikama 
nalaze hidropolipi u moru Adrijc, a ovdje nam je na osnovu novih 



^ Mimogrcd spominjemo, da je neispravna tvrdnja autora u ..Gradi" 
(str. 5.) da ., Nekoje vrste posve izginu u jeseni". 1 Graeffe je doduše 
kazao (Übersicht d. Seetierfauna d. Golfes v. Triest 111. Arb. d. zcol. 
inst. Wien. 1883. str. 13) ,, Einige Polypenstöcke gehen im 
Herbst ganz ein, . . . .", ali nadovezuje malo dalje na ovo i za svoje 
,, Polypenstöcke" slijedeće: ,,Von den Stöcken gehen nämlich sämmtliche 
Zoiden ein und es bleibt nur die chitinöse Ausscheidung des Ecto- 
derms, das Perisarc mit dem von denselben umschlossenen Achsenteil 
oder Coenosarc zurück, welches an den Endpunkten durch eine dünne 
Membran sich nach aussen abschliesst. Die Wimpcrung im Inneren 
des Achsencanales zeigt allein noch an, dassLeben in aem Poly- 
penstamm vorhanden ist". Kad je g. B. prvu rečenicu iz Gr aef fe-a 
,, prenio" trebao je i ono ostalo prenijeti ! 



in 



opažanja odgovoriti na slijedeće pitanje : koliko razne pojave Ja- 
dranskoga mora utječu na način života i tjelesni razvoj njihov?" 

Doistn bi bio zadatak rasprave, da odgovori ispravno na pitanje : 
koliko? Samo ovai odgovor nema n i k a. k v e z n a n s t v e n e v r e d- 
n o s t i, ako je sadržan u općenitim neosnovanim tvrdnjama kao što 
je ona sprijeda. 

Istakli smo u ocjeni, da je pisac priloga iznio i jednu (za Jadran) 
novu vrst, a on nam ipak u odgovoru zabavlja, kao da smo ovo 
prešutjeli. (U ostalom možemo dra. B. upozoriti, da I. e v i n s e n 
dotični oblik zove Stegopoma fastigiatunu a ne Calycella.) 

Rekao sam doista, da je kod sistematsko-fanističkih radova, 
kakav je ,, Prilog" dra. B.. neizbježivo suhoparno nabrajanje oblika, 
a i ovo mi autor zamjera, premda i sam za ovakovu vrst radova 
u ocjeni jedne S t e u e r-ove knjižice (,,Nast, Vjes." sv. III. 1910.) veli : 
„nije to dosadna možda stručna knjiga, gdje se nabrajaju i opisuju 
pojedini organizmi, nego . . . ." 

U ,,Nast. Vješt." (sv. 3. iio.) hvali dr. B. popul-irnu knjižicu 
Cori-jevu (Nat. Fraund am Strande d. Adria) kao općcnu biološku 
knjigu o Jadranskom moru, kakve ,, nismo do sele imaii". Ovo je bio 
razlog, da smo se u našoj ocjeni osvrnuli i na ovu doista vrsnu knji- 
žicu, pa smo upozorili na neke stranice iz nje (str. 98. i 104.). Drago 
nam je. što je dr. B. citovao upravo ono. što podkrepljuje našu 
tvrdnju, a primamo na znanje, da mu Cori-jeva knjižica, kako veli 
u odgovoru nije ,.mjeroda\ma". Još bi mimogred spomenuli, da ima 
doista oblika hidroida (Corymorpha), koji u opće i dolaze samo 
zabodeni u muljevitom ili pjeskovitom supstratu. 

Rekao sam : ,,Hidroidni su polipi svuda gdje dolaze stanovnici 
litoralne zone, iznimke (n. pr. pelagični oblici) su vrlo rijetke", i kod 
toga ostajem. Nigdje nijesmo ustvrdili, da u abisalnoj zoni (u du- 
binama od 1000 pače i od 3000 m.) ne dolaze hidropolipi niti da u ove 
dubine siže ,,litoral". A ne stoji tvrdnja dra. B.. da u ,, području li- 
torala" mogu biti ,,pelagički oblici". 

Što se tiče oblika ,,Halecium ophiodes" ističemo, da je i naš 
oblik po nama izvađen s plitkih mjesta zaljeva Muggie kraj Trsta, 
ipak su naši po nama sublimatom fiksirani primjerci gotovo 
dva puta veći od onih dra. B., koje sam i sam u ruci imao, dok sam 
bio pridjeljen zool. muzeju, te sam se na moje oči uvjerio o lošem 
stanju u pogledu konzerviranja dotičnih primjeraka (posjedujem i serije 
rezova od istih). 

A na ostale izvode dra. B. o Halecium ophiodes Pieper 
odgovaram: Istina je, da sam god. 1908. kraj Trsta na "ene mlade 
oblike smatrao novom vrsti i da me je dr. B., dok sam boravio na 
muzeju, sam upozorio na njihov identitet s vrstom H. ophiodes Pieper, 
o čemu sam se kasnije na muzejalnim po dr. B. determinovanim pri- 
mjercima uvjerio, te sam u svojoj radnji ,,Über die Symbiose von 



IV 

Xanthellcn und Halecium ophiodcs (Biol. Ccntrlbl. 191 1.)" ovomc 
obliku dao ime H. ophiodcs. A sad najednom saznajem iz odgovora 
dra. B. na moju ocjenu, da za dokaz mojemu neznanju posjeduje 
i,,hrv. zem. zool. muzej, među svojim mikroskopskim preparatima" 
i dva preparata na kojima je mojom rukom zabilježeno ovo : ,, Ha- 
lecium nov. spec. II. 1908. Trst". Da nam nije ovdje rečeno, ne bi se 
doista mogli domisliti s kojega razloga zool. muzej čuva kroz tri 
godine dva preparata s krivom etiketom, što nije običaj nigdje u 
znanstvenom svijetu. 

Kako nas norveški istraživalac Hidroida H. B r o c h, upućuje, ima 
se Halecium ophiodes zvati H. pusillum (M. Sars), pošto je po njemu 
ustanovljen identitet originalnog egzemplara M. Sarsa pod imenom 
Eudendrium pusillum (iz Mesine) sa Halecium ophiodes. 

Rečeno je, da kod postavljanja novih vrsta i odlika treba oprezno 
postupati, pa smo i prigovorili u tom pogledu autoru , .Priloga", a 
on se u odgovoru poziva jedino na svoju ,,strukovnjačku savjest", 
kao da nije dozvoljeno i savjesni javni rad podvrći javnoj kritici. 

Neptunus sangvinolentus nije ., došli je poznat bio samo iz In- 
dijskog oceana" kako to tvrdi autor priloga, nego kako nas literatura 
upućuje poznat je osim toga iz Crvenoga mora (Eritrea)^ i Pacifika^. 
Za nas je i sada najvjerojatnije, da je ovaj rak u Riječku luku donesen 
kojim brodom. Istoga je mnijenja primjerice i dr. Stiasny^ s obzirom 
na slični nalaz Indopacifičkoga raka Plagusia tuberculata Lam. 

K našoj primjedbi o raku Gonoplax nemamo niti nakon odgovora 
dra. B. ništa da dodajemo. Upozoriti ćemo samo dra. B. na razpravu 
dr. Th. Adensamera.* 

S istraživanjem Hidroida bavim se već više godina; neispravna je i 
tvrdnja dra. B., da se nisam ,, trudio, da ikada u prirodi samoj upoznam 
pojedina područja morska i njene organizine" o čemu se može svaki 
iz mojih radova na tome području uvjeriti. 

,, Cijele" literature o Hidropolipima ne poznam doista, ali od- 
lučno tvrdim, da je nezna ni dr. B., a mislimo, da je ne pozna cijele 
ni jedan istraživač Hidroida. Dr. B. kraj svega toga nikada nije imao 
prilike, da nam na konkretnom primjeru pokaže nepoznavanje litera- 



1 Dr. G. Nobili : Faune carcinologique de la mer rouge.Decapodes 
et Stomatopodes. Ann. d. soc. nat. Paris. T. IV* Ser. 9. 1906. 

"^ H. Lenz : Ergäbnisse einer Reise nach dem Pacific. Crustacecn, 
Zool. Jahrb. Syst. XIV. 

^ Dr. G. Stiasny : Beobachtungen über die marine Fauna des 
Triester Golfes im Jahre 1907. Zool. Anz. 1908. 

* Berichte der Commisson für oceanogr. Forsch. Collect. Ausgabe 
a. d. LXV. Bd. d. Denkschr. d. k. Akad. Wien. 1898. B. Östl. Mittel- 
meer. XXII. Die Decapoden. Ges. vom S. M. S. ,,Pola" im östl. Mittel- 
meer, 1890. — 94. Von Dr, Th. Adensamer. 



V 



ture u opće, pa ni one, koja bi mogla stajati u vezi s njegovom ras- 
pravom, koju sam ocjenio. Nasuprot dužnost nam je, da upozorimo 
dra. B. samo za usput na onu noviju literaturu o Hidroidima, koja 
se izravno odnosi na oblike iz njegova ,, Priloga", a njemu je ostala 
očito nepoznata. 

Dr. B. ne imajući pri ruci A 1 d e r o v u raspravu sluti, da je Se h n e i- 
derov Halecium nanum (Alder) identičan sa H. ophiodes (sada pu- 
sillum), a ne spominje ni radnje K. B o n n e v i e ". Neue norwegische Hy- 
droiden. 2 Taf. Bergens Museums Aarborg. 1898., u kojoj ona utvr- 
đuje, da spomenuti Schneiderov oblik ne odgovara opisu Alder ovu 
danu za H, nanum, nego ga zajedno s identičnim materijalom nor- 
veškim odre uje kao novu vrstu H. schneideri. Na osnovu opisa 
Schneiderova imali smo priliku, da i sami ustanovimo, da njegov 
H. nanum nije identičan sa H. ophiodes (pusillum) pošto su ženski 
gonangiji ovih oblika različiti. 

Oblik Plumularia secundaria (L), kako ga naziva dr. B. u svojem 
,, Prilogu" ima se po E. S t e c h o w-u^ da zove Antennela secundaria 
(L). Po istom autoru nema se oblik ,, Priloga" Bougainvillia muscus 
uzeti kao posebna vrst, nego kao suvrst od B. ramosa. 

Što se tiče ,,varietasa" dra. B. od Lafoea dumosa (Flemming) 
M. Sars upozorujem autora na monografiju dra. Hj. Brocha : ,,Die 
Hydroiden der arktischen Meere". Fauna arctica. Jena 1909., gdje će 
g. B. naći jasno izraženi sud o znanstvenoj vrednosti B.-ovog načina 
istraživanja. 

U svome pregledu'^ jadranskih Hidroida ubraja dr. B. i Spon- 
gicolu fistularis F. E. Sch. među Hidroide, premda sam F. E. 
Schulze^ već nazire u tom obliku skifopolipa, a dr. B. očito nije 
imao u ruci dotične radnje F. E. S c h u 1 z e -a, a još manje rad- 
nje : Lo Bianca i Meyera,* gdje se utvrđuje, da je Spongicola skifo- 
zoon i da je najvjerojatnije skifopolip skifomeduze : Nausithoe pun- 
ctata Köll. 

Na koncu ćemo se jošte jednom osvrnuti na način obradbe 
životnih prilika Hidroida u Jadranu u starijim raspravama autora , »Pri- 
loga fauni Jadranskoga mora" na koje se on u ,,Prilogu" spomenutim 
već riječima poziva. Pisac me upućuje u svojemu odgovoru na moju 
ocjenu, kako .,nije svejedno, a nebi smjelo biti ni meni, dali su iz- 



^ E. S t e e h o w : Hydroiden der Japanischen Ostküste. I. Abt. 
d. k. Akad. München. I. Suppl. Bd. 6. Abh. 

2 Übersicht der Hydroidpolypen des Adriatischen Meeres. ,, Glas- 
nik". God. XV. 1900. 

^ F. E. Schulze : Spongicola fistularis, ein m Spongien wohnendes 
Hydrozoon. Arch. f. mikr. Anat. Bd. XIII. 

* S. Lo Bianco, P. Mayer : Spongicola und Nausithoe. Zool. 
Anzeiger. 13. 1890. p. 687. 



VI 



vjesni oblici konstatovani u sjevernoj ili južnoj Adriji itd.", a i som 
griješi mnogo u tome pogledu. Životne prilike Hidroida u Jadranu 
i to od Rijeke do Karlobaga obra ene su u toj raspravi^ onako, kako 
ih je G r a e f f e"^ obradio za tršćanski zaton. Dr. B. veli (1. c.^ str. 5.) : 
,, Spomenusmo, da hidroidpolipi dolaze na kamenju ; u većoj dubini 
morskoj na donjoj strani ovoga, koje pobacano leži jedno preko dru- 
goga (hohllicgend) tako, da ostavlja između sebe šupljine. Zatim do- 
laze hidroidpolipi na meku scima i racima. Takav način života imade 
tu svrhu, da štiti pričvršćene životinje protiv zamnljenja s jedne 
strane, a s druge strane, da na živim meku scima i racima dođu u 
blizinu malenih morskih životinjica, primjerice kopepoda. koji im 
služe za hranu". 

A Graeffe {- str. 14.) veli ovako : ,,Die grossfe Anzahl der Hy- 
droidpolypen setzt sich an Steinen fest und zwar an der Unterseite 
etwas hohlliegender Felsenstücke und an Algen, Zostera, Sabellen- 
röhren etc. an. Alle diese Standorte, wie attch das Reiten auf Mollusken 
haben den Z iveck, die Colonien vor der Verschlammung zu schützen 
und dahin zu postieren, wo stets kleine Seethiere, namentlich Cope- 
poden, zu ihrer Nahrung vorhanden sind''. 

Dalje veli dr. B. ovako : ,,Na plićim mjestima, blizu obale, gdje 
se voda neprestano giblje, a tlo je kamenito, pa gdje tako ne do- 
lazi do taloženja mulja, nalazimo hidroidpolipe pričvršćene na gornjoj 
strani kamenja". 

A Graeffe .• ,.An den Küstenregionen, die Theils durch felsigen 
Boden, theils durch fortivährende Bewegung des Wassers weniger der 
Schlammablagerung ausgesetzt sind, findet man die Stöcke mancfier 
Arten frei an der Oberseite von Steinen befestigt". 

Dr. B. kaže ; ,, Pretežna se većina hidroidea razvija u toplije go- 
dišnje doba, osobito pak oni, koji se nalaze na plićim mjestima .... 
a neke (se. vrste) ipak mogu da podnesu i hladnije doba godine". 

Graeffe bilježi (str. 13.) za tršćanski zaton ovo.' ,,Was die Er- 
scheinungszeit der Hydroiden betrifft.^ so ist im Allgemeinen zu bemerken, 
dass dieselben sich vorwiegend in der wärmeren Jahreszeit entwickeln, 
namentlich alle die Formen, die in geringerer Tiefe sich vorfinden . . ., 
aber eine Reihe von Gattungen verharrt die kältere Jahreszeit .... 

Neprijatelje Hidroida što živu od Rijeke do Karlobaga opisuje 
dr. B. ovako .* ,,U prvome redu su to račići Caprella, koji se zavuku 
me u grane polipovog stabla, te izjedaju mlade spolne pupove. Može 



^ K. B a b i ć. Grada za poznavanje hrvatske faune Hidroid- 
polipa. ,,Rad". Knj. 135. i8c;8. 

^ D r. E. Graeffe: Übersicht der Seethierfauna des Golfes 
von Triest nebst Notizen über Vorkommen, Lebensweise, Erschei- 
nungs- und Fortpflanzungszeit der einzelnen Arten. Arb. d. zool. 
Inst. Wien. — Triest, 5. 1884. 



VII 

se posumnjati i za gamaride {Probolmm, Podocerus), da traže kod 
polipa hrane, jer se iitiskuju međvi grane, osobito kod Eudendrium i 
Tubularia. Od mekušaca bi bili neprijatelji Nudibranchiata : Doto, 
Tergipes, pa Hermaea na Obe/ia- vrstama, Aeolidia na Eudendrium- 
vrstama, Polycera na rMÖM/an'a-vrstama i neke male Doridae". 

Za neprijatelje Hidroida tršćanskoga zaljeva kazao je već Graeffe 
(1. c. str. 14.) .■ ,,Es sind namentlich kleine Crustaceen und Mollusken, 
welche denselben nachstellen. Von den Crustaceen sind vornehmlich 
die Caprelliden zu nennen, welche durch ihre Organisation zum Klettern 
zwischen den Zweigen der Polypenstöcke eingerichtet, die Zoiden 
wegfressen. Auch gewisse Gattungen der Gammariden wie Probolium, 
Podocerus findet man stets zwischen den Eudendriden und Tubularien 
stocken und stehen daher im Verdachte, den Polypen nachzustellen . . . 
Unzweifelhafte Feinde sind dagegen wieder die Niidibranchiaten der 
Gattungen Doto, Hermea, Tergipes und Aeolidia mit ihren Unterga- 
tungen. Ferner Polycera und einige kleine Doriden. Jede dieser Nackt- 
schnecken weidet an besonderen Hydroidpolypen. So z. B. Doto. Her- 
maea, Tergipes an Obelien. die Aeolidien an Eudendrium. Polycera 
an Tubularien etc." 

Dr. B. nastavlja : , .Zatim odrasli i larvalni oblici piknogonida 
(Nymphon) živu od hidroidpolipa". dok Graeffe veli : „Pycnogoniden, 
namentlich Nymphon, leben ebenfalls im ausgebildeten, wie im Larven- 
zustand, auf Kosten der Hydroidpolypen" . 

Razlika u životnim prilikama -Hidroida od Rijeke do Karlobaga 
i onih iz zatona tršćanskoga bila bi u tome, što račići Caprelle kod 
prvih izjedaju mlade spolne pupove, dok kod drvigih izjedaju samo 
z o i d e. 

Za ,, ponavljanja" ovakove vrste služi stanoviti izraz, koji će 
upućeni čitaoci i sami lako naći, a završujući naglašujem jošte jednom, 
što sam već na drugom mjestu naglasio, da bi naime u interesu z n a- 
nosti u nas doista bilo, da se na javni stručni rad osvrću sa svojim 
potpisom stručni radnici, koji su na to pozvani, jer samo na taj 
način će se dati pročistiti ono. što ne valja i podići ono, što valja 
u hrvatskim prirodoslovnim znanostima. I nadalje ću ustrajati u 
nastojanju oko podizanja nivoa znanstvenoga rada. U tome je sva 
tendencija mojih prijašnjih i ovih redaka, a sve invektivc g. B.-a 
naprosto odbijam od sebe. 

Dr. Jovan Hadži, 

pristav ,,Komparativno-anatomskoga zavoda kr. sveučilišta Franje 
Josipa I. u Zagrebu". 



Izvješće o radu „Hrvatske ornitološke centrale" 

god. 1909. 

Bericht über die Tätigkeit der „Hrvatska ornito- 
loška centrala" im Jahre 1909. 



I deveta godina opstanka 
ovoga zavoda pokazuje opet, da se 
on može punim pravom uz bok sta- 
viti sličnim zavodima drugih ze- 
malja, kako to općenito priznaju i 
ističu strani stručnjaci u svojim 
referatima o njegovom radu. Za- 
hvaliti to ima bez sumnje u velike 
revnim svojim motriteljima, koji 
pokazuju za selidbu ptica veliko 
zanimanje te ga zato izdašno snab 
djevaju sa selidbenim materijalom, 
koji u svojim motrenjima za zavod 
skupljaju. Tih motritelja bilo je u 
proljeće 523, koji su motrili na 389 
mjesta, a u jesen 276 na 236 mjesta. 
I ove godine opet možemo konsta- 
tovati veće širenje zanimanja za 
ornitofenologiju kod nas, što se u 
prvom redu ističe u prirastu broja 
privatnih motritelja, kojih ima u 
proljeće 114, u jesen 39, kao što i 
u točnim, savjesnim opažanjima nji- 
hovim, koji služe kao temelji, na 
kojima se izgrađuje poznavanje pri- 
lika selidbe ptica kroz naše kra- 
jeve. 



Auch das neunte Jahr des 
Bestehens dieses Institutes zeigt 
wieder, daß es sich mit Recht 
ähnlichen Instituten anderer Län- 
der an die Seite stellen kann, wie 
dies allgemein von Fachmännern 
in ihren Referaten über dessen 
Arbeit anerkannt und hervorgeho- 
ben wird. Zu verdanken hat es dies 
ohne Zweifel in erster Linie seinen 
fleißigen Beobachtern, welche für 
den Vogelzug großes Interesse zei- 
gen und es daher mit Zugsmate- 
rial ausgiebig versehen, das sie für 
das Institut sammeln. Beobachter 
waren im Frühjahr 523, welche au 
389 Orten beobachteten, im Herbst 
276 an 236 Orten. Auch heuer 
können wir wieder eine Erweite- 
i-ung des Interesses für die Orni- 
thoiänologie bei uns konstatieren, 
was in erster Linie im Zuwachs 
der Zahl der privaten Beobachter 
zum Ausdruck kommt, deren es im 
Frühjahr 114, im Herbst 39 gibt, 
wie auch in ihren genauen, gewis- 
senhaften Beobachtungen, welche 
die Basis sind, auf der die Kennt- 
nis der Verhältnisse des Vogelzuges 
durch unsere Gegenden ausgebaut 
wird. 



2 



U svrhu što većeg raširenja 
mreže motritelja razaslane su opet 
i ove godine u veljači tiskanice 
raznim uredima, pučkim školama i 
privatnicima, od kojih je i opet 
pretežni dio stigao savjesno ispu- 
njen HOC, na čem se svima revnim 
motriteljima najsrdačnije zahva- 
ljujem. 



Izvještaj, koji sadržaje obi-ad- 
bu selidbe ptica godine 1908., pre- 
dan je u tisak u ožujku i doštam- 
pan u rujnu; na to je odma raza- 
slan motriteljima, koji ga dobivaju 
kao nagradu za svoj trud, te za- 
vodima i stranim stručnjacima, s 
kojima stoji HOC. u zamjeni. Na- 
klada je iznašala 1200 komada, od 
kojih je 500 komada predano „Hr- 
vatskom prirodoslovnom društvu" 
kao dodatak „Glasnika", dok je pre- 
ostalih 700 komada upotrebljeno na 
prije spomenuto razašiljanje. 



Zbirka želučanih sadržaja 
ptica sadržaje u svem 783 komada, 
koji pripadaju 110 vrstima; budući 
da je ove godina istraženo 197 ko- 
mada, to je sada sav materijal 
istražen, sortiran i odvagan, pa 
treba samo još određivanje osta- 
taka kukaca u njem, da se mogu 
rezultati toga istraživanja i publi- 
cirati, koji će biti svakako zanimivi 
pa i od neke vrijednosti, ako ma- 
terijal i nije jako opsežan, čemu 
leži uzrok u tome, što je HOC. 
upućena lih na onaj materijal, koji 
mu stavlja na raspolaganje ravna- 
teljstvo hrvatskog zemaljskog zo- 
ološkog muzeja, na čem mu budi 
i ovdje izrečena najtoplija hvala. 



Zum Zwecke der je größeren 
Erweiterung des Beobachtungs- 
netzes wurden auch in diesem 
Jahre Avieder im Februar an die 
verschiedenen Ämter, Volksschulen 
und Private Drucksorten versendet, 
von denen wieder die überwiegende 
Mehrzahl an die HOC. gewissenhaft 
ausgefüllt, zurückgelangte, wofür 
ich allen fleißigen Beobachtern 
herzlichst danke. 

Der Bericht, welcher die Be- 
arbeitung des Vogelzuges aus dem 
Jahre 1908. enthält, wurde im März 
in Druck gegeben und im Septem- 
ber fertig gedruckt; daraiif sofort 
den Beobachtern, welche ihn für 
ihre Mühe erhalten, sowie auch 
den Instituten und Fachmännern 
versendet, mit welchen die HOC. 
in Schriftenaustausch steht. Die 
Auflage betrug 1200 Stück, von 
denen 500 Stück der „Kroatischen 
naturwissenschaft. Gesellschaft" 
als Beilage für ihre Zeitschrift 
„Glasnik" übergeben wurden, wäh- 
rend man die übrigen 700 für die 
oben erwähnte Versendung ver- 
wendete. 

Die Sammlung der Vogel- 
inageuinhalte enthält 783 Stück, 
welclie 110 Arten angehören ; nach- 
dem heuer 197 Stück untersucht 
wurden, so ist jetzt das ganze Ma- 
terial untersucht, sortiert und ge- 
wogen, und ist nur noch notwen- 
dig die Insektenreste in ihm zu 
bestimmen, damit aie Resultate 
dieser Untersuchungen auch pu- 
bliziert werden können, welche 
entschieden interessant und auch 
von irgendeinem Wert sein wer- 
den, wenn das Material auch nicht 
sehr umfangreich ist, wofür der 
Grund darin liegt, daß die HOC. 
nur auf jenes Material angewiesen 
ist, welches ihr die Direktion des 



Budući daje ustrojenjem „en- 
timološke i ihtiološke sekcije-' pre- 
stala za HOC. potreba nabavljanja 
entomološke i ihtiološke literature 
i budući da su time već postojeće 
male priručne knjižnice u HOC. po- 
stale suvišnima, predane su dozvo- 
lom visoke kr. zemaljske vlade tim 
sekcijama. 



Visokim otpisom od 18. stu- 
denog 1909. br. 27.431. imenovala 
je visoka kr. zemaljska vlada asi- 
stenta HOC. gosp. Vladimira Po- 
lica, ispitanog namjesnog učitelja 
kr. gornjogradske gimnazije u Za- 
grebu, pravim učiteljem istoga za- 
voda te ga i nadalje ostavila do- 
dijeljenog na službovanje HOC. 

Priznavajuć, da je rad HOC. 
još uvijek dosta jednostran, jer se 
radi preopterećenosti upravitelja, 
kojemu je ove godine još i povje- 
rena uprava „ihtiološke sekcije'*, 
ne može, kako bi trebalo, jače širiti 
i na polju praktične ornitologije i 
zaštite ptica, molim stručnjake, da, 
uzev to u obzir, ne sude preoštro 
o našem radu. Motriteljima pako i 
svima onima, koji su zavod u ma 
kojem smjeru potpomagali, izričem 
još jednom najtopliju hvalu za nji- 
hov trud i njihovo nastojanje oko 
napretka povjerenog mi zavoda. 



kroatischen zoologischen Landes- 
museums zur Verfügung stellt, 
wofür ihr auch an dieser Stelle 
der herzlichste Dank ausgesprochen 
werden soll. 

Nachdem durch Kreirung 
einer „entomologischen und ichthyo- 
logischen Sektion" für die HOC. 
die Notwendigkeit der Anschaffung 
von entomologischpr und ichthyolo- 
gischer Literatur aufhörte und 
nachdem dadurch die schon vor- 
handenen kleinen Handbibliotheken 
in der HOC. überflüssig wurden, 
wurden sie mit Erlaubnis der hoh- 
en kgl. Landesregierung diesen 
Sektionen übergeben. 

Durch Erlaß vom 18. Novem- 
ber 1909. Z. 27.431. ernannte die 
hohe kgl. Landesregierung den 
Assistenten H. VI. Polić, geprüften 
Supplenten am kgl. oberstädter 
Gymnasium in Zagreb, zum wirk- 
lichen Mittelschullehrer derselben 
Anstalt und ließ ihn auch weiter- 
hin zur Dienstleistung der HOC. 
zugeteilt. 

Im Bewußtsein dessen, daß 
die Tätigkeit der HOC. noch immer 
ziemlich einseitig ist, weil sie sich 
wegen der Überbürdung des Lei- 
ters, dem heuer auch noch die 
Leitung der „ichthyologischen Sek- 
tion" übertragen wurde, nicht stär- 
ker, wie es sein sollte, auch auf 
dem Felde der praktischen Orni- 
thologie und des Vogelschutzes 
ausbreiten kann, bitte ich die 
Fachgenossen, dies in Betracht 
ziehend, nicht zu scharf über un- 
sere Arbeit zu richten. Den Beo- 
bachtern aber wie auch allen jenen' 
welche dem Institute in welcher 
Richtung immer beihilflich waren, 
spreche ich nochmals meinen wärm- 



Zagreb ^ ^- ^^"J*^^ ^^^^• 
Zagreb, ^ g ^^.^^^ ^^^^ 



sten Dank aus für ihre Mühe und 
ihr Beitragen zum Fortschritte des 
mir anvertrauten Institutes. 



Prof. dr. E. Rössler, 
upravitelj HOC. 
Leiter der HOC. 




Selidba ptica u Hrvatskoj i Slavoniji Der Vogelzug in Kroatien u. Slavonien 
god. 1909. im J. 1909. 

Obradio pro f. dr. E. E,össler. Bearbeitet von Prof. Dr. E. Eössl er. 



Kako je način obradbe se- 
lidbe ptica ove godine ostao ne- 
promijenjen, držim i opet suvišnim 
potanko ga razlagati pa upućujem 
samo u tu svrhu na izvještaje pro- 
šlih godina. 

Broj motrenih vrsti ptica iz- 
naša ove godine u proljeće 97, u 
jesen 79; od tih je u proljeće pro- 
računano srednje vrijeme kod 48 
vrsti, kulminacija kod 19, a ujesen 
kod 29, dotično 16. Broj za obradbu 
uporabivih podataka, koji su uzeti 
u račun, je u proljeće 2221, a uje- 
sen 931. 



Nachdem die Art der Bear- 
beitung des Vogelzuges auch heuer 
unverändert blieb, halte ich es 
wieder für überflüssig sie detalliert 
auseinanderzusetzen und verweise 
nur zu diesem Zwecke auf die Be- 
richte der früheren Jahre. 

Die Anzahl der beobachteten 
Vogelarten beträgt heuer im Früh- 
jahr 97, im Herbst 79; davon ist 
im Frühjahr das Mittel bei 48 Arten 
berechnet, die Kulmination bei 19, 
und im Herbst bei 29, resp. 16. Die 
Anzahl der zur Bearbeitimg ver- 
wendbaren Daten, welche in Eech- 
nung gezogen wurden, ist im Früh 
Jahr 2221 und im Herbst 931. 




I. Proljetna selidba. — Frühjalirszii^. 



Novi motritelji i njihova mjesta motrenja. 
Neue Beobachter und ihre Beobachtungsorte. 

a) Privatni motritelji. — Private Beobachter. 



Bauer Stj. — Karlobag. 
Bosanac P. — Tomasica. 
Crlenjal< Đ. — Sv. Petar Cvrstec. 
Dananić A. — Sv. Ivan Zelina. 
Dean Stj. — Crna Vođa. 
Đukić M. — Mirkovci. 
Eri Stj. — Obrovnica. 
Habianec N. — Kostajnica. 
Imbrišaic J. — Hagenj. 
Jurjević J. — Gospić. 
Kuprešanin I. P. — E,aduć. 
Lagräk A. — Obrovnica. 
Ljubinković R. — Kupinovo. 



Lončar M. — Apatovac. 
Markovlć J. — Brezovljani. 
Mudrovčić F. — Ribnik. 
Paripović B. — ßudopolje. 
Popara D. — Vrebac. 
Prosen E. — Hrv. Stupnik. 
RistJvojević R. — Obrež. 
Sirovan D. — Dol. Kupčina. 



Sušec M. - 
ŠiceI J. — 
Vindić J. - 
Vörös N. - 
ŽIvković J. 



- Gračac. 
Sv. Jana. 

- Obrovnica. 

- Tribalj. 

- Medak. 



b) Imovne općine. — Vermögensgemeinden. 
I. Banska imovna općina. — I. Banalvermögensgemeinde. 

Šumarsko-gospodarstveni ured. — Forst- und landwirtsclmftliches Amt. — Glina. 

Yujaklija D. — Boturi. 



Brodska imovna općina. — Broder Vermögensgemeinde. 

Kot. šumarije: — Bezirlcsförstereien: 

Otok. 



Iveković Đ. — Gradište. 

Bobalić A. — Glogovnica. 
Bogdanović M. — Podvinj. 
Degmečić V. — Slatinik Gor. 



Podvinj. 

Kasapović A. — Varoš. 
Mirosavljević L. — Crni Potok. 
Šalamunović I. — Dubovik. 



Gjurgjevačka imovna općina. — Gjurgjevac-er Vermögensgemeinde. 

Kot. šumarije: — Bezirksförstereien: 

Bjelovar. 
Nomgrad podrav. 
Babec P. — Novigrad. DobrinIĆ A. — Novigrad. 

Bugarin B. — Novigrad. 

Gjurgjevac. 
Lultačin B. — Gjurgjevac. Salvari J. — Gjurgjevac. 

Remetović V. — Gjurgjevac. 

Koprivnica. 
Renac IVI. — Vel. Poganac. 

Pitomaca. 
Kraljek Stj. — Kloštar. Pakasin Đ. — Sedlarica. 

IMatković V. — Prugovac. Šantić F. — Sesvete podrav. 

Gradiška imovna općina. — Gradiška-er Vermögensgemeinde. 

Kot. šumarije : — Bezirksförstereien : 

Nova Ch'adiška. 
Duić N. — Vis. Greda. Rakonić M. — Mačkovac. 

Mileusnić S. — Tisovac. 

(h-iovac 
KanIĆ F. — Oriovac 

Križevačka imovna općina. — Križevac-er Vermögensgemeinde. 

Kot. šumarije: — Bezirksförstereien: 

Garešnica. 

Varenika M. — Garešnica. 

Kloštar Ivanić. 

Jagodić P. — Marča. 

Sv. Ivan Žahno. 
Crienjak Đ. — Crlenjaki. 

Otočka imovna općina. — Otočac-er Vermögensgemeinde. 

Kot. šumarija: — Bezirksförsterei: 

Korenica. 

Pužić D. — Šalamunić. 

Ogulinska imovna općina. — Oguiin-er Vermögensgemeinde. 
Kot. šumarija: — Bezirksförsterei: 
Modrtiš. 
Kosanović V. — Plaški. Poljak A. — Modruš. 

Pavličić M. — Josipdol. 



8 



Petrovaradinska imovna općina. — Petrovaradin-er Vermögensgemeinde. 
Kot. šumarija : — Bezirks fürsterei: 
Kupinovo. 
Stanojević P — Kupinovo. Žarkovlć Z. — Kupinovo. 

c) Kr. kot. oblasti. — Kgl. Bezirksämter. 

Offulin» 

Sarapa N. — Ponikve. 



Marlčić M. — Josipđol. 

Ljubešić A. — Šišinec. 

Gubaš J. — Berkasovo. 
Elempić P. — Jamina. 
Bugarski Stj. — Tovarnik. 
Janjatović P. — Morović. 
Purić P. — Ilinci. 

HeskI A. — Vrbovsko. 
Jakšić M. — Kom. Moravice. 
Padavić G. — Vrbovsko. 



Pisar ovina. 

Šid. 

Subotić M. — Šid. 
Seringer V. — Lipovac. 
Vohalski M. — Novak. 
Vukan P. — Adaševci. 

Vrbovsko. 

Vučinić N. — Kom. Moravice. 
Vinski B. — Vrbovsko. 



Tomečak B. 



Granešina. 



Zagreb. 

Kovačić F. 



Gračani. 



d) Poglavarstva upravnih općiua. — Vorstehungeii der Verwaltungs- 

geuieinđeii. 



Cičulić J. — 
Galović V. — 
Gjurić B. — 
Ivanković P. 
Jovanović S. 
Jovanović S. 
Komar G. — 
Madžarac N. 
Obradović D. 



Maradik. 
• Novi Karlovci. 
Krapje. 

— Golubovac. 

— Klenak. 

— Bešenevo. 
Šemovec. 

— ßujevac. 

— Vrdnik. 



Popović S. — Voganj. 
Rapaić M. — Martinci. 
Rušak I. — Gola. 
Serafinović Đ. — Dobanovci. 
Stojaković IVI. — Brestac. 
Svoboda E. — Novigrad podr. 
Pogl. upr. općine — Krčedin. 
Pogl. upr. općine — Šašinci. 



e) Kr. šumarije. — Kgl. Forstämter. 
Glina. 



Skiljo M — Oblaj. 
Krašić M. — Lončarica. 



Pribićević IM. 



Živaja. 



Ivanovo selo. 

Nikolić J. — Turčević Polje. 

Jasenovac» 



Čačić M. — Šugarska Duliba. 



Kranjčević G. — Otočac. 
Šojat M. — Babin Potok. 



Karlobag. 

Ljeskorac. 

Uzelac Đ. — Vrelo. 
Vukadinović S. — Saborsko. 



Gosarić A. 



Jamina. 



Mororić- 




Pupić D. — 


Jamina. 


Ogulin. 




Sešić N. — 


Gomirje. 


JRujevac. 




Velebit Đ. - 


- Zirovac. 


Sokolovac. 




Kršak Stj. - 


— Sokolovac. 


Robetić Stj. 


— Sokolovac 


Vojnić. 




Sepić K. — 


Kovačevac. 


Županja. 





Mlinarić I. — Brezno. 



Ivanović A. — Mačkovo selo. 
Kučeković T. — Kotarani. 

Brateljević P. — Osijek. 
Delost A. — Carov Dar. 
Flaipan I. — Apatovac. 

Majstorović J. — Dugoselo. 
Manojlović J. — Sjenicak. 



Ćošić M. — Bošnjaci. 

Nova mjesta motrenja. — Neue Beobachtungsorte. 

tp = sj. šir. — nördl. Breite. 
X = ist. duž. — • Ost. Länge. 
A = (altitudo) visina u metrima. — Höhe in Metern. 



Zona 


Mjesto motrenja 




X 


A 


Županija 


Beobachtungsort 


ep 


Komitat 


XT,IV. 


I. ßibnik 


44-28'^ 


33-11" 


571 


Lika Krbava 


XLIVa. 


I. Jadovno 


44-530 


32-90" 


864 


)i n 




I. Bužim 


44-57" 


32-91" 


566 


)i JI 




1. Eudopolje 


44-85» 


33-120 


954 


n TI 




I. Vrebac 


44-52" 


33-16" 


575 


» JI 


jf 


I. Raduć 


44-39" 


33-25" 


622 


71 . '^ 




III. Raöa 


44-90" 


36-96" 


81 


Srijem 


xlv. 


I. Tribalj 


45-21" 


82-35" 


104 


Modrus-ßijeka 


ry 


I. Brod-Moravice 


45-42» 


32-69" 


564 


11 11 


57 


I. Josipdol 


45-18" 


32-95" 


527 


11 11 




I. Plaški 


45-07" 


33-02" 


372 


11 11 


)5 


I. Saborsko 


45-04" 


33-05" 


650 


11 11 


» 


I. Perić selo 


45-27" 


33-29" 


211 


11 11 



10 



Zona 



Mjesto motrenja 
Beobachtungsort 



Županija 
Koniitat 



XLV. 



XLVa. 



II. 

II. 

II. 

II. 

II. 
III. 

II. 

II. 

II. 

II. 

II. 

II. 

II. 
III. 
III. 
III. 

II. 

II. 
I. 
I. 

II. 
I. 

II. 

II. 

n. 
II. 
II. 
II. 
II. 
II. 
II. 
II. 
II. 



Kovačevac 

Sjeničak 

Dugo selo 

Šišinec 

Dodoši 

Banova Jaruga 

Bogičevci Dol. 

Drežnik 

Zdenci 

Glogovica 

Slatinik Gor. 

Dubovik 

Crni Potok 

Vodjinci 

Lipovac 

Tovarnik 

Berkasovo 

Novak 

Tomaševci 

Bvxdinjak 

Sv. Jana 

Slapnica 

Breznik 

Kupčina Dol. 

Granešina 

Božj ako vina 

Krišci 

Crljenaki 

Mali Pašijan 

Prugovac 

Kip 

Sedlari c a 

Bušetina 



45-500 


33-450 


45-450 


33450 


45-460 


33-530 


46-459 


38-750 


45-300 


33-950 


45-430 


34-560 


45-220 


34-910 


45-280 


35-130 


45-250 


35-600 


45-220 


35-630 


45-260 


35-630 


45-250 


36-660 


45-240 


35-730 


45-270 


36 270 


45-050 


36-730 


45-160 


36-810 


45-150 


36-92'^ 


45-200 


36-920 


45-750 


33-090 


45-780 


33-150 


45-700 


33-250 


45-770 


33-270 


45-690 


33-350 


45550 


33-470 


45-840 


33-710 


45-810 


33-950 


45-75« 


34-090 


45-980 


34-350 


45-640 


34-590 


45-970 


34-780 


45-540 


34-850 


45-890 


34-850 


45-900 


35-010 



139 

148 
192 
135 
227 
104 
128 
334 
203 
201 
252 
229 
222 
82 
80 



Zagreb 



Požega 



Srijem 



124 




117 




620 
762 


Zagreb 


279 




564 


}) 


153 




111 




165 


71 


110 




113 


Bjelovar- Križevac 


183 
151 
137 
206 
187 
114 


51 n 
)i " 

Požega 

Bjelovar-Križevac 

Virovitica 



Popis motrenih vrsti ptica. 
Verzeichnis der beobachteten Vogelarten. 

1. ■>-*■ Coturnix coturnix (Linn.) prepelica pućpura, Wachtel. 



I. XLIVa. Mai 5. Senj. 

XLV. „ 20. Mrkopälj. 

Apr. 8. Korn. Moravice. 
Mai 25. Josipdol. 
n. „ 18. Crni Potok. 

„ 18. Vranovina. 
„ 2. Stankovac. 
Apr. 30. Dodoši. 

Mai Ll;}ßajic. 



Apr. 19. Mašić. 
Mai 1. Tisovac. 
Apr. 30. Adzamovci. 

,. 16. Nova Kapela. 

„ 26. Zdenci. 

„ 20. Glogovica. 
Mai 10. Gor. Slatinik. 
Apr. 29. Ruševo. 

„ 22. Lipovac. 



11 



Mai 


13. Vizic. ^ m. 


XLIVa. Apr. 23. Rajevo selo. 


5J 


15. Beska. 


„ 25. Podgajci. 


Apr. 


26. Indjija. 


„ 28. Strošinci. 


XLVa. „ 


29. Fuka. 


„ 18. Klenak. 


, 


23. Hagenj. 


„ 18. Šašinci. 


r 


24. Zvonik. 


„ 28. Hrtkovci, 


„ 


B. Crlenjaki. 


„ 18. Grabovci. 


Apr. 


29. Samarica. 


„ 28. Kupinovo. 


» 


19. Narta. 


Febr. 5. Bečmen. 


» 


20. Bjelovar. 


XLV. Apr. 23. Banova Jaruga 


11 


23. Dianik. 


Mart. 13. Vel. Kopaniea. 


)i 


20. Kapelica. 


Apr. 20. Gradište. 


;; 


27. Kaniška Iva. 


„ 18. Bošnjaci. 


» 


23. Hercegovac. 


„ 19. Vinkovci. 


» 


3. Trnava. 


„ 27. Mirkovci. 


Apr. 


16. Bedenička. 


Mai 10 Komletinci. 


Mai 


26. Vel. Zdenci. 


Mart. 29. llinci. 


» 


20. Prugovac. 


Apr. 26. Batrovci. 


11 


25. Kip. 


„ 11. Tovarnik. 


XL VI. Mai 


3. Križ ovijan. 


27. Kuzmin. 


ikfari i 6. Lepavina. 


XLVI. „ 26. Gola. 


Mai 


11. Sokolovac. 


„ 20. Storgina Greda 


Apr. 


24. Peteranec. 


„ 24. Ferdinandovac. 


11 


20. Novigrad podr. 


„ 20. Sesvete podr. 


Mai 


5. Šemovec. 




R. - 


- 44 dana — Tage. 


S. V. — April 27. 



Razmak manji, srednje vri- 
jeme ranije od lanjskog. 

Formule orogr. područja: — 

I. (3) R. — 20 dana — Tage. 
II. (37) R. _ 32 „ - „ 
III. (21) R. - 29 „ - „ 

I ove godine opet pokazuje 
međusobni odnošaj srednjih vre- 
mena orogr. područja pripadnost 
ove vrsti selidbenom tipu Hirundo. 

IV. V. 

11—15 16—20 21—25 26—30 1- 

2 16 11 16 7 

Pentade kulminacije su za tri, 
dotično jednu ranije od lanjske. U 
njima je tlak 762'3 i 763"9 mm, ma- 
ksimalna temperatura 21'4<' i 21-1'\ 
min. 104'' i 11'^; oborina u prvoj 



Schwankung kleiner, Mittel 
früher als im Vorjahre. 

Formeln der orogr. Gebiete: 

S. V. — Mai 17. 
S. V. — Apr. 28. 
S. V. — Apr. 22. 

Auch heuer zeigt wieder das 
gegenseitige Verhältnis der Gebiets- 
mittel die Zugehörigkeit dieser Art- 
zum Zugstypus Hirundo. 

5 6—10 11—15 16—20 21—25 
2 3 3 1 

Die Kulminationspentaden sind 
um drei. resp. eine früher als im 
Vorjahre. In diesen ist der Druck 
762-3 und 763-9 mm, die max. Tem- 
peratur 21-4" und 21-1", die min. 



12 



nema, u drugoj su jake; vjetrovi 
N i S, kalma malo. Depresije leže 
na NW i E, maksima na W i S; 
vrijeme je promjenljivo, blago. Prije 
kulminacija su tlak i temperatura 
niže, oborine slabe, vjetrovi N i W, 
kalma malo; poslije njih su tlak i 
temperatura opet niže, oborine jače, 
vjetrovi N i E, kalma malo. 



10-4*' vind U"; Niederschlag in der 
ersten keiner, in der zweiten stark; 
"Wind N und S, Kalmen wenig. De- 
pressionen lagern im NW und E, 
Maxima im W und S; das Wetter 
ist veränderlich, mild. Vor den Kul- 
minationen sind Druck und Tem- 
peratur niedriger, Niederschlag 
schwach, Wind N und W, Kalmen 
wenig; nach denselben sind Druck 
und Temperatur wieder niedriger, 
Niederschlag stärker, Wind N und 
E, Kalmen wenig. 



2. *- 


©-► Columba oenas Linn., 


golub dupljaš, Hohltaube. 


I. XLV. 


Febr. 


26. Mošunje. 


Febr. 


23. 


Dol. Šarampov, 




Apr. 


2. Tisovac. 


Mart. 


10. 


Bešlinac. 




Mart. 


1. Josipdol.- 


» 


24. 


Cugovac. 


XLVa. 


)i 


21. Stoj draga. 


M 


4. 


Fuka. 


IT. XLV. 


Febr. 


20. Gor. Sjeničak. 


n 


5. 


Kapela srpska. 




Mart. 


5. Kovačevac. 


JI 


5. 


Ivančani. 




Febr. 


22. Topusko. 


» 


10. 


Grabovnica. 




Mart. 


6. Dol. Trstenica. 


11 


3. 


Miklouš. 




Febr. 


23. Oblaj. 


11 


8. 


Crlenjaki. 




Mart. 


18. Stankovac. 


11 


6. 


Samarica. 




11 


7. Glina. 


» 


2. 


Bjelovar. 




11 


11. Brezovo Polje. 


11 


7. 


Gjurgjić. 




11 


13. Žirovac. 


Febr. 


18. 


Vukovje. 




r> 


10. Gvozdansko. 


Mart. 


4. 


Kaniška Iva. 




11 


5. Lušćani. 


Febr. 


16. 


Trnovitioa. 




11 


9. Dodoši. 


11 


8. 


Ravneš. 




p 


10. Mačkovo selo. 


11 


11. 


Hercegovac. 




)i 


10. Golubovac. 


Mart. 


3. 


Trnava. 




11 


6. Babina Rijeka. 


» 


9. 


Vel. Pisanica. 




}j 


5. Novska 


H 


3. Sirova Katalena. 




» 


14. Kričke. 


11 


4. 


Bedenička. 




» 


15. Bobare. 


JI 


9. 


Suha Katalena. 




11 


5. Dol.Bogičevci. 


» 


8. 


Kozarevac. 




11 


7. Žuberkovac. 


Febr. 


23. 


Oriovac. 




)! 


6. Mašić. 


Mart. 


2. 


Kip. 




11 


4. Nova Kapela. 


11 


17. 


Sedlarica. 




Febr. 


12. Laže. 


n 


5. 


Ivanovo selo. 




11 


5. Oriovac. 


11 


7. 


Topolovica. 




n 


27. Zdenci. 


XLVI. „ 


2. 


Sv. Petar. 




Mart. 


7. Rusevo. 


Febr. 


20. 


Osijek. 




11 


7. Dubovik. 


Mart. 


1. 


Sesvete. 


XLVa. 


» 


30. Zagreb. 


Febr. 


14. 


Peteranec. 



13 



Febr. 22. Novigrad podr. 
Mart. 4. Gjurgjevac. 
m.XLIVa. „ 4. Podgajci. 
„ 8. Gunja. 
„ 4. Soljani. 
„ 4. Vrbanja. 
„ 12. Račinovci. 
Febr. 24. Raca. 
Mart. 5. Kupinovo. 
„ 1. Bosut. 
XLV. Febr. 28. Živaja. 

„ 20. Kraljeva Velika. 
,, 22. Piljenice. 
Mart. 14. Banova Jaruga. 
„ 4. Jasenovac. 
„ 5. Gor. Varoš. 
„ 4. Novi Varoš. 
„ 11. ITskoci. 
„ 5. Mačkovac. 
„ 3. Dolina. 
„ 3. Sičice. 
R. — 47 dana — Tage. 
Razmak manji, srednje vri- 
jeme kasnije od lanjskog. 

Formule orogr. područja: — 
I. ( 3) R. — 23 dana — Tage. 
n. (61) R. - 47 „ - „ 
ni. (38) R. — 35 „ — „ 

Već se treće evo godine dade 
konstatovati u selidbi ove vrsti 
bipsometrijski utjecaj, što svakako 
govori zato, da se ona kod nas po 
svoj prilici ne će moći uvrstiti u 
selidbeni tip Motacilla. 



Mart. 8. Klakar. 

„ 4. Vel. Kopanica. 
„ 11. Babina Greda. 
„ 3. Prkovci. 
Febr. 7. Cerna. 
„ 24. Gradište. 
„ 24. Bošnjaci. 
Mart. 4. Vinkovci. 
„ 1. Pri vlaka. 
„ 5. Otok. 
„ 6. Komletinci. 
Febr. 7. Podgrađe. 

„ 9. Nijemci. 
Aj}r. 7. Ahševci. 
Mart. 26. Batrovci. 
4. Morović. 
„ 2. Martinci. 
XLVa. „ 3. Kloštar. 
XLVI. Febr. 14. Storgina Greda. 
„ 28. Ferdinandovac. 
Mart. 7. Sesvete podr. 
S V. — Mart. 2. 
Schwankung kleiner, Mittel 
später als im Vorjahre. 

Formeln der orogr. Gebiete: 

S. V. — Mart. 7. 
8. V. — Mart. 3. 
S. V. — Mart. 1. 

Schon das dritte Jahr kann 
man im Zuge dieser Art den hypso- 
metrischen Einfluß konstatieren, 
was jedenfalls dafür spricht, daß 
sie bei uns höchstwahrscheinlich 
nicht iu den Motacillatypus einge- 
reiht wird werden können. 



II. III. 

5—9 10—14 15—19 20—24 25—1 
5 4 2 12 8 

Pentada kulminacije je ista 
kao lani. U njoj je tlak 750-3 mm, 
maks. temperatura 8'4'', min. 1-9"; 
oborine prilične, vjetrovi N i S, 
kalma vrlo malo. Depresije leže na 
W i NW, maksimum na NE ; vri- 
jeme promjenljivo. Prije kulmina- 



2—6 7—11 12—16 17-21 22—26 
41 21 5 3 1 

Die Kulminationspentade ist 
dieselbe wie im Vorjahre. In ihr 
ist der Druck 750'3 mm, die max. 
Temperatur 8-4'\ die min. 1-9"; Nie- 
derschlag ziemlich. Wind N und 
S, Kalmen sehr wenig. Depressionen 
lagern im W und NW, das Maxi- 



14 



čije je tlak viši, temperatnra niža, 
oborine jake, vjetrovi N i E, kalma 
malo; poslije nje jesu tlak i tem- 
peratura viši, oborine jake. vjetrovi 
još i W, kalma mnogo. 



mum im NE ; das Wetter ist ver- 
änderlich. Vor der Kulmination ist 
der Druck höher, die Temperatur 
niedriger, Niederschlag stark, Wind 
N und E, Kalmen wenig nach ihr 
sind Druck und Temperatur höher, 
Niederschlag stark. Wind auch noch 
W, Kalmen viel. 



II. 



5. -- CoJumba palumbns Linn. golub grivnjaš, Eingeltaube. 


XLIVa. Mart. 


5. 


Vlaško Polje. 


Mart. 


21. Hajtić. 


n 


23 


Ravni Dabar. 


II 


13. Stankovac. 


)i 


30. 


Otočac. 


11 


11. Glina. 


Apr. 


21. 


Babin Potok. 


Apr. 


4. Brubno. 


Mart. 


10. 


Ljeskovac plitv. 


Mart. 


7. Farkašić. 


)i 


23. 


Zrnić Poljana. 


)i 


13. Žirovac 


)i 


10. 


Vrelo. 


Apr. 


10. Klasnić. 


V 


8. 


Korenica. 


Mart. 


15. Nebojan. 


XLV. Febr. 


26. 


Rijeka. 


Apr. 


15. Brestik. 


Mart. 


11. 


Jelenje. 


Mart. 


18. Gvozdansko. 


Apr. 


15. 


31 r zla Vodica. 


11 


15. Majdan. 


Mai 


2. 


Stalak. 


» 


12. Lušćani. 


Apr. 


6. 


Mošunje. 


Apr. 


7. Mali Gradac. 


Mai 


1. 


Jablan. 


Mart. 


13. Ljeskovac. 


Mart. 


18. 


Jasenak. 


11 


17. Pecki. 


Apr. 


]13. 


Vrbovsko. 


11 


6. Dolčani. . 


Mart. 


' 9. 


Drežnica. 


11 


20. Vel. Gradac. 


>i 


10. 


Brezno. 


11 


11. Kosna. 


)T 


29. 


Modruš. 


11 


13. Kotarana. 


» 


13. 


Josipdol. 


11 


16. Dodoši. 


)1 


22. 


Plaški. 


Apr. 


15. Zrinj. 


^^ 


19. 


Saborsko. 


Mart. 


10. Golubovac. 


V 


10. 


Vališ selo. 


11 


5. Umetić. 


XLVa. „ 


25. 


Došen Dabar. 


n 


10. Brđani. 


JT 


22. 


Radatovići. 


Febr. 


20. Lipovljani. 


Tl 


22. 


Kalje. 


Mart. 


12. Jamarica. 


)1 


19. 


Javor. 


)i 


3. Novska. 


Apr. 


9. 


Novo selo. 


JI 


20. Kričke. 


Mart, 


. 19. 


Stoj draga. 


1» 


22. Žuberkovac. 


XLV. , 


18. 


Sjeničak. 


» 


25. Gorice. 


» 


8. 


Kovačevac. 


., 


8. Mašić. 


Jl 


1. 


Ostrožin. 


)i 


17. Tisovac. 


V 


25. 


Dugo selo. 


)i 


15. Adžamovci. 


J1 


10. 


Kozarac. 


JI 


14. Drežnik. 


55 


16. 


Boturi. 


Febr. 


19. Nova Kapela. 


)^ 


8. 


Gređani. 


Mart. 


2. Oriovac. 


n 


23. 


Oblaj. 


Febr. 


25. Zdenci. 



15 



Mart. 10. Ruševo. 

„ 25. Dubovik. 

„ 27. Podvinj. 

„ 20. N. Slankamen. 
XLVa. „ 19. Gračani. 

„ 13. Krišci. 

„ 18. BešUnac. 

„ 8. Marča. 

„ 22. Šumećani. III 

„ 22. Cugovac. 

„ 10. Okešinec. 
Febr. 23. Tučenik. 
Mart. 12. Fuka. 
Apr. 2. Hagenj. 
Mart. 2. Brezovljani. 

„ 2. Sv. IvanŽabno. 
Febr. 19. Vrtljinslca. 
Mart. 19. Suhaja. 

„ 10. Zvonik. 

„ 12. Cepidlak. 

„ 8. Staro selo. 

, 15. Samarica. 

„ 10. Podgarić. 

„ 1. Babinec. 

„ 13. Brinjani. 

„ 10. Bršljanica. 
28. Dišnik. 
10. Kostanjevac. 
24. Kapelica. 

4. Kaniška Iva. 

5. Vel. Trojstvo. 
10. ßaca. 
16. Hercegovac. 
18. Trnava. 

3. Sirova Katalena 
18. Vel. Zdenci. 

6. Kozarevac. 
„ 15. Prugovac. 
„ 4. Orlovac. 

„ 18. Grubišno Polje. 
„ 7. Sedlarica. 
XL VI. Febr. 19. Kebel. 

Mart. 21. Križevac. 
„ 8. Apatovac. 
„ 13. Osijek. 

ß. _ 48 dana — Tage. 



Febr. 
Mart. 
Febr. 
Mart. 



Febr. 

;; 

Mart. 
Febr. 
Mart. 



Mart. 18. 

„ 5. 

„ 12. 

„ 12. 

„ 30. 

„ 9. 

„ 1- 

. 4. 

XLIVa. Febr. 3. 

Mart. 15 

„ 5. 

„ 23. 

„ 20. 

„ 12. 

„ 5- 

„ 10. 

„ 10. 

„ 26. 

„ 6. 

XLV. „ 12. 

Apr. 1. 

Mart. 22. 

„ 10. 

„ 12. 

„ 15. 

„ 4. 

„ 7. 

„ 4. 

„ 16. 

„ 30. 

„ 12. 

„ 19. 

Febr. 3. 

Mart. 6. 

Febr. 22. 

Mart. 7. 

„ 29. 

. : "s: 

Febr. 5. 
Mart. 6. 
„ 10. 
Febr. 11. 
Mart. 11 
XLVI. , 4. 



S. V. 



Vojakovac. 
Caröv Dar. 
Sesvete. 
Lepavina. 
Sokolovac. 
Peteranec. 
Novigrad. 
Gjurgjevac. 
JRajevo selo. 
Podgajci. 
Drenovci. 
Gunja. 
Vi'banja. 
Eačinovci. 
Jamina. 
Grk. 
Raca. 

Klještevica. 
Kupinovo. 
Petrinja. 
Crkveni Bok. 
Puška. 

Bumbekovača. 
KraljevaVelika. 
Banova Jaruga. 
Vrbovljani. 
Gor. Varoš. 
Novi Varoš 
Uskoci. 
Vis. Greda. 
Babina Greda. 
Prkovci. 
Cerna. 
Županja. 
Bošnjaci. 
Vinkovci. 
Privlaka. 
Mirkovci. 
Otok. 

Komletinci. 
Nijemci. 
Morović. 
Aduševci. 
. Kuzmin. 
Sesvete podr. 

Mart 12. 



16 



ßazmak manji, srednje vri- 
jeme kasnije od lanjskog. 

Formule orogr. područja : - 
I. (24) R. — 42 dana — Tage. 
II. (86) R. — 38 „ 
III. (32) R. — 36 „ „ 

Dok prva dva područja po- 
kazuju upliv hipsometrijskog utje- 
caja, u čem se ova vrst slaže sa 
pređašnjom, moglo bi se kasnije 
srednje vrijeme trećega svesti na 
osebujnost selidbenog tipa Mota- 
cilla Raznolikost u selidbi ove vrsti, 
koja se u pojedinim godinama po- 
kazuje i usljed koje se još nije po- 
kazalo stalnih, karakterističnih bi- 
ljega za ustaljenje selidbenog tipa, 
ne dopušta ni sada još stalnih za- 
ključaka. 



II. III. 

20-24 25—1 2—6 7—11 11—16 
4 6 22 37 80 

Pentada kulminacije je ista 
kao lane. U njoj je tlak 757"6 mm, 
maks. temperatura 8-5", min. 2"; 
oborine slabe, vjetrovi N i E, kalma 
mnogo. Depresije leže na W i S, 
maksimum na E ; vrijeme je oblačno, 
hladno. Prije kulminacije je tlak 
većinom viši, temperatura niža ; 
oborine jake, vjetrovi N i E, kalma 
malo; poslije nje je tlak većinom i 
temperatura viša, oborine dosta 
jake, vjetrovi još i W, kalma malo. 



4. « Turtiir turtnr (Linn.), 

I. XLIVa. Mai 7. Senj. 

XLV. „ 21. Vrbovsko. 
Mart. 5. Drežnica. 
Mai 10. Gomirje. 
Apr. 15. Modruš. 



Schwankung kleiner, Mittel 
später als im Vorjahre. 

- Formeln der oropr. Gebiete: 

S. V. — Marl. 14. 
S. V. — Mart. 11. 
S. V. — Mart. 12. 
Während die ersten zwei Ge- 
biete die Wirkung des hypsome- 
trischen Einflusses zeigen, worin 
diese Art mit der vorhergehenden 
übereinstimmt, könnte das spätere 
Mittel des dritten avif die Eigen- 
schaft des Motacillatypus zurück- 
geführt werden. Die Verschieden- 
heit im Zuge dieser Art, welche 
sich in den einzelnen Jahren zeigt 
und infolge welcher sich noch keine 
ständigen, charakteristischen Merk- 
male zur Feststellung des Zugs- 
typus zeigten, ex'laubt auch jetzt 
noch keine bestimmten Schlüsse. 
IV. 
17—21 12—26 27—31 1-5 6—10 
19 16 6—2 

Die Kulminationspentade ist 
dieselbe wie im Vorjahre. In ihr 
ist der Druck 7576 mm, die max. 
Temperatvir 8-5'\ die min. 2"; Nie- 
derschlag schwach, Wind N und 
E, Kalmen viel. Depressionen la- 
gern im W und S, das Maximum 
im E ; das Wetter ist bewölkt, kühl. 
Vor der Kulmination ist der Druck 
meist höher, die Temj^eratur nie- 
driger; Niederschlag stark. Wind N 
und E, Kalmen wenig; nach der- 
selben ist der Druck meist und die 
Temperatur höher. Niederschlag 
ziemlich stark, Wind auch noch W, 
Kalmen wenig, 
grlica divlja, Turteltaube 

Apr. 20. Josipdol. 
„ 18. Valis selo. 
XLVa. „ 18. Stojdraga. 
„ 28. Slapnica. 
II. XLV. „ 19. Sjeničak. 



17 



Apr. 


14. 


Gor. Sjeničak. 


Apr. 


26. 


Laže. 


n 


15. 


Kovačevae. 


H 


15. 


Oriovac. 




17. 


Ostrožin. 


)1 


20. 


Zdenci. 


Mai 


17. 


Dugo selo. 


JI 


30. 


Glogovica. 


^^ 


2. 


Crni Potok. 


)1 


19. 


Gor. Slatinik. 


Apr. 


24. 


Kozarac. 


V 


17. 


Dubovik. 


3Iart 


5i. 


Topusko. 


51 


20. 


Podvinj. 


Apr. 


19. 


Boturi. 


Mart. 


30. 


Erdevik. 


)i 


14. 


Dol. Trstenica. 


Apr. 


25. 


Vizić. 


)i 


19. 


Oblaj. 


>i 


18. 


Bešenevo. 


71 


30. 


Hajtić. 


5) 


20. 


Irig. 


)5 


18. 


Stankovac. 


Mai 


3. 


Beška. 


» 


15. 


Glina. 


XLVa. Apr. 


1. 


Sv. Jana. 


» 


20. 


Brubno. 


3Iai 


19. 


Zagreb. 


n 


20. 


Brezovo Polje. 


Apr. 


18. 


Bešlinac. 


55 


15. 


Farkašić. 


n 


16. 


Marča. 


Mart. 


24. 


Žirovac. 


Mart. 


22. 


Okešinec. 


Apr. 


17. 


Klasnić. 


Apr 


20. 


Tučenik. 


„ 


20. 


Nebojan. 


n 


22. 


Fuka. 


n 


21. 


Brestik. 


V 


17. 


Kapela srpska. 


!1 


18. 


Gvozdansko. 


;; 


23. 


Hagenj. 


n 


23. 


Majdan. 


n 


19. 


Brezovljani. 


n 


16. 


Lušćani. 


» 


21. 


Sv. Ivan Zabno. 


)i 


23. 


Ljeskovac. 


)i 


21. 


Vrtljinska. 


ji 


20. 


Pecki. 


» 


10. 


Grabovnica. 


)i 


2. 


Dolčani. 


» 


21. 


Crlenjaki. 


» 


18. 


Vel. Gradac. 


>i 


16. 


Staro selo. 


?i 


16. 


Kosna. 


11 


23. 


Samarica. 


n 


25. 


Dodoši. 


11 


12. 


Babinec. 


)i 


17. 


Mačkovo selo. 


5J 


20. 


Brinjani. 


)i 


26. 


Golubovac. 


11 


20. 


Bjelovar. 


» 


17. 


Umetić. 


H 


16. 


Bršljanica. 


)i 


13. 


Babina Eijeka. 


M 


16. 


Dišnik. 


n 


18. 


Volinja. 


11 


14. 


Vukovje. 


n 


18. 


Brđani. 


11 


20. 


Kostanjevac. 


)i 


23. 


Lipovljani. 


11 


18. 


Kapelica. 


M'a?-^. 


26. 


Novska. 


11 


15. 


Kaniška Iva. 


Apr. 


16. 


Kričke. 


)1 


20. 


Vel. Trojstvo. 


n 


13. 


Eajić. 


11 


15. 


Trnovitica. 


)i 


14. 


Bobare. 


11 


20. 


Hercegovac. 


» 


23. 


Dol. Bogičevci. 


)1 


19. 


Trnava. 


» 


20. 


Žuberkovac 


71 


21. 


Vel. Pisanica. 


n 


22. 


Gorice. 


11 


20. 


Sirova Katalena 


)1 


19. 


Mašić. 


71 


8. 


Bedenička. 


» 


26. 


Tisovac. 




15. 


Suha Katalena. 


?i 


25. 


Adžamovci 


11 


20. 


Vel. Zdenci. 


» 


23. 


Drežuik. 


11 


6. 


Kozarevac. 



18 



Apr. 28. Prvigovac. 


Apr. 25. Grabovci. 


„ 24. Orlovac. 


„ 18. Kupinovo. 


Mart. 31. Brzaja. 


XLV. „ 15. Petrinja. 


„ 17. Sedlarica. 


„ 21. Živaja. 


XL VI. Apr. 12. Kapela. 


„ 20. Bumbekovača. 


„ 20. Sv. Petar. 


Jul. 27. Krapje. 


„ 1. Apatovac. 


Mart. 23. Banova Jaruga, 


„ 2. Osijek. 


Apr. 23. Novi 'S^'aroš. 


„ 16. Vel. Poganac. 


Mai 23. Uskoci. 


,. 21. Carov Dar. 


Apr. 16. Varoš. 


„ 19. Sesvete. 


„ 27. Vis. Greda. 


„ 12. Sokolovac. 


Mai 1. Prkovci. 


„ 17. Peteranec. 


Apr. 10. Cerna. 


„ 16. Novigrad podr. 


„ 29. Vinkovci. 


Mai 10. Semovec. 


„ 27. Privlaka. 


Apr. 23. Gjurgjevac. 


„ 20. Mirkovci. 


III. XLIVa. „ 24. Eajevo selo. 


„ 19. Komletinci. 


„ 30. Podgajci. 


„ 10. Nijemci. 


„ 28. Soljani. 


Mart. 23. Lipovac. 


Mai 1. Vrbanja. 


Apr. 24. Batrovci. 


Apr. 26. Eačinovci. 


Mai 10. Adaševei. 


„ 23. Grk. 


Apr. 15. Martinci. 


Mart. 25. Klenak. 


XLVI. „ 16. Storgina Greda. 


Apr. 15. Šašinci. 


Mart. 24. Sesvete podr. 


„ 22. Hrtkovci. 




E. — 49 dana — Tage. 


S. V. — Ajyt'. 18. 



Eazmak veći, srednje vri- 
jeme ranije od lanjskog. 

Formule orogr. područja: - 
I. ( 7) E. — 25 dana — Tage. 
n. (113) E. — 33 „ ,, 

nr. ( 30) E. — 40 „ „ 

Ako i među srednjim vreme- 
nima zadnjih dvaju područja nema 
razlike, to je ipak hipsometrijski 
utjecaj bar prama prvomu izražen. 
Eazlog toj prividnoj nepravilnosti 
leži u vrlo različitom broju- poda- 
taka iz pojedinih područja. 



III. IV. 

22—26 27—31 1—5 6—10 11—15 
4 2 4 5 20 



Schwankung größer, Mittel 
früher als im Vorjahre. 

Formeln der orogr. Gebiete: 

S. V. — Apr. 25. 
S. V. — Apr. 18. 
S. V. — Apr. 18. 
Wenn zwischen den Mitteln 
der letzten zwei Gebiete auch kein 
Unterschied ist, so zeigt sich der 
hypsometrische EinÜuß doch we- 
nigstens gegenüber dem ersten Ge- 
biete. Der Grund zu dieser schein- 
baren Unregelmäßigkeit liegt wahr- 
scheinlich in der sehr verschiede- 
nen Datenanzahl der einzelnen Ge- 
biete. 

V. 
16—20 21—25 26—30 1—5 6—10 
58 28 13 4 2 



19 

Pentada kulminacije je za Die Kulminationspentade ist 

jednu ranija od lanjske. Meteoro- um eine früher als im Vorjahre, 
loški podaci slažu se s navedenima Die meteorologischen Daten stim- 
kod vrsti Coturnix coturnix. men mit den bei Coturnix coturnix 

angeführten überein. 

5. -M- Crecc creoc (Linn.). hariš jDrepeličar, Wachtelkönig. 
IT. XLV. Mai 10. Vizic. Apr. 29. Kaniska Iva. 

XLVa. Apr 29. Fuka. HI. XLV. Mai 10. Vinkovci. 

R. — 11 dana — Tage. S. v. — Mai 5. 

Razmak manji, srednje vri- Schwankung kleiner, Mittel 

jeme kasnije od lanjskog. später als im Vorjahre. 

ß. *-* Porzana porzana (Linn.), pjetlic šareni, Tüpfelsumpfhuhn 

I. XLV Mart. 12. Eijeka. 

7. *-* GalUnula chloropiis (Linn.), zelennoga mlakuša, grün- 
füßiges Teichhuhn. 

II. XLVa. Apr. 12. Kaniska Iva. III. XLV. Mart. 19. Prkovci. 

S. '-Q-* Fulica atra Linn., liska crna, Bläßhuhn. 

I. XLV. Mai 7. Mrzla Vodica. XLVI. Apr. 35. Peteranec. 

II. Mart. 22 Ostrožin. III. XLIVa. „ 18. Hrtkovci. 

„ 10. Novska. Mart. 30. Kupinovo. 

Apr. 2. Tisovac. XLV. „ 4. Vel. Kopanica. 

„ 1. Adžamovci. Apr. 4. Nijemci. 

XLVa. „ 13. Kaniska Iva. „ 14. Varoš. 

ß. — 31 dan — Tage. S- v. — Mart. 24.. 

ßazmak manji, srednje vrijeme Schwankung kleiner, Mittel spä- 
kasnije od lanjskog. ter als im Vorjahre. 

9- ♦--* Hydrochelidon nigra (Linn.), čigra crna, Trauersee- 
schwalbe. 

I. XLV. Mai 9. Rijeka. 

10. *--* Vanelliis vanellus (Linn.), vivak obični, Kibitz. 

I. XLlVa. Mart. 10. Vrelo. Mart. 23. Kozarevac. 

XLV. „ 12. Rijeka. Mart. 24. Kip. 

II. „ 16. Dol.Bogičevci. XLVI. Apr. 13. Gjiirgjevac. 

„ 11. Lipovac. III. XLIVa. Mart. 9. Rajevo selo. 

Mai 28. Erdevik. „ 2. Podgajci. 

;, 10. Beška. „ 3. Drenovci. 

Mart. 7. N. Slankamen. „ 4. Soljani. 

XLVa. „ 9. Vezišće. „ 1. Vrbanja. 

Apr. 18. Grabovnica. „ 10. Račino vci. 

Mai 16. Gjurgjić „ 10. Strošinci. 

Mart. 25. Dišnik. „ 3. Jamina. 

Apr. 25. Kapelica. „ 8. Franjina Ko 

Mat 11. Vel. Zdenci. liba. 

* 



20 



XLV. 



Mart. 15. Grk, 

„ 4. Eača. 

„ 10. Klještevica. 

„ 5. Klenak. 

„ 8. Hrtkovci. 

„ 5. Grabovci. 

,, 5. Kupinovo. 

„ 8. Bosut. 

„ 9. Gornji Varoš. 

„ 5. Mačkovac. 

„ 5. Dolina. 

„ B. Vel. Kopanica. 

„ 22. Babina Greda. 

„ 7. Prkovci. 

„ 7. Županja. 

„ 23. Gradište. 
R. — 25 dana — Tage, 
ßazmak manji, srednje vri- 
jeme kasnije od lanjskog. 

Formule orogr. područja: — 

II. (7) E. — 18 dana — Tage. 

III. (37) E. — 15 dana — Tage. 

Već četvrtu godinu posve jas- 
no se pokazuje hipsometrijski utje- 
caj, što i opet govori za lanjske 
godine izrečeno mnijenje. 



Mart. 5. Bošnjaci. 
„ 4. Vinkovci. 
„ 8. Privlaka. 
„ 14. Otok. 
„ 10. Nijemci. 
„ 8. Abševci. 
„ 10. Hin ci. 
Apr. 11. Tovarnik. 
Mart. 3. Morović. 
Febr. 28. Adaševci. 
Mart. 13. Kuzmin. 
„ 8. Martinci. 
XLVa. „ 2. Kloštar. 

„ 12, Pitomaca. 
XL VI. „ 12. Storgina Greda, 
„ 31. Sesvete podr. 
S. V. — Mart. i). 
Schwankung kleiner, Mittel 
später als im Vorjahre. 
Formehl der orogr. Gebiete: 

S. V. — Mart. 16. 
S. V. — Mart. 7. 
Schon das vierte Jahr zeigt 
sich der hypsometrische Einfluß 
ganz klar, was videder für die im 
Vorjahre ausgesprochene Meinung 
spricht. 



II. III. 
25-1 2—6 7- 



-11 12-16 17—21 22-26 



2 15 20 

Pentada kulminacije je za tri 
kasnija od lanjske. Meteorološki od- 
nošaji slažu se sa navedenima kod 
vrsti Cohimha palumbiis. 



6 — 3 

Die Kulminationspentade ist 
um drei später als im Vorjahre. Die 
meteorologischen Daten stimmen 
mit den bei Columba pahimbtis ange- 
führten überein. 
11. *-{->■ Nunienius arquata (Linn), pozviždač veliki, großer Brachvogel. 

11. XLVa. Mart. 30. Kip. 

12. -M- Tringoides hypoleucus (Linn.), prutka mala, Flußuferläuter. 
m. XLV. Apr. 7. Vinkovci. 

13. -^0-» Gallinago f/allinago (Linn.), kozica prava, Bekassine. 

1. XLV. Mart 12. Eijeka. IL XLVa. Mart. 8. Kaniška Iva. 

14. *-©-' Scolopax rusUcula (Linn.), šljuka šumska, Waldschnepfe. 
I. XLIV. Apr. 23. Öugarska Duliba. XLIVa. Mart. 16. Jablanac. 

„ 4. Divoselo. Apr. G. Karlobag. 



21 





Apr. 


3. 


Bužim. 


Mart. 


15. Hagenj. 




» 


19. 


Ljeskovac plitv. 


)i 


19. Brezovljani. 


XLY 


. Mart. 


2. 


ßijeka. 


» 


15. Sv. Ivan Žabno, 




)i 


31. 


Alan. 


n 


20. Vrtljinska. 




» 


30. 


Krivi Put. 


» 


20, Suhaja. 




Apr. 


6. 


Jasenak. 


» 


19. Zvonik. 




Mai 


i9. 


Vrbovsko. 


Apr. 


10. Grabovnica. 




Mart. 


12. 


Josipdol. 


Mart. 


13. Miklouš. 


n. 


^pr. 


^9. 


Gor. Sjeničal'. 


» 


20. Samarica. 




Mart. 


6. 


Kovačevac. 


n 


22. Gjurgjić. 




» 


24. 


Ostrožin. 


;; 


29. Bršljanica. 




)i 


12. 


Crni Potok. 


11 


20. Dišnik. 




» 


7. 


Vranovina. 


11 


19. Vukovje. 




)i 


11. 


Šišinac. 


Apr. 


li. Kostanjevac. 




71 


19. 


Stankovac. 


Mart. 


14. Kapelica. 




fl 


28. 


Brubno. 


n 


19, Kaniška Iva. 




n 


18. 


Farkašić. 


11 


15. Trnovitica. 




;j 


19. 


Lušćani. 


)i 


21. Garešnica. 




Apr. 


13. 


Ljeskovac. 


11 


9. Hercegovac. 




Mart. 


9. 


Pecki. 


11 


9. Trnava. 




,? 


19. 


Kotarana. 


Feb. 


28. Vol. Zdenci. 




ji 


20. 


Golubovac. 


Apr. 


16. Kozarevac. 




Mai 


5. 


Volivja. 


11 


2. Prugovac. 




Mart. 


14. 


Novska. 


Mart 


12. Oriovac. 




)i 


5. 


Eajić. 


n 


24. Brzaj a. 




)i 


12. 


Dol. Bogičevoi. 


11 


12. Sedlarica. 




n 


19. 


Žuberkovac. 


11 


5, Kip. 




)i 


17. 


Kovačevac. 


11 


19. Bušetina. 




)i 


17. 


Tisovac. 


XLVI. 


22. Križovljan. 




n 


14. 


Adžamovci. 


11 


11. Kapela. 




n 


16. 


Drežnik. 


11 


22. Križevci. 




» 


10. 


Nova Kapela. 


11 


28. Apatovac. 




)i 


10. 


Oriovac. 


11 


20. Osijek. 




n 


18. 


Glogovica. 


11 


27. Carov Dar. 




?5 


21. 


Gor. Slatinik. 


11 


25. Sokolovac. 




11 


12. 


E,uševo. 


11 


27. Peteranec. 




)i 


6. 


Dubovik. 


)i 


17. Novigrad podr. 


"' 


)i 


15. 


Pođvinj. 


)i 


25. Šemovec. 




n 


16. 


Lipovac. 


)i 


7. Gjurgjevac. 




n 


15. 


Irig. 


III. XLIVa. „ 


17. Vrbanja. 




)i 


29. 


Beška. 


11 


11. Jamina. 


XLVa. 


Apr. 


3. 


Granešina. 


11 


19. Grk. 




Mart. 


16. 


Šumećani. 


11 


24. Klještevica. 




)i 


14. 


Cugovac. 


11 


12. Klenak. 




» 


15. 


Okešinec. 


11 


12. Hrtkovci. 






10. 


Fuka. 


11 


5. Plati će vo. 



Mart. 


12. Grabovci. 




Mart 


10. 


Cerna. 


Mai 


9. Dobanovci. 




11 


17. 


Gradište. 


LV. Mart 


24. Živaja. 




V 


13. 


Vinkovci. 


;i 


22. Crkveni Bok. 




11 


27. 


Komletinci. 


Ajjr. 


4. Bttmbekovača. 




•1 


3. 


Nijemci. 


Mart 


12. Kraljeva Vel. 




11 


17. 


Lipovac. 


» 


21. Banova .Jaruga. 




11 


26. 


Ilinci. 


71 


26. Vrbovljani. 




Apr. 


9. 


Tovarnik. 


)1 


20. uskoci. 




Mart 


18. 


■Varoš. 


11 


7. Klakar. 




Apr. 


13. 


Morocić. 


11 


9. Vis. Greda. 


XL VI. 


Mart 


23. 


Storgina 


57 


8. V. Kopanica. 








Greda. 


11 


18. Vođinci. 




JI 


26. 


Ferdinandovac 


)1 


31. Prkovci. 




11 


7. 


Sesvete podr. 


54 dana — 


Tage. 




S. V. - 


- Mart 19. 


Eazmak manji, srednje vri- 


Sch^^ 


'ankung 


kleiner, Mittel 



K. 



jeme kasnije od lanjskog. 

Formule orogr. područja: - 
L (11) R. — 52 dana — Tage- 
IL (73) R. - 44 „ 
III. (30) R. — 28 „ „ 

Već petu godinu se kod ove 
vrsti opaža hipsometrijski utjecaj te 
prema tomu se na temelju našeg 
selidbenog materijala za nju kod 
nas ne dade postaviti posebni se- 
lidbeni tip. 

II. III. 

25-1 2—6 7-11 12- 



später als im Vorjahre. 
- Formehl der orogr. Gebiete: 

S. V. — Mart. 30. 
S. V. — Mart. 18. 
S. V. — Mart. 16. 
Schon das fünfte Jahr zeigt 
sich bei dieser Art der hypsome- 
trische Einfluß und man kann daher 
auf Grund unseres Zugmateriales 
für sie bei uns keinen besonderen 
Zugstypus aufstellen. 

16 17-21 22—26 27—31 



7 
IV. 



16 



27 



28 



16 



4 3 1 

Pentada kulminacije je za 
dvije kasnija od lanjske. U njoj je 
tlak 760 mm, maks. temperatura 11" 
min. 9"50; oborine neznatne, vjetrovi 
N i W, kalma malo. Depresije leže 
na NW i S, maksima na NE i E; 
vrijeme je promjenljivo. Prije kul- 
minacije je tlak većinom i tempera- 
tura niža; oborine jake, vjetrovi N, 
E i W, kalma malo; poslije nje je 
tlak većinom i temperatura viša, 
oborine slabe, vjetrovi N i W, kalma 
malo. 



5 6—10 11—15 16-20 21-25 
1 1 



Die Kulminationspentade ist 
um zwei später als im Vorjahre. 
In ihr ist der Druck 760 mm, die 
max. Temperatur 11", die min. 9-5"; 
Niederschlag unbedeutend. Wind 
N und W, Kalmen wenig. Depres- 
sionen lagern im NW und S, Ma- 
xima im NE und E; das Wetter 
ist veränderlich. Vor der Kulmina- 
tion ist der Druck meist und die 
Temperatur niedriger; Niederschlag 
stark, Wind NE und W, Kalmen 
wenig ; nach derselben ist der Druck 



23 



meist und die Temperatur höher, 
Niederschlag schwach, Wind N und 
W^ Kalmen wenig. 
15. ^ Oedicnemus oedicneimis (Linn.), dukavica kulik, Triel. 
I. XLV. Mart. 21. ßijeka. 

Iß. •«-* Grus grus (Linn.), ždral sivi, Kranich. 
I. XLIVa. Febr. 17. Eaduc. III. XLIVa. Apr. 17. Bečmen. 



XLV. Mart. 10. Vel. Kopanica. 
„ 30. Absevci. 
Apr. 12. Martinci. 

S. V. — Mart. 22. 

Schwankung größer, Mittel spä- 



Dec. 23. 190S. Zrnić Poljana. 
II. XLV. Mart. 31. Bešenevo. 
XLVa. „ 2. Krišci. 

R. — 59 dana — Tage 
Razmak veći, srednje vrijeme 
kasnije od lanjskog. ter als im Voi-jahre. 

17. -^ Plegađis falcinellus (Linn.), ražanj blistavi, brauner 
Sichler. 
I. XLIVa. Apr. 16. Kupinovo. 

IS. •»-*• Platalea leucorodia (Linn.), žličarka bijela, Löiifelreiher. 
I: XLIVa. Apr. 11. Kupinovo. 

19. -w Ciconia ciconia (Linn.), roda bijela, weißer Storch. 
I. 



II. 



XTilV. Mart. 14. Gračac. 


Mart, 


. 28. Nova Kapela. 


XLIVa. „ 30. Vrebac. 


)i 


27. Laže. 


XLV. Mai 9. Josipdol. 


11 


23. Oriovac. 


Mart. 16. Sjeničak. 


Mai 


9. Glogovica. 


„ 19. Gor. Sjeničak. 


Apr. 


9. Ruševo. 


„ 30. Dugo selo. 


;; 


19. Podvinj. 


Apr. 3. Crni Potok. 


Mart. 


20. Lipovac. 


„ 27. Kozarac. 


n 


16. Šid. 


Mart. 22. Vranovina. 


I) 


31. Novak. 


., 13. Gređani. 


n 


30. Berkasovo. 


„ 3. Oblaj. 


Apr. 


9. Ilok. 


., 15. Hajtić. 


Mart. 


28. Erdevik. 


„ 20. Šišinac. 


Apr. 


6. Vizić. 


Apr. 28. Stankovac. 


n 


20. Divoš. 


Mart. 30. Brubno. 


11 


18. Manctelos. 


„ 7. Farkašić. 


11 


16. Maradik. 


„ 18. Zirovac. 


Mart. 


20. Beška. 


Apr. 17. Brestik. 


Apr. 


8. Indjija. 


Mart. 29. Pecki. 


)i 


4. Krčedin. 


Mai 6. Golubovac. 


n 


8. Novi Karlovci. 


„ 6. Volinja. 


Mart. 


21. N. Slankamen. 


Mart. 28. Lipovljani. 


Apr. 


2. Surduk. 


Apr. 17. .Jamarica. XLVa. Apr. 


10. Sv. Jana. 


Mart. 23. Rajić. 


Mart. 


Ž5. Dol. Kupčina. 


Apr. 2. Dol. Bogičevci. 


11 


22. Šarampov. 


Mart. 26. Gorice. 


11 


25. Okešinec. 



24 



Apr. 


2. Vrtljinska. 


Mart. 27. Puška. 


n 


10. Grabovnica. 


Apr. 2. Bumbekovača. 


Mart. 


26. Staro selo. 


Mai 30. Krapje. 


Apr. 


3. Pođgarić. 


Mart. 24. Kraljeva Vel. 


)i 


9. Dišnik. 


„ 29. Banova Jaruga. 


n 


9. Kapelica. 


„ 23. Jasenovac. 


Mart. 


30. Kaniäka Iva. 


Apr. 2. Vrbovljani. 


Apr. 


24. Hercegovac. 


Mart. 25. Gor. Varoš. 


Mart. 


23. Bedenička. 


„ 31. Novi Varoš. 


Apr. 


25. Orlovac. 


„ 24. Uskoci. 


XLVI. 


12. Kapela. 


„ 12. Mačkovac. 


Mart. 


18. Peteranec. 


„ 13. Dolina. 


Mai 


4. Drnje. 


„ 18. Sičice. 


>5 


18. Šemooec. 


„ 25. Varoš. 


)1 


2. Gjurgjevac. 


„ 28. Klakar. 


I. XLIV. Mart. 


22. Jakovo. 


Apr. 2. Vis. Greda. 


XLIVa. „ 


10. Eajevo selo. 


Mart. 7. Vel. Kopauica. 


n 


26. Podgajci. 


„ 22. Babina Greda. 


)i 


26. Drenovci. 


„ 22. Vođinci. 


Apr. 


15. Gunja. 


„ 30. Prkovci. 


Mart. 


18. Soljani. 


„ 28. Cerna. 


n 


14. Vrbanja. 


„ 27. Županja. 


» 


21. ßaöinovci. 


„ 20. Gradište. 


)? 


29. Strošinci. 


„ 25. Bošnjaci. 


)i 


26. Jamina. 


„ 23. Vinkovci. 


11 


22. Grk. 


„ 30. Privlaka. 


» 


28. Raca. 


„ 26. Piljenice. 


Apr. 


7. Klještevica. 


„ 28. Nu star. 


Mart. 


26. Klenak. 


Apr. 2. Otok. 


)T 


25. Sašinci. 


Mart. 27. Koraletinci. 


)5 


26. Hrtkovci. 


„ 29. Podgrađe. 


» 


7. Platićevo. 


„ 16. Nijemci. 


?1 


26. Grabovci. 


„ 17. Spačva. 


» 


30. Brestač. 


„ 24. Abševci. 


Apr. 


Ä-}^-'--, 


„ 20. Lipovac. 
„ 26. Ilinci. 


Mart. 


23. Kupinovo. 


Apr. 6. Batrovci. 


Apr. 


23. Beč.- 


Mart. 31. Tovarnik. 


Mart. 


22. Bosut. 


„ 23. Morović. 


Apr. 


4. Bečmen. 


„ 24. Mirkovci. 


Mart. 


28. Boljevci. 


„ 21. Adaševci. 


Apr. 


1. Dobanovci. 


„ 18. Baćinci. 


)) 


7. Bežanija. 


„ 28. Kuzmin. 


XLV. 


5. Petrinja. 


Apr. 2. Martinci. 


Mart. 


23. Lonja. 


„ 11. Voganj. 


» 


26. Živaja. 


Mart. 29. St. Slankamen. 


ji 


27. Crkveni Bok. XLVa. Apr. 3. Pitomaca. 



25 



XL VI. Apr. 28. Hlebine 
Mart. 15. Gola. 
R. — 67 dana — Tage. 

Razmak veći, srednje vrijeme 
ka.snije od lanjskog. 

Formule orogr. područja: - 
I. (3) R. — 56 dana — Tage. 
II. (63) R. — 67 „ 
III. (77) R. — 39 „ 

Da je ovdje hipsometrijski 
utjecaj u prvom redvi posljedica ka- 
rakteristične osebine selidbenog tipa 
Ciconia^ već sam više puta imao pri- 
like istaknuti. 

III. 

2—6 7—11 12—16 1 
1 4 10 

IV. 

1_5 6—10 11-15 16—20 
15 12 3 6 

Pentada kulminacije je za 
jednu ranija od lanjske. U njoj je 
tlak 755-8 mm, maks. temperatura 
IS'S", min. 6-4°; oborine znatne, vjet- 
rovi N, kalma malo. Depresije leže 
naNW i S, maksimum naW, vrijeme 
je blago, oblačno. Prije kulminacije 
je tlak promjenljiv, temperatura niža 
oborine dosta znatne, vjetrovi NE 
1- AV, kalma mnogo; poslije nje su 
tlak i temperatura viši, oborine 
znatne, vjetrovi N i AV, kalma malo. 



20. -^ Ciconia nif/ra (Linn 
n. XLV. Apr. 9. Gor. Sjeničak. 
„ 4. Gređani. 
Mai 29. Ohlaj. 
Mart. 19. Žirovac. 
Apr. 8. Mali Gradac. 
Mart. 23. Jamarica. 
Mart. 15. Oriovac. 
Apr. 24. Ruševo. 



Mart. 31. Sesvete podr. 

S. V, — Mart. 3 0. 

Schwankung größer, Mittel 
später als im Vorjahre. 
Formeln der orogr. Gebiete. 
S. V. — Apr. 7. 
S. V. — Apr. 5. 
S. V. — Mart. 26. 
Daß hier der hypsometrische 
Einfluß in erster Linie eine Folge 
der charakteristischen Eigentümlich- 
keit des Ciconiatypus ist, hatte ich 
schon mehrfach Gelegenheit her- 
vorzuheben. 

7—21 22—26 27—31 
15 36 31 

V. 
21—25 26—30 1—5 6—10. 
2 2 2 4 

Die Ivulminationspentade ist 
um eine früher als im Vorjahre 
In ihr ist der Druck 755-8 mm, die 
max. Temperatur 13"9", die min, 
6'4''; Niederschlag bedeutend, Wind 
N, Kalmen wenig. Depressionen la- 
gern im NW und S, das Maximum 
im W; das Wettei ist mild, be- 
wölkt. Vor der Kulmination ist der 
Druck veränderlich, die Tempera- 
tur niedriger: Niederschlag ziem- 
lich bedeutend. Wind NE und W, 
Kalmen viel; nach derselben sind 
Druck und Temperatur höher, Nie- 
derschlag bedeutend, W^ind N und 
W, Kalmen wenig. 
), roda crna, schwarzer Storch. 
XLVa. Mart. 26. Samarica. 
„ 29. Narta. 
Apr. 12. Vukovje. 
Mart. 29. Kaniška Iva. 
XLVL Mart. 29. Peteranec. 

Apr. 15. Novigrad podr. 
III. XLIVa. Mart. 19. Rajevo selo. 
Apr. 14. Podgajci. 



26 



Apr. 23. Gunja. 
Mart. 8. Soljani. 

„ 10. Vrbanja. 

„ 25. Račino vci. 
Apr. 1. Franjina Koliba. 
Mart. 31. Eača. 
Api'. 25. Klještevica. 

,, 26. Erthov.ci. 

polov. \ fCoHnvpir 
» Mitte / J^ariovcic, 

XLV. „ 18. Krapje. 

Mart. 29. Jasenovac. 

Apr. 28. Gor. Varoš. 

R. — 47 dana — Tage. S. v. — Mart. 31. 

Razmak manji, srednje vri- Schwankung kleiner, Mittel 

jeme ranije od lanjskog. früher als im Vorjahre. 

Formule oroyr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: 



Apr. 14. Mačkovac. 
Mart. 21. Klakar. 
Mart. 31. Cerna. 

„ 22. Gradište. 
Apr. 10. Bošnjaci. 
2. Otok. 

„ 6. Komletinci. 
Mart. 29. Nijemci. 
Apr. 1. Spaćva. 
Mart. 23. Morović. 

„ 31. Adaševci. 



II. (13) R. — 36 dana — Tage. 
III. (20) R. - 41 „ 

Već treću godinu pokazuje 
se hipsometrijski utjecaj, koji je i 
kod ove vrsti sigurno posljedica 
osebine selidbenog tipa Ciconia. 



S. V. — Apr. 2. 

S. V. — Mart. 29. 
Schon das dritte Jahr zeigt 
sich der hypsometrische Einfluß, 
welcher auch bei dieser Art sicher 
eine Folge der Eigentümlichkeit des 
Ciconiatypus ist. 



III. 

7_11 12—16 17—21 22—26 27—31 
2 13 5« 

IV. 

1_5 6—10 11-15 16—20 21—25 
4 4 4 11 



Pentada kulminacije je ista 
kao lani. U njoj je tlak 757'9 mm, 
maks. temperatura 13"7'\ min. 6"; 
oborine slabe, vjetrovi Ni W, kalma 
malo. Depresije leže na NW i S, 
maksima u srednjoj Evropi i SE ; 
vrijeme je promjenljivo. Prije kul- 
minacije jesLi tlak i temperatura 
većinom niži, oborine jace, vjetrovi 
N i AV, kalma mnogo; poslije nje 
su opet tlak i temperatura većinom 
viši, oborine posve neznatne, vje- 
trovi N, E i W, kalma malo. 



Die Kulminationspentade ist 
dieselbe wie im Vorjahre. In ihr ist 
der Druck 7579 mm, die max. Tem- 
peratur 13'7", die min. 6'^ ; Nieder- 
schlag schwach, Wind N und W. 
Kalmen wenig. Depressionen la- 
gern im NW und S, Maxima in 
Mitteleuropa und SE ; das Wetter 
ist veränderlich. Vor der Kulmina- 
tion sind Druck und Temperatur 
meist höher, Niederschlag stärker 
Wind N und W, Kalmen viel ; nach 
derselben sind wieder Druck und 
Temperatur meist höher, Nieder- 
schlag ganz unbedeutend, Wind N, 
E und W, Kalmen wenig. 



27 



'■il. •*-+ Fyrrherodias 2)iirpnrea (Linn.), čaplja danguba, Purpurreiher. 

Apr. 2. Morović. 



III. XLIVa. Apr. 16. Kupinovo. 
XLV. „ 6. Nijemci. 

R. — 14 dana — Tage. 

Razmak manji, srednje vri- 
jeme ranije od lanjskog. 



S. V. — Apr. 8. 

Schwankung kleiner, Mittel 
früher als im Vorjahre. 



22. ♦-©->■ Ardea cinerea Linn.. čaplja siva, Fischreiher. 



II. 



XLIVa. Apr. 


8. Ljeskovacplitv. 


Apr. 


24. Vel. Zdenci. 


XLV. „ 


12. Gomirje. 


Mart 


. 15. Kozarevac. 


n 


6. Modrus. 


Apr. 


10. Orlovac. 




13. Josipdol. 


Mart, 


3. Zrinjska. 


Mart. 


30. Vališ selo. 


55 


23. Brzaj a. 


Apr. 


19. Ostrožin. 


XL VI. Apr. 


26. Sesvete. 


Mart. 


26. Boturi. 


Mart. 


29. Peteranec. 


1- 


14. Dol. Trstenica. 


Apr. 


8. Novigrad podr. 


11 


13. Oblaj. III. 


XLIVa. Mart. 


. 29. Rajevo selo. 


>! 


15. Glina. 


)5 


13. Podgajci. 


„ 


12. Brezovo Polje. 


11 


10. Gunja. 


Mai 


19. Žirovac. 


•5 


10. Vrbanja. 


Mart. 


28. Klasnić. 


11 


13. Račino vci. 


Apr. 


7. Nebojan. 


)5 


13. Franjina Ko- 


ji 


7. Majdan. 




liba. 


Mart. 


19. Lušćani. 


)1 


9. Grk. 


Apr. 


13. Ljeskovac. 


11 


10. Raca. 


;; 


26. Bolčani. 


11 


24. Klještevica. 


Mart. 


15. Vel. Gradac. 


11 


10. Hrtkovci. 


Apr. 


8. Dodoši. 




17. Kupinovo. 


n 


10. Umetić. 


.Jan. 


16. Bosut. 


Tl 


15. Babina Rijeka. 


XLV. Mart, 


. 20. Živaja. 


Mai 


25. Glogovica. 


11 


18. Crkveni Bok. 


Apr. 


14, Ruševo. 


11 


1. Puška. 


Mart. 


30. Bešenevo. 


» 


15. Bumbekovača. 


ji 


21. Novi Slanka- 


Febr. 


25. Krapje. 




men. 


Mart. 


8. Klakar. 


XLVa. Apr. 


6. Krišci. 


11 


12. Vel. Kopanica. 


Mart. 


26. Okešinec. 


Apr. 


10. Babina Greda. 


Apr. 


17. Kapela srp. 


Mart. 


15. Prkovci, 


Febr. 


22. Vrtljinska. 


!1 


31. Cerna. 


Apr. 


17. Ivančani. 


)1 


21. Gradište. 


Mart. 


13. Draganec. 


11 


13. Bošnjaci. 


)i 


10. Grabovnica. 


11 


14. Vinkovci. 


Apr. 


26. CrUnjahi. 


11 


2. Otok. 


„ 


13. Podgarić. 


11 


25. Komletinci. 


» 


12. Kaniška Iva. 


11 


18. Podgrađe. 


Mart. 


29. Tomašica. 


11 


6. Nijemci. 



Mart. 24. Spaćva. 
„ 16. Abševci. 
„ 17. Lipovac. 
„ 19. Ilinci. 
Apr. 12. Tovarnik. 
Mart. 20. Varoš. 
K. — 56 dana — Tage. 

Razmak manji, srednje vri- 
jeme jednako lanjskomu. 

Formule orogr. područja: - 
I. ( 5) E. — 14 dana — Tage. 
II. (32) R. — 56 dana — Tage. 
III. (36) R. — 34 dana — Tage. 

Već petu godinu vidimo jasno 
izraženi hipsometrijski utjecaj, koji 
je po mom mnijenju ali valjda 
prije posljedica osebine selidbenog 
tipa Ciconia a ne Hirundo, budući 
da se ova vrst načinom svoga ži- 
vota u glavnom slaže sa prvim a 
ne sa drugim tipom. 



n. III. 

20—24 25—1 2—6 7—11 
1 2 3 9 

IV. 

1-5 6-10 
— 9 
Pentada kulminacije je za 
jednu ranija od lanjske. U njoj je 
tlak 751'1 mm, maks. temperatura 
8'6", min. 2-8"; oborine jake, vjet- 
rovi N i E, kalma malo. Depresije 
leže u srednjoj Evropi i na NW, 
maksima na W i E; vrijeme je 
hladno, oblačno. Prije kulminacije 
je tlak većinom viši, temperatura 
niža, oborine jake, vjetovi N i E, 
kalma malo; poslije nje jesu tlak i 
temperatura viši, oborine slabije, 
vjetrovi N i E, kalma malo. 



Mart. 8. Morović. 
„ 15. Adaševci. 
Jan. 15. Martinci. 
XL VI. Mart. 13. Storgina Greda, 

„ 10. Sesvete podr. 

S. V. — Mart. 22. 

Schwankung kleiner, Mittel 
gleich dem vorjährigen. 

Formehl der orogr. Gebiete: 

S. V. — A2)r. 7. 

S. V. — Mart. 27. 

S. V. — Mart. 14. 
Schon das fünfte Jahr sehen 
wir den hypsometrischen Einfluß 
klar ausgeprägt, welcher meiner 
Ansicht nach aber wahrscheinlich 
eher eine Folge der Eigentümlich- 
keit des Ciconiatypus ist imd nicht 
des Hirv^ndotypus, da doch diese 
Art in ihrer Lebensweise der Haupt- 
sache nach mit dem ersten und 
nicht mit dem zweiten überein- 
stimmt, 

12—16 17—21 22—26 27—31 
18 10 S 7 

11—15 16-20 
7 1 

Die Kulminationspentade ist 
um eine früher als im Vorjahre. In 
ihr ist der Druck 75M mm, die 
max. Temperatur 8'6", die min. 2'8^^; 
Niederschlag stark, Wind N und E, 
Kalmen wenig, Depressionen lagern 
in Mitteleuropa und NAV, Maxima 
im W und E ; das Wetter ist kühl, 
bewölkt. Vor der Kulmination ist 
der Druck meist höher, die Tem- 
peratur niedriger, Niederschlag 
stark, AVind N und E, Kalmen we- 
nig; nach derselben sind Druck und 
Temperatur höher, Niederschlag 
schwächer, Wind N und E, Kal- 
men wenig. 



29 



23. -(-»■ Herodias alba (Linn.), čaplja bijela, Silberreiher. 



III. XLIVa. Apr 
R. — 10 dana - 



13. Kupinovo. 
23. Dobanovci. 



Tage. 

Eazmak manji, srednje vri- 
jeme kasnije od lanjskog. 



XLV. Apr. 22. Mirkovci. 

S. V. — Apr. li). 

Schwankung kleiner, Mittel 
später als im Vorjahre. 



24. *-»■ Nycticorcioc nycti corax (Linn.), gak kvakavac, Nachtreiher. 

II. XLVa. Apr. 20. Sirova Kata- Apr. 1. Kupinovo. 

lena. Mart. 24. Ilinci. 

III. XLIVa. Mart. 31. Eajevo selo. 

R. — 27 dana — Tage. S. v. — Apr. 3. 

25. *^ Ardeola ralloides (Scop.), čaplja žuta, Schopfreiher. 

III. XLIVa. Apr. 13. Kupinovo. Apr. 4. Nijemci. 

XLV. Mart. 27. Otok. 
R. — 17 dana — Tage. 



S- V. — Apr. 4. 



2ß. ^ Botaiinis stellaris (Linn.), bukavac pjegavi, Rohrdommel. 
III. XLV. Mart. 5. Vel. Kopanica. 

27. ^- Aiiser aitser (Linn.), guska divlja, Graugans. 



II. 



R. 



XLIV. Mart. 13. Gračac. 

XLIVa. „ 28. Vlaško Polje. 

„ 22. Vrelo. 
XLV. „ 3. Mrzla Vodica. 

„ 24. Stalak. 

„ 1. Mrkopalj. 

„ 22. Mošunje. 

„ 1. Ravna Gora. 

,, 21. Jasenak. 

„ 5. Kovačevac. 

„ 2. Glina. 

XLVa. „ 17. Cugovac. 

„ 20. Grabovnica. 

„ 18. Predavač. 

— 27 dana — Tage. 



XLVL 



III. XLIVa. 
XLVL 



Mart. 3. Bjelovar. 

„ 2. Sirova Kata- 
lena. 

„ 1. Prugovac. 

„ 4. Orlovac. 

„ 6. Grubišno Polje. 

„ 2. Kip. 

„ 11. Križevci. 

Aj})'. 10. Vojakovac. 

Mart. 11. Carov Dar. 

„ 3. Sesvete. 

„ 3. Kupinovo. 

„ 4. Storgina Greda. 

„ 11. Sesvete podr. 

S. V. — 3Iart. 10. 



Razmak veći, srednje vri- 
jeme ranije od lanjskog. 

Formule orogr. područja: - 
I. ( 9) R. — 27 dana — Tage. 
IL (14) R. - 19 „ 
III. ( 3) R, - 8 „ 

Hipsometrijski je utjecaj po- 
sve jasan. Budući da ali ove go- 



Schwankung gröi3er, Mittel 
früher als im Vorjahre. 
Formeln der orogr. Gebiete: 

S. V. — Mart. 15. 
S. V. — Mart. S. 
S. V. — 3Iart. 6. 
Der hypsometrische Einfluß 
ist ganz klar. Nachdem wir aber 



30 



dine prvi puta možemo postavljati 
formule orogr. područja, to nije mo- 
guće iz tog neznatnog materijala 
već stvarati kakovih zaključaka. 



lieuer das erstemal die Formeln 
der orogr. Gebiete aufstellen kön- 
nen, ist es unmöglich aus diesem 
unbedeutendem Materiale schon ir- 
gendwelche Schlüsse zu ziehen. 



IL 


m. 












25- 


-1 2 


—6 7—11 12—16 


17 


-21 22 


—26 2 


7—31 


3 


\ 11 o 1 




4 


3 


1 


Meteorološk 


:i podaci slažu se 




Die 


meteorologischen Daten 


s navedenima kod 


vrsti Cohimba pa- 


stimmen : 


mit den bei Columba pn- 


lumbus. 






lumhus angeführten überein. 


28. - - 


Anser fahalis (Lath.). 


, guska 


ligarica, Saatgans. 


1. XLV. Febr. 


6. 


Rijeka. 






Febr. 


27. Srpska Kapela 


)i 


28. 


Tribalj 






» 


.28. Hagenj. 


7) 


19. 


Mošunje. 






n 


26. Brezovljani. 


J1 


21. 


Drežnica. 






11 


20. Sv.IvanZabno 


)5 


3. 


Musulinski 
Potok. 






11 

51 


27. Ivančani. 
27. Zvonik. 


II. Mart. 


4. 


Gornji Sjeničak. 






51 


11. Miklouš. 


Febr. 


7. 


Kozarac. 






51 


23. Crlenjaki. 


!1 


10. 


Dol. Trstenica. 






51 


11. Samarica. 


» 


24. 


Šišinac. 






51 


28. Gjurgjić. 


:j 


7. 


Glina. 






51 


5. Dišnik. 


n 


6. 


Brubno, 






51 


6. Vukovje 


71 


7. 


Nebojan. 






51 


3. Kapelica. 


V 


7. 


Lvišćani. 






51 


7. Trnovitica. 


!1 


7. 


Kotarana. 






51 


18. Hercegovac. 


» 


26. 


Kostajnica. 






51 


18. Trnava. 


XLVa. „ 


24. 


Zagreb. 






51 


20. Suha Katalena. 


51 


21. 


Sv. Ivan Ze- 
lina. 






» 

Mart. 


25. Otrovanec. 
, 15. Carov Dar. 


11 


19. 


Krišci. 




XLVI. 


Febr. 


12. Sokolovac. 


)1 


27. 


Okešinec. III. 


XLV. 


51 


15. Petrinja. 



R. — 29 dana — Tage. 

Razmak manji, srednje vri- 
jeme kasnije od lanjskog. 



S. V. — Fehr. 17. 

Schwankung kleiner, Mittel 
später als im Vorjahre. 



Formule orogr. područ,ja: — Formeln der orogr. Gebiete: 



I. ( 5) R. — 22 dana — Tage. 
IL (33) R. — 29 dana — Tage. 

Ove se godine pokazuje ista 
porednja u srednjim vremenima kao 
g. 1907. Selidba ove vrsti donjekle 
nalikuje na selidbu tipa Motacilla, 



S. V. — Febr. 15. 
S. V. — Febr. 17. 

Heuer zeigt sich dieselbe 
Reihenfolge der Mittel wie im J. 
1907. Der Zug dieser Art gleicht 
etwas dem Motacillatypus, nur daß 



31 



■samo se ovdje podaci odnose na 
prolaz. 

I. II. 
31—4 5—9 10—14 15— 
2 10 4 5 

U pentadama kulminacije je 
tlak 761"9 i 764-5 mm, maks. tem- 
peratura 6-60 i 3-40, min. O-P i 0-9'; 
oborine u drugoj vrlo jake, vjetrovi 
N i E, kalma vrlo malo. Depresije 
leže u prvoj na E, u drugoj na AV, 
anaksima na W, N"VV i E; vrijeme 
je promjenljivo. U ostalim penta- 
dama je tlak većinom niži, tempe- 
ratura promjenljiva oborine slabe/ 
vjetrovi N i E, kalma malo. 



sich hier die Daten auf den Durch- 
zug beziehen. 

III. 
19 20—24 25—1 2—6 
7 10 1 

In den Kulminationspentaden 
ist der Druck 761-9 und 764-5 mm, 
die max. Temperatur 6-6o und 3-4^', 
die min. 0-1" und 0-9"; Niederschlag 
in der zw^eiten sehr stark, WindN 
und E, Kalmen sehr wenig. De- 
pressionen lagern in der ersten im 
E, in der zweiten im W, Maxima 
im W, NW und E ; das Wetter ist 
veränderlich. In den übrigen Pen- 
taden ist der DrvTck meist niedri- 
ger, die Temperatui* veränderlich, 
Niederschlag schwach, Wind N und 
E, Kalmen wenig. 



29. *-Q 

XLIV. Mart. 3. Gračac. 
XLIVa. „ 2. Senj. 



,, 10. Vrelo. 
XLV. „ 26. Mrzla Vodica 
Febr. 13. Fužine. 
Mart. 20. Stalak. 
Febr. 27. Mrkopalj. 
Mart. 7. Ravna Gora. 
„ 16. Drežnica. 
II. „ 5. Kovačevac. 

Febr. 9. Šišinac. 
XLVa. Mart. 16. Cugovac. 
R. — 27 dana — Tage. 

üazmak manji, srednje vri- 
jeme kasnije od lanjskog. 

Formule orogr. područja: — 
I. (8) R. — 27 dana — Tage, 
n. (9) R. - 17 „ 

Ove godine prvi puta postav- 
ljene formule orogr. područja dale 
bi naslućivati, da i ova vrst pri- 
pada tipu Motacilla. 



Anas boscas Linn., patka divlja, Stockente. 

Mart. 10. Kapela srpska. 
Apr. 7. Hagenj. 
Mart. 11. Brezovljani. 
„ 10. Ivančani. 
„ 10. Dišnik. 
„ 12. Kapelica. 
Apr. 5. Prugovac. 
XLVI. Mart. 21. Vojakovac. 
„ 22. Carev Dar. 
III. XLIVa, Febr. 5. Bečmen. 
XLV. „ 3. Vinkovci. 



S. V. — 3Iart. 12. 

Schwankung- kleiner, Mitte 
später als im Vorjahre. 

Formeln der orogr. Gebiete : 

S. V. — Mart. 10. 
S. V. — Mart. 13. 
Die hevier zum erstenmale 
aufgestellten Formeln der orogr. 
Gebiete würden vermuten lassen 
daß auch diese Art dem Motacilla- 
typvis angehört. 



32 



IL III. 

25—1 2-6 7—11 12—16 17—21 22—26 
13 6 3 2 2 

Meteorološki podaci slažu se Die meteorologischen Daten 

sa navedenima kod vrsti Coliimba stimmen mit den bei Columba pa- 
palumbus. lumhus angeführten überein. 

30. *- I -->• Dafila acuta (Linn.), patka lastarka, Spießente. 
II. XLVa. Mart. 13. Bjelovar. 

31. *—)^-* 3Ierganser inergan.ser (Linn.), ronac veliki, Gänsesäger. 
II. XLVa. Mart. 6. Kaniška Iva. 

32- ■«-*• Phalacrocorax pyymaetis (Gm.), vranac mali, Zwergscharbe, 
ffl. XLIVa. Apr. 11. Kupinovo. 

»55. ■^0-' liuteo buteo (Linn.), škaujac mišar, Mäusebussard. 

I. XLIVa. Mart. 18. Jadovno. XLVI. Mart. 22. Križevci. 

II. XLVa. Febr. 16. Božjakovina. III. XLV. Apr. 20. Vinkovci. 

R. — 34 dana — Tage. S. v. — 3Iart. 9. 

Razmak veći, srednje vrijeme Schwankung größer, Mittel 

kasnije od lanjskog. später als im Vorjahre. 

34. ->■ Aquila iJonievana Brehm, orao klokotaš, Schreiadler. 

III. XLIVa. Apr. 7. Kupinovo. II. XLVa. Mart. 23. Kanižka Iva. 

35. ■<—)(--' ArcJnbuteo Utgopus (Gm.), škanjac gaćaš, ßauhfußbussard. 

II. XLVa. Jan. 24. Grubišno Polje. 

56. ■<-* Milvus horschufi Gm., lunja ci-na, schwarzer Milan. 

III. XLIVa. Apr. 1. Kupinovo. 

37. ^ Falco tmbbuteo Linn., soko ostriž, Baunifalk. 
II. XLVa. Apr. 15. Kaniška Iva. 

38. ■>->■ Ccrchneis tinnuncultis (Linn.), postolka klikavka, Turmfalk. 

I. XLV. Febr. 26. Rijeka. Mart. 16. Kip. 

II. XLVa. Apr. 15. Kaniška Iva. III. XLV. Apr. 24. Vinkovci. 

R. — 57 dana — Tage. S. v. — Mart. 2 ih 

39. ■•-»■ Coracias garrulus (Linn.), smrdovrana sinja, Blaurake. 

II. XLV. Apr. 16. Stankovac. XLVa. Mai 27. Božjakovina. 

,, 22. Farkašić. Apr. 11. Tučenik. 

„ 16. Lušćani. „ 19. Fuka. 

Mai 3. Umetić. , 17. Staro selo. 

Apr. 18. Nova Kapela. „ 15. Bjelovar. 

„ 10. Ruševo. „ 16. Kaniška Iva. 

Mai 1. Podvinj. , 20. Vel. Trojstvo. 

Apr. 16. Lipovac. „ 23. Hercegovac. 



33 



Apr. 17. Veliki Zdenci. 
j\Iai 2. Kip. 
XL VI. Apr. 12. Križovljan. 
14. Peteranec. 
„ 20. Gjurgjevac. 
III. XLIVa. „ 21. Podgajci. 
,. 15. Soljani. 
„ 29. Račino vci. 
„ 21. Klenak. 
„ 21. Šašinci. 
„ 26. Hrtkovci. 
„ 21. Grab ovci. 
„ 27. Kupinovo. 
„ 13. Bosut. 
R. — 23 dana — Tage. 

Razmak manji, srednje vri- 
jeme ranije od lanjskog. 

Formule orogr. jjodručja: — 
ir. (20) R. — 23 dana — Tage. 
III. (22) R. - 19 „ 

Ako je razlika u srednjim vre- 
menima i vrlo malena, to se ipak i 
opet opaža hipsometrijski utjecaj, 
koji bi govorio za pripadnost ove 
vrsti tipu Hirundo. 

IV. 

6-10 11—15 16—20 
3 U 12 

Pentada kulminacije je ista 
kao lane. Meteorološki podaci slažu 
se sa navedenima kod vrsti Coturnix 
eoturnix. 



XLV. Jun. 20. Krapje. 

Apr. 22. Vel. Kopanica. 
„ 14. Prkovci. 
„ 19. Gradište. 
„ 10. Bošnjaci. 
„ 14. Vinkovci. 
„ 15. Pri vlaka. 
„ 26. Mirkovci. 
„ 17. Komletinci. 
„ 21. Podgrađe. 
„ 10. Nijemci. 
„ 11. Morović. 
„ 24. Kuzmin. 
„ 12. Martinci. 
S. V. — Apr. 19. 
Schwankung kleiner, Mittel 
früher als im Vorjahre. 

Formeln der orogr. Gebiete : 

S. V. — Apr. 19. 
S. V. — Apr. 18. 
Wenn der Unterschied in den 
Mitteln auch sehr klein ist, so ist 
der hypsometrische Einfluß doch 
wieder ersichtlich, der für die Zu- 
gehörigkeit dieser Art zum Hirundo- 
typus sprechen würde. 

V. 
21—25 26-30 1—5 
9 4 3 

Die Kulminationspentade ist 
dieselbe wie im Vorjahre. Die me- 
teorologischen Daten stimmen mit 
den bei Coturnix coturnix angeführ- 
ten überein. 



40. ■"■ Vpiipa ejyops Llnn., pupavac grebeđeđ, Wiedehopf. 
XLIV. Mai 15. Gračac. Apr. 28. Boturi. 

XLIVa. Mart. 28. Senj. „ 1. Dol. Trstenica 

Mai 5. Frkašić. ' „ 12. Oblaj. 

XLV. Mart. 12. Rijeka. „ 22. Hajtić. 

Apr. 26. Jelenje. Mart. 24. Stankov^ac. 



ir. 



„ 26. Modruš. 
„ 27. Gor. Sjeničak. 
Mart. 15. Kovačecac. 
„ 23. Ostrožin. 



Apr. 



17. Glina. 
24. Farkašić. 
20. Klasnić. 
6. Nebojan 

3 



34 



Apr. 


9. Lušćaiii. 


V 


26. Dolčani. 


)1 


10. Golubovac. 


Mai 


4. Umetić. 


Apr. 


10. Rajić. 


Mart. 


29. Dol. Bogičevci 


11 


30. Žuberkovac. 


Apr. 


29. Gorice. 


Tl 


2. Tisovac. 


J1 


1. Adžaniovci. 




2. Drežnik. 


Mart. 


23. Oriovac. 


Apr. 


8. Zdenci. 


M 


24. Glogovica. 


)1 


14. Gor. Slatinik. 


n 


13. Ruševo. 


ji 


10. Dubovik. 


)i 


22. Podvinj. 


11 


25. Lipovac. 


Mart. 


28. Erdevik. 


Apr. 


28. Vizić. 


»5 


26. Indija. 


XLVa. Apr. 


6. Sv. Ivan Zelina. 


Mart. 


30. Ivanić Kloštar. 


;; 


21. Marča. 


11 


21. Šumećani. 


Apr. 


14. Cugovac. 


Mart, 


25. Okešinec. 


Febr. 


äO. Tučenih. 


Apr 


10. Fuka. 


Mart 


. 23. Kapela srpska. 


Apr. 


7. Brezovljani. 


Mart. 


, 29. Sv. IvanŽabno. 


11 


23. Ivančani. 


Apr. 


7. Suhaja. 


Mart. 


27. Zvonik. 


Tl 


31. Grabovnica. 


11 


29. Cepidlak. 


n 


30. Miklou.š. 


11 


24. Bolć. 


11 


29. Crlenjaki. 


Apr. 


17. Staro selo. 


Mart, 


. 28. Samarica. 


11 


31. Podgarić. 


Apr. 


9. Babinec. 


11 


1. Brinjani. 


Mart 


. 28. Bjelovar. 



XL VI, 



III. XLIVa. 



XLV, 



Apr. 


8- Gjurgjić. 


Malt. 


31. Popovao. 


Apr. 


16. Dišnik. 


» 


20. Vnkovje. 


11 


7. Kostanjevac. 


Mart. 


16. Kaniška Iva. 


11 


29. Vel. Trojstvo. 


Apr. 


13. Trnovitica. 


11 


14. Garešnica. 


n 


6. Ravneš. 


Mart. 


29. Hercegovac. 


;; 


17. Trnava. 


Apr. 


12. Vel. Pisanica. 


Mart. 


29. Sirova Kata- 




lena. 


11 


30. Bedenička. 


H 


26. Suha Katalena. 


11 


18. Vel. Zdenci. 


Apr. 


1. Kozarevac. 


11 


6. Prugovac. 


Mart. 


29. Oriovac. 


11 


30. Brzaja. 


11 


24. Sedlari ca. 


;; 


26. Kip. 


11 


22. Sv. Petar. 


Apr. 


9. Apatovac. 


Mart. 


29. Osijek. 


Apr. 


14. Vojakovac. 


Mart. 


, 30. Carev Dar. 


)i 


31. Sesvete. 


n 


18. Sokolovac. 


11 


26. Peteranec. 


Apr. 


1. Novigrad poar, 


11 


1. Semovec. 


n 


13. Gjurgjevac. 


11 


9. Podgajci. 


11 


14. Soljani. 


53 


6. Klenak. 


Mart 


. 27. Hrtkovci. 


Apr. 


6. Grabovci. 


Mart 


. 30. Kupinovo. 


11 


27. Banova Jaruga, 


Apr. 


17. Novi Varoš. 


Mart 


. 15. Mačko vac. 


11 


26. Dolina. 


11 


27. Sičice. 


Apr. 


4 Vis. Greda. 



Apr. 


äS. Osijek. 


XLVI. „ 


8. Gola. 


)i 


4. Storgina Greda 


n 


20. Ferdinanđovac. 


J5 


17. Sesvete podr. 



35 

Mart. 13. Vel. Kopan ica. 
Apr. 13. Perna. 

„ 7. Vinkovci. 

„ 9. Nijemci. 
XLVa. Mart. 29. Kloštar. 

„ 29. Pitomaca. 

R. — 54 dana — Tage. S. v. — Apr. .5. 

ßazmak veći, srednje vrijeme Schwankung größer, Mittel 

ranije od lanjskog. früher als im Vorjahre. 

Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: 
I. ( 5) R. — 54 dana — Tage. S. v. — Apr. 13. 

II. (84) E. — 39 „ ,^ S. V. — Apr. 5. 

III. (23) E. - 38 „ „ S. V. — Apr. 3. 

Ove godine prvi puta poka- Heuer zeigt zum erstenmale 

zuje treće područje ranije srednje das dritte Gebiet ein früheres Mittel 
vrijeme od ostalih, kako to ima od- als die übrigen, wie es dem Zugs- 
govarati selidbenom tipu ove vrsti. typus dieser Art entsprechen soll. 
III. IV. V. 

12—16 17—21 22—26 27—31 1-5 6—10 11—15 16—20 21-25 26—30 1—5 
3 2 U 29 10 22 11 7 4 8 1 

Pentada kulminacije je za Die Kulminationspentade ist 

dvije ranija od lanjske. Meteoro- um zwei früher als im Vorjahre.- 
loški podaci slažu se sa navede- Die meteorologischen Daten stim- 
nima kod vrsti Ciconia nigra. man mit den bei Ciconia nigra an- 

geführten überein. 

41. *->■ Merops apiaster Linn., pčelarica krasna, Bienenfresser. 
II. XLV. Apr. 8. Vizić. 

42. *-* Caprimulf/us eiiropaeus Linn., leganj kozodoj, Ziegenmelker. 

I. XLIVa. Mai 2. Senj. XLVa. Mai 1. Fuka. 

II. XLV. Apr. 3. Eajić. Apr. 25. Kip. 

E. — 16 dana — Tage. S. v. — Apr. 26. 

43- -M- Cypseltis apiis (Linn.), pištara obična, Mauersegler. 

L XLlVa. Apr. 11. Senj. Apr. 14. Eusevo. 

XLV. Mai 6. Rijeka. III. „ 13. Vinkovci. 
II. Apr. 3. Eajić. 

E. — 33 dana — Tage. S. v. — Apr. 15. 

Eazmak manji, srednje vri- Schwankung kleiner, Mittel 

jeme ranije od lanjskog. früher als im Vorjahre. 

44. <-* Cuciilus canorus Linn., kukavica obična, Kuckuck. 

I. XLIV. Apr. 14. Medak. Apr. 12. Meinice. 

„ 13. Mazin. „ 30. Pejakuša. 

XLIVa. „ 21. Tuževac. Mai 8. Karlobag. 



36 



Apr. 


18. Krasno. 


Apr. 


10. Saborsko. 


r 


18. Kvićište. 


)i 


16. Vališ selo. 


» 


18. Vlaško Polje. 


XLVa. „ 


23. Došen Dabar. 


r 


23. Ravni Dabar. 


r 


17. Radatovići. 


)• 


17. Kuterevo. 


JI 


19. Petričko selo. 


r 


21. Dol. Pazarište. 


V 


14. Novo selo. 


?7 


10. Otočac. 


V 


8. Stoj draga. 


51 


18. Jadovno. II. 


XLV. „ 


15. Duga Resa. 




18. Bužira. 


)i 


9. Gor. Sjeničak. 




16. Smiljan. 


JI 


6. Kovačevac. 




10. Ljubovo. 


JI 


10. Ostrožin. 




4. Vrebac. 


Mai 


16. Dugo selo. 




15. Babin Potok. 


Apr. 


17. Crni Potok. 




14. Plitvice. 


j" 


13. Kozarac. 


!' 


15. Ljeskovacplitv. 


Mart 


.17. Topicsko. 




15. Zrnić Poljana. 


Apr. 


8. Vranovina. 


}1 


15. Pli tvička jezera- 


JI 


2. Dol. Trstenica 




19. Šalaraunić. 


V 


6. Oblaj. 


V 


15. Vrelo. 


jj 


15. Hajtić. 


n 


20. Korenica. 


JI 


20. Šišinac. 


?' 




Mart. 


, 24. Stankovac 




27. Šeganovac. 






Mai 


2. Frkašić. 


Apr. 


6. Glina. 


XLV. Apr. 


21. Rijeka. 


jj 


17. Brubno. 




24. Jelenje. 


jj 


17. Brezovo Polje. 


V 






10. Farkašić. 




23. Mrzla Vodica. 




17. Žirovac. 


n 






11 


26. Novi. 




11. Klasnić. 


)1 


26. Ravno. 




12. Nebojan. 


„ 


13. Stalak. 


jj 


'■26. Brestik- 


il/rt/ 


11. Mrkopalj. 




14. Gvozdansko. 


Apr. 


15. Mošnnje. 


]) 


14. Majdan. 


)i 


28. Alan. 


jj 


U. Lušćani. 


)i 


22. Krivi Put. 


jj 


9. Mali Gradac. 


r 


23. Vrelo. 


JI 


13. Ljeskovac. 


ii 


15. Jablan. 


JJ 


14. Pecki. 


7! 


17. Jasenak. 


JJ 


4. Dolčani. 


)• 


6. Vrbovsko. 


JJ 


15. Vel. Gradac. 


V 


12. Drežnica. 




14. Rujevac. 


V 


17. Škalić. 


JI 


13. Kosna. 


„ 


18. Tisovac. 


JJ 


2. Dodoši. 


l' 


13. Gomirje. 


JJ 


1. Mačkovo selo. 


)• 


13. Musulinski 


JJ 


21. Zrinj. 




Potok. 


JJ 


26. Golubovac. 


7^ 


14. Brezno. 


JJ 


14. Umetić. 


1" 


17. Josipdol. 


Mart. 


24. Babina Rijeka 


'' 


18. Tounj. 


•1 


31. Volinja. 


1> 


19. Plaški. 


Apr. 


15. Brđani. 



37 



Apr. 


24. Lipovljani. 


Mart. 


13. T učenik. 


TI 


14. Jamarica. 


Apr. 


15. Fuka. 


)1 


8. Novska. 


)i 


11. Cerina. 


n 


14. Kričke. 


)i 


17. Kapela srpska. 


)i 


11. Eajić. 


11 


9. Brezovljani. 


n 


8. Bobare. 


11 


7. Sv. Ivan Žabno. 


n 


11. Dol. Bogičevci. 


Apr. 


10. Vrtljinska. 


w 


7. Žuberkovac. 


11 


17. Ivančani. 


» 


17. Gorice. 


» 


14. Suhaja. 


Mart. 


30. Tisovac. 


11 


9. Zvonik. 


Apr. 


1. Adžamovci. 


11 


10. Grabovnica. 


V 


3. Drežnik. 


11 


10 Cepidlak. 


1t 


17. Nova Kapela 


H 


14. Miklouš. 


)1 


3. Laže. 


11 


1. Crlenjaki. 


)1 


14. Oriovac 


)1 


14. Staro selo. 


n 


9. Zdenci 


I) 


12. Samarica. 


11 


14. Glogovica. 


11 


8. Brinjani. 


» 


13. Gornji Slatinik. 


11 


12. Bjelovar. 


» 


11. Ruševo. 


15 


12. Gjurgjić. 


» 


12. Dubovik. 


11 


12. Bršljanica. 


)i 


15. Podvinj. 


11 


14. Popovao. 


iliari 


29. Šid. 


11 


13. Dišnik. 


Apr. 


22. Novak. 


11 


7. Vukovje. 


n 


16. Berkasovo. 


11 


15. Kostanjevac. 


)i 


15. Ilok. 


11 


12. Kapelica. 


» 


1. Erdevik. 


n 


12. Kaniška Iva. 


n 


19. Vizić. 


11 


2. Otok. 


» 


20. Divoš. 


11 


15. Komletinci. 


5J 


19. Bešenovo. 


11 


13. Nijemci. 


Mart. 


29. Vrdnik. 


3Iart 


19. Lipovac. 


Apr. 


17. Irig. 


11 


30. Ilinci. 


Mai 


18. Beška. 


Apr. 


27. Batrovci. 


Apr. 


8. luđija. 


11 


8. Tovarnik. 


11 


16. N. Slankamen 


" 


11. Morović. 


XLVa. „ 


8. Sv. Jana. 


'; 


18. Adaševci. 


!1 


15. Breznik. 


11 


23. Kuzmin. 




5. Dol. Kupčina. 


XLVa. 3Iart. 


21. Stupnik. 


3/at 


1. Zagreb. 


Mai 


3. Kloštar. 


Apr. 


12. Gračani. 


XLVL Apr. 


15. Hlebine. 


Mart. 


30. Granešina. 


11 


5. Gola. 


Apr. 


14. Sv.Ivan Zelina. 


11 


13. Storgina Greda. 


!! 


14. Bešlinac. 


11 


10. Ferdinandovac. 


)1 


1. Šumećani. 


11 


13. Sesvete podrav. 


11 


12. Cugovac. 






',. — 46 dana — 


Tage. 




S. V. — Apr. 18- 



Bazmak veći, srednje vrijeme 
isto kao lane. 



Schwankung größer, Mittel 
das gleiche wie im Vorjahre. 



38 



Formule orogr. područja: — 
I. ( 57) R. — 32 dana — Tage 
II. (140) R. — 35 „ „ 

III. ( 56) R. — 30 „ „ 

I opet je porednja srednjih 
vremena ista kao prijašnjih godina, 
što nara dokazuje ispravnost po- 
stavljenog normalnog selidbenog 
tipa vrsti Cuculus. 

III. IV. 

22—26 27—31 1—5 6—10 11—15 
B 7 21 37 103 

Pentađa kulminacije je ista 
kao lane. U njoj je tlak 756"2 mm, 
onaks. temperatura 181", min. 7'^' ; 
■oborine slabe, vjetrovi E i W, 
kalma malo. Depresija leži na NW, 
maksima na NE i W; vrijeme je 
promjenljivo. Prije kulminacije je 
tlak većinom viši, temperatura niža, 
oboi ine jače, vjetrovi N i E, kalma 
malo; poslije nje je tlak a većinom 
i temperatura viša, oborine jake, 
vjetrovi NE i "W, kalma malo. 



45. -^ Jtjnx torquUla Linn, 
I. XLV. Mart. 25. Rijeka. 
II. Apr. 19. Novska. 

„ 13. Tisovac. 
„ 16. Adžamovci. 
R. — 25 dana — Tage. 

Razmak veći, srednje vrijeme 
i-anije od lanjskog. 

4(i. --► ChelidoH urbica (Linn.), 
I. XLIV. Apr. 27. Brušani. 
;, 10. Divoselo. 
XLIVa. „ 18. Tuževac. 
Mai 6. Pejakuša. 
„ 7. Ravni Dabar. 
15. Ljubovo. 
Apr. 22. Babin Potok, 
„ 14. Zrnić Poljana. 



Formeln der orogr. Gebiete: 

S. V. — Apr. 18. 
S. V. — Apr. 11. 
S. V. — Apr. 14. 
Wieder ist die Reihenfolge 
der Mittel dieselbe wie indenfrtlh- 
eren Jahren, was uns die Rieh 
tigkeit des aufgestellten Normal 
tvpus der Art Cuculus beweist. 
V. 
16-20 21—25 26—30 1-5 6—10 
49 23 8 11 

Die Kulminationspentade ist 
dieselbe wie im Vorjahre. In ihr 
ist der Druck 756'2 mm, die max. 
Temperatur 18-1", die min. 7"; Nie- 
derschlag schwach. Wind E u. W, 
Kalmen wenig. Die Depression la- 
gert im NW, Maxima im NE und 
W; das Wetter ist veränderlich. 
Vor der Kulmination ist der Druck 
meist höher, die Temperatur nie- 
driger, Niederschlag stärker, Wind 
N und E, Kalmen wenig; nach der- 
selben ist der Druck und meist 
auch die Temperatur höher, Nie- 
derschlag stark, Wind NE und W, 
Kalmen wenig. 

vijoglavka mravar, Wendehals. 
Apr. 15 Ruäevo. 
„ 16. Kaniška Iva. 
„ 8. Vel. Kopanica. 

S. V. — Apr. 12. 

Schwankung größer, Mittel 
früher als im Vorjahre. 

lastavica bjelogrla, Mehlschwabe. 
Apr. 12. Frkašić. 
XLV. „ 29. Rijeka. 
, 15. Jelenje. 
„ 14. Lič. 
„ 17. Krivi Put. 
„ 16. Vrelo. 
„ 10. Jasenak. 
11. Vrbovsko. 



39 



Apr. 


17. Gorairje. 


Apr. 


13. Trnovitica. 


?i 


25. Brezno. 


r 


14. Gareanica. 


n 


29. Ponikve. 


)i 


8. Ravneš. 


XLVa. Mai 


6. Došeu Dabar. 


11 


11. Hercegovac. 


IL XLV. „ 


4. Oblaj. 


r 


24. Blagorodovac. 


3Iart 


.26. i/aj^/d 


» 


10. Trnava. 


Apr. 


11. Žirov.'c. 


11 


17. Vel. Pisanica. 


V 


26. Majdan. 


)i 


13. Sirova Katalena 


)i 


9. Mali Gradac. 


11 


14. Suha Katalena. 


n 


10. Ljeskovac. 


11 


16. Veliki Zdenci. 


»1 


12. Rujevac. 


11 


16. Kozarevac. 


Mai 


3. Umetić. 




22. Prugovac. 


Mart 


8. Mašić. 


;; 


17. Zrinjska. 


Apr. 


7. Kovačevac. 


11 


12. Brzaja. 


» 


15. Laže. 


!J 


12. Sedlarica. 


Mart. 


30. Ruševo. 


11 


9. Grubišno Polje. 


Apr. 


6. Berkasovo. 


11 


13. Topolovica. 


)5 


10. Ilok. 


11 


17. Lončarica. 


Mart. 


26. Vizić. 


11 


16. Turčević Polje. 


Apr. 


8. Indija. 


n 


10. Jasenaš. 


XLVa. „ 


11. Sv. Jana. 


XL VI. „ 


27. Križovljan. 


3Iai 


10. Zagreb. 


Mart. 


. 28 Kapela. 


Mart. 


25. Dol. Šarampov. 


Apr. 


3. Sv. Petar. 


Apr. 


14. Prgomelje. 


n 


1. Apatovac. 


„ 


12. Vel. Trojstvo. 


Mart. 


23. Osijek. 


ji 


15. Kozarevac. 


Apr. 


13. Vojakovac. 


5) 


18. Topolovica. 


;; 


15. Vel. Poganac. 


)1 


11. Turčević Polje, 


11 


14. Carev Dar. 


)1 


12. Jasenaš. 


11 


13. Sesvete. 


XLVI. „ 


14. Sokolovac. 


11 


18. Lepavina. 


Mart. 


31. Peteranec. 


11 


5. Sokolovac. 


Apr. 


8. Gjurgjevac. 


11 


15. Peteranec. 


I[L XLIVa.Mart 21. Vrbanja. 


Mai 


11. Drnje. 


r 


25. Račinovci. 


Apr. 


13. Novigrad podr. 


Apr. 


3. Grk. 


11 


20. Šemovac. 


)i 


28. Beč. 


« 


13. Gjurgjevac. 


)i 


13. Bežanija. III. XLIVa. „ 


22. Rajevo selo. 


XLV. „ 


4. Županja. 


11 


20. Podgajci. 


)i 


30. Krapje. 


11 


13. Gunja. 


)i 


12. Banova Jaruga 


11 


13. Soljani. 


)i 


12. Gornji Varoš. 


11 


19. Vrbanja. 


)i 


8. Vis. Greda. 


11 


13. Račinovci. 


Mart. 


25. Vel. Kopanica. 


)i 


22. Strošinci. 


?i 


30. Cerna. 


n 


13. Franjina Koliba, 


Apr. 


7. Vinkovci. 


11 


15. Grk. 


Mai 


9. Otok. 


>1 


24. Raca. 


Apr. 


1. Vel Trojstvo. 


51 


15. Klenak. 



40 



Apr. 


15. Šašinci. 


Apr. 


14. Dolina. 


;? 


23. Hrtkovci. 


Mart. 


16. SÜ'ice. 


n 


10. Grabovci. 


11 


28. Klakar. 


« 


1. Kupinovo. 


Apr. 


6. Visoka Greda. 


11 


16. Bosut. 


11 


21. Vel. Kopanica. 


;; 


25. Bečmen. 


11 


14. Vođinci. 


.'; 


15. Dobanovci. 


11 


13. Cerna. 


XLV. „ 


8. Petrinja. 


11 


13. Gradište. 


» 


18. Lonja. 


11 


12. Bošnjaci. 


;i 


9. Živaja. 


n 


10. Vinkovci. 


'5 


14. Crkveni Bok. 


11 


13. Privlaka. 


)1 


15. Puška. 


11 


20. Nuštar. 


11 


12. Bumbekovača. 


11 


15. Mirkovci. 


11 


20. Krapje. 


H 


10. Komletinci. 


;; 


20. Banova Jaruga. 


11 


5. Nijemci. 


;; 


1. Jasenovac. 


Mart. 


28. Ilinci. 


11 


15. Novi Varoš. 


Apr. 


10. Tovarnik. 


>} 


16. Uskoci. 


XL VI. Mart. 


, 28. Gola. 


11 


13. Mačkovac. 






R — 47 dana 


— Tage. 




S. V. — Apr. 12. 


ßazmak 


veći, srednje vrijeme 


Schwankung größer, Mittel 


ranije od lanjskog. 


früher als im 


Vohrjahre. 


Formule orogr. područja: — 


Formeln der or 


ogr. Gebiete : 



I. (19) R. — 27 dana — Tage. 
II. (25) ß. - 39 „ - „ 
III. (16) R. — 22 „ — „ 

I ovogodišnja porednja sred- 
njih vremena dokazuje opet pri- 
padnost ove vrsti tipu Hirundo. 

m. IV. 

17—21 22-26 27—31 1—5 6—10 11 
1 4 5 3 13 IS 

Pentada kulminacije je ista 
kao i lane. Meteorološki odnošaji 
slažu se sa navedenima kod pre- 
đašnje vrsti. 

47. ^ Clivicola riparia (Linn,) 
II. XLV. Mai 15. Irig. 

Mart. 15. Novi Slankamen. 
UI. „ 29. Klakar. 

R. — 14 dana — Tage. 

Razmak manji, srednje vri- 
jeme ranije od lanjskog. 



S. V. — A})r. 21. 
S. V. — Ajir. 11. 
S. V. — A2}r. 3. 
Auch die heurige Reihenfolge 
der Mittel beweist wieder die Zu- 
gehörigkeit dieser Art zum Hi- 
rundotypas. 

V. 
15 16—20 21—25 26—30 1—5 6—10 
5 2 4 2 3 

Die Kulminationspentade ist 
dieselbe wie im Vorjahre. Die me- 
teorologischen Verhältnisse stim- 
men mit den bei der vorhergehen- 
den Art angeführten überein. 

lastavica bregunica, Uferschwalbe 
Mart. 25. Vel. Kopanica. 
Apr. 8. Nijemci. 

S. V. — 3Tart. 31. 

Schwankung kleiner, Mittel 
früher als im Vohrjahre. 



41 



4,S. -<■ Hirtmđo ništica Linn , 


lastavica 


rusogrla, Rauchschwalbe. 


I. XLIV. Mai 


8. Šugarska Duliba 




Apr. 


10. Drežnica. 


Apr. 


11. Brušani. 




n 


23. Skalić. 


Mart. 


2. Ribnik. 




?5 


24. Tisovac. 


Apr. 


5. Medak. 




71 


15. Gomirje. 


)^ 


4. Gračac. 




)1 


15. Musulinski Potok, 


7) 


13. Mazin. 




71 


13. Brezno. 


)1 


24. Vel. Popina. 




31art. 


19. Oštar ije. 


JI 


17. Dobro selo. 




Apr. 


1. Josipdol. 


XLIVa. Mart. 


10. Senj. 




71 


8. Tounj. 


Apr. 


26. Melnice. 




» 


25. Saborsko 


Mai 


14. Karlobag. 




17 


20. Slušnica. 


Apr. 


10. Krasno. 




77 


2. Perić selo. 


JI 


9. Kućište. 




Mart. 


20. Vališ selo. 


51 


10. Vlaško Polje. 


XLVa 


. Mai 


3. Došen Dabar. 


71 


30. Ravni Dabar. 




Apr. 


20. Radatovići. 


?^ 


16. Kuterovo. 




71 


29. Javor. 


71 


20. Dol. Pazarište. 




71 


24. Budinjak. 


Mai 


8. Otočac. 




71 


22. Novo selo. 


Apr. 


18. Jadovno. 




77 


23. Stoj draga. 


77 


17. Bužim. 


II. XLV. 


Mart. 


31. Duga Resa. 


71 


18. Smiljan. 




Apr. 


17. Sjeničak. 


» 


14. Gospić. 




11 


10. Gor. Sjeničak. 


J7 


18. ßudopolje. 




71 


7. Kovačevac. 


Mart. 


29. Vrebac. 




11 


12. Ostrožin. 


Apr. 


16. Babin Potok. 




11 


19. Crni Potok. 


Mart. 


31. Raduć. 




» 


27. Kozarac. 


Apr. 


17. Plitvice. 




Mart. 


28. Cemernica. 


11 


15. Ljeskovac plitv. 




17 


11. Topusko. 


77 


15. Plitvička jezera. 




71 


7. Vranovina. 


77 


9. Šalamunić. 




71 


24. Boturi. 


71 


15. Vrelo. 




Apr. 


2. Dol. Trstenica. 


71 


20. Korenica. 




Mart. 


20. Gređani. 


XLV. „ 


22. Begovo Razđolje 




Apr. 


12. Oblaj. 


71 


3. Rijeka. 




71 


29. Šišinac. 


71 


16. Fužine. 




71 


14. Stankovac. 


Mart. 


1. Novi. 




71 


6. Glina. 


Apr. 


1. Stalak. 




Äpr. 


19. Brubno. 


71 


15. Mrkopalj. 




71 


17. Brezovo Polje. 


71 


22. Alan. 




11 


10. Farkašić. 


71 


12. Ravna Gora. 




Mart. 


28. Žirovac. 


71 


16. Krivi Put. 




Apr. 


19. Klasnić. 


)1 


20. Jablan. 




71 


6. Nebojan. 


77 


22. Kom. Moravice. 




71 


25. Brestik. 


77 


12. Brod Moravice. 




Mart. 


31. Lušćani. 


71 


8, Jasenak. 




Apr. 


12. Pecki. 


11 


4. Vrbovsko. 




iMaH 


. 14. Dolčani. 



43 



Apr. 


14. Vel. Gradac. 


Apr. 


24. Beška. 


Mai. 


5. Kosna. 


»1 


8. Indija. 


Apr. 


19. Dodosi. 


11 


10. Krcedin. 


11 


14 Kraljevöani. 


11 


9. Novi Karlovci. 


>i 


12. Mačkovo selo. 


Mart. 


21. Novi Slankamen. 


Mai 


4. Zrinj. 


Apr. 


14. Surduk. 


Apr. 


10. Dvor. 


XLYa. „ 


13. Sv. Jana. 


11 


26. Golubovac. 


11 


5. Dol. Kupčina, 


11 


11. Umetić. 


11 


11. Zagreb. 


11 


18. Babina Rijeka. 


)i 


10. Gračani. 


)i 


15. V'olinja. 


MaH. 


14. Granešina. 


11 


9. Brđani. 


Apr. 


9. Sv. Ivan Zelina. 


Mart. 


31. Kostajnica. 


» 


8. Vrbovec. 


Apr. 


13. Lipovljani. 


Mart. 


29. Ivanić-Kloštar. 


)i 


11. Jamarica. 


Apr. 


5. Krišci. 


ji 


8. Novska. 


)i 


2. Marča. 


5) 


9. Kričke. 


,, 


1. Šumećani. 


11 


5. Rajić. 


Mart. 


24. Okešinec. 


Mart 


21. Pakrac. 


11 


9. Tučenih: 


Apr. 


20. Bobare. 


11 


23. Fuka. 


Mart. 


13. Dol. Bogičevci. 


y> 


24. Kapela srpska. 


11 


29. Žuberkovac. 


Apr. 


12. Hagenj. 


Apr. 


15. Gorice. 


, 


9. Brezovljani.' 


Mart. 


S. Mašić. 


11 


11. Sv. Ivan Žabno. 


Apr. 


13. Tisovac. 


Mart. 


31. Vukšinec. 


5? 


10. Adžamovci 


Apr. 


4. Vrtljinska. 


JI 


11. Drežuik. 


Mart. 


24. Ivanöani. 


;; 


11. Nova Kapela. 


Apr. 


10. Suhaja. 


)i 


20. Laže. 


)r 


10. Zvonik. 


Mart. 


21. Oriovac. 


JI 


23. Grabovnica. 


11 


81. Zdenci. 


11 


12. Cepidlak. 


Apr. 


9. Glogovi ca. 


Mart. 


29. Miklouš. 


)i 


10. Gor, Slatinik. 


Apr. 


11. Crlenjaki. 


11 


5. Euševo. 


5; 


14. Staro selo. 


Mart. 


12. Duhovik. 


» 


5. Rajić. 


Apr. 


18. Podvinj. 


Mart. 


19. Rovišće. 


11 


1. Lipovac. 


Apr. 


13. Samarica. 


Mart. 


29. Šid. 


11 


U. Podgarić. 


Apr. 


4. Novak. 


Mart. 


30. Predavač. 


Mart. 


29. Berkasovo. 


Apr. 


9. Ivanjska. 


!• 


28. Erdevik. 


11 


2. Babinec. 


Apr. 


11. Vizić. 


11 


9. Brinjani. 


n 


3. Divoš. 


11 


9. Bjelovar. 


Mai 


5. Manđeloš. 


11 


11. Gjurgjić. 


Apr. 


2. Bešenevo. 


Mart 


30. Bršljanica. 


j, 


20. Vrđnik. 


Apr. 


12. Popovac. 


>i 


12. Irig. 


» 


9. Dišnik. 


11 


16. Maradik. 


n 


8. Vukovje. 



43 





Mart. 25. Obrovnica. 


Apr. 


4. Drenovci. 




Apr. 15. Kostanjevac. 


;; 


8. Gunja. 




„ 7. Kapelica. 


Mart. 


, 30. Soljani. 




1. Nevinac. 


?i 


2G. Vrbanja. 




Mart 30. Kaniška Iva. 


« 


bO. Račinovci. 




„ 23. Dautan. 


11 


25. Jamina. 




Apr. 1. Trnovitica. 


Apr. 


3. Franjina Koliba. 




Mart. 28. Garešnica. 


)i 


3. Grk. 




Apr. 8. Nova ßaca. 


aiart. 


16. Baca. 




Mart. 29. Tomašica. 


Apr. 


10. Klještevica 




„ 25. Ladislav. 


Febr. 


U. Klenal: 




Apr. 18. Kavneš. 


Apr. 


6. Sasinci. 




Mart. 25. Hercegovac. 


Mart. 


27. Hrtkovci. 




Apr. 1. Blagorodovac. 


11 


21. Platićevo. 




Mart. 23. Trnava. 


Apr. 


2. Grabovci. 




Apr. 8. Sirova Katalena. 


n 


12. Vitojevci. 




„ 5. Bedenička. 


Mart. 


23. Brestač. 




„ 11. Suha Katalena. 


Apr. 


1. Obrež. 




Mart. 30. Vel. Zdenci. 


„ 


7. Karlovčić. 




Apr. 7. Kozarevac. 


'1 


3. Kupinovo. 




Mart. 25. Dražica. 


n 


1. Bosut. 




„ 29. Orlovac. 


)i 


12. Bečmen. 




77 

Apr. 13. Brzaja. 

17. Sedlarica. 


TI 


10. Boljevci. 




)1 


6. Jakovo. 




„ 7. Grubišno Polje. 

„ 8. Kip. 

„ G. Otrovanec. 


XLV. Mart. 


24. Petrinja. 




11 
Apr. 


26. Lonja. 
15. Živaja. 








15. Crkveni Bok. 




„ 16. Lončarica. 


' 










15. Puška. 




Mart. 28. Slatina. 


)1 


3. Bumbekovača. 


XLVI, 


, Apr. 28. Križovljan. 


77 


8. Krapje. 




„ 2. Sv. Petar. 


Mart. 


5. Kraljeva Velika. 




„ 13. Križevci. 


Apr. 


22. Piljenice. 




„ 13. Apatovac. 




9. Banova Jaruga. 




„ 15. Osijek. 




10. Jasenovac. 




„ 17. Vojakovac. 


Ti 
11 


11. Vrbovljani. 




„ 15. Carev Dar. 


11 


2. Gor. Varoš. 




,, 14. Se3vete. 




14. Novi Varoš 




19. Sv. Petar Cvrstec. 


Mart. 


23. Uskoci. 




„ 10. S okolo vac 


JI 


27. Mačkovac, 




„ 6. Bakovčica. 


11 


28. Dolina. 




Mart. 31. Peteranec. 


V 


29. Sičice. 




3Iai 20. Drnje. 


n 


25. Varoš. 




Apr. 2. Novigrad podr. 


)i 


21. Klakar. 




„ 4. Šemovec. 


Apr. 


19. Babina Greda. 




„ 15. Gjurgjevac. 


11 


11. A^ođinci. 


III.XLIVa.Mart.18. Eajevo selo. 


11 


9. Prkovci. 




„ 30. Podgajci. 


11 


12. Cerna. 



44 



Apr. 6. Županja. 

„ 14. Gradište. 

„ 4. Bošnjaci. 

„ 2. Vinkovci. 

„ 1. Privlaka. 

„ 2. Nuštar. 

„ 16. Mirkovci. 

„ 3. Otok. 

„ 4. Komletinci. 

„ 10. Podgrađe, 

„ 22. Nijemci. 
Mart. 30. Spaćva. 
Apr. 7. Abševci. 
Mart. 15. Lipovac. 
Apr. 18. Batrovci. 
Mart. 29. Tovarnik. 
Apr. 2. Morović. 
Mart. 26. Adaševci. 

., 20. Baćinci. 
51 dan — Tage, 
ßazmak manji, srednje v 
jeme ranije od lanjskog. 



E 



Apr. 3. Kuzmin. 

„ 6. Martinci. 
2. Voganj. 

„ 6. Stari Slankamen. 
Mart. 29. Belegiš. 
XLVa. „ 25. Stupnik. 
Apr. 15. Odra. 

„ 3. Kloštar. 
Mai 6. Pitomaca. 
Apr. 3. Gor. Viljevo. 
Mart. 28. Dol. Bukovica. 
Apr. 22. Dobrović. 

„ 8. Harkanovci. 
XLVI. „ 4. Hlebine. 
Mai-t. 28. Gola. 
Apr, 13. Storgina Greda. 

„ 10. Ferdinandovac. 

„ 8. Sesvete. 

S. r. — Apr. S. 

Schwankung kleiner, Mittel 
trüher als im Vorjahre. 



Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: 



I. (59) R. — 38 dana — Tage. 
n. (155) R. — 37 „ 
III. (77) R. - 29 „ 

Porednja srednjih vremena se 
ni ove godine nije promijenila, što 
može služiti kao ponovni dokaz 
ispravnosti postavljenog normalnog 
selidbenog tipa Hirundo. 

III. IV. 

17-21 22-26 27-31 1—5 6—10 11- 
7 21 36 49 60 fil 

Pentada kulminacije je za 
jednu kasnija od lanjske. Meteoro- 
loški odnošaji slažu se sa navede- 
nima kod vrsti Cuculiis canorus. 



S. V. — Apr. l(j. 
S. V. — Apr. 8. 
S. V. — Apr. 3. 
Die Reihenfolge der Mittel 
hat sich auch heuer nicht verän- 
dert, w^as uns wieder als neuer- 
licher Beweis für die Richtigkeit 
des aufgestellten Normaltypus Hi- 
rundo dienen kann. 

V. 
15 16—20 21—25 26-30 1-5 6-10 
32 15 7 12 

Die Kulminationspentade ist 
um eine später als im Vorjahre. 
Die meteorologischen Verhältnisse 
stimmen mit den bei Cuculus ca- 
norus angeführten überein. 

40. *•* jyinscicapa grisola Linn., muharica siva, grauer Fliegenschnäpper. 
III. XLV. Apr. i:7. Velika Kopanica. 

5 0. ^ Hedyniela atricapiUa (Linn.), muharica crnoglava, Trauer- 
fliegenschnäpper. 
III. XLV. Apr. 12. Vel. Kopanica. 



45 

■51. -^ Hedyinela collaris (Bechst)., mubarica bjelovrata, Halsband- 
fliegenschnäpper. 

I. XLV. Apr. 22. Eijeka. II. XLVa. Apr. 23. Kip. 

53. f^o Aiiorthura trofflodi/tes (Linn.), palčić carić, Zaunkönig. 
I. XLY. Febr. 26. Eijeka. II. XLA^a. Febr. 4. Zagreb. 

54. (^\J ßlerula merula (Linn.), kos crni, Amsel. 
I. XLV. Mart. 12. Drežnica. XLVa. Mart. 2. Zagieb. 

„ 4. Musulin. Potok. III. XLV. „ 6. Klakar. 
IL „ 25. Novi Slankamen. 

E. — 23 dana — Tage. S. v- — Mart. 10. 

55. *--)f-' Turdiis visch^orns Linn., drozd imelaš, Misteldrossel. 
I. XLV. Mart. 21. Eijeka. IL XLVa. Febr. 27. Zagreb. 

„ 16. Vrbovsko. 
E. — 22 dana — Tage. S. v. — Mart. 12. 

Eazmak veći, srednje vrijeme Schwankung größer, Mittel 

kasnije od lanjskog. später als im Vorjahre. 

56. •^-)(~^ Ttirdus pilaris Linn., drozd branjug, Wachohlderdrossel. 
I. XLV. Mart. 2. Eijeka. XLVI. Mart. 13. Carev Dar. 

IL XLVa. Febr. 28. Zagreb. 
E. — 13 dana — Tage. S. v. — Mart. 5- 

57' ♦--)f-* Hylocichla iliaca (Linn.), drozd crvenkasti, Weindrossel. 
L XLV. Mart. 30. Eijeka. 

58. ■«-<• Hylocichla niusica (Linn.), drozd pojac, Singdrossel. 

I. XLV. Mart. 10. Eijeka. XLVI. Mart. 22. Osijek. 

„ 2. Drežnica. III. XLV. „ 8. Vel. Kopanica. 

„ 1. Josipdol. „ 30. Vinkovci. 

II. „ 11. Euševo. XLVa. „ 12. Pitomaca. 
XLVa. j, 6. Kaniska Iva. XLVI. „ 18. Ferdinandovac. 

E. — 29 dana — Tage. S. v. — Mart. 12. 

Eazmak veći, srednje vrijeme Schwankung gröJ3er, Mittel 

kasnije od lanjskog. später als im Vorjahre. 

Formnle orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete. 

I. (3) E. — 9 dana — Tage. S. v. — Mart. 4. 

II. (3) E — 11 „ — „ ,S'. V. — Mart. 11. 

III. (4) E. — 22 „ — „ S. V. — 3Iart. 17. 

Ove godine prvi puta postav- Die heuer zum erstenmale 

Ijene formule orogr. područja i u aufgestellten Formeln der orogr. 
našim krajevima govore za pripad- Gebiete sprechen auch in unserem 
nost ove vrsti tipu Motacilla. Lande für die Zugehörigkeit dieser 

Art zum Motacillatypus. 



46 

5.9. ■>-* Petropfiila ci/anns (Liun.K stijenjak modrak, Steindrossel. 
I. XLV. Mart. 28. Vrbovsko. 

60. -^O"* Thnrrhtileus modularis (Linn.),pjevka siva, Heckenbraunelle, 
III. XLV. Apr. 25. Vel. Kopanica. 

61. •<->■ PJioenicums phoenicuriis (Linn.,) crvenorepka šumska, Garten- 

rotschw^anz. 

I. XLV. Apr. 3. Rijeka. 

62. -^ Oijanecula ct/anecnla (Wolf), modrovoljka bjelokrpa. weiß- 

sterniges Blaukehlchen. 
III. XLV. Mart. 18. Vel. Kopanica. 

63. <-* Aeclon megarhf/ncha (Brehm), slavulj mali, Nachtigal. 



T. XLI\^ 


Apr. 


25. Brušani. 


Mai 


5. 


Manđeloš. 




■n 


23. Gračac. 


Apr. 


14. 


Bešenevo. 


XLIVa. 


)i 


21. Kućište. 


11 


15. 


Indija. 




n 


22. ßavni Dabar. 


XLVa. „ 


15. 


Sv. Jana. 




:i 


21. Bužim. 


11 


9. 


Fuka. 




!1 


28. Gospić. 


11 


19. 


Kapela srpska. 


XLV. 


11 


5. Rijeka. 


11 


5. 


Sv. Ivan Zabno. 




)1 


10. Josipdol. 


Mart. 


31. 


Vukšinec. 




,, 


24. Tounj. 


Apr. 


19. 


Ivančani. 




Mai 


11. Vališ selo. 


11 


12. 


Grabovnica. 


XLVa. 


Apr. 


22. Došen Dabar. 


11 


12. 


Cepidlak. 


II. XLV. 


V 


12. Duga Resa. 


11 


IB. 


Miklouš. 




Mai 


11. Crni Potok. 


11 


14. 


Samarica. 




Mart. 


28. Vranovina. 


11 


9. 


Bjelovar. 




Apr. 


12. Dol. Trstenica. 


11 


8. 


Dišnik. 




n 


16. Oblaj. 


11 


8. 


Kapelica. 




?i 


18. Stankovac. 


11 


23. 


Kaniška Iva. 




?i 


10. Klasnić. 


11 


16. 


Garešnica. 




)i 


22. Lušćani. 


11 


10. 


Hercegovac. 




Tl 


18. Pecki. 


» 


10. 


Vel. Zdenci, 




11 


17. Vel. Gradac 


11 


16. 


Kozarevac. 




» 


9. Rujevac. 


XLVJ. Mai 


7. 


Križovljan. 




V 


8. Dodoši. 


Apr. 


22. 


Kapela. 




11 


15. Umetić. 


11 


16. 


Carev Dar. 




Mai 


10. Volinja. 


11 


30. 


Peteranec. 




Api*. 


23. Nova Kapela. 


n 


17. 


Šemovec. 




11 


19. Zdenci. 


11 


20. 


Gjurgjevac. 




)i 


19. Glogovnica. 


III.XLIVa.il/at 


2. 


Ttačinovci. 




Mai 


6. Gor. Slatinik. 


Apr. 


21. 


Strošinci. 




Apr. 


19. Ruševo. 


Mai 


7. 


Jamina. 




)i 


20. Dubovik. 


11 


10. 


Klještevica. 




11 


19. Podvinj. 


Mart. 


81. 


Hrtkovci. 




)i 


8. Vizić. 


Apr. 


16. 


Bosut. 



47 



XI.V. Apr. 22. Sisak. 

„ 18. Banova Jaruga. 

„ 18. Vel. Kopanica. 

„ 10. Cerna. 

„ 14. Vinkovci. 

„ 16. Nuštar. 

„ 18. Komletinci. 
R. — 41 dan — Tage. 

Eazmak veći, si-ednje vrijeme 
jednako lanjskomu. 

Formule orogr. područja: - 
I. (11) R. — 36 dana — Tage 
II. (45) E. - 28 „ 
III. (16) E. - 26 „ 

Ove godine se opet jednom 
pokazuje hi[.)Sometrijski utjecaj ; 
budući da se ali porednja srednjih 
vremena skoro svake godine mi- 
jenja, ne mogu se za sada jošte 
stvarati nikakovi zaključci. 
III. IV. 



3Iart. 10. Nijemci. 
Apr. 9. Tovarnik. 
„ 14. Varoš. 
„ 20. Kuzmin. 
XL VI. Apr. 26. Gola. 

„ 9. Storgina Greda. 
„ 20 Sesvete podr. 
S. V. — Apr. 17. 
Schwankung größer, Mittel 
gleich dem vorjährigen. 

Formeln der orogr. Gebiete: 
S. V. — Apr. 22. 
S. V. — Apr. 16. 
S. V. — ■ Apr. 15. 
Heuer zeigt sich wieder 
einmal der hypsometrische Ein- 
tluJ3 ; nachdem sich aber dieEeihen- 
folge der Mittel fast jedes Jahr 
ändert, können vorläufig noch keine 
Schlüsse gezogen werden. 
V. 



27-31 1—5 6-10 11—15 16—20 21—25 26—30 1—5 6-10 11—15 



2 2 14 12 23 

Pentada kulminacije je za 
jednu kasnija od lanjske. Meteoro- 
loški odnošaji slažu se sa navede- 
nima kod vrsti Coturnix coturnix. 



64. < 
II. XLV. Apr. 



XLVa. 



E 



15 dana 



13 3 11 1 

Die Kulminationspentade ist 
um eine später als im Vorjahre. Die 
meteorologische Verhältnisse stim- 
men mit den bei Coturnix coturnix 
angeführten übei'ein. 

Aedon luscinia (Linn.), slavuj veliki, Sprosser. 

17. Eajić. XLVI. Apr. 2. Vel. Poganac. 

11. Kaniška Iva. III. XLV. „ 14. Banova Jaruga. 

14. Garešnica. Mart. 17. Nijemci. 

- Tage S. V. — Apr. 11. 

Eazmak jednak, srednje vri- Schwankung gleich, Mittel 

jeme ranije od lanjskog. früher als im Vorjahre. 

65. -^O-* Erithacus rubecnla (Linn.), crvendać rusogrli, Eotkelchen. 

I. XLV. Febr. 26. Eijeka. lll.XhlYsi. Apr. 24. Kupinovo. 

II. Apr. 15. Ruševo. XLV. Mart. 25. Vel. Kopanica. 
XLVa. Mart. 21. Zagreb. 

E. — 27 dana — Tage. S. v. — Mart. 15, 

Eazmak manji, srednje vri- Schwankung kleiner, Mittel 

jeme ranije od lanjskog. früher als im Vorjahre. 

06. ^ Pratincola rubetra (Linn.), batić smeđegrli, braunkehliger 

Wiesenschmätzer. 
I. XLV. Mart. 12. Eijeka. IIL Mart. 14. Vel. Kopanica. 



48 

<i7. ^ Pratincola rubicola (Linn.), batić crnogrli, sehwarzkehliger 

"NViesenschmätzer. 

II. XLV. Apr. 6. Euševo. III. XLV. Mart. 8. Klakar. 
XLVa. Marfc. 30. Zagreb. „ 21. Vinkovci. 

E. — 29 dana — Tage. S. v. — Mart. 24. 

(iS. -^ Saxicola oenanthe (Linn.), kamenjar obični, Steinschmätzer. 

III. XLV. Mart. 23. Vinkovci. 

6*.9. 1-» Acro )ephaliis turđoides (Meyer), trstenjak veliki, Rohrdrossel. 
II. XLV. Apr. 25. Duga ßes-a. III. 3Iai 14. Vel. Kopanica. 

70. ■>->■ Acrocephalus 2}<x,lustriif (Bechst.), trstenjak mlakar, Sumpfrohr- 
sänger. 

II. XLVa. Mart. 7 . Kaniška Ica. 

71> ■>-* Hypolais hypolais (Linn.), voljić žuti, Gartensänger. 

III. XLV. Mai 20. Vel. Kopanica. 

72. ^ Sylvia slyvia (Linn.), pjenica obična, Dorngrasmücke. 
I. XLV. Apr. 5. Rijeka. III. Apr. 19. Vinkovci. 

7S. *-► Sylvia shnjßlex Lath., pjenica siva, Gartengrasmücke. 
III. XLV. Apr. SO. Vel. Kopanica. 

74, 1-* Sylvia orpfietLs Temm., pjenica mrkoglava, Orpheussänger. 

I. XLV. Apr. 22. Rijeka. 

73. -^ Sylvia atricapilla (Linn.), pjenica crnoglavka, Mönchgrasmücke. 

II. XLVa. Apr. 26. Kip. Apr. 29. Vinkovci. 

III. „ 12. Vel. Kopanica. 

R. — 17 dana — Tage. S. v. — Apr. 22. 

Razmak manji, srednje vri- Schwankung kleiner, Mittel 

jeme kasnije od lanjskog. später als im Vorjahre. 

7(i. ^ Fhylloscopus sihilator (Bechst.), zviždak šumski, Waldlaub- 

Sänger. 
I. XLV. Mart. 21. Rijeka. 

77. "-♦ TAinius ininor Gmdl., svračak mali, grauer Würger. 

I. XLV. Mai 9. Rijeka. HI. Apr. 20. Vinkovci. 

II. Apr. 22. Ruševo. 

R. — 19 dana — Tage. S. v. — Aj»: 27. 

78. G\D Lauius excubitor Linn., svračak veliki, Raubwürger. 
II. XLV. Mai 5. Stankovac. XLVa. Apr. 25. Kip. 

Marc. 20. Dodoši. 
R. — 46 dana — Tage. S. v. — Apr. Ifi. 



49 



7.9. Enneoctonus colhvrio (Linn, 

I.XLIVa. Apr. 26. Senj. 
9. Rijeka. 
1. Josipdol. 
27. Gor. Sjenicak. 
4. Stankovac. 
8. Klasnić. 
20. Rajić. 
„ 26. Kovačevac. 
19 dana — Tage. 
Razmak manji, srednje vri- 
jeme ranije od lanjskog. 



n. 



R. 



XLV. Mai 

Apr. 
Mai 

11 
Apr. 



,), svračak 


rusi, 


rotrückiger "Vi 


Bürger. 


XLVa. 


Apr. 


20. 


Bjelovar. 






ji 


28. 


Kapelica. 






)i 


23. 


Kaniška Iva. 




Febr. 


2. 


Or lovac. 






Apr. 


24. 


Kip. 




in. XLV. 


11 


20. 


Vel. Kopanica. 




n 


27. 


Vinkovci. • 




XT,Va. 


11 


28. 


Osijek. 








s, ■ 


V» — Apr. 


27. 


Schwankung kleiner, 


Mittel 


früher als im 


Vorjahre. 





Formule orogr. područja: - 
I. (3) R. ~ 13 dana — Tage. 

II. (9) R. - 18 „ 

III. (3) R. - 8 , 

Iz neznatnog selidbenog ma- 
terijala razabire se i ove godine 
opet pripadnost ove vrsti tipu Hi- 
rundo. 

IV. 

16—20 21-25 
3 2 

Pentada kulminacije je za 
jednu ranija od lanjske. Meteoro- 
loški odnošaji slažu se sa navede- 
nima kod vrsti Coturnix coturnix. 



— Formeln der orogr. Gebiete: 

S. V. — Mai 2. 
S. V. — Apr. 27. 
8. V. — Apr. 25. 
Aus dem unbedeutendem 
Zugsmaterial ist auch heuer wieder 
die Zugehörigkeit dieser Art zum 
Hirundotypus ersichtlich. 
V. 
26—30 1—5 6—10 
6 2 2 

Die Kulminationspentade ist 
um eine Pentade früher als im 
Vorjahre. Die meteorologischen 
Verhältnisse stimmen mit den 
bei Coturnix coturnix angeführten 
überein. 



80. -^ Motacilla alba Linn., pastirica bijela, 

LXLIVa. Febr. 4. Smj. Mart 

Mart. 26. Pejakuša. „ 

Apr. 24. Kućište. Apr. 
„ 23. Ravni Dabar. II. XLV. „ 

XLV. Mart. 12. Rijeka. Mart 

„ 29. Mrzla Vodica. „ 
„ 23. Lič. 

„ 25. Mrkopalj. Mai 

„ 8. Alan. Mart 

Apr. 20. Havna Gora. „ 

Mai 20. VrbovsJco. Mai 

Mart. 23. Drežnica. Mart 

Mart. 10. Musulinski Potok Apr. 

XLVa. Apr. 27. Dosen Dabar. Mart 



weiße Bachstelze. 
22. Radatovići. 
24. Tomaševci. 

3. Novo selo. 
27. Gor. Sjenicak. 

9. Kovačevac. 
15. Vranovina. 

14. Dol. Trstenica. 
8. Oblaj. 

18. Stankovac. 

15. Glina. 

7. Brezovo Polje. 
17. Žirovac. 
11. Klasnić. 
10. Lušćani. 

4 



60 



Mart. 22. Dodoši. 
Apr. 10. Baić. 
Mart. 19. Nova Kapela. 
„ 22. Buševo. 
„ 13. Kovi Slankamen 
XLVa. „ 30. Drašći Vrh. 
„ 10. Krišci. 
„ 10. Marča. 
„ 12. Okešinec. 
„ 22. Kapela srpska. 
„ 14. Brezovljani. 
„ 22. Ivančani. 
Mart. 23. Grabovnica. 
„ 23. Dol. Markovac. 
„ 15. Brinjani. 
8. Popovao. 
22. Dišnik. 
18. Kapelica. 
5. Kaniška Iva. 
„ 9. Tomašica. 
„ 21. Hercegovac. 
„ 11. Suha Katalena. 
„ 18. Vel. Zdenci. 
„ 16. Kozarevac. 
„ 10. Prugovac. 
33 dana — Tage, 
ßazmak manji, srednje vri- 
jeme kasnije od lanjskog. 



Apr. 



Mart. 



R 



Mart. 10. Orlovac. 
Apr. 3. Zrinjska. 
Mart. 3. Brzaj a. 
„ 15. Sedlai-ica. 
„ 7. Otrovanec. 
„ 31. Ivanovo selo. 
XLVI. „ 5. Sv. Petar. 
Apr. 24. Osijek. 
Mart. 21. Carev Dar. 
„ 25. Sokolovac. 
„ 5. Novigrad podr. 
Mart. 6. Gjurgjevac. 
in.XLIVa. „ 8. Rajevo selo. 
,, 8. Soljani. 
„ 21. Račinovci. 
„ 1. Grabovci. 
XLV. Apr. 15. Petrinja. 

„ 20. Bumbekovača. 
„ 21. Klakar. 
„ 30. Vel. Kopanica. 
„ 15. Cerna. 
„ 15. Vinkovci. 
Apr. 18. Nijemci. 
XL VI. Mart. 22. Ferdiuandovac. 
„ 6. Sesvete podr. 
S. V. — Mart. 16. 
Schwankung kleiner, Mittel 
später als im Vohrjahre. 



Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: 



I. (11) R. — 26 dana — Tage. 
II. (41) R. — 28 ,. „ 

m. (10) R. — 29 „ „ 

Ove se godine i opet poka- 
zuje jasno hipsometrijski utjecaj, 
što bi govorilo proti postavljanju 
posebnog selidbenog tipa Motacilla 
kod nas a uzrok tomu se nedvoj- 
beno ima tražiti u velikim visinama 
na W, koje ne dopuštaju tamo 
rani dolazak. 

n. III. 



S. V. — Mait. 21. 

S. V. — Mart. 16. 

S. V. — 3Iart. 15. 
Heuer zeigt sich wieder der 
hypsometrische Einfluß klar, was 
gegen die Aufstellung eines be- 
sondern Motacillatypus bei uns 
sprechen würde; der Grund hiezu 
ist ohne Zweifel in den großen 
Höhen im W zu suchen, welche 
dort keine frühe Ankunft erlauben. 
IV. 



25—1 2—6 7—11 12—16 17—21 22—26 27—31 1—5 



1 6 13 12 
Pentada kulminacije je za 
dvije kasnija od lanjske. Mete- 
orološki odnošaji slažu se sa na- 
vedenima kod vrsti Giconia nigra. 



10 15 4 1 

Die Kulminationspentade ist 
um zwei später als im Vorjahre. 
Die meteorologischen Verhältnisse 
stimmen mit den bei Ciconia nigra 
angeführten überein. 



51 



^1. -^O-* Motacilla boarula Linn., pastirica gorska, graue Bachstelze. 

I. XLV. Febr. 26. Rijeka. IH. Mart. 28. Banova Jaruga. 

S2. •« Motacilla flava Linn., pastirica ovčarica, Kuhstelze. 

II. XLVa. Mart. 17. Fuka. III. XLV. Apr. 1. Banova Jaruga. 
XL VI. Apr. 8. Novigrad. 

E. — 22 dana — Tage. S. v. — Mart. 29. 

88. *-<■ AntJius catnj)estris (Linn.), cipica poljska, Brachpieper, 

III. XLV. Mai 4. Vinkovci. 

84. *-0--* Alanda arvensis Linn., ševa poljska, Feldlerche. 



L XLIV. 


Apr. 


15. Divoselo. 




Mai 


18. Beška. 


XLIVa. 


)i 


25. Pejakuša. 


XLVa. 


Mart. 


. 30. Zagreb. 


XLV. 


Mart. 


2. Eijeka. 




11 


19. Fuka. 




» 


16. Eavna Gora. 




» 


5. Kaniška Iva. 




Apr. 


6. Brod-Moravice. 




11 


1. Hercegovac. 




Mart. 


27. Vrbovsko. 




11 


9. Blagorodovac. 




;; 


22. Drežnica. 




11 


15. Trnava. 




)" 


6. Musulinski Potok 


XL VI. 


11 


22. Križevci. 




Febr. 


26. Josipdol. III. XV. 


11 


20. Klakar. 




Mart. 


7. Duga Eesa. 




11 


15. Vel. Kopanica. 


n. 


Api\ 


IS. Rajić. 




11 


9. Vinkovci. 




Mart. 


7. Euševo. 




Apr. 


11. Tovarnik. 




11 


16. Šid. 








E. - 32 


dana - 


- Tage. 






S. V. — Mart. 13 



Eazmak manji, srednje vri- 
jeme kasnije od lanjskog. 

Formule orogr. područja: - 
I. (7) E. — 29 dana — Tage. 
H. (9) E. - 29 „ 
HI. (3) E. - 11 , 

Ovogodišnja porednja sred- 
njih vremena pokazuje osebine 
tipa Motacilla, kamo se ova vrst 
ubraja. Neznatni selidbeni materijal 
ali i raznolikost u pojedinim godi- 
nama još ne dopušta stvaranje za- 
ključaka. 

II. III. 

25—1 2—6 7—11 12—16 17 
2 3 4 4 

Meteorološki odnošaji slažu 
se sa navedenima kod vrsti Co- 
lumha palumbus i Ardea cinerea. 



Schwankung kleiner, Mittel 
später als im Vorjahre. 

Formeln der orogr. Gebiete: 

S. V. — Mart. 11. 

S. V. — Mart. 14. 

S. V. — Mart. 15. 
Die heurige Eeihenfolge der 
Mittel zeigt die Eigentümlichkeit 
des Motacillatypus, wohin diese 
Art gezählt wird. Das unbedeu- 
tende Zugsmaterial aber und die 
Verschiedenheit in den einzelnen 
Jahren erlaubt noch keine Schlüsse. 



-21 22—26 27—31 



Die meteorologischen Ver- 
hältnisse stimmen mit den bei Co- 
liimba palumbus und Ardea cinerea 
angeführten überein. 



52 

8ö. ■«• JLulhila arbm'ea (Linn.), ševa šumska, Heidelerche. 

I. XLV. Febr. 26. Rijeka. Febr. 26. Josipdol. 

86. ♦"O"' Ligurinus chlmns (Linn.) zelendarka zelena, Grünling. 

II. XLV. Mart. 31. Euševo. III. Mart. 29. Vinkovci. 

87. TO Coccothrnu.stes coccothra nstes (Linn.), dlesk trešnjar, Kern- 
beißer. 

I. XLV. Mai 16. Vrbovsko. III. Mart. 2. Vinkovci. 

88. *-C)-*- I^rinffilla coelebs Linn., zeba obična, Buchfink. 

I. XLV. 3Iai 18. Vrbovsko. Mni 2. Beška. 

Mart. 29. Drežnica. XLVa. Mart. 13. Zagreb. 

II. Mai 6. Manđeloš. III. XLV. „ 6. Vel. Kopanica. 

R. — 23 dana — Tage. S. v. — Mart. 16. 

Razmak veći, srednje vri- Schwankung größer, Mittel 

jeme kasnije od lanjskog. später als im Vorjahre. 

80. ■^-)f-* Fringilla niontifringilla Linn., zeba planinska, Bergfink. 
II. XLVa. Febr. 28. Zagreb. III. XLV. Jan. 26. Vinkovci. 

9 O. ♦—)(—' Pi/rrhula europaea Vieill., zimovka ćućurin, Gimpel. 

II. XLVa. Mart. 6. Kaniška Iva. III. XLV. Mart. 3. Vel. Kopanica. 

91. |J\5 JEniberiza ,<ichoeniclus Linn., strnadica močvarna, Rohrammer. 

III. XLV. Apr. 24. Vinkovci. 

92. (S\D Etnberiza citi'inella Linn., strnadica žutovoljka, Goldammer. 

I. XLV. Apr. 3. Vrbovsko. III. XLIVa. ^i>r. ^6'. Hrtkovci. 

II. „ 25. Novi iSlankamen. XLV. Mart. 10. Cerna. 
XLVa. Jan. 30. Zagreb. 

93. ■^O-' Miliaria miliaria (Linn.), strnadica velika, Grauammer. 

III. XLV. Apr. 3. Banova Jaruga. Mart. 14. Vinkovci. 

94. *-0-' Sturnus vulgaris Linn., čvorak obični, Star. 

I. XLIVa. Mart. 23. Senj. Mart. 21. Oblaj. 

Apr. 21. Kućište. „ 6. Stankovac. 

„ 22. Ravni Dabar. „ 8. Glina. 

XLV. Mart. 21. Lič. „ 21. Brezovo Polje. 

„ 31. Krivi Put. ., 7. Farkašić. 

„ 17. Jasenak. „ 17. Žirovac. 

„ 1. Josipdol. Apr. 3. Klasnić. 

Apr. 22. Tounj. Mart. 18. Nebojan. 

XLVa. „ 22. Dosen Dabar. „ 6. Lušćani. 

II. XLV. Mart. 10. Duga Resa. „ 11. Dolčani. 

„ 19. Gor. Sjeničak. „ 22. Vel. Gjadac. 

„ 28. Ostrožin. Apr. 6. Rujevac. 

„ 7. Dol. Trstenica. Mart. 13. Dodoši. 

, 5. Gređani. „ 23. Golubovac. 



53 



Mart. 


21. Umetić. 


Mart. 


12. Vel. Pisanica. 


)i 


15. Lipovljani. 


)i 


6. Sirova Katalena. 


JI 


4. Novska. 


Apr. 


21. Bedenička. 


n 


7. Kričke. 


11 


14. SiiJui Katalena. 


Febr. 


18. Rajić. 


Febr. 


3. Vel. Zdenci. 


Mart. 


7. Dol. Bogičevci. 


Mart. 


20. Prngovac. 


)i 


23. Žuberkovac. 


Febr. 


2. Orlomc. 


)i 


1. Oriovac. 


Apr. 


20. Brzaja. 


)i 


24. ßusevo. 


Mart. 


3 Kip. 


n 


25. Podvinj. 


11 


17. Sedlarica. 


n 


7. Lipovac. 


XLVl. Apr. 


1. Kapela. 


)i 


20. Ilok. 


Mart. 


31. Apatovac. 


« 


21. Vizić. 


11 


28. Osijek. 


.4pr. 


22. Manđeloš. 


Mart. 


12. Carev Dar, 


Mart. 


1. Beška. 


Apr. 


l'j. Sesvete. 


XLVa. „ 


21. Zagreb. 


Mai 


5. Sokolovac. 


)i 


15. Dol. Šarampov. 


Mart. 


8. Peteranec. 


Mart. 


29. Krišci. 


)i 


6. Novigrad podr. 


n 


30. Cugovac. 


11 


2. Gjurgjevac. 


<i 


22. Okešinec. 


III.XLIVa. „ 


10. Rajevo selo. 


Febr. 


11. Tučenik. 


Febr. 


27. Podgajci. 


Mart. 


16. Fuka. 


Mart. 


4. Drenovci. 


n 


15. Cerina. 


11 


7. Gunja. 


r 


6. Kapela srpska. 


11 


7. Soljani. 


)i 


6. Ivančani, 


11 


8. Vi-bauja. 


J^2"'. 


11. Grahocnica. 


11 


1. Račinovci. 


Mart. 


17. Miklouš. 


11 


21. Strošinci. 


Febr. 


6. Samarica. 


11 


6. Franjina Koliba. 


A2)r. 


1. Babinee. 




13. Grk. 


Mart. 


12. Brinjani. 


Febr. 


22. Raca. 


)i 


13. Bjelovar. 


Mart. 


20. Klještevica. 


)i 


30. Gjurgjić. 


11 


5. Klenak. 


>: 


10. Bršljanica. 


11 


8. Hrtkovci. 


H 


23. Popovac. 


Febr. 


19. Platićevo. 




17. Dišnik. 


Mart. 


5. Grabovci. 


11 


5. Vukovje. 


Apr. 


^!Ž:-}A«r/o.«d 


Apr. 


1. Kostanjevac. 


Mart. 


11. Kupinovo. 


Mart. 


17. Kapelica. 


11 


17. Bosut. 


11 


5. Kaniška Iva. 


XLV. „ 


20. Petrinja. 


11 


5. Vel. Trojstvo. 


„ 


11. Živaja. 


„ 


16. Mali Pašijan. 


•1 


5. Puška. 


7^ 


22. Garešnica. 


)' 


1. Btimbekovača. 


» 


31. Raca. 


)i 


3. Kraljeva Velika, 


J.j?r. 


2. Tomašica. 


11 


12. Banova Jaruga. 


Mart, 


, 2. Ravneš. 


)i 


13. Jasenovac. 


11 


4. Hercegovac. 


11 


29- Vrbovljani. 


« 


4. Trnava. 


11 


17. Gor. Varoš. 



54 



Mart. 6. Novi Varoš. 
„ 5. Uskoci. 
„ 7. Mačkovac. 
„ 5. Dolina. 
., 18. Varoš. 
„ 6. Klakar. 
„ 3. Vel. Kopanica. 
., 12. Babina Greda. 
„ 4. Prkovci. 
„ 8. Cerua. 
,, 8. Županja, 
., 1. Gradište. 
Fehr. 24. Bošnjaci. 
Mart. 10. Vinkovci. 
„ 8. Privlaka. 
„ 5. Otok. 
„ 4. Komletinci. 
„ 4. Podgrađe. 
R. — 53 dana — Tage. 

Razmak jednak, srednje vri- 
jeme kasnije od lanjskog. 

Formule orogr. podruma: - 
I. ( 5) R. — 30 dana — Tage. 
II. (70) R. - 53 „ 
III. (59) R. — 35 „ „ 

Već petu godinu pokazuje 
se jasno hipsometrijski utjecaj, iz 
čega slijedi, da ni ova vrst kod nas 
ne pokazuje osebine selidbenog 
tipaMotacilla; uzrok tomu je valjda 
onaj isti, što sam ga istaknuo kod 
one vrsti. 



Mart. 


9. Nijemci. 


)i 


10. Abševci. 


» 


14. Lipovac. 


)i 


15. Ilinci. 


?i 


10. Batrovci. 


Apr. 


8. Tovarnik. 


Mart. 


6. Morović. 


•5 


6. Adaševci. 


)1 


10. Kuzmin. 


» 


16. Martinci. 


11 


9. Voganj. 


11 


8. Kloštar. 


11 


23. Pitomaca. 


11 


10. Gola. 


)1 


23. Storgina Greda. 


Apr. 


30. Ferdinandocac. 


11 


6. Sesvete podr. 



II III. 

5—9 10—14 15—19 20—24 25—1 2 
11 2 2 Q 3S 

Pentada kulminacije je za 
jednu kasnija od lanjske. Meteoro- 
loški odnošaji slažu se sa nave- 
denima kod vrsti Columba oenas. 



XLVa. 



XLVI. 



S. V. — 3Iart. 11. 

Schwankung gleich, Mittel 
später als im Vorjahre. 
Formeln der orogr. Gebiete: 

S. V. — Mart. 19. 
S. V. — Mart. 12. 
S. V. — Mart. 9. 
Schon das fünfte Jahr zeigt 
sich klar der hypsometrische Einfluß, 
woraus folgt, daß auch diese Art 
bei uns nicht die Eigenschaften 
des Zugstypus Motacilla zeigt ; der 
Grund hiezu ist wahrscheinlich 
derselbe, den ich bei jener Art 
hervorgehoben habe. 



6 7- 



9o. ^ 
1. XLIVa. Mai 
XLV. „ 
Apr. 

n. 



<— 11 12-16 17—21 22—26 27-31 
29 19 22 12 7 

Die Kulminationspentade ist 
um eine später als im Vorjahre. 
Die meteorologischen Verhältnisse 
stimmen mit den bei Columha oenas. 
angeführten überein. 

Oi'iolus f/albula Linn., vuga žuta, Goldamsel. 

4. Senj. Apr. 22. Farkašić. 

9. Rijeka. Mai 2. Nebojan. 

10. Tounj. Apr. 22. Lušćani. 

19. Stankovac. „ 24. Dol. Bogiöevci. 



OD 



Apr. 


22. Gorice. 




xMai 


28. Suha Katalena. 


. 


19. Mašić. 




» 


20. Vel. Zdenci. 


Mai 


7. Tisovac. 




n 


25. Prugovac. 


Apr. 


29. Adžamovci. 




Mai 


4. Kip. 


!1 


13. Nova Kapela. 


XLVI. 


Apr. 


3. Osijek. 


J1 


14. Oriovac. 




n 


25. Carev Dar. 


11 


26. Zdenci. 




11 


Peteranec. 


Mart 


30. Gor. Slatinik. 




Apr. 


20. Novigrad podr. 


Apr. 


24. Rusevo. 




11 


25. Šemovec. 


Mai 


8. Dubovik. 




11 


17. Gjurgjevac. 


Apr. 


29. Vizic. 


III. XLIVa. ., 


27. Podgajci. 


Mai 


6. Mandeloš. 




-•; 


18. Eačinovci. 


Apr. 


23. Irig. 




» 


27. Grabovci. 


11 


26. Beška. 


XLV. 


11 


24. Banova Jaruga, 


11 


15. Indija. 




11 


22. Mačkovac. 


XLVa. „ 


20. Tučenik. 




11 


23. Vis. Greda. 


11 


29. Fuka. 




Mai 


10. Vel. Kopanica. 


)i 


20. Sv. Ivan Žabno 




11 


5. Cerna. 


)i 


25. Bole. 




Apr. 


13. Gradište. 


» 


27. Crlenjaki. 




11 


25. Vinkovci. 


5> 


21. Bjelovar. 




11 


24. Komletinci. 


)1 


30. Dišnik. 




'1 


26. Nijemci. 




21. Kaniška Iva. 




Mart. 


15. Varoš. 


)1 


25. Hercegovac. 


XLVa. 


Apr. 


28. Osijek. 


» 


21. Trnava. 


XLVI. 


Mai 


4. Ferdinanđovac. 


R. — 36 dana - 


- Tage. 






S. V. — Apr. 24. 


ßazmak 


manji, srednje vri- 


Schwankung kleiner, Mitt( 


jeme kasnije od lanjskog. 


später 


als im 


Voi'jahre. 



Formule orogr. područja: — 
I. ( 3) E. — 29 dana — Tage. 
II. (39) R. — 35 „ 
III. (11) R. - 15 „ 

Ove godine se kod ove vrsti 
jasno pokazuje hipsometrijski utje- 
caj, koji bi se ali ovdje imao sva- 
đati donjekle na osebine selidbenog 
tipa Ciconia. 

IV. 

1—5 6—10 11-15 16—20 

115 8 

Pentada kulminacije je za 

jednu kasnija od lanjske. U njoj 

je tlak 763 mm., maks. temperatura 

21 ■3'', min. 10"; oborina nema, vjet- 



Formeln der orogr. Gebiete: 

S. V. — Apr. 28. 
S. V. — Apr. 24. 
S. V. — Apr. 23. 
Heuer ist bei dieser Art der 
hypsometrische Einfluß klar er- 
sichtlich, der aber hier teilweise 
auf die Eigenschaften des Ciconia- 
typus zurückzuführen wäre. 
V. 
21—25 26-30 1—5 6—10 
19 12 o 4 

Die Kulminationspentade ist 
um eine früher als im Vorjahre. 
In ihr ist der Druck 763 mm., die 
max. Temperatur 21"3o, die min- 
10'^; Niederschlag keiner, Wind 



56 



rovi NE i SW, kalma vrlo malo. 
Depresije leže na NW i E, maksima 
na N i SE; 'vrijeme je blago. Prije 
kulminacije je tlak promjenljiv, 
temperatura većinom niža, oborine 
slabe, vjetrovi NE i W, kalma 
malo; poslije nje je tlak većinom 
viši, temperatura niža, oborine jake, 
vjetrovi opet NE i W. kalma vrlo 
malo. 



NE und SW, Kalmen sehr wenig. 
Depressionen lagern im NW und 
E, Maxima im N und SE ; das 
Wetter ist milde. Vor der Kulmi- 
nation ist der Druck veränderlich, 
die Temperatur meist niedi-iger, 
Niederschlag schw^ach. Wind NE 
und W, Kalmen wenig; nach der- 
selben ist der Druck meist höher, 
die Temperatur niedriger Nieder- 
schlag stark, Wind wieder NE und 
W, Kalmen sehr wenig. 



96. *—)(:-* Trypanocorax frugilegus (Linn.), vrana crna, Saatkrähe. 
in.|XLV. Mart. 16. Vinkovci. Mart. 6. Nijemci. 

97. dsD Coloeus monedula (Linn.), čavka ćolica, Dohle. 
I. XLTV. Apr. 1. Divoselo. XLV. Mart. 3. Alan. 

Prezimile su: — Es überwinterteti: 

Coturnix coturnix — Bečmen. 

Columba palumbus — Rajevo selo, Cerna, Komletinci. 
*-Q-* Ardea cinerea — Bosut, Martinci. 
■<-0-> Anas boscas — Fužine, Šišinac, Bečmen, Vinkovci. 
■^0— Buteo buteo — Vinkovci. 
•<-0->- Erithacus rubecula — Zagreb. 
♦-0-» Moiacilla alba — Senj. 
■^0->- Fringilla coelebs — Zagreb. 
■^0-»- Sturnus vulgaris — Oriovac, Vel. Zdenci, Orlovac. 



9. 

I ove godine opet je broj 
vrsti, koje su kod nas ostale preko 
zime (1908/9.), vrlo malen; ima ih 
samo 9, koje su prezimile na 14 
mjesta. Od njih su samo 2 prave 
selice, dok ostale redovno kod nas 
na više mjesta prezimljuju. 



Auch heuer ist wieder die 
Zahl der Arten, welche bei uns 
über Winter (1908./9.), blieben, sehr 
klein; es sind nur 9, welche au 
14 Orten überwinterten. Davon 
sind nur 2 eigentliche Zugvögel, 
während die anderen regelmäßig 
bei uns an mehreren Osten über- 
wintern. 




57 



Koledar selidbe na temelju historijskoga materijala (do g. 1908.), ka- 
rakter godine 1909. i vrijeme naseljenja, dotično prolaza. 

Der Zugskalender auf Grund des historischen Materials (bis 1908.) 
Charakter des Jahres 1909. und die Zeitdauer der Besiedelung resp. 

des Durchzuges. 



Vrst — Art 



Archibuteo lagopus 
Fringilla montifringilla 
Anser fabalis 
Hvlociclila iliaca 
Merganser merganser 
Anorthura trogiodytes 
Ampelis garrulus 
Lullula arborea 
Columba oenas 
Emberiza cirlus 
Vanellus vanellas 
Anas boscas 
Pyrrhula europaea 
Sturnus vulgaris 
Columba palumbus 
Grus grus 
Milvus milvus 
Turduö viscivorus 
Regulus regulus 
Mareca penelope 
Turdus pilaris 
Alavida arvensis 
Fringilla coelebs 
Anser anser 
Fulica atra 
Larus ridibundus 
Buteo buteo 
Morula merula 
Miliaria miliaria 
Hylocichla mušica 
Helodromas ochropus 
Erithacus rubecula 
Motacilla alba 
Trypanocorax frugi- 

legus 
Nettium crecca 
Milvus korschun 
Coccothraustes cocco- 

thraustes 




Karakter god. 
1909. 

Jahrescharakter 
1909. 





0; 




on 


Ti 


CC 




EH 


-a 


<x> 






o 


> 


:^ 


OJ 






O 


L» 


M 




j3 


B 


NP| 



* 



?: CS t3 s-^ 

•.p<V ^ et 



bist. 1909 



Febr. 10. 
11. 
16. 
19. 
23. 
24. 
24. 
25. 
26. 
26. 
3. 



Mart 



3. 

4. 

6. 

6. 

6. 

6. 

6. 

7. 

7. 

7. 

7. 

8. 

9. 

9. 

9. 

9. 
10. 
13. 
14. 
14. 
14. 
14. 

17. 

17. 
17. 







Febr. 


17. 


Mart. 


2. 


Mart. 


9. 


H 


12. 


Mart. 


11. 




12. 
22. 


Mart. 


12. 


Mart 


5. 




13. 
16. 
10 

24. 


Mart. 


9. 


)i 


10. 


Mart. 


12. 


Mart. 


15. 


>i 


16 







Kasan — Spät 



Kasan — Spät 

Kasan — Spät 
Kasan — Spät 

Kasan — Spät 
Kasan— Spät 
Kasan— Spät 

Kasan — Spät 



Ran — Früh 
Kasan — Spät 
Kasan — Spät 
Kasan— Spät 
Kasan — Spät 

Odgovara-Entsprioht 

Kasan — Spät 

Ban — Früh 

Kasan — Spät 
Kasati — S2>ät 



ß- 



88 
67 
94 
66 
87 
34 

114 
34 
55 
56 
56 
52 

104 
58 
73 
79 
44 
53 
46 
31 
54 
54 
32 
38 
64 
53 
49 
53 
76 
34 
56 
64 
63 
39 

16 
45 
56 



29 



47 

25 
27 

53 

48 
59 

22 



13 
32 
23 
27 
31 

34 
23 

"29 

27 
33 



58 



p" 
W 

88 
39 
40 
41 
42 
43 
44 
45 
46 
47 
48 
49 
50 
51 

52 
53 
54 
55 

56 
57 

58 
59 

60 
61 

62 
63 
64 
65 
66 
67 
68 
69 
70 
71 
72 
73 
74 
75 
76 
77 
78 
79 
80 
81 
82 
83 



Vrst 



Art 



Lophaethya cristata 
Linmocryptes gallinul 
Scolopax rusticula 
Ardea cinerea 
Dafila acuta 
Anthus trivialis 
Linaria cannabina 
Circus aeruginosus 
Phoenicurus titys 
Gallinago gallinago 
Phylloscopus minor 
Emberiza citrinella 
Galliijago maior 
Querquedula ([uerque- 
dula 
Otis tarda 
Podiceps üuviatilis 
Petrophila cyanus 
Platalea leucorodia 
Pratincola rubicola 
Loxia curvirostra 
Gallinula chloropus 
Tharhaleus modularis 
A([ui]a maculata 
Phoenicurus phoeni- 
curus 
Serinus serinus 
Tringoides hypoleucus 
Aquila pomerana 
Motacilla boarula 
Motacilla flava 
Larus cachinnans 
Ciconia ciconia 
Botaurus stellaris 
Phalacrocorax py^nnaeus 
Nycticorax nycticorax 
Anthus pratensis 
ßallus aquaticus 
Sterna fluviatilis 
Phylloscopus trochilus 
Numenius arquata 
Ciconia nigra 
Hedymela atricapilla 
Cyanecula cyanecula 
Pyrrherodias purpurea 
Hei-odias alba 
Spinus spinus 
Ligurinus chloris 









0Ž CS 


cn 




's 


. 'S 
> ^ 


Karakter god. 
1909. 

Jahrescharakter 
1909. 








'A S 




Ä - 




W K 


lust.|1909 


Mart. 18. 








48 




„ 18. 


— 


— 


— 


35 


— 


„ 18. 


Mart. 19. 


Kasan — Spät 


1 


94 


54 


„ IS. 


, 22. 


Kasan — Spät 


4 


97 


56 


„ 19. 











49 


— 


n 19 





— 





63 


— 


„ 19. 








_ 


31 


— 


„ 20. 











32 


— 


. 20. 











63 


— 


n 22. 











72 


— 


n 22. 











43 





„ 22. 











m 


— 


„ 23. 











39 


— 


„ 23. 


— 


— 


— 


28 


— 


„ 24. 








31 


_ 


„ 24. 











46 





„ 24. 


— 








9 


— 


„ 26. 


— 








31 


— 


„ 26. 


Mart. 24. 


Ban — Früh 


2 


59 


29 


„ 26. 











1 





„ 27. 










72 





n 27. 








. 


78 





„ 28. 











30 


— 


„ 28. 


— 


— 


— 


62 


— 


„ 28. 


_ 






9 


_ 


„ 29. 


— 


— 


— 


42 


— 


„ 29. 


— 


— 





33 


— 


„ 29. 


— 


— 


— 


52 


— 


„ 29. 


Mart. 29. 


Oilgovara- Kntsprieht 


■e- 


57 


22 


„ 30. 


— 


— 


— 


60 


— 


„ 30. 


Mart. 30. 


Odgovara - Entspricht 


^ 


93 


67 


„ 30. 


— 


— 





39 


— 


„ 30. 


— 


— 





47 


— 


„ 31. 


Apr. 3. 


Kasan— Spät 


3 


83 


27 


„ 31. 


— 


— 


— 


34 


— 


Ipr. 1. 


— 








27 


— 


„ 2. 


— 


— 


— 


57 


— 


„ 2. 


— 


— 


— 


53 


— 


„ 3. 


— 








47 


_ 


„ 4. 


Mart. 31. 


Ran — Früh 


■1 


H8 


47 


„ 5. 


— 


— 


— 


47 


— 


5. 


— 


— 


— 


5'.» 


— 


„ 6. 


Apr. 8. 


Kasan — Spät 


2 


54 


14 


„ 6. 


„ 19. 


Kasan— Spät 


13 


68 


10 


„ 6. 




- 1 


29 


— 


„ 6. 


— 




- 1 


57 


— 



59 



d 






's 


3^' 


Karakter god. 
1909. 




e nase- 
elungs- 


1 


Vrst - Art 


50 






Jahrescharakter 


3 .® 


3 =« '^ S^ 


J' 




4J 


■n 




1909. 






PQ 


hist. 


1909 


84 


Cerchueis tinnunculus 


Apr. 


7. 


Mart. 29. 


Ban — Früh 


9 


38 


57 


85 


Larus fuscus 




8. 


— 


— 


— 


Ö7 


— 


Sfi 


Ardeola ralloides 


?i 


8. 


Apr. 4. 


Ban — Früh, 


4 


60 


17 


87 


Sylvia atricapilla 


)i 


8. 


. 22. 


Kasan — Spät 


14 


42 


17 


88 


Falco peregrinus 


ji 


9. 




— 


— 


6t 


— 


89 


Upupa epops 


jt 


9. 


Apr. 5. 


Ean — Früh 


4 


65 


54 


90 


Phylloscopus sibilator 


)i 


9. 


— 


— 


— 


35 


— 


91 


Plegadis falcinellus 




10. 


— 


— 


— 


49 


— 


92 


Garzetta garzetta 


Tl 


10. 


— 


— 


— 


68 


— 


93 


Hirundo rustica 


:i 


10. 


Apr. 8. 


Ban — Früh 


2 


78 


51 


94 


Saxicola oenanthe 


n 


10. 


— 


— 


— 


35 


— 


95 


Lanius exciibitov 


?1 


10. 


Apr. 16. 


Kasan — Spät 


6 


65 


46- 


96 


Locustella naevia 


n 


11. 


— 


— 


— 


7 


— 


97 


Yyrix torquüla 


1) 


12. 


Apr. 12. 


Odgovara - Entspricht 


■G- 


66 


25- 


98 


Cuculus canorus 


:•) 


14. 


„ 13. 


Ran — Früh 


1 


68 


46 


99 


Chelidon urbica 


)i 


14. 


n 1'^^. 


Ban — Früh 


2 


73 


47 


lOO 


Sylvia Sylvia 




14. 




— . 


— 


23 


— 


101 


Clivicola riparia 


„ 


15. 


Mart. 31. 


Ban — Früh 


15 


63 


14 


lr)2 


Pratincola rubetra 


>i 


15. 


— 


— 


— 


58 


— 


103 


Aedon megarhyucha 


)1 


17. 


Apr. 17. 


Odgovara • Entspricht 


-e- 


51 


41 


104 


Oedicnemus oedicnemus 


n 


18, 


— 


— 


— 


16 


— 


106 


Falco subbuteo 


Tl 


18. 


— 


— 


— 


46 


~ 


106 


Hedymela coUaris 


n 


18. 


— 


— 


— 


45 


— 


107 


Monticola saxatilis 


•1 


18. 


— 


— 


— 


26 


— 


108 


Ardetta minuta 


:i 


19. 


— 


— 


— 


22 


— 


109 


Saxicola rufa 


Tl 


19. 


— 





— 


11 


— 


110 


Aedon luscinia 


)1 


20. 


Apr. 11. 


Ban — Früh 


9 


33 


15. 


111 


Turtur turtur 


., 


21. 


„ 18. 


Ban — Früh 


3 


72 


4» 


112 


Pernis apivorus 


» 


21. 




— 


— 


29 


— 


113 


Coracias garrulus 


^J 


22. 


Apr. 19. 


Ban — Früh 


3 


56 


23 


114 


Cypselus apus 


•7 


22. 


„ 15. 


Ban — Früh 


7 


57 


33. 


115 


Erythropus vespertinus 


f> 


23. 




— 


— 


47 


— 


116 


Oriolus galbula 


)1 


25. 


Apr. 24. 


Ban — Früh 


1 


51 


36. 


117 


Sylvia orpheus 


)1 


27. 


— 


— 


— 


14 


— 


118 


Acrocephalus tnrdoides 


» 


27. 


— 


— 


— 


16 


— 


119 


Hydrochelidon nigra 


)) 


28. 


— 


— 


— 


29 


— 


120 


Caprimulgus europaeus 




28. 


Apr. 26. 


Ban — Früh 


2 


57 


16 


121 


Enneoctonus coUurio 


., 


28. 


„ 27. 


Ban — Früh 


1 


38 


19- 


122 


Coturnix coturnix 


?5 


29. 


„ 27. 


Ban — Früh 


2 


59 


44 


123 


Crex crex 


)1 


29. 


Mai 5. 


Kasan — Spät 


6 


54 


11 


124 


Muscicapa grisola 


Tir"- 


29. 


— 


— 


— 


42 


— 


125 


Merops apiaster 


Mai 


1. 


— 


— 


— 


37 


— 


126 


Phoneus rutilus 


» 


1. 


— 


— 


— 


20 


— 


127 


Lanius minor 


-j 


2. 


Apr. 27. 


Ban — Früh 


5 


37 


19^ 


128 


Emberiza schoeniclus 


'5 


2. 


— 


— 


— 


66 


— 


129 


Anthus campestris 


» 


4. 


— 


— 


— 


34 


— 


130 


Sylvia simplex 


71 


6. 


— 


— 


— 


18 


— 



€0 



Svih 48 vrsti, kod kojih je 
ove godine proračunano srednje vri- 
jeme, nalazi se u ovoj skrižaljci. 
Od njih imade 23 kasniji dolazak 
od historijskog srednjeg vremena, 
20 ranije a 5 jednak. Aho i zakaš- 
njenje li prosjeku iznaša samo 15 dana, 
ipak je prema tomu karahter ovo- 
godišnje j>rolJetne selidbe hasan. 
Zakašnjenje se u opće pokazuje u 
glavnom samo u veljači i ožujku; 
u onom mjesecu iznaša kod 2 vi'sti 
2"5 dana a u ovom kod 22 vrsti 
3-7 dana. U travnju i svibnju pako 
iščezava zakašnjenje, a srednja vre- 
mena svi ranija od historijskog i to 
u prvom mjesecu kod 23 vrsti u 
prosjeku za 11 dan a u drugom 
kod jedine vrsti pače za 5 dana. I 
prama lanjskoj je ovogodišnja pro 
ljetna selidba kasnija, jer je srednje 
vrijeme kod 20 vrsti kasnije, kod 
15 ranije a kod 3 jednako. Kao što 
kod razlike prama historij.skom sred 
njem vremenu, tako se i prama 
lanjskomu zakašnjenje pokazuje po- 
glavito u veljači i ožujku, dok u 
travnju opet iščezava, čemu leži 
uzrok bez sumnje u meteorološkim 
odnosajima, u prvom redu u tem- 
peraturi, koja je u veljači i ožujku 
znatno niža od lanjske, dok se pod 
kraj ovog mjeseca i u travnju opet 
-znatno nad nju diže. 



Vrijeme naseljenja opet je 
kratico, budući da je razmak kod 
47 vrsti manji a samo kod 1 veći 
od historijskog. I prama lanjskoj 
godini je vrijeme naseljenja kraće; 
razmak je naime kod 23 vrsti manji, 
kod 18 veći a kod 2 jednak. Uzrok 



Alle 48 Arten, bei welchen 
heuer das Mittel berechnet wurde, 
sind in dieser Tabelle enthalten. 
Von diesen haben 23 ein späteres 
Mittel als das historische, 20 ein 
früheres und 5 das gleiche. Wenn 
die Verspätung im Mittel auch nur 
1-5 Tage beträgt, so ist doch danach 
der Zuffscharakter des heuri- 
gen Ft^lhjahres ein später. Die 
Verspätung zeigt sich im Allge- 
meinen hauptsächlich nur im Feb- 
ruar und März; im ersteren Mo- 
nat beträgt sie bei 2 Arten 2"5 Tage, 
in letzterem bei 22 Arten 3-7 Tage. 
Im April und Mai aber verschwindet 
die Verspätung und die Mittel sind 
früher als das historische und zwar 
in jenem Monat bei 23 Arten im 
Durchschnitte um l'l Tage, in die- 
sem bei der einzigen Art sogar 
um 5 Tage. Auch gegen das Vor- 
jahr ist der heurige Frühjahrszug 
später, da das Mittel bei 20 Arten 
ein späteres, bei 15 ein früheres 
und bei H das gleiche ist. Wie bei 
dem Unterschiede gegen das histo 
rische Mittel so zeigt sich auch 
gegen das vorjährige die Verspätung 
hauptsächlich im Februar und März, 
während sie im April wieder ver- 
schwindet, wozu der Grund ohne 
Zweifel in den meteorologischen 
Verhältnissen liegt, in erster Linie 
in der Temperatur, welche im Feb- 
ruar und März bedeutend niedi-i- 
ger ist als im Vorjahre, während 
sie zu Ende dieses Monats und im 
April wieder bedeutend über die- 
selbe sich erhebt. 

IHe Besiedelungsdaver ist 
ivieder kurz, da die Schwankung 
bei 47 Arten kleiner und nur bei 1 
größer ist als die historische. Auch 
gegen das Vorjahr ist die Besiede- 
lungsdauer kürzer ; die Schwankung 
ist nämlich bei 23 Arten kleiner. 



61 



tom razmjerno kratkom vremenu 
naseljenja imamo sigurno i opet tra- 
žiti u gore spomenutim meteorolo- 
škim odnošajima. 



bei 13 größer und bei 2 gleich. 
Den Grund dieser verhältnismäßig 
kurzen Besiedelungsdauer haben 
wir sicher auch wieder in den oben 
erwähnten meteorologischen A''er- 
hältnissen zu suchen. 




€5 



p. a 
p '^ 








;§ 


li !t li'ž :E ^ T:^. - r Srt t^č ■- j: -. -. -.4^ u te ^ 


Br. - Zahl 


O 
o 

5 
1 

s' 

a 
m 

1 


s 

•p 

o 


s 


s 

i 

TT 
3 


Anser fabalis 
Colunil)a oenas 
Anser unser 
Sturnus vulgaris 
('olumba pahimbus 
Vanellus vanellus 
Anas boscas 
Alauda arvejisis 
Ardea cinerea 
Scolopax rusticuhi 
t;icoma ciconia 
Motacilla alba 
Uiconia nigra 
Upupa epops 
Uuculns canorus 
Uhelidon urliica 
Hirundo i-ustica 
('oturnix coturnix 
Turtur turtur 
(^oracjas gari-ulus 
Aödou mcgarliyiicha 
Oriolus galliula 
Eanooctonus oollurio 


< 

1 

>• 


1 1 1 1 1 1 i 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 i 1 ''^ 


I. II. 
31— t 


M.-I 1 c» 


1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 II 1 1 1 1 1 1 1 ^ 1 O.S 


6-9 


1-^,- 1 ^ 


s 


ć 


1 1 1 f II 1 i 1 1 1 II 1 ! li M ^1 *.*. 


10—14 


o-^l 1 >^ 


1 


2 


2 


". 


1 1 II 1 1 II 1 1 1 1 II 1 1 1 1 1 te Uco-. 


15— iy 


«< 1 1 i M 


^ 


^* 


-i 


3 


1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 »^ 1 1 1 i(- ic i to -o 


20-24 


^ 1 -►-^ 


i 


2 


S 




1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 lH^lH-t£tci-»ic3:s:ü;aco 


25-1 111. 


tS 1 IO I- w 


£ 


5 


*•' 


1 1 1 1 i 1 1 1 1 1 1 a.h--aw:wö:aißiSC£>- 


2-', I 


Oi \ 1 CO te 


g 


2 


^. 


1 1 1 1 1 1 1 1 1 it'7 0:i(^S:CC#>e9O-)^C>3l-'i 


7-11 


o< 1 ee 1 CO 


l(- 


S 


». 


1 1 1 1 1 1 1 1 1 OSI-' tccSaoi^ccao^šh-O' 1 


12-16 


CT H- 1- 1 as 


o 


S 


c 


1 1 1 1 1 l-ai-'ltoosooiSoicicIEEZit^wl 


17-21 


^1 i 1 0» 

*^ 1 ►- 1 w 


d 


^ 


s 


-^ 


1 1 1 1 *. I ►i^it.coCo' wSeSoitoujWÄEoüSh- 1 


22—26 


1 ltcliolSCT-j»3o*.2cc-.itcl Iro-a^l 1 


27—31 


(O 1 h- 1 -J 


X 


2 


,1- 


5 


ll-loIlf-lcCCCI-'O*-'— Oli^l 1 1 1 1 1 1 1 i 


1-5 IV. 


CT 1 1 .-*. 


1 


c 


2 


Ä 


l»-l^ü;CTlowiqiij:i*..|icc:-rl 1 lici 1 1 1 


6—10 


CTM 1 h- ►- 


-J 


>3 


:• 


g 


lc;'rč^cicS5MK^*-lich.-]| 1 1 1 1 1 1 1 


11-16 


*>■ 1 rf«. 1 to 


1 


o 


2 


i 


wxeSiSaccttSoico-ih'lo-.^'h'l 1 1 1 1 1 1 1 


16-20 


U 1 •»> 1 U 


" 


s 


^ 


^ 


•"^ Lv-"^ to 1 lllllllll 
t««;i:•ca'-allC«*-"ltc^-l 1 1 1 1 1 1 1 1 


21—25 


' J 1 « 1 U 


?. 


= 


i: 


2 


»iiOs^-oš'S-oit-ccal lici 1 1 1 1 1 1 1 1 1 


26-30 


3" 
■ t* te 

te» 

: r| 

otq SS 
2t5. 
^ ?r 


to « ^ W H- -3 I-» IO H» I-" 1 1 to 1 lllllllll 


1-5 V. 


tOlt-— llOlOlOCiSI-'l 1 ll*-l 1 1 1 1 1 ' 1 1 1 


(3—10 


1 1 . li tcl 1 1 1 1 1 1 i 1 1 ! M 1 1 M 


11—15 


16-20 


1 1 1 II o: 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 


21-25 


II 1 II H- 1 1 II li 1 1 11 1 1 II II 1 


^broj — 
Summe 


SSSfefe£lsisS3g&ES3S=ifefeSSl§g 












S^^SooSocioCCTSScSfSos^coioCicto^i 



a 3 



3 ?r 



63 



Kako je seliđbeni karakter 
ovoga proljeća u opće. ako i u raz- 
mjerno maloj mjeri, kasan, tako i 
kulminacije općenito nešto kas- 
nije nastupaju; one su naime 
kasnije praraa lanjskima kod 7 
vrsti, dok su kod 6 ranije a kod 6 
jednake. Kasnije je kulminacija za 
jednii pentadu kod Hirundo rustica, 
Aedon megarhyncha, Motacilla alba, 
Sturnus vulgaris i Oriolus galbula, 
za dvije kod Seolopax rusticida a 
za tri kod Vanellus vanellus ; ranija 
je za jednu pentadu kod Coturnix 
coturnix, Turtur turtur, Ciconia eico- 
nia, Ardea cinerea i Enneoctonus 
collurio; za dvije kod Upupa epops, 
jednaka napokon kod Columba oenas, 
Columba palumbus, Ciconia nigra, Co- 
racias garrulus, Cucuhis canorus i 
Chelidon urbica. U savezu sa istak- 
nutim meteorološkim odnošajima 
prevaliraju i tu u ožujku kasnije 
a, u travnju ranije kulminacije. 



I kulminacija cjelokupne ovo- 
godišnje proljetne selidbe je kasnija 
za jednu pentadu od lanjske, leži 
naime u pentadi: IV. 16 — 2 0., u 
kojoj jesu tlak i temperatura vi- 
soki uz pretežne južne vjetrove sa 
m.alo kalma i bez oborina. Depre- 
sije leže na NW i E, kasnije mi- 
nimum u srednjoj Evropi. 



II. 5 — 9. Anser fabalis kul- 
minira prvi puta a Columba oenas 
i Sturnus vulgaris također već po- 
čimlju sa selidbom. Tlak i tempe- 
ratura porasli, vjetar pretežno N, 
kalma vrlo malo. Depresije leže 
na NW, E, kasnije na S. 



Wie der Zugscliarakter dieses 
Frtihjahres im Allgemeinen, wenn 
auch in verhältnismäßig schwa- 
chem Maße, spät ist, so treten 
auch die Kulminationen der 
Hauptsache nach etwas später 
auf; sie sind nämlich später als im 
Vorjahre bei 7 Arten, v^ährend sie 
bei 6 früher und bei 6 gleich sind. 
Später ist die Kulmination um eine 
Pentade bei Hirundo rustica, Aedon 
megarhyncha, Motacilla alba, Sturnus 
vulgaris und Oriolus galbula, um 
zwei bei Seolopax rusticula und um 
drei bei Vanellus vanellus ; früher 
um eine Pentade bei Coturnix co- 
turnix, Turtur turtur, Ciconia cico- 
nia, Ardea cinerea und Enneoctonus 
collurio, um zwei bei Upupa epops ; 
gleich endlich bei Columba oenas, 
Columba palumbus, Ciconia nigra, 
Coracias garrrulus, Cuculus canorus 
und Chelidon urbica. Im Zusam- 
menhange mit den hervorgehobe- 
nen meteorologischen Verhältnis- 
sen praevalieren auch hier im 
März die späteren und im April 
die trüberen Kulminationen. 

Auch die Kulmination des ge- 
samten heurigen Frühjahrszuges 
ist um eine Pentade später als im 
Vorjahre, sie liegt nämlich in der 
Pentade: IV. t6—2 0., in wel- 
cher Druck und Temperatur hoch 
sind bei vorwiegenden Südwinden 
mit wenig Kalmen und ohne Nie- 
derschlag. Depressionen lagern im 
NW und E, später das Minimum 
in Mitteleuropa. 

II. 5 — 9. Anser fabalis kulmi- 
niert zum erstenmale, Columba oe- 
nas und Sturnus vulgaris beginnen 
auch schon mit dem Zuge. Druck 
und Temperatur gestiegen, Wind 
vorherrschend N, Kalmen sehr we- 
nig. Depressionen lagern im NW, 
E, später im S. 



64 



H. 10—24. Ove tri pentade 
su bez kulminacije. U zadnjoj po- 
činje selidba vrsti Columba palum- 
hus i Ardea cinerea. Tlak raste, 
temperatura pada, jače oborine 11., 
vjetar najviše N, kalma malo. De- 
presije leže najviše na S. 

//. 25— III. 1. Anser faba- 
lis kulminira drugi puta. Selidba po- 
činje kod Anser anser, Vanellus va- 
nellus, Attas boseas, Alauda arvensis, 
Scolopax rusticula i Motacilla alba. 
Tlak pao, temperatura porasla, obo- 
rine jake, osobito 1., vjetar pretežno 
N, kalma vrlo malo. Depresije leže 
na S i SW. 



III. 2 — 6. Columba oenas, 
Anser anser i Sturnus vulgaris kul- 
miniraju. Ciconia ciconia počinje sa 
selidbom, a Anser fabalis ju već za- 
vršava. Tlak pao, temperatura po- 
rasla, jače oborine 5., vjetar naj- 
više N, kalma vrlo malo. Depresije 
leže na W i NW. 

III. 7 — 11. Vanellus vanellus, 
Anas boseas i Alauda arvensis kul 
miniraju. Selidba počinje kod Ci- 
conia nigra. Tlak i temperatura po- 
rasli, jače oborine 11., vjetar N 
i E, kalma mnogo. Depresije leže 
na NW i S, odakle putuju prama 
srednjoj Evropi. 

IIJ. 12 — 16. Alauda arvensis 
kulminira drugi puta a i Ardea ci- 
nerea. Upupa epops počinje selidbu. 
Tlak pao, temperatura porasla, obo- 
rine osobito 14., vjetar pretežno S, 
kalma malo. Depresije leže u sred- 
njoj Evropi, kasnije na SE i NW. 



ir. 10-24. Diese drei Pen- 
taden sind ohne Kulmination. In 
der letzten beginnt der Zug von 
Columba palumbus und Ardea cine- 
rea. Druck steigt, Temperatur fällt, 
stärkerer Niederschlag am 11., Wind 
meist N, Kalmen wenig. Depressi- 
nen lagern meist im S. 

II. 25 — III. 1. Anser fabalis 
kulminiert zum zweitenmale. Der 
Zug beginnt bei Anser anser, Va- 
nellus vanellus, Anas boscas, Alauda 
arvensis, Scolopax rusticula und Mo- 
tacilla alba. Druck gefallen, Tem- 
peratur gestiegen, Niederschlag 
stark, besonders am 1., Wind 
ha\iptsächlich N, Kalmen sehr we- 
nig. Depressionen lagern im S und 
SW. 

III. 2 — 6. Columba palumbus, 
Anser anser und Stumus vulgaris 
kulminieren. Ciconia beginnt mit 
dem Zuge und Anser fabalis be- 
schließt ihn schon. Druck gefallen, 
Temperatur gestiegen, stärkerer 
Niederschlag am 5., Wind meist 
N, Kalmen sehr wenig. Depressi- 
onen lagern im W vmd NW. 

211. 7 — 11. Vanellus \vanellus, 
Anas boscas und Alauda arvensis 
kulminieren. Der Zug beginnt bei 
Ciconia nigra. Druck und Temperatur 
gestiegen, stärkerer Niederschlag 
am 11., Wind N und E, Kalmen 
viel/ Depressionen lagern im NW 
und S, woher sie gegen Mittel- 
europa wandern. 

III. 12 — Iß. Alauda arvensis 
kulminiert zum zweitenmale, auch 
Ardea cinerea. Upupa epops beginnt 
den Zug. Druck gefallen, Tempe- 
ratur gestiegen, Niederschlag be- 
sonders am 14., Wind vorwiegend 
S, Kalmen wenig. Depressionen 
lagei-n in Mitteleuropa, später im 
SE und NW. 



65 



III. 17—21. Scolopax rusti- 
cula kulminira, Chelidon urbica i Hi- 
rundo rustica počinju sa selidbom. 
Tlak i temperatura poi-asli, obo- 
rine slabe, vjetar najviše N, kalma 
malo. Depresije leže na NW i S. 

III. 22 — 26. Ciconia nigra 
i Motacilla alba kulminiraju. Cucu- 
Itis canorus i Turtur turtur započi- 
nju selidbu, dok ju Columha oenas, 
Vanellus vanellus i Anas boscas za- 
vršuju. Tlak pao, temperatura po- 
rasla, jače oborine 26., vjetar N, 
kalma malo. Depresije leže na NW 
i S. 

III. 27 — 31. Ciconia nigra 
i U pupa epops kulminiraju. Aeđon 
megarhyncha počinje sa selidbom, 
Anser anser, Sturnus vulgaris i Alau- 
da arvensis svršavaju. Tlak pora- 
sao, temperatura pala, jače oborine 
30., vjetar najviše N, kalma malo. 
Depresija leži na NW. 

IV. 1—10. Obje pentade bez 
kulminacije. U prvoj započinje Ori- 
olus galbula selidbu, Motacilla alba 
ju svršava, u drugoj pako Columba 
palumbus, dok ju Coracias garrulus 
počinje. Tlak i temperatura rastu, 
vjetar pretežno N, kalma malo. De- 
presije leže najviše na NE i S. 



IV. 11 — 15. Cuculus cano- 
rus, Chelidon urbica i Hirundo ru- 
stica kulminiraju. Coturnix cotur- 
nix počinje sa selidbom. Tlak pao, 
temperatura porasla, oborine 12. i 
13., vjetar pretežno W, kalma malo. 
Depresija putuje od NW prama E. 

IV, Iß — 2 O. Coturnix cotur- 
nix coturnix, Turtur turtur, Coracias 
garrulus i Ačdon megarhyncha kulmi- 



711. 17 — 21. Scolopax rusti- 
cula kulminiert, Chelidon urbica und 
Hirundo rustica beginnen mit dem 
Zuge. Druck und Temperatur ge- 
stiegen, Niederschlag schwach,. 
Wind meist N, Kalmen wenig. 
Depressionen lagern im NW und S. 

III. 22 — 26. Ciconia nigra 
und Motacilla alba kulminieren. Cu- 
culus canorus und Turtur turtur be- 
ginnen den Zug, während ihn Co- 
lumba oenas, Vanellus vanellus und 
Anas boscas beschließen. Druck 
gefallen, Temperatur gestiegen, 
stärkerer Niederschlag am 26., 
Wind N, Kalmen wenig. Depressi- 
onen lagern im NW und S. 

III. 27 — 31. Ciconia nigra 
vind Upupa epops kulminieren. Ae- 
don megarhynclm beginnt mit dem 
Zuge, Anser anser, Sturnus vtilgaris 
und Alauda arvensis beschließen, 
ihn. Druck gestiegen, Temperatur 
gefallen, stärkerer Niederschlag 
am 30., Wind meist N, Kalmen 
wenig. Depression liegt im NW. 

IV. 1—10. Beide Pentaden 
ohne Kulmination. In der ersten 
beginnt Oriolus galbula den Zug, 
Motacilla alba beschließt ihn, in 
der zweiten wieder Columba pa- 
lumbus, während , ihn Coracias gar- 
rulus beginnt. Druck und Tempe- 
ratur steigen, Wind vorwiegend N, 
Kalmen wenig. Depressionen lagern 
meist im NE und S. 

IV. 11 — 15. Cuculus canorus, 
Chelidon urbica und Hirundo rustica 
kulminieren. Coturnix coturnix be- 
ginnt mit dem Zuge. Druck gefal- 
len, Temperatur gestiegen, Nieder- 
schlag am 12. vind 13., Wind vor- 
herrschend W, Kalmen wenig. De- 
pression wandert von NW gegen E. 

IV. Iß — 2 0. Coturnix cotur- 
nix, lurtur turtur, Coracias garrulus 
und Aedon megarhyncha kulminie- 

5 



66 



niraju. Enneoctomts collurio počinje 
selidbu a Ärdea cinerea ju svršava. 
Tlak i temperatyra porasli, vjetar 
najviše S, kalma malo. Depresije 
leže na NW i E. 

IV. 21—25. Oriolus galbula 
kulminira. Scolopax rusticula i Ci- 
conia nigra svršavaju sa selidbom. 
Tlak porasao, temperatura pala, 
vjetar pretežno S, kalma malo. De- 
presije leže na NW i E. 

IV. 2ß—30. Coturnix cotur- 
nix kulminira po drugi puta i En- 
neoctonus collurio. Tlak porasao, 
temperatura pala, oborine osobito 
28., vjetar N i S, kalma malo. De- 
presija putuje sa NW prama NE 
i E. 

Kultninacije se pojavljuju 
najčešće uz rastući tlak i tetn- 
peraittru te sjeverne vjetrove 
«a malo kalma kao i uz obo- 
rine i položaj depresija na sje- 
verozapadu. Razlika u ovim za- 
ključcima prama prijašnjim godi- 
nama pokazuje se kod temperature, 
kalma i oborina, dok su oni, što 
se tiče tlaka, smjera vjetra i polo- 
žaja depresije, posve isti. 



ren. Enneoctonus coUurio beginnt 
den Zug und Ardea cinerea be- 
schließt ihn. Druck und Tempe- 
ratur gestiegen, Wind meist S, 
Kalmen wenig. Depressionen la- 
gern im NW und E. 

IV 21—25. Oriolus galbula 
kulminiert. Scolopax rusticula und 
Ciconia nigra beschließen den Zug. 
Druck gestiegen, Temperatur ge- 
fallen, Wind vorhen-schend S, Kal- 
men wenig. Depressionen lagern 
im NW und E. 

IV. 26 — 3 0. Coturnix cotur- 
nix kulminiert zum zweitenmale 
und Enneoctonus collurio. Druck 
gestiegen, Temperatur gefallen, 
Niederschlag besonders am 28., 
Wind N und S, Kalmen wenig, 
Depression wandert von NW ge- 
gen NE und E. 

Die Kultninationen treten 
am häufigsten auf bei steigen' 
dem Druck und Temperatur, 
bei Nordwinden mit tvenig Kal- 
men wie auch bei Niederschlag 
und itn Nordwesten gelegenen 
Depressionen- Ein Unterschied 
in diesen Schlüssen gegen die früh- 
eren Jahre zeigt sich bei der 
Temperatur, den Kalmen und Nie- 
derschlägen, während sie, was den 
Druck, die Windrichtung und Lage 
der Depressionen betrifft, ganz die- 
selben sind. 



IL Jesenska selidba. — Herbstzu^. 

Novi motritelji i njihova mjesta motrenja. 
Neue Beobachter und ihre Beobachtungsorte. 

a) Privatni motritelji. — Private Beobachter. 
Grospić F. — Brušani. Simić S. — Osik Lički. 

b) Imovne općine. — Vermögensgemeinden. 
I. Banska imovna općina. — I. Banalvermögensgemeinde. 

Šumarsko- gospodarstveni ured. — Forst- und landwirtschaftliches Amt. 

Glina, 
Sladović Đ. — Klasnić. 

Gjurgjevačka imovna općina. — Gjurgjevac-er Vermögensgemeinde. 
Kot. šumarije. — Bezirlcsförstereien. 
Koprivnica. 
Matijašević P. — Poganac Mali. 

Raca. 
Popović V. — Međuraća. Švegović I. — Radueš. 

Sesvete Podravske. 
Rep M. — Sesvete Podravske. 

Gradiška imovna općina. — Gradiška-er Vermögensgemeinde. 

Kot. šumarija. — Bezirksförsterei. 

OJcućani. 

Kup F. — Novi Varoš. Mijatović Đ. — Novska. 

Malivuković M. — Cage. 

Otočka imovna općina — Otočac-er Vermögensgemeinde. 
Kot. šumarija. — Bezirksförsterei. 
Korenica. 
Pastuović T. — Šalamunić. 



68 



Petrovaradinska imovna općina. — Petrovaradin-er Vermögensgemeinde. 

Kot. šumarija. — Bezirksförsterei. 

Bostit. 
Pinčić T. — Klještevica. 

c) Poglavarstva upravnih općina. — Vorstehungen der Verwaltnngsge- 

gemeinden. 

Eror R. — Dvor. Lončar 0. — Divuša. 

đ) Kr. šumarije. — Kgl. Forstämter. 
Ivanovo selo. 



Babić N. — Topolovica. 
Drobnjak I. — Cerovljani. 
Babić I. — Lipovac. 
Lončar J. — Eijeka. 
Denovao A. — Vrbanja. 
Gosaić A. — Bošnjaci. 



Jasenovac- 

Trivunčić I. — Puška. 

Morović. 

SoJcolovac. 

Vrbanja. 

Županja. 



Nova mjesta motrenja. — Die neuen Beobachtungsorte. 

(p ^ sj. šir. — nördl. Breite. 
X = ist. duž. — östl. Länge. 
A = (altitudo) visina u metrima. — Höhe in Metern. 



Zona 


Mjesto motrenja 
Beobachtungsort 


<P 


X 


A 


Županija 
Komitat 


XL VI. 


II. Poganac Mali 


46- 10» 


34-320 


245 


Bjelovar 


XLVa. 


n. Cirkvena . . 


45-950 


34-320 


120 


)i 


ji 


n. Bliznec . . . 


45-85^ 


33-630 


224 


Zagreb 


)i 


II. Crna Mlaka . 


45-600 


33-390 


112 


;; 


XLV. 


III. Andrijaševci . 


45-02« 


36-07« 


70 


Srijem 


ji 


II. Našice . . . 


46-490 


B5-760 


122 


Virovitica 


r 


II. Vranovina Vel. 


45-270 


33-640 


127 


Zagreb 



69 



Popis motrenih vrsti ptica. 
Verzeichnis der beobaciiteten Vogelarten. 

Coturnix cotumioc (Linn.), prepelica pućpura, Wachtel. 



in. XL VI. Oct. 



XLV. 



8. Ferdinandovac. 
., 11. Gola. 
Sept. 20. Belegiš. 
Oct. 23. Nijemci. 
Sept. 13. Vinkovci. 
„ 17. Andrijaševci. 
XLIVa. Oct. 20. Kupinovo. 
Sept. 20. Tovarnik. 
28. Grabovci. 

5. Vrbanja. 
11. Gjurgjevac. 

6. Semovec. 
5. Peteranec. 

30. Sv. Petar CvTstec. I. 



Oct. 



n. XL VI. 



Sept. 
Nov. 
Oct. 



XLVa. Sept. 30. Kozarevac. 
Nov. 6. Ravneä. 

„ 4. Kaniška Iva. 
Oct. 10. Bjelovar. 
Nov. 6. Babinec. 
Oct. 20. Cirkvena. 

„ 21. Sv. Ivan Žabno. 
Aug. 12. Hagenj. 
Oct. 16. Habjanovac. 
XLV. Sept. 24. St. Grabovac. 
Oct. 5. Divusa. 

„ 5. [Jmetić. 
Sept. 23. Jame. 
Oct. 2. Mrkopalj. 



Sept. 26. Vojakovac. 
R. — 54 dana — Tage. S. v. — Oct. 10. 

Eazmak veći, srednje vrijeme Schwankung größer, Mittel 

kasnije od lanjskog. später als im Vorjahre. 

Formule orogr. područja : — Formeln der orogr. Gebiete: 



m. {10) R. — 40 dana — Tage. 
IL (16) R. - 44 „ 

Već treću godinu opažamo 
istu porednju srednjih vremena oro- 
grafskih područja; najranije je ono 
u zapadnom visočju, zatim slijedi 
istočna nizina a kao najkasnije 
napokon srednje humlje, gdje se 
valjda radi o prolaznicima iz drugih 
krajeva, dok prva dva područja 
stoje pod uplivom hipsometrijskog 
utjecaja. 



rx. 



X. 



S. V. — Oct. 1. 

S. V. — Oct. 15. 
Schon das dritte Jahr beobach- 
ten wir dieselbe ßeihenfolge der 
Gebietsmittel; das früheste zeigt 
das westliche Hochland, darauf 
folgt das östliche Tiefland und als 
spätestes endlich das mittlere 
Hügelland, wo es sich wahrschein- 
lich um Durchzügler aus anderen 
Gebieten handelt, während die er- 
sten zwei unter der Wirkung des 
hypsometrischen Einflusses stehen. 
XI. 



13—17 18—22 28—27 28—2 3—7 8—12 13—17 18—22 23—27 28—1 2—6 
2 2 3 343 1 3 1 23 



Pentada kulminacije je za jed- 
nu kasnija od lanjske. U njoj je 
tlak 7618 mm, maks. temperatura 
2r5°, min. 13-1^; oborina nema, vje- 
trovi N i E, kalma malo. Depresije 



Die Kulminationspentade ist 
um eine später als im Vorjahre. 
In ihr ist der Druck 761*8 mm, die 
max. Temperatur 21 "ö**, die min. 
13-10; Niederschlag keiner, Wind 



70 



leže na NW i SE, maksima na SW 
i E; vrijeme je blago. Prije kulmi- 
nacije je tlak promjenljiv, tempe- 
ratura većinom viša, oborine jake, 
vjetrovi N i E, kalma mnogo; po- 
slije nje je tlak većinom viši, tem- 
peratura niža, oborine slabe, vje- 
trovi N i E, kalma mnogo. 



N und E, Kalmen wenig. Depres- 
sionen lagern im NW und SE, Ma- 
xima im SW und E; das Wetter 
ist mild. Vor der Kulmination ist 
der Druck veränderlich, die Tem- 
peratur meist höher, Niederschlag 
stark, Wind N und E, Kalmen 
viel; nach derselben ist der Druck 
meist höher, die Temperatur niedri- 
ger, Niederschlag schwach, Wind 
N und E, Kalmen viel. 



•^0-+ Columha oenas Linn., 


golub dupljas 


5, Hohltaube. 


m. XL VI. Oct. 10. Sesvete. 


Oct. 


U. Sedlarica. 


Sept. 27. Ferdinandovac. 


Sept. 


34. M. Grđevae. 


Oct. 5. Storgina Greda, 


n 


6. Kozarevac. 


XLVa. Sept. 15. Čađavica. 


Oct. 


28. Sirova Katalena. 


Oct. 29. Gjuretina. 


11 


16. Ravneš. 


XLV. „ 30. Abševci. 


,, 


24. Raca. 


Nov. 7. Nijemci. 


" . li- 


12. Vel. Trojstvo. 


Oct. 30. Podgrade. 


li 


12. Kaniška Iva. 


„ 8. Otok. 


11 


10. Bjelovar. 


„ 25. Privlaka. 


V 


15. Babinec. 


Dec. 1. Vinkovci. 


11 


29. Miklouš. 


Oct. 28. Gradište. 


71 


18. Cirkvena. 


Nov. 12. Cerna. 


» 


27. Grabovnica. 


„ 12. Babina Greda. 


11 


21. Suhaja. 


Oct. 20. Kaniža. 


11 


13. Ivančani. 


Sept. 30. Slatinik. 


n 


20. Vrtljinska. 


Oct, 20. Vrbje. 


11 


18. Brezovljani. 


,, 21. Sičice. 


■n 


23. Kapela srpska. 


„ 9. Mačkovac. 


„ 


22. Krišci. 


„ 9. Novi Varoš. 


XLV. „ 


11. Odvorci. 


„ 26. G. Varoš. 


11 


8. Nova Gradiška. 


„ 25. Banova Jaruga. 


II 


16. Dol. Bogičevci, 


XLIVa. Nov. 15. Bosut. 


Nov. 


10. Kovačevac. 


„ 4. Kupinovo. 


Sept. 


20. Cage. 


Oct. 22. Raca. 


n 


29. Čapreginci. 


Nov. 10. Drenovci. 


Oct. 


16. Divuša. 


n. XT.VI. Oct. 19. Gjurgjevac. 


n 


21. Nebojan. 


„ 2. Novigrad podr. 


11 


27. Farkašić. 


Nov. 14. Peteranec. 


11 


8. Jame. 


Oct. 26. Sokolovac. 


V 


27. Glina. 


Nov. 15. Sv. Petar Čvrstec. 


11 


13. Hajtić. 


Oct. 28. Križevac. 


11 


20. Oblaj. 


„ 20. Lepavina. 


„ 


21. Degoj. 


XLVa. Sept. 28. Topolovica. I. 


XLVa. Sept. 


26. Stoj draga. 



71 



XLV. Oct. 8. Musulinski Potok. 
„ 81. Mošunje. 
„ 29. Jelenje. 
R. — 50 dana — Tage. S. v. — Oct. 25. 

Razmak manji, srednje vri- Schwankung kleiner, Mittel 

jemo kasnije od lanjskog. später als im Vorjahre. 

Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: 



ni. (22) E. — 41 dan — Tage. 
n. (37) R. - 48 „ 
I. ( 4) R. - 86 „ 

I ove godine opet jasan je 
hipsometrijski utjecaj, što potvr- 
đuje već u prošlogodišnjemu izvje- 
štaju izrečeno mnijenje. 
IX. X. 



S. V. — Oct. 26. 
S. V. — Oct. 25. 
S. V. — Oct. 16. 
Auch heuer ist wieder der 
hypsometrische Einfluß klar, was 
die im Vorjahre schon ausgespro- 
chene Meinung bekräftigt. 
XI. 



23—27 28-2 3—7 8—12 13—17 18—22 28-27 28—1 2—6 7—11 12—16 
1 2 1 12 5 14: 10 9 18 5 



Pentada kulminacije je ista 
kao lane. U njoj je tlak 765'3 mm., 
maks. temperatura 182", min. 94"; 
oborina nema, vjetrovi N, kalma 
jako mnogo. Depresije leže na NW 
i S, maksima na E, srednjoj Evropi 
i W; vrijeme je blago. suho. Prije 
kulminacije je tlak niži, tempera- 
tura većinom viša, oborine jake, 
vjetrovi N i E, kalma mnogo; po- 
slije nje jesu tlak i temperatura 
niži, oborine slabije, vjetrovi još i 
SW, kalma malo. 



S. 



Die Kulminationspentade ist 
dieselbe wie im Vorjahre. In ihr 
ist der Druck 765-3 mm, die max. 
Temperatur 18-2", die min. 9-4" ; 
Niederschlag keiner. Wind N, Kal- 
men sehr viel. Depressionen lagern 
im NW und S, Maxima im ^, 
Mitteleuropa und W: das Wetter 
ist mild, trocken. Vor der Kulmi- 
nation ist der Druck niedriger, die 
Temperatur meist höher, Nieder- 
schlag stark, Wind N und E, Kal- 
men viel ; nach derselben sind Druck 
und Temperatur niedriger, Nieder- 
schlag schwächer, Wind auch noch 
SW, Kalmen wenig. 



Columba palumbus (Linn.), 

III. XLVI. Oct. 10. Sesvete podr. 
Sept. 27. Ferdinandovac. 
XLVa. Oct. 10. Gjuretina. 
„ 15. Pitomaca. 
XLV. „ 13. Morovic. 
Nov. 1. Nijemci. 
Oct. 17. Otok. 
„ 10. Pri vlaka. 
„ ;i5. Gradište. 
Nov. 6. Babina Greda. 



golub grivnjaš, Ringeltaube. 

Oct. 9. Kaniža. 

„ 10. Slatinik. 

„ 22. Dolina. 

„ 12. Mačko vac. 

„ 11. Novi Varoš, 

„ 81. Gor, Varoš. 
Sept. 17. Vrbovljani. 
Oct. 15. Banova Jaruga. 
Sept. 26. Bumbekovača. 

„ 20. Puška. 



72 



Oct. 16. Petrinja. 
XLIVa. Nov. 5. Bosut. 

Sept. 29. Kupinovo. 
Nov. 8. Klještevica. 
Sept. 28. Vrbanja. 
II. XLVI. Oct. 20. Novigrad podr. 
Nov. 13. Peteranec. 
„ 1. Sv. Petar 
Cvrstec. 
Oct. 12. Carev Dar. 
„ 15. Apatovac. 
XLVa. „ 10. Sedlarica. 

„ 20. Sirova Katalena. 
„ 6. Garešnica. 
„ 1. Međuraća. 
,, 18. Kaniška Iva. 
„ 2. Kostanjevac. 
„ 12. Popovac. 
„ 2. Bršljanica. 
„ 20. Gudovac. I. 

„ 16. Sv. Ivan Žabno« 
Sept. 15. Hagenj. 

„ 30. Sumećani. 
Äug. 18. Bešlinac. 
Sept. 29. Šarampov. 
XLV. Oct. 15. Odvorci. 
„ 10. Laže. 
„ 16. Adžanovci. 
„ 11. Tisovac. 
„ 19. Kovačevac. 
„ 9. Mašić. 
„ 10. Gorice. 
„ 10. Dol. Bogičevci. 
R. — 48 dana — Tage. 

ßazmak manji, srednje vri- 
jeme ranije od lanjskog. 



Oct. 16. Gor. Bogičevci. 
Sept. 29. Cage. 
Oct. 7. ßogolje. 

„ 7. Capreginci. 

„ 8. Novska. 
Sept. 26. Cerovljani. 
Oct. 19. Brđani. 

„ 16. Divuša. 

„ 26. Umetić. 

„ 19. Pecki. 
Sept. 19. Lušćani. 
Oct, 17. Gvozdansko. 

„ 3. Žirovac. 

„ 2. Jame. 

„ 17. Glina. 

„ 14. Oblaj. 

„ 11. Dol. Trstenica. 

„ 19. Ostrožin. 

„ 17. Gor. Sjeničak. 
XLVa. „ 20. Stojdraga. 

„ 4. Novo selo. 
Sept. 27. Javor. 
Oct. 13. Gor. Vas. 

„ 9. Radatovići. 
XLV. „ 15. Brezno. 

„ 5. Musulinski 
Potok. 

„ 13. Jasenak. 

„ 13. Krivi Put. 
Sept. 25. Mošunje. 
Oct. 25. Mrkopalj. 

„ 2. Mrzla Vodica. 
XLIVa. „ 7. Senj. 

5. V. — Oct. 13. 
Schwankung kleiner, Mittel 
früher als im Vorjahre. 



Formule orogr. područja: — 
ni. (19) R. — 29 dana — Tage. 
II. (43) R. — 48 „ „ 

I. (12) R. — 28 „ 

I opet stoji srednje vrijeme 
zadnjeg područja između ostalih 
dviju, što valjda ima svoj uzrok u 
geografskom utjecaju, kako sam 
to već lane istaknuo. 



Formeln der orogr. Gebiete : 

S. V. — Oct. 14. 
S. V. — Oct. 12. 
S. V. — Oct. 13. 
Wieder steht das Mittel des 
letzten Gebietes zw^ischen jenen 
der anderen zwei, was wahrschein- 
lich seinen Grund im geografischen 
Einfluß hat, wie ich dies schon im 
Vorjahre hervorgehoben habe. 



73 



IX. X XI. 

23—27 28—2 3—7 8—12 13—17 18—22 23—27 28—1 2—6 7—11 12—16 
2 9 7 18 19 10 3 2 2 1 1 



Pentađa kulminacije je za 
jednu kasnija od lanjske. U njoj je 
tlak 7652 mm, maks. temperatura 
19'5», min. 10"6C; oborina nema, 
vjetrovi N, kalma malo. Depresija 
leži na NW, maksima na E i SW; 
vrijeme je suho. Prije kulminacije 
je tlak niži, temperatura promjen- 
ljiva, oborine jake, vjetrovi N i E, 
kalma mnogo; poslije nje je tlak 
većinom a i temperatura niža, 
oborine slabije, vjetrovi još i S, 
^alma mnogo. 



Die Kulminationspentade ist 
um eine früher als im Vorjahre. 
In ihr ist der Druck 765'2 mm, die 
max. Temperatur 19-5", die min. 
10-6''; Niederschlag keiner, Wind 
N, Kalmen wenig. Die Depression 
lagert im NW, Maxima im E und 
SW; das Wetter ist trocken. Vor 
der Kulmination ist der Druck 
niedriger, die Temperatur verän- 
derlich, Niederschlag stark. Wind 
N und E, Kalmen viel; nach der, 
selben ist der Druck meist und 
auch die Temperatur niedriger, 
Niederschlag schwächer. Wind 
auch noch S, Kalmen viel. 



4. 


♦+ Turtur turtur (Linn.), 


grlica divlja, Turteltaube. 


III. XL VI. 


Sept. 24. Ferdinandovac. 


Sept. 28. Carev Dar. 




Oct 13. Gola. 


Oct. 2. Vojakovac. 


XLV. 


Sept. 29. Nijemci. 


Sept. 15. Križevac. 




Aug. 31. Privlaka. 


XLVa. „ 25. Sedlarica. 




Sept. 12. Vinkovci. 


Aug. 14. Bavneš. 




„ 10. Gradište. 


Sept. 27. Raca. 




„ 14. Andrijaševci. 


Oct. 3. Kaniška Iva. 




Oci. 15. Vel. Kopanica. 


Sept. 8. Popovao. 




Aug. 20. Vis. Greda. 


„ 14. Bjelovar. 




Sept, 30. Slatinik. 


Aug. 14. Babinec. 




„ 17. Mačkovac. 


Sept. 14. Cirkvena. 




„ 20. Novi Varoš. 


„ 15. Sv. Ivan Žabno. 




Oct. 5. Banova Jaruga. 


„ 14. Brezovljani. 




Sept. 28. Živaja. 


Aug. 28. Hagenj. 




Oct. 7. Petrinja. 


Sept. 25. Dragičevac. 


XTJVa. 


Sept. 29. Bosut. 


„ 7. Šestine. 




„ 10. Kupinovo. 


XLV. „ 21. Novak. 




„ 27. Grabovci. 


,, 20. Ruševo. 




„ 26. Klještevica. 


Oct. 25. Laže. 




„ 15. Vrbanja. 


Sept. 2. Adžamovci. 


n. XLVI 


„ 25. Gjurgjevac. 


Aug. 1. Tisovac. 




„ 1. Gabajeva Greda. 


Jul. 29. Nova Gradiška. 




„ 1. Šemovec. 


Sept. 18. Kovačevac. 




„ 5. Peteranec. 


Jul. 28. Mašić. 




Aug. 28. Sokolovac. 


Aug. 19. Gorice. 



74 



Sept. IG. Dol. Bogičevci. 
Oct. 12. Gor. Bogičevci. 
Aug. 22. Cage. 
Sept. 16. Rogolje. 

16. Capreginci. 
Oct. 18. St. Grabovac. 
Sept. 17. Novska. 
Oct. 14. Divuša. 
5. Umetić. 
Sept. 19. Pecki. 
Oct. 15. Mali Gradac. 
Sept. 18. Lušćani. 
„ 14. Gvozdansko. 
„ 29. Nebojan. 
Aug. 26. Klasnić. 
E. — 40 dana — Tage. 

Razmak veći, srednje vrijeme 
ranije od lanjskog. 



Sept. 18. Žirovac. 

„ 10. Farkašić. 
Sept. 22. Brubno. 

6. Jame. 
Aug. i. Glina. 
Sept. 15, Hajtić. 
„ 22. Oblaj. 
„ 23, Dol. Trstenica. 
Jul. 31. Degoj. 
Sept. 10. Ostrožin. 

., 20. Gor. Sjeničak. 
Aug. 25. Duga Ttesa. 
I. XLVa. Sept. 18. Stoj draga. 
„ 20. Javor. 
„ 24. Gor. Vas. 
S. V. — Sept. 18. 
Schwankung größer, Mittel 
früher als im Vorjahre. 



Formule orogr. područja 

m. (16) ß. — 27 dana — Tage. 
II. (41) R. - 38 „ 
I. ( 3) E. - 6 „ 

Zadnje područje i opet ne 
pokazuje najranije srednje vrijeme, 
već stoji između ostalih dviju, kako 
je to već bio više puta slučaj. 
Uzrok tomu leži bud u geografskom 
utjecaju, bud u vrlo maloj količini 
podataka iz tog područja, tako da 
ni sada još ne možemo stvarati 
općenitih zaključaka. 



VIII. IX. 

24—28 29—2 3—7 
2 3 3 



— Formeln der orogr. Gebiete: 

8. V. — Sept. 22. 

S. V. — Sept. 17. 

S. V. — Sept. 21. 
Das letzte Gebiet zeigt wieder 
nicht das früheste Mittel, sondern 
steht zwischen den anderen beiden,, 
wie dies schon öfter der Fall war. 
Der Grund hiezu liegt entweder 
im geografischen Einiiuß oder in 
der sehr kleinen Datenanzahl aus 
diesem Gebiete, so daß wir auch 
jetzt noch keine allgemeinen Schlüs- 
se ziehen können. 

X. 



!— 12 13—17 18—22 28-27 28—2 3-7 
6 14 IS d 6 4 



Pentada kulminacije je ista 
kao lane. U njoj je tlak 762'3 mm, 
maks. temperatura 234^ min. 14*1ö; 
oborina nema, vjetrovi E i S, kalma 
mnogo. Depresija leži na S, ma- 
ksima na NW i E ; vrijeme je blago. 
Prije kulminacije tlak većinom niži, 
temperatura promjenljiva, oborine 
jake, vjetrovi N, E i W, kalma 
mnogo; poslije nje je tlak većinom 



Die Kulminationspen tade ist 
dieselbe wie im Vorjahre. In ihr 
ist der Druck 762-3 mm, die max. 
Temperatur 234", die min. 14'1*'; 
Niederschlag keiner, AVind E und 
S, Maxima im NW und E, das 
Wetter ist milde. Vor der Kulmi- 
nation ist der Druck meist niedriger, 
die Temperatur veränderlich, Nie- 
derschlag stark, Wind N, E und 



7& 

a i temperatura niža, oborine jake, W, Kalmen viel ; nach derselben 
vjetrovi N i E, kalma mnogo. ist der Druck meist und auch die 

Temperatur niedriger, Niederschlag 
stark. Wind N und E, Kalmen viel. 

5. •>->■ Crex creoc (Linn.), hariš prepeličar, Wachtelkönig. 

n. XLVI. Sept. 2. Gabajeva Greda. XLV. Sept. 6. Euševo. 

XLVa. „ 21. Kaniška Iva. 
ß. — 19 dana — Tage. S. v. — Sept. 10. 

Eazmak manji, srednje vri- Schwankung kleiner, Mittel 

jeme ranije od lanjskog. früher als im Vorjahre. 

6. -t-Q)-* Gallinula chloropus (Linn.), zelen-noga mlakuša, grünfil- 

ßiges Teichhuhn. 

ni. XLV. Oct. 20. Vinkovci. 

7. *-C)-* Fulica atnra Linn., liska crna, Bläßhuhn. 

m. XLV. Sept. 22. Belegiš. Oct. 13. Tisovac. 

IL XLVI. „ 10. Peteranec. ., 12. Nova Gradiška. 

XLVa. Nov. 4. Kaniska Iva. „ 11. Mašić. 

XLV. Oct. 19. Našice. Nov. 2. Ostrožin. 

„ 11. Adžamovci. I. Oct. 4. Mrzla Vodica. 

E. — 31 dan — Tage. S. v. — Oct. 17. 

Eazmak manji, srednje vri- Schwankung kleiner, Mittel 
jeme ranije od lanjskog. früher als im Vorjahre. 

8. -^^-^ Colymbus arcticus (Lifin.), gnjurac srednji, Polartaucher. 
L XLV. Nov. 21. Eijeka. 

9. ■>->■ Hydrochelidon nigra Linn., čigra crna, Trauerseeschwalbe. 
I. XLV. Aug. 28. Bijeka. 

10. *-0-^ Larus ridibundus Linn., galeb obični, Lachmöve. 

II. XLV. Oct. 20. Našice. 

11. ■"■ Vanellus vanellus (Linn.), vivak obični, Kiebitz 

IIL XLVI. Oct. 29. Sesvete podr. Oct. 12. Vrbje. 

„ 3. Storgina Greda. „ 15. Siöice. 

XLVa. „ 21. Pitomaca. „ 13. Dolina. 

XLV. Sept. 28. Belegiš. Nov. 20. Gor. Varoš. 

Nov. 16. Adaševci. XLIVa. „ 23. Bosut. 

Sept. 14. Ilinci. „ 24. Kupinovo. 

Oct. 13. Nijemci. Oct. 5. Tovarnik. 
Nov. 23. Otok. „ 2. Grabovci. 

Aug. 31. Privlaka. Nov. 28. Kljestevica. 
Nov. 14. Vinkovci. „ .5. Eača. 

„ 2. Vel. Kopanica. „ ]3. Jamina. 



76 



U 



Nov. 12. Vrbanja. 
XLVI. Oct. 11. Gjurgjevac. 

Nov, 6. Novigrad podr. 
Oct. 5. Peteranec. 
Sept. 17. Sokolovac. 
E. —163 dana — Tage. 

Hazmak manji, srednje vri- 
jeme kasnije od lanjskog. 



Oct. 26. Kebel. 
XLVa. „ 6. Kozarevac. 

Nov. 2. Bjelovar. 
XLV. Oct. 15. Stari Grabovac. 

S. V. — OcU 28. 

Schwankung kleiner, Mittel 
später als im Vorjahre. 



Formule orogr. područja : — Formeln der orogr. Gebiete : 



m. (19) R. — 53 dana — Tage. 
U. ( 7) ß. - 32 „ 

Ove godine je i u jesen posve 
jasan hipsometrijski utjecaj, što i 
opet potvrđuje lane izrečeno mni- 
jenje. 



31. 
19. 



S. V. — Oct. 
S. V. — Oct. 
Heuer ist auch im Herbst der 
hypsometrische Einfluß ganz klar, 
was wieder die im Vorjahre aus- 
gesprochene Meinung bestätigt. 



12. ^!~>- Charadrius pluvialia Liun., vivka žuta, Goldregenpfeifer. 
ni. XLV. Nov. 14. Vinkovci. 

t3. ** Himantopus himantopus (Linn.), crevljar dugonogi, Stelzenläufer. 
n. XLVa. Sept. 30. Kaniška Iva. 



14. ^ 


Scolopax rusticula Linn., 


šljuka šumska, Waldschnepfe. 


. XT,VL 


Oct. 


29. Sesvete podr. 


Sept. 


28. Carev Dar. 




11 


8. Ferdinandovac. 


Oct. 


14. Vojakovac. 




>i 


18. Storgina Greda. 


Dec. 


10. (22.) Kapela. 


XLVa. 


j) 


8. Pitomaca. 


Sept. 


29. Varaždin. 


XLV. 


Nov. 


20. Morović. 


XLVa. Oct. 


14. Ivanovo selo. 




Sept. 


20. Ilinci. 


)i 


13. Kozarevac. 




Oct. 


3. Nijemci. 


« 


15. Kaniška Iva. 




n 


20. Komletinci. 


Sept. 


7. Kapelica. 




Dec. 


21. Vinkovci. 


Oct. 


4. Bjelovar. 




Oct. 


27. Gradište. 


Nov. 


8. Miklouš. 




H 


15. Vel. Kopanica. 


Oct. 


21. Cirkvena. 




» 


20. Vrbje. 


»1 


30. Grabovnica. 




J1 


24. Dolina. 


» 


18. Suhaja. 




» 


21. Novi Varoš. 


» 


28. Vrtljinska. 




» 


30. Bumbekovača. 


n 


26. Vukšinec. 


XTIVa. 


Dec. 


4. Grabovci. 


Dec. 


12. Sv. Ivan Žabno. 




Oct. 


29. Vrbanja. 


Oct. 


21. Brezovljani. 


XLVI. 


Nov. 


6. Gjurgjevac. 


Nov. 


11. Bešlinac. 




ji 


16. Šemovec. 


XLV. „ 


17. Kovačevac. 




Oct. 


15. Novigrad podr. 


Oct. 


24, Gor. Bogičevci, 




Nov. 


. 15. Peteranec. 


Aug. 


14. Cage. 




11 
11 


10. Sokolovac. 
7. Sv. Petar Cvrstec. 


Oct. 

)i 


15. St, Grabovac. 
23. Novska. 



77 



I. 



Oct. 26. Cerovljani. 

„ 20. Umetić. 
Nov. 7. Kotarana. 
Oct. 20. Gvozdansko. 
Nov. 11. Brezno. 
10. Jasenak. 



E. — 49 dana — Tage. 

Razmak manji, srednje vri- 
jeme kasnije od lanjskog. 

Formule orogr. područja: - 
m. (14) R. — 48 dana — Tage. 
II. (27) R. - 44 „ 
I. ( 7) H. - 13 „ 

Kao obično se ni ove godine 
ne pokazuje hipsometrijski utjecaj. 
Kasnija srednja vremena II. i I. 
područja imaju svoj uzrok bez 
dvojbe u pojavima prolaza ove 
vrsti kroz njih a u zadnjem igra 
možda još i geografski utjecaj ka- 
kovu ulogu. 



3-7 8—12 13—17 18—22 23—27 
2 3 7 9 5 

Pentada kulminacije je za 
jednu ranija od lanjske. Meteoro- 
loški odnošaji slažu se sa nave- 
denima kod vrsti Columba oenas. 



Nov. 12. Krivi Put. 
, 19. Ravna Gora. 
„ 8. Alan. 
„ 21. Rijeka. 
XLIVa. „ ^ZäT} J^ički Osik. 
„ 14. Senj. 
S. V. — Oct. 28. 
Schwankung kleiner, Mittel 
später als im Vorjahre. 
Formeln der orogr. Gebiete: 

S. V. — Oct. 22. 
S. V. — Oct. 26. 
S. V. — Nov. 13. 
Wie gev?öhnlich zeigt sich 
auch heuer kein hypsometrischer 
Einfluß. Die späteren Mittel des 
II. und I. Gebietes haben ohne 
Zweifel ihren Grund in den Er- 
scheinungen des Durchzuges dieser 
Art durch dieselben und in dem 
letzten spielt auch noch vielleicht 
der geografische Einfluß eine Rolle. 

XI. 
28—1 2-6 7—11 12—16 17—21 
5 18 4 4 

Die Kulminationspentade ist 
um eine früher als im Vorjahre. 
Die meteorologischen Verhältnisse 
stimmen mit den bei Columba oe- 
nas angeführten überein. 



lö. •^/-<- Grus grus (Linn.), ždral sivi, Kranich. 

III. XLV. Oct. 30. Vel. Kopanica. I. XLV. Sept. 27. Drežnica. 

II. XLVa. „ 27. Krišci. 

R. — 33 dana — Tage. S- v. — Oct. 18. 

16. ^ Plegadis falcinellus (Linn.), razanj blistavi, brauner Sichler. 
III. XLIVa. Aug. 7. Kupinovo. 

17- -<-+ Platalea leucorodia Linn., žličarka bijela, Löffler. 

III. XLIVa. Aug. 19. Kupinovo. 

18. -«-»• Ciconia ciconia (Linn.), roda bijela, weißer Storch, 
in. XL VI. Sept. 25. Gola. Oct. 5. Pitomaca. 



XLVa. Oct. IG. Gjuretina. 



XLV. Sept. 9. Ađaševci. 



78 



Aug, 


. 28. Morović. 


XLIVa 


. Aug. 28. Bosut. 


» 


22. Batrovci. 




„ 27. Kupinovo. 


Sept 


. 17. Ilinci. 




„ 26. Grabovci. 


Aug, 


. 18. Lipovac. 




„ 25. Kljestevica. 


JI 


14. Abševci. 




„ 23. Raca. 


JI 


10. Spaćva. 




Sept. 10. Jamina. 


» 


22. Nijemci. 




„ 26. Vrbanja. 


jj 


28. Podgrađe. 




Aug. 15. Soljani. 


jj 


20. Komletinci. 




„ 18. Drenovci. 


11 


30. Otok. II. 


XLVI. 


Sept. 26. Gjurgjevac. 


5> 


12. Privlaka. 




„ 30. Semovec. 


JJ 


5. Vinkovci. 




„ 20. Peteranec. 


JI 


26. Bošnjaci. 




Oct. 25. Kapela. 


JJ 


23. Gradište. 


XLVa 


. „ 12. Sirova Katalena. 


JJ 


13. Županja. 




Sept. 4. Kaniška Iva. 


JI 


28. Cerna. 




„ 9. Bjelovar. 


;; 


28. Babina Greda. 




Oct. 7. Vukšinec. 


JJ 


15*. Vel. Kopanica. 




Aug. 28. Šumećani. 


)j 


20. Vis. Greda. 




„ 27. Šarampov. 


Oct. 


19. Kaniža. 




„ 23. Zagreb. 


Aug. 


18. Slatinik. 


XLV. 


Sept. 15. Krčedin. 


JI 


27. Vrbje. 




Aug. 23. Ilok. 


JJ 


29. Sičice. 




Sept. 16. Berkasevo. 


JJ 


29. Dolina. 




Aug. 26. Lipovac. 


JI 


22. Mačkovac. 




Sept. 8. Ruševo. 


» 


21. Novi Varoš. 




Aug. 26. Laze. 


u 


21. Gor. Varoš. 




„ 27. Maaić. 


)J 


19. Vrb ovijani. 




„ 21. Gorice. 


u 


30. Jasenovac. 




„ 21. Dol. Bogičevci. 


JJ 


26. Banova Jaruga. 




„ 29. St. Grabovac. 


JJ 


17. Kraljeva Velika. 




„ 30. Cerovljani. 


JJ 


26. Bumbekovača. 




Sept. 28. Dvor. 


JJ 


26. Puška. 




Nov. 4. Bruhno. 


JJ 


28. Crkveni Bok. 




Sept. 30. Jame. 


JJ 


28. Živaja. 




„ 25. Hajtić. 


JJ 


25. Lonja. I. 


XLVa. 


Oct. 15. Javor. 


Oct. 


29. Petrinja. 




„'Z^} Lički Osik. 



R. — 56 dana — Tage. 

Razmak veći, srednje vri- 
jeme kasnije od lanjskog. 

Formule orogr. područja: - 
III. (46) R. — 52 dana — Tage. 
n. (22) R. — 40 „ „ 

Dok se rani odlazak u is- 
točnoj nizini bez dvojbe dade svesti 



S- V. — Aug. 29. 

Schwankung größer, Mittel 
später als im Vorjahre. 

Formeln der orogr. Gebiete: 

S. V. — Aug. 25. 
S. V. — Sept. 7. 
Während sichjder frühe Weg- 
zug im östlichen Tieflande ohne 



79 



na ostavljanje gnijezdišta, to je 
kasni u srednjem humlju sigurno 
uvjetovan prolazom kroz ovo pod- 
ručje. 

vm. IX 

4—8 9—13 14-18 19—23 24—28 29-2 3 
14 1 U 21 b 

Pentada kulminacije je za 
dvije kasnija od lanjske, ü njoj je 
tlak 756-5 mm, maks. temperatura 
23*9*', min. 161^; oborina slabo, vje- 
trovi N, E i S, kalma malo. De- 
presije leže na N i S, maksima na 
W i E; vrijeme je vedro. Prije kul- 
minacije jesu tlak i temperatura 
viši, oborine jake, vjetrovi N, E i 
W, kalma mnogo; poslije nje je 
tlak a većinom i temperatura niža, 
oborine prilične, vjetrovi N, E i 
W, kalma mnogo. 



Zweifel auf das Verlassen der Nist- 
plätze zurückführen läßt, so ist 
der späte im mittleren Hügellande 
sicher im Durchzuge durch dieses 
Gebiet begründet. 

X. 

—7 8—12 13—17 18—22 23—27 28—2 
14 3 14 3 

Die Kulminationspentade ist 
um zwei später als im Vorjahre 
In ihr ist der Druck 756'5 mm, die 
max. Temperatur 23-9", die min. 
16'1'^; Niederschlag schwach. Wind 
N, E und S, Kalmen wenig. De- 
pressionen lagern iin N und S, 
Maxima im W und E: das Wetter 
ist klar. Vor der Kulmination sind 
Druck und Temperatur höher, Nie- 
derschlag stark, Wind N, E und 
W, Kalmen viel; nach derselben 
ist der Druck und avich meist die 
Temperatur niedriger, Niederschlag 
ziemlich^ Wind N, E und W, Kal- 
men viel. 

19. ■*-*■ Ciconia nigra Linn., roda crna, schwarzer Storch. 



III. XLV. Oct. 2. Morović. 
Sept. 30. Batrovci. 
„ 15. Ilinci. 
„ 16. Spacva. 
„ 29. Nijemci. 
■ Aug.'^CdDKomletinci. 
Sept. 10. Otok. 

„ 18. Bošnjaci. 
Aug. 16. Babina Greda. 
„ 21. Mačkovac. 
„ 27. Gor. Varoš. 
„ 18. Jasenovac. 
XLIVa. Sept. 11. Bosut. 
E. — 55 dana — Tage. 

Eazmak veći, srednje vri- 
jeme kasnije od lanjskog. 

Formule orogr. područja: - 
in. (18) R. — 47 dana — Tage. 
n. ( 6) R. - 42 „ 



Sept. 15. Tovarnik. 
Ai;g. 20. Grabovci. 
Sept. 12. Klještevica. 
Oct. 10. Eača. 

„ 16. Jamina. 
Sept. 11. Vrbanja. 
Oct. 2. Drenovci. 
II. XL VI. „ 10. Topolovac. 
„ 7. Vojakovac. 
XLVa. Sept. 6. Kaniška Iva. 
XLV. „ 22. Euševo. 

Aug. 29. St. Grabovac. 
Sept. 30. Mali Gradac. 

S. V. — Sept. 15. 

Schwankung größer, Mitte^ 
später als im Vorjahre. 
• Formeln der orogr. Gebiete : 

S. V. — Sept. 12. 
S. V. — Sept. 22. 



80 



Ovdje vrijedi ono isto, što 
sam spomenuo kod prijašnje vrsti. 



Hier gilt dasselbe, was ich bei 
der vorhergehenden Art erwähnt 
habe. 

VIII. IX. X. 

14—18 19—23 24—28 29—2 3—7 8—12 13—17 18—22 23—27 28—2 3—7 8—12 
2 2 1 114 32 1 322 



Pentada kulminacije je za 
četiri kasnija od lanjske. U njoj je 
tlak 7641 mm, maks. temperatura 
25-7<', min. 17-7«; oborine slabe, vje- 
trovi S i W, kalma mnogo. Depre- 
sije leže na SW i u srednjoj Ev- 
ropi, maksima na E i NW; vrijeme 
je blago, oblačno. Prije kulminacije 
je tlak a većinom i temperatura 
niža, oborine jake, vjetrovi N i E, 
kalma mnogo; poslije nje jesu tlak 
i temperatura niži, oborine jake, 
vjetrovi N i E, kalma mnogo. 



Die Kulminationspentade ist 
um vier später als im Vorjahre. 
In ihr ist der Druck 764'1 mm, die 
max. Temperatur 25'7, die min. 
17-7"; Niederschlag schwach, Wind 
S und W, Kalmen viel. Depres- 
sionen lagern im SW und Mit- 
teleuropa, Maxima im E und NW; 
das Wetter ist mild, bewölkt. Vor 
der Kulmination ist der Druck und 
meist auch die Temperatur niedri- 
ger, Niederschlag stark, Wind N 
und E. Kalmen viel; nach dersel- 
ben sind Druck und Temperatur 
niedriger, Niederschlag stark. Wind 
N und E. Kalmen viel. 



2 0. ■<-* Pyn^herodias purpurea (Linn.), čaplja danguba, Purpurreiher. 
III. XLV. Oct. 28. Nijemci. XLIVa. Sept. 12. Kupinovo. 



21. -O- 

III. XLVa. Oct. 

XLV. Sept. 

Nov. 

Sept. 

Oct. 

Sept. 
Oct. 
Sept. 
Oct. 

II 
Sept. 
Nov. 



-► Ardea cinerea Linn., čaplja siva, Fischreiher. 

27. Čađavica. XLIVa. Sept. 16. Kupinovo. 

18. Belegiš. 

20. Adaševci. 
29. Morović. 

1. Hinci. 
8. Lipovac, 
o. Spaćva. 
25. Otok. 

21. Bošnjaci. 
2i. Gradište. 

25. Cerna. 

20. Babina Greda. 

4. Andrijaševci. 

5. Crkveni Bok. 



II. XL VI. 



XLVa. 



XLV. 



Oct. 


2. 


Tovarnik. 


»1 


8. 


Raca. 


11 


7. 


Jamina. 


TI 


10. 


Gjurgjevac. 


Nov. 


15. 


Sr. Mosti. 


Oct. 


15. 


Mali Poganac, 


n 


18. 


Brzaj a. 


)i 


10. 


Garešnica. 


Nov. 


2. 


Staro Selo. 


Oct. 


29. 


Crna Mlaka. 


11 


25. 


St. Grabovac. 


11 


3. 


Farkašić. 


» 


19. 


Ostrožin. 



R. — 56 dana — Tage. 



S. V. 



Oct. 18. 



Razmak veći, srednje vrijeme Schwankung gröiier, Mittel 

jednako lanjskomu. gleich dem vorjährigen. 



81, 



Formule orogr. područja: — 

III. (13.) R. — 56 dana — Tage. 
II. (10) R. - 43 „ 

Već treću godinu nalazimo 
isti poredaj srednjih, vremena orogr. 
područja. Na uzrok toga pojava 
već sam lane upozorio; isti je naime 
kao kod rode. 

IX. X. 

23-27 28—2 3—7 8-1-2 13-17 18—22 

1 2 3 dt 1 4: 

Pentade kulminacije su za 
jednu, dotično za tri kasnije od 
lanjske. U prvoj je tlak 763-4 mm, 
maks. temperatura 18-4^*, min. 13-3'^; 
oborine slabe, vjetrovi N i E, kal- 
ma malo. Depresije leže na NW i 
SE, maksima na NE i SW; vri- 
jeme je blago, promjenljivo. Me- 
teorološki odnošaji druge pentade 
kulminacije i ostale selidbe slažu 
se sa navedenima kod vrsti Co- 
lumba oenas. 



Formeln der orogr. Gebiete : 

S. V. — Oct. 15. 
S. V. — Oct. 21. 
Schon das dritte Jahr finden 
wir dieselbe Reihenfolge der Ge- 
bietsmittel. Auf den Grund dieser 
Erscheinung habe ich schon ini 
Vorjahre hingewiesen ; er ist näm- 
lich derselbe wie beim Storch. 
XI. 
23--27 28—1 2-6 7—11 1-2-16 17—21 
3 12—1 1 

Die Kulminationspentaden sind 
um eine, resp. um drei später als 
im Vorjahre. In der ersten ist der 
Druck 763-4 mm, die max. Tem- 
peratur 18-4", die min. 13-30; Nie- 
derschlag scliwach, Wind N und 
E, Kalmen wenig. Depressionen 
lagern im NW und SE, Maxim a 
im NE und SW; das Wetter ist 
mild, veränderlich. Die meteorologi- 
schen Verhältnisse der zweiten 
Kulminationspentade und des übi'i_ 
gen Zuges stimmen mit den bei 
Columba oenas angeführten überein. 



22. -^ Herodias alba (Linn.), čaplja bijela, Silberreiher. 

III. XLV. Avig. 28. Nijemci. Aug. 31. Kupinovo. 

XLIVa. Sept. 2-2. Bosut. Sept. 24. Klještevica. 

E. — 27 dana — Tage. S. v. — Sept. 11. 

Razmak manji, srednje vri- Schwankung kleiner, Mittel 

jeme ranije od lanjskog. früher als im Vorjahre. 

23. ^ jVycHcoraJC nycHcorax (Linn.), gak kvakavac, Nachtreiher. 

III. XLV. Oct. 1. Ilinci. IL XLVa. Sept. 26. Kaniška Iva. 

24:. ^ Ardeola ralloides (Scop.), čaplja žuta, Schopfreiher. 

III. XLV. Oct. 4. Otok. 

25. *- Ardetta minuta (Linn.), capljica mala, Zwergrohrdommel. 

IL XLVa. Sept. 20. Kaniška Iva. 

2ß *-* Botaurus stellaris (Linn.), bukavac pjegavi, Rohrdommel. 

IIL XLIVa. Sept. 16. Kupinovo. IL XLVa. Sept. 25. Kaniška Iva. 

6 



82 



27. -^ Anser anser (Linn.), guska divlja, Graugans. 



III. 

II. 

I. 



XLV. Nov. 19. Kotarana. 

„ 20. G. Sjeničak. 
I. Oct. 19. Mošunje. 

Nov. 24. Mrkopalj. 
XLIVa. „ 29. Senj. 

S. V. — iVbr. 4. 
Schwankung kleiner, Mittel 
später als im Vorjahre. 
- Formeln der orogr. Gebiete: 

S. V. — Oct. 18. 
S. V. — Nov. 11. 
S. c — Xov. 12. 
Die Reihenfolge der Gebiets- 
Mittel ist dieselbe wie beim Storch 
und wahrscheinlich auch der Grund 
derselbe, welchen ich dort her- 
vorgehoben habe. 

Anser fabalis (Lath.), guska ligarica, Saatgans. 



lEI, XLVa. Oct. 19. Pitomaca. 

XLV. Nov. 3. Adaševci. 

Oct. 2. Vinkovci. 

U. XLVa. Nov. 4. M. Barna. 

„ 3. Krišci. 
R. — 58 dana — Tage. 

Razmak manji, srednje vri- 
jeme kasnije od lanjskog. 

Formule orogr. područja: 

(3) R. — 32 dana — Tage. 

(4) R. - 17 „ 
(3) R. - 41 „ 

Poredaj srednjih vremena 
orogr. područja isti je kao kod ro- 
de pa mu je valjda i uzrok isti, 
koji sam tamo spomenuo. 

28. -I- 

III. XLIV. Oct. 6. Siorgina Greda. 
XLVa. Sept. 30. Čađavica. 
XLV. Oct. 23. Adaševci. 
„ 20. Otok. 
II. XLVI. Nov. 18. Gjurgjevac. 

„ 15. Sv. Petar Cvrstec. 
6. Gruhišno Polje. 
Kozar evac 
Sirova Katalena. 
Raca. 
Garešnica. 



XLV. 



Dec. 


6. 


Oct. 


11. 


JI 


28. 


n 


30. 


Nov. 


8. 


Dec. 


15. 


Nov. 


2, 


II 


10. 




11. 



XLVa. 



Vel. Trojstvo. 

Bjelovar. 

Samarica. 

Miklouš. 
R. — 34 dana — Tage. 

Razmak veći, srednje vri- 
jeme ranije od lanjskog. 

Ako i radi premalenog broja 
podataka iz III. i I. područja ne 
možemo proračunati formule svih 
orogr. područja, ipak proizlazi iz 
cijele serije podataka, da je vre- 
meni slijed odlaska iz pojedinih 
područja isti kao kod pređasnje 
vrsti. 



Oct. 


27. 


Grabo vnica. 


Nov 


. 1. 


Ivančani. 


„ 


1. 


Kapela srpska. 


n 


6. 


Novak. 


TI 


21. 


Klasnić. 


TI 


19. 


Žirovac 


TI 


11. 


Brubno. 


TI 


21. 


Glina. 


11 


19. 


Oblaj. 


Oct. 


29. 


Dol. Trstenica. 


Nov, 


. 23. 


Degoj. 


TI 


21. 


Ostrožin. 


53 


19. 


Kovačevac. 


)1 


20. 


Brezno. 


)1 


15. 


Mrzla Vodica. 




S. V. 


- Xov. i). 



Schwankung größer, Mittel 
früher als im Vorjahre. 

Wenn wir auch wegen der zu 
kleinen Datenanzahl des III. und 
I. Gebietes die Formeln aller orogr. 
Gebiete nicht berechnen können, 
so ersehen wir doch aus der gan- 
zen Datenserie, daß die Zeitfolge 
des Wegzuges aus den einzelnen 
Gebieten dieselbe ist wie bei der 
vorhergehenden Art. 



83 



X. XL 

18—22 23—27 28—1 2-6 7—11 12-16 17—21 22—26 
1 2 5 2 4 2 S 1 



Pentada kulminacije je za 
dvije kasnija od lanjske. U njoj je 
tlak 757"7 mm, maks. temperatura 
7'7'', min. 28"; oborine vrlo jake. 
vjetrovi N, kalma vrlo malo. De- 
presija leži na E, maksimum na N; 
vrijeme je promjenljivo. Prije kul- 
minacije jesu tlak i temperatura 
^iši, oborine slabije, vjetrovi N i 
E, kalma malo; poslije nje je tlak 
viši, temperatura niža, oborina 
Dema, vjetrovi N i E, kalma malo. 



Die Kulrainationspentade ist 
um zwei später als im Vorjahre. 
In ihr ist der Druck 757'7 mm, die 
max. Temperatur 77", die min. 2'8"; 
Niederschlag sehr stark, Wind N, 
Kalmen sehr wenig. Die Depres- 
sion lagert im E, das Maximum 
im N; das Wetter ist veränderlich. 
Vor der Kulmination sind Druck 
und Temperatur höher, Nieder- 
schlag schwächer, Wind N und E 
Kalmen wenig; nach derselben ist 
der Druck höher, die Temperatur 
niedriger, Niederschlag keiner, Wind 
N und E, Kalmen wenig. 



29. •^0-' Anas boscas Linn., patka divlja, Stockente. 

III. XLV. Nov l^f) Vinkovci. 

II. XLVI Oct. 11. Gjurgjevac. 

„ 12. Carev Dar. 



„ 15. Kapela. 
XLVa. Nov. 2. Cirkvena. 
Au(j. 17. Hagenj- 

E. — 41 dan - 



XLV. Nov. 20. Kovačevac. 
Sept. 31. Jasenak. 
Nov. 20. Eavna Gora. 
Sept. 30. Mošuvje. 
Nov. 21. Mrkopalj. 
„ 6. Mrzla Vodica. 



Razmak veći, srednje vri- 
jeme ranije od lanjskog. 

Formule orogr. područja: - 

II. (5) R. — 40 dana — Tage. 
I. (3) R. - 15 „ 

1 ovdje vrijedi ono isto, što 
sam naveo za prijašnje vi'sti i za 
rode. 



S. t'. — Nov. 2. 

Schwankung größer, Mittel 
früher als im Vorjahre. 

Formeln der orogr. Gebiete: 

S. V. — Oct. 24. 
S. V. — ]^'ov. 15. 
Auch hier gilt dasselbe, was 
ich für die vorhergehenden Arten 
und die Störche angeführt habe. 



SO. ■>— Phalacrocorax pygmaeus (Gm.), vranac mali, Zwergscharbe 
III. XLIVa. Aug. 18. Kupinovo. 

31. -^0— Buteo buteo (Linn.), äkanjac misar, Mäusebussard. 

III. XLV. Nov. 14. Vinkovci. XLVa. Nov. 9. Vojakovac. 

IL XLVI. Sept. 30. Križevac. 

R. — 45 dana — Tage. S. v. — Oct. 2S 

* 



84 



32. ^ Aquila niaculata Gm. orao pjegavi, Schelladler. 
II. XLVa. Sept. 23. Kaniška Iva. 

33. ■>->■ Milmis milvus (Linn.), lunja rđasta, Gabelweihe. 
III. XLIVa. Aug. 31. Ktipinovo. 

34. -^ Falco subbiiteo Linn., soko ostriz, Baumfalk. 
II. XLVa. Oct. 2. Kaniška Iva. XLV. Oct. 20. Našice. 

35. ^ CercJineis riuumaniii (Fleisch.), postolka bjelonokta. Rötelfalk. 
III. XLV. Xov. 24. Vinkovci. 

36. <-♦ Cerchneis tinnunctilus (Linn.), postolka klikavka, Turmfalk. 
m. XLV. Oct. 20. Vinkovci. IL XLVa. Oct. 3. Kaniška Iva. 

37. 1-* Pandion haliaetus (Linn.), bukoö ribić, Fischadler. 
II. XLVa. Sept. 11. Kaniška Iva. 

38. *->■ Coracias garrulus (Linn.), smrdovrana sinja. Blaurake. 
III. XLVI. Sept. 20. Ferdinandovac. XLIVa. Sept. 21. Kupinovo. 



XLV. „ 14. Nijemci. 

„ 13. Komletinci. 
Oct. 12. Bošnjaci. 
Sept. 28. Gradište. 
Nov. 8. Babina Greda. 
Aug. 9. Andrijaševci. 
Sept. 10. Vel. Kopanica 
Oct. 13. Vrbje. 

„ 14. Dolina. 
Sept. 17. Novi Varoš. 

K. — 36 dana — Tage. 

Razmak veći, srednje vri- 
jeme kasnije od lanjskog. 



II. XLVI. Nov. 11. Gjurgjevac. 
Sept. 15. Peteranec. 
XLVa. Jul. 20. Ravneš. 

Sept. 3. Kaniška Iva. 

„ 10. Bjelovar. 
Jul. 20. Babinec. 
Aug. 25. Draganec. 
Sept. 6. Zagreb. 
XLV. „ 30. St. Grabo vac. 
„ 21. Jame. 
S. V. — Sept. 14. 

Schwankung größer, Mittel 
später als im Vorjahre. 



Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: 



18 dana 
36 „ 



Taere. 



m. (7) R. 
n. (7) R. 

U jesen je opet također i 
ove godine izražen hipsometrijski 
utjecaj, što potvrđuje već lanjske 
godine izrečenu pripadnost ove 
vrsti selidbenom tipu Hirundo. 



VIII. 



IX. 



S. V. — Sept. 16. 
S. V. — Sept. 11. 
Auch im Herbste ist wieder 
auch heuer der hypsometrische 
Einfluß ausgeprägt, was die schon 
im Vorjahre ausgesprochene Zu- 
gehörigkeit zum Hirundotypus be 
stätigt. 

X. 



24—28 29-2 3--7 8-12 13—17 18—22 23—27 28—2 
1—22 43-2 



85 



Pentada kulminacije je ista 
kao lane. Meteorološki odnošaji se 
slažu sa navedenima kod vrsti 
Turtur turtur. 

39. *-* JJpupa epops Linn., 

III. XL VI. Sept. 28. Gola. 
XLV. „ 15. Belegiš. 
„ 6. Nijemci. 
Aug. 31. Vinkovci. 
„ 20. Gradište. 
Sept. 27. Vel. Kopanica. 
Oct. 2. Sičice. 
Sept. 20. Dolina. 
Jul. 10. Mačkovnc. 
Sept. 8. Banova Jaruga. 
XLlVa. Aug. 31. Kupinovo. 
IL XL VI. „ 23. Gjurgjevac. 
„ <S. Semovec. 
Sept. 10. Peteranec. 
Aug. 20. Bakovčica. 
Oct. 1. Topolovac. 
XLVa. Jul 31. Bavneš. 

Sept. 2. Kaniška Iva. 
Aug. 26. Bjelovar, 
ß. — 43 dana — Tage. 

Hazmak manji, srednje vri- 
jeme kasnije od lanjskog. 

Formule orogr. područja: — 
III. (10) R. — 43 dana — Tage. 
II. (17) E. - 42 „ 

Ove je godine hipsometrijski 
utjecaj oj^et jasno izražen, jer inu 
se pače pokorava i jedini rani po- 
datak iz I. područja. 

VIII. IX. 

19—23 24-28 29-2 3—7 8— 
3 3 4 2 7 

Pentada kulminacije je ista 
kao lane. Meteorološki podaci slažu 
se sa navedenima kod vrsti Ciconia 
nigra. 



Die Kulminationspentade ist 
dieselbe wie im Vorjahre. Die me- 
teorologischen Verhältnisse stim- 
men mit den bei Turtur turtur 
angeführten überein. 

pupavac grebeđed, Wiedehopf. 

Jul. .30. Bahinec. 
Sept. 25. Fuka. 
XLV. Aug. 9. Ruševo. 

Sept. 6. Adžamovci. 
Jul. 30. Tisovac. 
Aug. 1. Nova Gradiška. 
Jul. 10. Dol. Bogičevci. 
Sept. 29. Gor. Bogičevci. 
Aug. 30. St. Grabovac. 
Oct. 25. Divusa. 
Sept. 11. Pecki. 

„ 11. Lušćani. 

„ 11. Nebojan. 

„ 11. Zirovac. 
Aug. 24. Farkašić, 
Sept 28. Jame. 

„ 11. Oblaj. 
I. XLIVa. Aug. 25. Senj. 

S. V. — Sept. 9. 

Schvpankung kleiner, Mittel 
später als im Vohrjahre. 

- Formeln der orogr. Gebiete: 

S. V. — Sept. 12. 
S. V. — Sept. 9. 
Heuer ist der hypsometrische 
Einfluß v^äeder ganz klar ausge- 
prägt, da sich ihm auch das ein- 
zige frühe Datum des I. Gebietes 
unterordnet. 

X. 
12 13—17 18—22 23—27 28—2 
112 5 

Die Kulminatiospentade ist 
dieselbe wie im Vorjahre. Die me- 
teorologischen Verhältnisse stim- 
men mit den bei Ciconia nigra an- 
geführten überein. 



86 



4 0. ** Caprimulgus eurapaetis Linn., leganj kozodoj, Ziegenmelker. 
II. XLVa. Sept. 22. Kaniška Iva. 

41. *->■ Oypseltis apus (Linn.), pištara obična, Mauersegler. 



ni. XLV. Sept. 26. Belegiš. 

Jul. 26. Vinkovci. 



II. XLVa. Sept. 22. Kaniška Iva. 
XLV. Jul. 22. Ruševo. 



42. *- Cuculus canorus Linn., kukavica siva, Kuckuck. 



III. XLVL Sept. 8. 

Oct. 1. 

XLV. Sept. 13. 

Jun. 13. 

Aug. 2. 

2 

po5. \ 
" anf. / 

Sept. 15. 

„ 10, 

Jul. 26. 

Sept. 30. 

Jun. 30. 

Jul. 1. 

„ U. 

Aug. 11. 

„ 16- 

„ 16. 

„ 16. 

Jul. 21. 

Aug. 20. 

Sept. 20. 

Oct. 6. 

XLIVa. Jul. 19. 

Oct. 1. 

Sept. 4. 

Nov. 11. 

Jun. 28. 

Sept. 13. 

II. XLVI. Aug. 2. 

„ 8. 

„ 3. 

Oct. 21). 

„ 1- 

Jul. 30 

„ 11. 

„ 3. 

„ 27. 



Ferdinandovac. 

Gola. 

Belegiš. 

Morović. 

Ilinci. 

Nijemci. 

Komletinci. 
Vinkovci. 
Bošnjaci. 
Gradište. 
Vel. Kopanica. 
Kaniža. 
Slatinik. 
Mačkovac. 
Jasenovac. 
Banova Jaruga. 
Bumbekovača. 
Puška 

Crkveni Bok. 
Zivaja. 
Lonja. 
Petrinja. 
Kupinovo. 
Tovarnik. 
Grabovci. 
Raca. 
Jamina. 
Vrbanja. 
Gjurgjevac. 
Gabajeva Greda. 
Šemovec. 
Peteranec. 
Koprivnica. 
. Rijeka 
Sokolovac. 
Lepavina. 
Apatovac. 





Jul. 


o. 


Križevac. 


XL 


,Va. „ 


S. 


Trnava. 




Sept. 


15. 


Otrovanec. 




Jul. 


5. 


Bavneš. 




Aug. 


14. 


Raca. 




Jul. 


29. 


Međuraća. 




Oct. 


5. 


Vel. Trojstvo. 




Aug. 


25. 


Kaniška Iva. 




Sept. 


14. 


Bjelovar. 




Jul. 


5. 


Babinec. 




Aug. 


30. 


Cirkvena. 




» 


29. 


Ivancani. 




Jul. 


10. 


Vrtljinska. 




Aug. 


27. 


Sv. Ivan Zabno 




J5 


29. 


Brezovljani. 




)1 


29. 


Kapela srpska. 




Sept. 


23. 


Cerina. 


XI 


,Y. Jul. 


10. 


Ruševo. 




)i 


5. 


Odvorci. 




Jun. 


20. 


Adžamovci. 




Jul. 


5. 


Ti so me. 




)i 


3. 


Nova Gradiška. 




V 


16. 


Kovavevac. 




)1 


4. 


Mašić. 




n 


12. 


Dol. Bogićevci. 




11 


1.5. 


Gor. Bogićevci. 




11 


IS. 


Rogolje. 




>! 


19. 


Ćapregir.ci. 




Aug. 


30. 


St. Grabovac. 




Jul. 


18. 


Novska. 




11 


18. 


Cerovljnni. 




V 


10. 


Fecki. 




11 


15. 


Mali Gradac. 




11 


9. 


lAtšćani. 




n 


20. 


Nebojan. 




Aug. 


3. 


Klasnić. 




Jul. 


!), 


Žirovac. 



87 





Sept. 


10. Brubno. 




Jul. 


29. Jame. 




Aug. 


2. Glina. 




r 


5. Oblaj. 




Jul. 


11. Dol. Trstenica. 




51 


2. Begoj. 




V 


16. Ostrozin. 




V 


4. Gor. Sjeničak. 


I. XLV^a 


Sept. 


27. Stoj draga. 
29. Eadatovici. 




Jul. 


1. Dosen Dabar. 


XLV. 


Jun. 


29. Tounj. 




Jul. 


6. Brezno. 




Od. 


28. MusulinskiPotok. 



U 



&3 dana — Tage. 
Razmak veći, srednje vri- 
jeme kasnije od lanjskog. 

Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: 



Jul. 5. Gomirje. 

„ 6. Skalić. 

„ 7. Drežnica. 

„ 27. Vrbovsko. 

„ 5. Krakar. 

Od. l'S. Jasenak. 

Jul. 3. Omar. 

Od. 17. Mošvnje. 

Jul, 15. Mrkopalj. 
XLIVa. Sept. '^Endr} ^^i^ki Osik. 
Jul. 1. Ravni Dabar. 
Aug. 15. Vlaško Polje. - 

Jul. IG. Melnice. 

„ 17. Tuževac. 

S. V. — Aug. 24:. 

Schwankung größer, Mittel 
später als im Vorjahre. 



III. (19) R. — 72 dana — Tage. 
II. (33) E. - 77 „ 
I. ( 7) R. - 76 „ 

Kao u većini godina tako je 
i ove jeseni opet izražen hipsomet- 
rijski utjecaj ; prem.a tomu bi se 
jesenska selidba kukavice ravnala 
u svom toku prama orografskim i 
time klimatskim odnošajima. 



VII. 



VIII. 



5^. V. — Aug. SI. 

S. V. — Aug. 21. 

S. V. — Aug. 12. 
Wie in der Mehrzahl der Jah- 
re, so ist auch im heurigen Herb- 
ste der hypsometrische Einfluß 
ausgeprägt; darnach vpürde sich 
der Herbstzug in seinem Verlaufe 
nach den orografischen und dadurch 
auch klimatischen Verhältnissen 
richten. 

IX. 



15—19 20—24 25-29 30—3 4-8 9—13 14—18 19—23 24—28 29-2 3—7 



6 7 2 1 5 1 

X. 

8-12 13—17 18—22 23—27 28—2 3—7 



1 



Pentada kulminacije je za 
tri ranija od lanjske, U njoj je 
tlak 7609 mm, maks. temperatura 
30"2», min. 179'^; oborine vrlo slabe, 
vjetrovi N i E, kalma mnogo. De- 
presije leže na NE i S, maksima 
na NW i W; vrijeme je vedro, 
suho. Prije kulminacije je tlak ve- 
ćinom viši, temperatura niža, obo- 



Die Kulminationspentade ist 
um drei früher als im Vorjahre. 
In ihr ist der Druck 760-9 mm, 
die max. Temperatur 30-2", die 
min. 17-9" ; Niederschlag sehr 
schwach, Wind N und E, Kalmen 
viel. Depressionen lagern im 
NE und S, Maxima im NW und 
W; das Wetter ist klar, trocken. 



rine vrlo slabe, vjetrovi N, E i W, 
kalma mnogo; poslije nje je tlak 
većinom viši, temperatura niža, 
oborine jake, vjetrovi N, E i W, 
kalma mnoffo. 



4S. 



Vor der Kulmination ist der Druck 
meist höher, die Temperatur nie- 
driger, Niederschlag sehr schwach. 
Wind N, E und W, Kalmen viel; 
nach derselben ist der Druck meist 
höher, die Temperatur niedriger, 
Niederschlag stark, Wind N, E 
imd W, Kalmen viel. 



Jynx torqttilla (Linn.), vijoglavka mravar, Wendehals. 

ni. XLV. Sept. 20. Vel. Kopanica. XLV. Tept. 8. Gor. Bogičevci. 

II. XLVa. „ 2. Kaniška Iva. 
R. — 18 dana — Tage. 



S. V. — Sept. 10. 



44. ^ Chelidon urbica (Linn.j, 



m. XL VI 

XLV. 



Oct. 



8. Gola. 
„ 1. Nijemci. 
Sept. 26. Otok. 
„ 18. Vinkovci. 
„ 18. Bošnjaci. 
„ 12. Županja. 
Oct. 13. Babina Greda. 
Sept. 27. Novi Varoš. 
„ 4. Gor. Varoš. 
,, 29. Bosut. 
„ 26. Tovarnik. 
Oct. 15. Klještevica. 
„ 8. Gjurgjevac, 
Sept. 30. Peteranec. 
Oct. 8. Koprivnica. 
Sept. 17. Lepavina. 
„ 26. Carev Dar. 
„ 11 Kozarevac. 
„ 27. Bršljanica. 
1. Samarica. 
Tage. 

ßazmak manji, srednje vri- 
jeme jednako lanjskomu. 

Formule orogr. područja: - 
III. (11) E. — 33 dana — Tage. 
II. (14) E. - 28 „ 
L(8)E. -19 „ 

I ove godine opet potvrđuje 
i u jesen porednja srednjih vremena 
orogr. područja pripadnost ove vrsti 
tipu Hirundo. 



lastavica bjelogrla, 

Sept. 29. 
„ 10. 
30. 



XLV. 



Oct. 25. 



XLIVa. 



II. XLVI. 



XLVa 



„ 18. 

Sept. 28. 

Oct. 15. 

Sept. 15. 

I. XLVa. „ 22. 

XLV. Oct. 6. 

Sept. 23. 

Oct. 10. 

Sept. 17. 

„ 30. 

Oct. 2. 

XLIVa. Sept. 24. 

„ 24. 

„ 21. 



Mehlschwalbe. 

Fuka. 

Zagreb. 

Eusevo. 

Laze. 

St. Grabovac. 

Bruhno. 

Hajtić. 

Ostrožin. 

Kovačevac. 

Dosen Dabar. 

Ogulin. 

Brezno. 

Gomirje. 

Jasenak. 

Krivi Put. 

Jelenje. 

Vrelo. 

Eavni Dabar. 

Kućište. 



E. 



Oct. 
35 dana - 



S. V. — Sept. 27. 

Schwankung kleiner, Mittel 
gleich dem vorjährigen. 

Formeln der orogr. Gebiete: 

S. V. — .Sept. 38. 
S. V. — Sept. 26. 
S. V. — Sept. 23. 
Auch heuer wieder bestätigt 
auch im Herbst die Eeihenfolge 
der Gebietsmittel die Zugehörigkeit 
dieser Art zum Hirundotypus. 



89 



IX. ' X. 

8—12 13—17 18—22 23—27 28—2 3—7 8—12 13—17 
3 3 4 8 .*> 2 3 2 



Pentada kulminacije je za 
jednu kasnija od lanjske. U njoj je 
tlak 759'5 mm, maks. temperatura 
18" 1", min. 124^; oborine vrlo jake, 
vjetrovi N i S, kalma mnogo. De- 
presije leže na S, NW i NE, ma- 
ksima na SW i E ; vrijeme je blago. 
Prije kulminacije jesu tlak i tem- 
peratura visi, oborine slabe, vjet- 
rovi N, E i W, kalma mnogo; po 
slije nje jesu tlak i temperatura 
opet viši, oborine slabe, vjetrovi 
N i E, kalma malo. 



Die Kulminationspentade ist 
um eine später als im Vorjahre. 
In ihr ist der Druck 7595 mm, die 
max. Temperatur IB-I", die min. 
12-40 ; Niederschlag sehr stark, Wind 
N und S, Kalmen viel. Depressionen 
lagern im S, NW und NE, Maxima 
im SW und E ; das Wetter ist 
mild. Vor der Kulmination sind 
Druck und Temperatur höher, Nie- 
derschlag schvpach, Wind N, E 
und W, Kalmen viel; nach der- 
selben sind Druck und Temperatur 
wieder höher, Niederschlag schwach, 
Wind N i\nd E, Kalmen wenig. 



46. ^ Clivicola riparia (Linn.), lastavica bregunica, Uferschwalbe. 

III. XLV. Oct. 3. Nijemci. I. Sept. 15. MusulinsM Potok. 

^6. Babina Greda. 



47. -^ 


Hirutido rustica Linn., lastavica 


rusogrl 


a, Rauchschwalbe. 


III. XT,VI 


. Oct. 7. Sesvete podr. 


Sept. 


24. Bošnjaci. 




Sept. 14. Ferdinandovac. 


V 


26. Gradište. 




Äug. 30. Storgina Greda. 


Oct. 


17. Cerna. 




Oct. 11. Gola. 


Sept. 


17. Babina Greda. 




Sept. 26. HIebine. 


Tl 


22. Vel. Kopanica. 


XLVa. 


29. Čađavica. 


Oct. 


6. Vis. Greda. 




Oct. 7. Gjuretina. 


» 


15. Kaniža. 




„ 3. Pitomaca. 


Sept. 


16. Slatinik. 


XLV. 


Sept. 25. Belegiš. 


Tl 


29. Vrbje. 




Oct. 13. Adaäevci. 


Oct. 


3. Sičice. 




Sept. 30. Moro vi Ć. 


■n 


2. Dolina. 




„ 24. Batrovci. 


Sept. 


11. Mačkovac. 




Oct. 16. Ilinci. 


n 


14. Gor. Varoš. 




Sept. 26. Lipovac. 


Aug. 


25. Vrbovljani. 




Oct. 15. Abševci, 


Sept. 


29. Jasenovac. 




Se'^t. 6. Spaćca. 


» 


20. Banova Jaruga. 




Oct. 10. Nijemci. 


)i 


5. Kraljeva Velika. 




„ 1. Podgrade. 


» 


8. Bumbekovača. 




„ 6. Komletinci. 


)i 


8. Puška. 




Sept. 26. Otok. 


Oct. 


28. Crkveni Bok. 




„ 10. Privlaka. 


H 


6. Živaja. 




„ 27. Vinkovci. 


Sept. 


5. Lonja. 



<)0 



Oct. 


9. Petrinja. 


Sept. 


25. Ivančani. 


XLIVa. Sept. 


, 27. Bosut. 


)i 


18. Vrtljinska. 


11 


2. Kupinovo. 


Oct. 


8. Vukšinec. 


)i 


28. Tovarnik. 


Sept. 


28. Sv. Ivan Žabno, 


» 


29. Grabo vci. 


)i 


23. Brezovljani. 


r 


21. ßaca. 


11 


20. Hagenj. 


Oct. 


12. Jamina. 


11 


25. Kapela srpska. 


Sept. 


17. Vrhanja. 


11 


12. Fuka. 


Oct. 


18. Soljani. 


Aug. 


30. Sumećani. 


JI 


24. Drenovci. 


Sept. 


0. BeHinac. 


. XL VI. „ 


9. Gjvirgjevac. 


„ 


17. Icanić Kloštar. 


Sept. 


6. Semovec. 


Oct. 


10. Vrbovec. 


)i 


8. Umje. 


Aug. 


29. Šarampov. 


Oct. 


24. Jabučeta. 


Sept. 


11. So. Ican Zelina. 


11 


11. Peteranec. 


Oct. 


6. Zagreb. 


Sept. 


12. Rijeka. XLV. Sept. 


21. Novi Karlovci. 


11 


28. Sokolovac. 


n 


20. Krčedin. 




23. Vojakovac. 


11 


14. IM: 


Aug. 


28. Apatovac. 


Oct. 


2. Berkasevo. 


Sept. 


21. Kfiževac. 


Se2)t. 


4. Novak. 


XLVa „ 


21. Vel. Peratovica. 


Oct. 


10. Lipovac. 


11 


25. Topolovica. 


Sept. 


28. Ruševo. 


Oct. 


lÜ. Mala Barna. 


»> 


30. dvorci. 


Sept. 


17. Otrocanec. 


Oct. 


12. Laže. 


11 


23. Sedlarica 


Sept. 


26. Adžamovci. 


11 


3. Brzaj a . 


11 


28. Tisovac. 


11 


8. Mali Grđevac. 


11 


25. Nova Gradiška. 


11 


20. Kozarevac. 


Oct. 


3. Kovačevac. 


Oct. 


10. Sirova Katalena 


Aug. 


25. Mašić. 


Sept. 


29. Ravneš. 


Oct. 


8. Gorice. 


Oct. 


10. Raca. 


Sept. 


11. Dol. Bogičevci. 


11 


12. Nova Raca. 


11 


21. Gor. Bogičevci. 


Sept. 


20. Međuraća. 


n 


13. Bo golje. 


n 


20. Vel. Trojstvo. 


V 


24. Pakrac. 


Oct. 


19. Dautan. 


11 


14. Čapreginci. 


Sept. 


11. Kaniška Iva. 


)i 


30. Rajić. 


11 


8. Kapelica. 


Oct. 


5. St. Gi-abovac. 


11 


19. Ko.stanjevac. 


Sept. 


15. Novska. 


11 


8. Fopomc. 


)i 


10. Cer ovijani. 


>} 


9. Bršljanica. 


Oct. 


15. Brđaui. 


11 


26. Bjelovar. 


11 


14. Divuša. 


n 


10. Brinjani. 


Sept. 


29. Umetić. 


11 


29. Babinec. 


, 


23. Dvor. 


11 


30. Samarica. 


JI 


29. Pecki. 


» 


23. Cirkvena. 


„ 


24. Mali Gradac. 


>} 


5. Grabovnica. 


11 


19. Lužćani. 


» 


17. Suhaja. 


)i 


29. Nebojan. 



91 



Sept. 


12. 


Klasnić. 


Oct. 


18. 


Skalić. 


'1 


19. 


Zii'ovac. 


Sept. 


25. 


Drežnica. 


TI 


ii. 


Farkašić. 


Oct. 


29. 


Vrbovsko. 


Oct. 


8. 


Brubno. 


Sept. 


23. 


Krakar. 


Sept. 


30. 


Jame. 


11 


20. 


Jasenak. 


„ 


30. 


Glina. 


Oct. 


3. 


Krivi Put. 


Oct. 


4. 


Oblaj. 


Nov. 


10. 


Alan. 


JI 


10. 


Dol. Trstenica. 


Oct. 


8. 


Mošunje. 


Sept. 


17. 


Vcl. Vranovina. 


Sept. 


30. 


Mrkopalj. 


Au(j. 


12. 


Degoj. 


Oct. 


3. 


Novi. 


» 


30. 


Ostrožin. 


Sept. 


27. 


Mrzla Vodica. 


Oct. 


2. 


Gor. Sjeničak. 


XLIVa. „ 


19. 


Šalamunić. 


Sept. 


2. 


Duga Besa. 


11 


19. 


Eaduć. 


I. XLVa. 


•21. 


Stojdraga. 


Oct. 


24. 


Rudopolje. 


11 


28. 


Novo selo. 


„ 


15. 


Lički Osik. 


Oct. 


6. 


Javor. 


Sept. 


21. 


ßavni Dabar. 


11 


2_ 


Gornja Vas. 


Oct 


1. 


Vla.ško Polje. 


Sept. 


, 25. 


Eadatovići. 


Sept. 


17. 


Kućište. 


11 


19. 


Dosen Dabar. 


71 


18. 


Melnice. 


XLV. „ 


29. 


Slušnica. 


11 


20. 


Tuževac. 


Oct. 


12. 


Tounj. 


XLIV. Oct. 


2_ 


Mazin. 


Sept. 


30. 


Ogulin. 


V 


5. 


ßibnik. 


Aug. 


19. 


Musu Unski Potok. 


Sept. 


15. 


Divoselo. 


Oct. 


fi. 


Gomirje. 


Oct. 


10. 


Brušani. 


R. — 32 dana - 


- Tage. 


S. 


V - 


- Sept. SO, 



ßazmak manji, srednje vri- 
jeme kasnije od lanjskog. 

Formule orugr. područja: - 

III. (35) R. — 27 dana — Tage. 
II. (61) R. - 27 „ 
I. (27) R. - 19 „ 

I u jesen ja.'^no je izražen 
hipsometrijski utjecaj, kako to od- 
govara selidbenom tipu ove vrsti. 

IX. 

13—17 18—22 23—27 
2 23 26 

Pentada kulminacije je za 
jednu kasnija od lanjske. Meteoro- 
ški odnošaji slažu se sa navedenima 
kod pređaanje vrsti. 



Schwankung kleiner, Mittel 
später als im Vorjahre. 

- Formehl der orogr. (iehiete. 

S. V. — Oct. 2 
S. V. — Sept. 29. 
S. V. — Sept. 27. 

Avich im Herbst ist der hyp- 
sometrische Einfluß klar ausge- 
prägt, wie dies dem Zugstypus 
dieser Art entspricht. 

X. 

28-2 3—7 8—12 13-17 
31 16 19 6 

Die Kulminalionspentade ist 
um eine später als im Vorjahre. 
Die meteorologischen Verhältnisse 
stimmen mit den bei der vorherge- 
henden Art angeführten überein. 



92 

4:8- *->■ Muscicapa gt'isola Linn., muharica siva, grauer Fliegenschnäpper. 
III. XLV. Sept. 3. Vel. Kopanica. 

49. ^ Hedytnela collaris (Bechst.), muharica bjelovrata, Halsbaud- 

ttiegenschnäpper. 

II. XLVa. Sept. 4. Kaniška Iva. 

ÖO. rxj Anorthura troglodytes (Linu ), palčić carić, Zaunkönig. 
I. XLV. Nov. 21. ßijeka. 

51. CXJ Meriila metiila (Linn.), kos crni, Amsel. 
II. XL VI. Sept. 13. Sokolovac. 

52. *—^->- Tiirdus viscivorus Linn., drozd imelaš, Misteldrossel. 
IIL XLV. Oct. 25. Vinkovci. I. Nov. 28. Kijeka. 

53. *-^^ Turdus pilaris Linn., drozd branjug, Wachholderdrossel. 
IL XLVa. Nov. 9. Vojakovac 

54. '-' Hylocichla mušica (Linn.), drozd pojac, Singdrossel. 
III. XLV. Oct. 30. Vinkovci. 

55. *->■ Cyanecula cyanecula (Wolf), modro voljka bjelokrpa, weiß- 
sterniges Blaukehlchen. 

III. XLV. Sept. 28. V'el. Kopanica. 

56. <->• Aedon megarhyncha (Brehm^, slavvij mali, Nachtigal. 

III. XL VI. Sept. 20. Ferdinandovac. Sept. 14. Bjelovar. 

Oct. 10. Gola. XLV. „ 15. dvorci 

XLV. Sept. 26. Nijemci. Aug. 30. Brubno. 

Äug. 13. Vinkovci. „ 22. Jame. 

Sept. 16. Vel. Kopanica. ,. 9. Glina. 

XLIVa. „ 30. Tovarnik. „ G. Oblaj. 

IL XL VI. „ 10. Gjurgjevac. Sept. 4. Duga Eesa. 

Aug. 1. Semovec. I. XLVa. „ 4. Dosen Dabar, 

., 20. Peteranec. XLIVa. Oct. ^^'^X'"} ^'<^"* <^«^'*- 

„ 15. Križevac. g^p^ c) R^^^i D^bar. 

XLVa. Sept. 7. Kaniška Iva. ^^ 9 Kućište. 

R. — 46 dana — Tage. S. v. — Sept. 8. 

Razmak manji, srednje vri- Schwankung kleiner, Mittel 

jeme ranije od lanjskog. frtlher als im Vorjahre. 

Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: 

III. (4) R. — 14 dana — Tage. S. v. — Sept. 23. 

n. (9) R. — 31 „ „ S. V. — Sept. 4. 

I. (3) R. — 5 „ „ S. V. - Sept. 7. 



93 

Ni ove se godine jasno ne Auch henev ist der h^^psomet- 

opaža hipsometrijski utjecaj, što rische Einfluß nicht klar zu sehen, 
ali imade možda svoj uzrok također was aber seinen Grund vielleicht 
i u malom broju podataka. auch in der kleinen Datenanzahl 

hat. 

57. *-» Aedon luscinia (Linn.), slavuj veliki, Sprosser. 

III. XLV. Sept. 12. Belegiš. XLVa. Sept. 17. Kaniška Iva. 

„ 28. Nijemci. „ 25. Fuka. 
II. XL VI. „ 10. Peteranec. 

E. — 18 dana — Tage. S. v. — Sept. 18. 

Razmak manji, srednje vri- Schwankung kleiner, Mittel 

jeme ranije od lanjskog. früher als im Vohrjahre. 

Ö8. *-Q-* Erithacus »'««ftccM^a (Linn.), crvendać rusogrli, ßotkehlchen. 

in. XLV. Oct. 28. Vel. Kopanica. I. XLV. Nov. 21. Eijeka. 
IL XLVa. Nov. 25. BUznec. 

59. ^ Pratincola rtihicola (Linn.), batić crnogrli, schwarzkehliger 
Wiesenschmätzer. 

IIL XLV. Oct. 9. Vinkovci. IL XLVa. Oct. 6. Zagreb. 

ßO. ■>->■ Sylvia atricapilla (Linn.), pjenica crnoglavka, Mönchgrasmücke. 
III. XLV. Sept. 15. Vinkovci. Sept. 17. Vel. Kopanica. 

ßl. 'A^ Lantus excuhitor Linn., svračak veliki, Eaubwüi'ger. 

II. XLV. Oct. 21). Našice. Sept. 24. Glina. 

ß2. "■ Enneoctomis collurio (Linn.), svračak rusi, rotrückiger Würger. 

III. XLV. Oct. 4. Vinkovci. XLV. Sept. 26. Huševo. 
II. XLVa. Sept. 12. Kaniška Iva. „ 29. Klasnic. 

„ 14. Bjelovar. „ 30. Jame. 

„ 11. Božjakovina Oct. 10. Gor. SJeničak. 

E. — 23 dana — Tage. S. v. — Sept. 22. 

Eazmak veći, srednje vrijeme Schwankung größer, Mittel 

kasnije od lanjskog. später als im Vorjahre. 

64. 'X^ Aegithalus caudattis (Linn.), sjenica dugorepa, Schwanzmeise. 

i II. XLVa. Nov. 25. Bliznec. 

ß3. ^\^ Cyanistes caeruleus (Linn.), sjenica plavić, Blaumeise. 

III. XLV. Nov. 25. Vinkovci. 

ßö. -^Q-* Motacilla alba Linn., pastirica bijela, weiße Bachstelze. 

III. XLVI. Oct. 28. Sesvete podr. XL^. Oct. 26. Vinkovci. 

15. Ferdinandovac. „ 27. Cerna. 



94 



Oct. 31. Vel. Kopanica. 
XLIVa. Sept. 10. Grabovci. 
II. XLVI. Oct. 22. Novigrad podr. 
Aug. 30 Sokolovac. 
Nov. 1. Sv. Petar Čvrstec. 
Oct. 16. Carev Dar. 
Nov. 10. Križevac. 
XLVa. Oct. 10. Mala Barna. 
Sept. 25. Sedlarica. 

„ 30. Edvneš. 
Oct. 17. Garešnica. 
Sept. 30. Babinec. 
Oct. 20. Gudovac. 
„ 3. Samarica. 
Nov. 8. Cirkvena. 
Oct. 29. Grabovnica. 
„ 14. Božjakovina. 
Razmak veći, srednje vrijeme 
jednako lanjskomu. 



XLV. Oct. 6. Jame. 
Sept. 24. Glina. 
Oct. 29 Dol. Trstenica, 
Nov. 15. Kovačevac. 
Oct. 11. Gor. Sjeničak. 
I. XLVa. „ 19. Novo selo. 
., 10. Javor. 
„ 6. Gornja Vas. 
„ 20. E,adatovići. 
Sept. 17. Dosen Dabar. 
XLV. Oct. 28. Musulinski Potok. 
Nov. 4. Drežnica. 
Sept. 25. Krakar. 

„ i). Alan. 
Nov. 30. Xovi. 
Oct. 2. Mrzla Vodica. 
Sept. 10. Sami Dabar. 
Schwankung größer, Mittel 
gleicli dem vorjährigen. 



Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: 



m. (5) R. — 16 dana — Tage. 
IL (19) R. - 52 „ 
L(8)R. -40 , 

I u jesen se opet pokazuje 
hipsometrijski utjecaj, što bi go- 
vorilo za mnijenje izrečeno kod 
proljetne selidbe. 

IX. X. 

23—27 28-2 3—7 8—12 13-17 18 
3 3 3 3 4 

Pentada kulminacije je za 
dvije kasnija od lanjske. U njoj je 
tlak 762 mm, mak5. temperatura 
17 3'', min. 10'2"; oborine slabe, vjet- 
rovi NE i S, kalma malo. Depre- 
sije leže na NW i W, maksimum 
na E; vrijeme je vedro, suho. Prije 
kulminac je jesu tlak i temperatura 
većinom viši, oborine jake, vjetrovi 
N i E, kalma mnogo ; poslije nje jesu 
tlak i temperatura niži, oborine jake, 
vjetrovi N i E, kalma vrlo malo. 



S. V. — Oct. 25. 

S. V. — Oct. 18. 

S. c. — Oct. 14. 
Auch im Herbst zeigt sich 
wieder der hypsometrische Einfluß, 
was für die beim Frühjahrszuge 
ausgesprochene Meinung sprechen 
würde. 

XL 
-22 23-27 28-1 2—6 7—11 12-16 
2 6* 1 2 1 

Die Kulminationspentade ist 
um zwei später als im Vorjahre, 
In ihr ist der Druck 762 mm, die 
max. Temperatur 17 3", die min. 
10-2"; Niederschlag schwach, Wind 
NE und S, Kalmen wenig. Depres- 
sionen lagern im NW und W, das 
Maximum im E; das Wetter ist 
klar, trocken. Vor der Kulmination 
sind Druck und Temperatur meist 
höher, Niederschlag stark, Wind 
N und E, Kalmen viel ; nach der- 
selben sind Druck und Temperatur 
niedriger, Niederschlag stark, Wind 
N und E, Kalmen sehr wenig. 



95 

66 *-0~' Motacilla boarula Linn., pastirica gorska, graue Bachstelze. 

II. XLVa. Nov. 80. Gračani. 

67- ■^ Motacilla flava Linn., pastirica ovčarica, Kuhstelze. 
I. XLV. Oct. 19. ßijeka. 

68- --0-* Alauda arvensis Linn., ševa poljska, Feldlerche. 
III. XLV. Nov. 1. Vinkovci. Dec. 8. Andrija ševci. 

69' -^ Lullula arborea (Linn.), ševa šumska, Heidelerche. 

III. XLV. Sept. 20. Vel. Kopanica. II. XLVa. Nov. 6. Kaniška Iva. 

70. -^O^ Fringilla coelebs Linn., zeba obična, Buchfink. 
HL XLV. Nov. 8. Vel. Kopanica. II. Oct. 19. Našice. 

71. CO Spimi.'i spiiitis (Linn.), čižak zelenčica, Erlenzeisig. 
Iir. XLV. Nov. 18. Vel. Kopanic». II. XLVa. Dec. 15. Zagreb. 

72. *-^-* Linaria cannabinn (Linn.), konopljarka obična, Bluthänfling^ 
III. XLV. Oct. 28. Vinkovci. 

75. <'^\j Loxia curvirostra Linn., krstokljun omorikas, Fichtenkreuz- 
schnabel. 

I. XLlVa. Sept. 7. Seuj. 

74. c\j Pyrrhula europaea Vieill., zimovka ćućurin, Gimpel. 

I. XLIVa. Nov. 8. Senj. 

75. *-Q)-* Miliaria niiliaria (Linn.), strnadica velika, Grauammer. 

III. XLV. Dec. 1. Vinkovci. 

76. ■'-Q-' Sttirnus vulgaris Linn., čvorak obični, Star. 

III. XL VI. Oct. 18. Sesvete podr. Nov. 6. Otok. 

„ 24. Ferdinandovac. Oct. 30. Privlaka. 

Sept. 10. Storcjina Greda. Nov. 16. Vinkovci. 

Oct. 26. Gola. Oct. 12. Bošnjaci. 

XLVa. ,, 11. Gjuretinn. „ 24. Gradište. 

„ 20. Pitomaca. „ 27. Cerua. 

XLV. „ 17. Belegiö. „ 3. Babina Greda. 

Nov. 10. Adaševci. Sept. 7. Vel. Kopanica. 

Sept. 20. Morović. Oct. 15. Vis. Greda. 

„ 12. Ilinci. „ 17. Dolina. 

Oct. 20. Abševci. „ 16. Mačkovac. 

„ 21. Nijemci. „ 15. Gor. Varoš. 

„ 15. Podgrađe. Sept. 24. Gor. Vrbovljani. 

29. Koraletinci. Oct. 17. Jasenovac. 



96 



Nov. 
Sept. 
Nov. 

Oct. 
XLIYa. Nov. 

Oct. 

)i 
Nov. 
Oct. 
Nov. 

>i 
Oct 
Nov. 
II. XLVI. Oct. 
Nov. 
Oct. 
Nov. 
Aug. 
Sept. 
Oct. 

XLVa. ", 



Aug. 
Sept. 

Oct. 
R. — 52 dana - 



12. Banova Jaruga. 
28. Kraljeva Velika. 
5. Crkveni Bok. 
17. Petrinja. 

10. Bosut. 

22. Kupinovo. 
3. Tovarnik. 
1. Grabovci. 

3. Klještevica. 
15. Raca. 

12. Jamina. 

30. Vrbanja. 

13. Drenovci. 
20. Gjurgjevac. 

14. Peteranec. 
1. Topolovac. 

3. Sv. Petar Cvrstec. 

31. Sokolovac. 
27. Carev Dar. 

15. Križevac. 
24. Kebel. 

11. Sedlarica. I. 
24. Sirova Katalena. 

3. Ravnaš. 

16. Kaniška Iva. 
27. Kostanjecac. 

13. Popovac. 

14. Bršljanica. 

4. Bjelovar. 

- Tage. 



Oct. 3. Babinec. 

„ 1. Cirkveua. 
Sept. 8. Grdbovnica. 

Oct. 80. Šumećani. 

„ 24. Krišci. 

„ 28. Šarampov. 

Sept. 22. Zagreh. 

XLV. Oct. 12. Ilok. 

„ 20. Kovačevac. 

„ 12. Gorice. 

„ 14. Dol. Bogičevci. 

„ 15. St. Grabovac. 

„ 18. Divuša. 

„ 25. Umetić. 

„ 24. Brubno. 

„ 14. Jame. 
Nov. 6. Glina. 

Oct. 14, Oblaj. 
Nov. 6. Degoj 

Oct. 21. 0.strožin. 

„ 22. Gor. Sjeničak. 

XLVa. Sept. 14. Dosen Dabar. 
XLV. Nov. 1. Tounj. 

Sept. 25. Jasenak. 
Nov. 4. Krivi Put. 

Oct. 4. Alan. 



XLIVa. 



Ende / ^»C'^1 '^S'k. 



Razmak veći, srednje vrijeme 
kasnije od lanjskog. 



Sept, 13. Ravni Dabar. 
„ 14. Kućište. 
S. V. — Oct. 22. 

Schvpankung größer, Mittel 
später als im Vorjahre. 



Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: 
Tage. 



III. 


(35) R. 


— 44 dana 


II. 


(30) R. 


-44 „ 


I. 


(4) R. 


-40 „ 



S. V. 


— Od. 


25, 


S, V. 


— Od. 


19. 


S. V. 


- Od. 


22. 



Već treću godinu u/.astopce 
opažamo istu porednju srednjih vre- 
mena orogr. područja, što nam po- 
tvrđuje lane izrečeno mnijenje. 



IX. 



X. 



Schon das dritte Jahr nach 
einander finden wir dieselbe Rei- 
henfolge der Gebietsmittel, was 
uns die im Vorjahre ausgesprochene 
Meinung bekräftigt. 

XI. 



23—27 28—2 3—7 8-12 13-17 18—22 23—27 28—1 2-6 7—11 12—16 
1 275 14 10 9 762 6 



Pentada kulminacije je za 
jednu kasnija od lanjske. Meteoro- 
loški odnošaji slažu se sa navede- 
nima kod vrsti Columba palwmhus. 



97 

Die Kulminationspentade ist 
um eine später als im Vorjahre. 
Die meteorologischen Verhältnisse 
stimmen mit den bei Columba pa- 
lumbus angeführten überein. 



77- -^ Oriolus galhnla Linn., vuga zlatna, Pirol. 
III. XLVI. Sept. 16. Ferdinandovac. XLV. Aug. 15. Euševo. 



XLV. „ 17. Belegiš. 
„ 20. Nijemci. 
„ 1. Vinkovci. 
„ 12. Gradište. 
„ 25. Vel. Kopanica. 
Aug. 23. Novi Varoš. 
II. XL VI. „ 30. C4jurgjevac. 
„ 15. Šeniovec. 
Sept. 10. Peteranec. 
XLVa. „ 7. Kaniška Iva. 

Aug. 27. Kapela srpska. 
E. — 41 dan — Tage. 

Razmak manji, srednje vri- 
jeme kasnije od lanjskog. 



Sept. 6. Adžamovci. 
„ 23. Gor. Bogičevci. 
„ 10. St. Grabovac 
„ 20. Lušćani. 

Oct. 15. Zirovac- 

Aug. 24. Farkašić. 

Sept. 25. Jame. 

Aug. 30. Glina. 

Nov. 15. Oblaj. 
I. XLV. Oct. 20. Tounj. 
XLIVa. Aug. 26. Senj. 

S. V. — Sept. 6. 

Schwankung kleiner, Mittel 



später als im Vorjahre. 
Formule orogr. područja: — Formeln der orogr. Gebiete: 



III. ( 7 ) ß. — 33 dana — Tage. 
II. (13) R. - 41 „ 

Već treću godinu je jasan hip- 
sometrijski utjecaj, što je kod ove 
vrsti ali valjda posljedica načina se- 
lidbe tipa Ciconia. 



S. V. — Sept. 12. 
S. V. — Sept. 4. 
Schon das dritte Jahr ist 
der hypsometrische Einfluß klar, 
was aber bei dieser Art wahrschein- 
lich die Folge der Zugsweise des 
Ciconiatypus ist. 



78, ■^-X— ♦ Trypanocorax friigilegiis (Linn.), vrana crna, Saatkrähe 
III. XLV. Nov. 12. Nijemci. Oct. 28. Vinkovci. 

79. O^ Coloens tnonedula (Linn.), čavka ćolica, Dohle. 
II. XLVa. Nov. 9. Vojakovac. 



gR 



Koledar selidbe na temelju historijskoga materijala (do g. 1908.), ka- 
rakter godine 1909. i vrijeme ostavljanja, dotično prolaza. 

Der Zugskalender auf Grund des historischen Materials (bis 1908.) 
Charakter des Jahres 1909. und die Zeitdauer des Verlassens, resp. 

des Durchzuges. 



m 



Vrst — Art 



W W 



Karakter god. 
1909. 

Jahrescharakter 
1909. 






?. > 



n; 



> W 



bist. 1909 



1 

2 

3 

4 

5 

6 

7 

8 

9 

10 

11 

12 

13 

14 

15 

16 

17 

18 

19 

20 

21 

22 

23 

24 

25 

26 

27 

28 

29 

30 

31 

32 

33 

34 

35 

36 

87 

38 



Cvpselus apus 
Yynx torquilla 
Cucuhis canorus 
Phalacrocorax pygmaeus 
Garzetta garzetta 
Ciconia ciconia 
Ardetta minuta 
Saxicola oenanthe 
Oriolus galbula 
Upupa epops 
Aedon megarhyncha 
Ciconia nigra 
Enneoctouus collurio 
Coracias garrulus 
Lanius minor 
Aedon luscinia 
Tur tur tu rtu r 
Crex crex 
Sylvia atricapilla 
Milvus milvus 
Plegadis falcinellus 
Cvpselus melba 
Tringoides hypoleucus 
Platalea leucorodia 
Pratincola rubicola 
Nycticorax nycticorax 
Butaurus stellaris 
Chelidon urbica 
Muscicapa grisola 
H3'drocbelidon nigra 
Hirundo rustica 
Motacilla flava 
Clivicola riparia 
Lanius excvibitor 
Pvrrherodias purpurea 
Miliaria miliaria 
Herodias alba 
Coturnix coturnix 



Aug. 12. 
„ 12. 

. „ 19. 

, 24. 

„ 25. 

„ 29. 

„ 29. 
Sept. 4. 

„ 4. 

„ 9. 

„ 9. 

„ 11. 

„ 13. 

„ 16. 

„ 16. 

n 17. 

„ 19. 

n 20. 
n 20. 

„ 21. 

n 21. 

„ 21. 
22. 

,' 22] 

„ 22. 

„ 24. 

„ 25. 

„ 25. 

„ 25. 

„ 28. 
.. 29. 

1. 

1. 

2. 

2! 
4. 
5. 



Oct. 



Sept. 10. 
Aug. 24. 



Aug. 29. 



Sept. 


6 


r 


9 


n 


8 


11 


15 


)i 


22 


n 


14 


Sept. 


18 


)i 


18 


)i 


10 



Sept. 27. 
Sept. 30. 



Sept. 11. 
Oct. JO. 



Kasan. — Spät 
Kasan — Spät 



Odgovara-Entspriflit 



Kasan — Spät 

Odgovara - Entspricht 

Ban — Früh 
Kasan — Spät 
Kasan — Spät 

Ban — Früh 

Kasan —Spät 

Ban — Früh 
Ban — Früh 



Kasan — Spät 



Kasan— Spät 



Ban — Früh 
Kasan — Spät 



e- 



-e- 



59 

45 

100 

12 

36 
81 
21 

m 

48 
68 
62 
75 
49 
57 
26 
34 
63' 
70 
98 
15 

103 
48 
42 

105 
78 
94 
40 
75 
8 
18 

Si:, 

69 
56 
86 
95 
89 
61 
74 



18 
83 



56 



41 
13 
46 
55 
23 
36 

18 
40 
19 



35 

32 



27 
54 



99 



d 




% 


• S 


Ä 33 

Karakter god. J^ 
1909. .2 


8 nase- 
elungs- 


^ 


Vrst - Art 


> .^ 


1 § 




9 =« '^ &! 


1 




05 S 
-ti ->J 

W 


02 


Jahrescharaktfer ' 
1909. 


S3^ 




1-4 


list. 1909 


39 


Gallinula chloropus 


Oct. 6. 


__ 


_ 


— 


37 





40 


Caprimulgus europaeus 


„ ^• 


— 


— 


26 


65 


— 


41 


Anser anser 


„ 9. 


Nov. 4. 


Kasan — Sität 


82 


58 


42 


Phoenicurus phoeni- 


TI 














curus 


9. 


— 


— 


— 


61 


— 


43 


Larus ridibundus 


„ 10 


— 


— 


— 


70 


— 


44 


Ardeola ralloides 


„ 11. 


— 


■ — 


— 


82 


— 


45 


Columba palunibus 


„ 14. 


Oct. 13. 


Ban — F^'iih 


1 


83 


48 


46 


Columba oenas 


:; 15. 


„ 25. 


Kasan— Sp iit 


10 


70 


50 


47 


Limnocryptes gallinula 


„ 15. 




— 


— 


36 


— 


48 


Phoenicurus titys 


„ 15. 


— 


— 


— 


31 


— 


49 


Fulica atra 


" 19. 


Oct. 17. 


Ban — Früh 


2 


55 


31 


50 


Motacilla alba 


„ 19. 


„ 18. 


Ban — Früh 


1 


61 


52 


51 


Grus grus 


: 20. 


„ 18. 


Ban — Früh 


2 


65 


33 


52 


Erithacus rubecula 


„ 21. 




— 


— 


72 


" — 


53 


Buteo buteo 


„ 22. 


Oct. 28. 


Kasan — Spät 


6 


44 


45 


54 


Vanellus vanellus 


„ 23. 


„ 28. 


Kasan — Spät 


5 


78 


53 


55 


Scolopax rusticula 


, 23. 


„ 28. 


Kasan — Spät 


5 


83 


49 


56 


Oedicnemus oedicnemus 


„ 23. 




— 


— 


11 


— 


57 


Aidea cinerea 


;, 23. 


Oct. 18. 


Ban — Früh 


5 


73 


56 


58 


Alauda arvensis 


„ 23. 


— 


— 


— 


78 


— 


59 


Sturnus vulgaris 


;; 23. 


Oct. 22. 


Ban — Früh 


1 


75 


52 


60 


Morula raerula 


24 


— 


— 


— 


14 


— 


61 


Hylocichla mušica 


24 


— 


— 




61 


— 


62 


Anthus campestris 


„ 24. 


— 


— 


— 


85 


— 


63 


Anas boscas 


;, 26. 


Nov. 2. 


Kasan — Spät 


7 


70 


41 


64 


Gallinago gallinago 


„ 28. 


— 


— 


— 


60 


— 


65 


Anorthura troglodvtes 


n 29. 


— 


— 


— 


35 


— 


66 


Parus major 


„ 29. 


— 


— 


- 


15 


— 


67 


LuUula arborea 


„ 31. 


— 


— 


— 


36 


— 


68 


Linaria cannabina 


Nov. 2. 


— 


— 


— 


66 


— 


69 


Gallinago major 


„ 3. 


— 


— 


— 


29 


— 


70 


Emberiza cirlus 


„ 4. 


— 


— 


— 


69 


— 


71 


Trypanocorax frugi- 
















legus 


„ 5. 


— 


— 


— 


60 


— 


72 


Tharrhaleus modularis 


V '5- 


— 


— 


— 


22 


— 


73 


Turdus viscivorus 


'<■ 


— 


— 


— 


71 


— 


74 


Spinus spinus 


„ 11. 


— 


— 


— 


60 


— 


75 


Hylocichla iliaca 


„ 16. 


— 


. — 


— 


55 


— 


76 


Otis tarda 


„ 17. 


— 


— 


— 


75 


— 


77 


Anser fabalis 


„ 18. 


Nov. 9. 


Ban — Früh 


9 


81 


34 


78 


Turdus pilaris 


, 18. 


— 


— 


— 


95 


— 


79 


Pyrrhula europaea 


„ 21. 


— 


— 


— , 


65 


— 


80 


Fringilla montifringilla 


„ 29. 


— 


— 


— 


76 


- 


81 


Regulus regulus 


Dec. 5. 


— 


— 


— 


5£ 


-■ 


82 


Colymbus arcticus 


„ 6. 


— 


— 


— 


2£ 


) — 


83 


Colvmbus septentrionalis 


„ 12. 


— 


— 


— 


^ 


> — 


84 


Arčhibuteo lagopus 


„ 18. 


— 


1 


— 


4-. 


' 



100 



I u jesen je svih 29 vrsti, kod 
kojih je proračunano srednje vri- 
jeme, sadržano u ovoj skrižaljci. 
Od tih imide 15 kasniji odlazak 
od historijskog srednjeg vremena, 
12 raniji a 2 jednak. Zakašnjenje 
iznaša u prosjeku 1'7 dana, te je 
prama tomu i harakter ovogo- 
dišnje jesenske selidbe kasan. 
U pojedinim mjesecima jesu razlike 
prama historijskom srednjem vre- 
menu slijedeće: u kolovozu je od- 
lazak kod 2 vrsti u prosjeku za 25 
dana kasniji, u rujnu kod 12 vrsti 
za 2'9 dana, u listopadu kod 14 
vrsti za 2'1 dan, dok je napokon 
u studenom kod jedine vrsti za 9 
dana raniji. I prama lanjskoj je 
ovogodišnja jesenska selidba kas- 
nija, jer je srednje vrijeme kod 14 
vrsti kasnije, kod 9 ranije a samo 
kod 3 jednako. I ovdje se pokazuje 
zakašnjenje u mjesecima kolovozu, 
rujnu i listopadu; dok je u stu- 
denom odlazak raniji; uzrok imamo 
bez sumnje tražiti u meteorološkim 
odnošajima, poglavito u tempera- 
turi, koja je u tim mjesecima raz- 
mjerno viša od lanjske. 



Vrijetne ostavljanja opet 
je kratko, jer je razmak kod 28 
vrsti manji a samo kod 1 veći od 
historijskog. I prama lanjskoj go- 
dini je vrijeme ostavljanja kraće; 
razmak je naime kod 14 vrsti manji 
a kod 12 veći. Uzrok tomu leži si- 
gurno također u gore navedenim 
meteorološkim odnošajima. 



Auch im Herbst sind alle 29 
Arten, bei denen das Mittel berech- 
net wurde, in dieser Tabelle 
enthalten. Davon haben 15 einen 
späteren Wegzug als das histori- 
sche Mittel, 12 einen früheren und 
2 den gleichen. Die Verspätung be- 
trägt im Durchschnitte TT 7ar/e, und 
ist daher auch der Charakter 
des heurif/en Jferbstzuf/es ein 
später. In den einzelnen Monaten 
sind die Unterschiede gegen das 
historische Mittel die folgenden: 
im August ist der Wegzug bei 2 
Arten im Durchschnitte um 2'5 
Tage später, im September bei 12 
Arten um 2'9 Tage, im Oktober bei 
14 Arten um 2-1 Tage, während er 
endlich im November bei der ein- 
zigen Art um 9 Tage früher ist. 
Auch gegen das Vorjahr ist der 
heurige Herbstzug später, da das 
Mittel bei 14 Arten später, bei 9 
früher und nur bei 3 das gleiche 
ist. Auch hier zeigt sich die Ver- 
spätung in den Monaten August. 
September und Oktober, während 
im November der Wegzug früher 
fällt; den Grund haben wir ohne 
Zweifel in den meteorologischen 
Verhältnissen, hauptsächlich in der 
Temperatur zu suchen, die in diesen 
Monaten verhältnismäßig höher ist 
als im Vorjahre. 

Die Verlassunr/sdauer ist 
ivieder kurz, nachdem die Schwan- 
kung bei 28 Arten kleiner und 
nur bei 1 größer ist als die histo- 
rische. Auch gegen das Vorjahr 
ist die Verlassungsdauer kürzer; 
die Schwankung ist nämlich bei 14 
Arten kleiner und bei 12 größer. 
Der Gi'und hiezu liegt sicher auch 
in den oben angeführten meteoro- 
logischen Verhältnissen. 



101 



a> 

-a 
o 



3 


0) 




-n 


t_ 


<a 


a> 


c 


CL 


4) 


E 


Q. 


0) 




1— 


jc 




o 


1» 


« 


^ 


c 


o 




3 


■o 


i_ 


c 


■a 




"5 


$ 


_i 


■o 


» 


c 



C 3 



L. 

<]) CO 
a) u 



<D 



T! o 



CO ^.j 

7 4) 



O 
XL 



> 5 


-3< d o ~' X T)i i-.^ d d o6 « <N iri oč cč 03 


* 2 opažanja manj- 
kaju. 
2 Beobachtungen 
fehlen. 


euiOTng 
— fojq7 




9S— 6? 


111111111111111-^ 


TB-iT 


1 II 1 1 II 1 1 " 1 1 1 ^ 1 * 


t- 


r 


•^ 


s 


* 1 " 1 " 


9T— ST 


1 1 1 1 1 1 1 1 |^rHtOiO-<tl-<53 


i 


E 




g 


■* (M eo 1 1-1 


TI— 1 


1 1 1 1 1 1 1 1 1 |TH(Nm5CiN-* 


'i 


.■^ 


z 


1 


»111^ 


9-S 


1 1 1 1 1 1 1 |CO«-l<M«3— ''^-'»^ 


s 


3 


i- 


oc 


«IM- 


T •IX— 8P 


1 1 1 1 1 I 1 |(Nr-.<Nt-C-. inOiO 


o 


ć- 


b 


5 


M 1 sq 1 la 


tr~?z 


1 1 1 1 1 1 1 1 r-< CO CO Ci O u^ ^1 f?i 


-^ 


2 


■« 


■X 


" 1 1 lIT 


SS— gl 


1 1 1 1 1 1 1 ICO-^OO-^SS^-^ 


n 


"i 


-I- 


1 


SI 1 1 1 Ü0 


lt-f:T 


1 1 1 1 1 1 71 O w .- Ci ■* O t- •* 1 


■■£ 


s 


b 


1 


«111^ 


61 -8 


1 IIMI 1 |COOi»t->*<!»lO<NCOCO| 


■£ 


1 


^ 


S 


.a 1 1 1 o 


i— S 


»1 1 3-1 1 — 1 -M -.; ■+ yj C^ 1- -- (N « 1 


f 


1 


•^ 


- 


e 1 w 1 c<5 


S •X-S'S 


-* 00 CO o '.C' eq as — CO IM 0-. »1 (M i co i 

CO 1 1 


1 


"s 


3 


O 


-. 1 « 1 -.O 


iS-8S 


<N 'i' ■■- i>\ ^, |X-.Ccow«.^-i ICO 1 


^ 


o 


3 


S 


M w 1 1 ..= 


55— ftT 


^^„^coco-*^^, 1 1 1 1 1 1 1 


4r 


-i- 


-9- 


- 


« 1^ |CO 
^ ^ ijl 1 «D 


1T-8T 


lt;cOCO'^'*<'»t<CO<MtM| 1 1 1 1 1 1 


ST— S 


co-*'*c»:o<Neo| i | 1 i | | i i 


T" 


i 


^ 


s 


^ |„--X 


i— 8 


^w^», co^llllllllll 


s 


s 


^ 


- 


^ 1 ^ 1 VO 


s -xi-es 


inOT-(Tj(eo||||i|||||| 


p 


2 


S 


2 


ira rt (N 15-1 


85-fS 


»1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 


•* 


s 


b 


S 


1 »5 s-i 1 in 


SS-6T 


^^««lljlllllllll 


1 


?^ 


s 


in rt rt 1 co 


8T— n 


lO l^ (N 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 


's 


\. 


■i 


;: 


rt ^ SI 1 -.0 


ei- 6 


^ "* II 1 1 1 1 II 1 li 1 II 


g 
3 

o 

a 

u 

-3 

1 

Ä 

d 
-a 

N 

"5 


i 


." 


: 


* 1 1 |CC 


8-t 


*' -^ 1 II 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 


5 

a 

1 
1 


^ 


1 


o 1 rt 1 CO 


S -IITA-Ofi 


" 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 


Ä 


» 


rt «9 1 1 =0 


RS-es 


•■= 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 


5 

d 

a 

H 
d 


o 

05 
01 

1 

s 

'u 

o 

O 


C 
o 

JA " 

H 


ts— os 


-" 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 


<n-cT IIA 


" II 1 1 II 1 1 1 1 II 1 1 1 


1 

> 


Uuculus canorus 
tUconia cicouia 
tüconia nigra 
Upupa epops 
Turtur turtur 
Coracias garrulus 
Uhelidnn urbica 
Hirundo ruštica 
Coturnix coturnix 
Ardea cinerea 
Uolumba pahimbus 
Sturnus vulgaris 
Uolumba oenas 
Scolopax rixsticula 
Motacilla alba 
Anser fabalis 


•iqi3Z--Ja 


1 — rM 00 ^ in ■.:2 c- » Ji o 1-1 »1 CO -f in --T 



102 



Savezno sa kasnim selidbe- 
nim karakterom ove jeseni 2>ojav- 
Ijuju se i kulminacije većinom 
kasnije; one su naime prama lanj- 
skima kasnije kod 10 vrsti, ranije 
kod 2 a jednake kod 4. Kasnija je 
kulminacija za jednu pentadu kod 
Coturnix coturnix, Columba palumhus, 
Ardea cinerea, Cheliđon urbica, Hi- 
rundo rmtica i Sturnus vulgaris, za 
dvije kod Ciconia ciconia, Anser fa- 
balis i Motacilla alba a za četiri kod 
Ciconia nigra; ranija je za jednu 
pentadu kod Scolopax rusticula a za 
tri kod Cuculus canoriis; jednaka 
napokon kod Columba oenas, Turtur 
turtur, Coracias garrulus i Upupa 
epops. U glavnom se i ovdje ističu 
uplivi meteoroloških odnošaja, is- 
taknutih gore kod srednjih vre- 
mena, koji prouzi'okuju zakašnjenja. 



Kulminacija cjelokupne se- 
lidbe pada ove godine u istu pen 
tadu: rX. 28. X. 2., kao i lane. 
U njoj je tlak prilično visok, tem- 
peratura dosta niska^ oborine vrlo 
jake, vjetrovi pretežno južni uz 
mnogo kalma. Depresije leže na 
NW i NE, kasnije i na S. 

rir. 30. riii. s. Cucuius 

canorus kulminira, dok kod drugih 
vrsti selidba još ni ne počinje. Tlak 
porasao, temperatura pala, vjetar 
pretežno E, kalma mnogo. Depresija 
leži na NE, kasnije na S. 

VIII. 4—23. Ove četiri pen- 
tade su bez kulminacije U prvoj 
počinje Ciconia ciconia sa selidbom, 
u trećoj Ciconia nigra a u zadnjoj 
Upupa epops. Tlak i temperatura 



Im Zusammenhange mit dem 
späten Zugscharakter dieses Herb- 
stes treten auch die Kultni- 
uationen meist später auf ; sie 

sind nämlich gegen das Vorjahr 
später bei 10 Arten, früher bei 2 
und gleich bei 4. Später ist die 
Kulmination um eine Pentade bei 
Coturnix coturnix, Columba palumbus, 
Ardea cinerea, Chelidon urbica, Hi- 
rundo rustica und Sturnus vulgaris, 
um zwei bei Ciconia ciconia, Anser 
fabalis und Motacilla alba vind um 
vier bei Ciconia nigra; früher ist 
sie um eine Pentade bei Scolopax 
rusticula und um drei bei Cuculus 
canorus -^ gleich endlich bei Columba 
oenas, Turtur turtur, Coracias gar- 
rulus und Upupa epops. Der Haupt 
Sache nach treten auch hier die 
Wirkungen der meteorologischen 
Verhältnisse hervor, wie sie oben 
bei den Mitteln hervorgehoben 
wurden, welche Verspätungen 
bewirken. 

Die Kulmination des ganzen 
Zuges fällt heuer in dieselbe Pen- 
tade: IX. 28. X. 2., wie im Vor- 
jahre. In ihr ist der Druck ziemlich 
hoch, die Temperatur ziemlich 
niedrig, Niederschlag sehr stark, 
Wind meist südlich bei viel Kalmen. 
Depressionen lagern im NW und 
NE, später auch im 8. 

VII. 30. Vin. 3. Cuculus 
canorus kulminiert, während bei 
den anderen Arten der Zug noch 
nicht mal beginnt. Druck gestiegen, 
Temperatur gefallen, Wind vor- 
wiegend E, Kalmen viel. Depres- 
sion lagert im NE, später im S. 

VIII. 4—23. Diese vier Pen- 
taden sind ohne Kulmination. In 
der ersten beginnt Ciconia ciconia 
mit dem Zuge, in der dritten Ci- 
conia nigra und in der letzten 



103 



rastu, jače oborine 4., 6. i 22., vjetar 
najviše N, kalnia mnogo. Depresije 
leže najviše na N. 



VIII. 24—28. Ciconia ci- 
conia kulminira a Turttir turtur i 
Coracias garrulus počinjvi selidbu. 
Tlak i temperatura pali, znatnije 
oborine 27., vjetar pretežno E, kalma 
malo. Depresije leže na N i S. 

VIII 29-IX. 7. Dvije 
pentadebez kulminacije. Tlak raste, 
temperatura pada, jake oborine 29., 
81. i 1., vjetar najviše ISI, Kalma 
malo. Depresije leže na N, E i S. 

IX, 8 — 12. Ciconia nigra i 
TJpupa epops kulminiraju; Chelidon 
urbica počinje sa selidbom. Tlak i 
temperatura porasli, jače oborine 
12.. vjetar pretežno S, kalma mnogo. 
Depresija leži na SW, kasnije vi 
srednjoj Evropi. 

IX. 13—17. Turttir turtur i 
Coracias garrulus kulminiraju; Hi- 
runđo rustica i Coturnix coturnix 
započinju selidbu. Tlak i tempera- 
tura pali, vjetar najviše S, kalma 
mnogo. Depresija leži na S. 

IX. 18 — 27. Dvije pentade 
bez kulminacije U drugoj počinju 
sa selidbom Ardea cinerea, Cohimha 
palumbus, Sturnus vulgaris, Columba 
oenas i Motacilla alba. Tlak i tem- 
peratiira rastu, jače oborine 27., 
vjetar pretežno N. kalma mnogo. 
Depresije leže na NW i SE. 



IX. 28— X. 2. Chelidon ur- 
bica i Hirundo rustica kulminiraju; 
Ciconia ciconia. Upupa epops i Co- 
racias garrulus već završuju selidbu. 



Upupa epops. Druck und Tempe- 
ratur steigen, stärkerer Niederschlag 
am 4., 6. und 22., Wind meist N, 
Kalmen viel. Depressionen lagern 
meistens im N. 

VIII. 24—28. Ciconia ci- 
conia kulminiert, Turtur turtur und 
Coracias garrulus beginnen den Zug. 
Druck und Temperatur gefallen, 
bedeutenderer Niederschlag am 27., 
Wind meist E, Kalmen wenig. De- 
pressionen lagern im N und S. 

VIII. 29- IX. 7. Zwei Pen- 
taden ohne Kulminationen. Druck 
steigt, Temperatur fällt, starker 
Niederschlag am 29., 31. und 1., 
Wind meist N, Kalmen wenig. De- 
pressionen lagern im N, E und S. 

IX. 8 — 12. Ciconia nigra tiud 
Upupa epops kulminieren; Chelidon 
urbica beginnt mit dem Zuge. Druck 
und Temperatur gestiegen, stär- 
kerer Niederschlag am 12., Wind 
vorherrschend S, Kalmen viel. De 
pression lagert im SW, später in 
Mitteleuropa. 

IX. 13—17. Turtur turtur und 
Coracias garrulus kulminieren; Hi- 
rundo rustica und Coturnix coturnix 
beginnen den Zug. Druck und 
Temperatur gefallen. Wind meist 
S, Kalmen viel. Dej)ression lagert 
im S. 

IX. 18-27- Zwei Pentaden 
ohne Kulmination. In der zweiten 
beginnen mit dem Zuge Ardea ci- 
nerea. Columba palumbus, Sturnus 
vulgaris, Columba oenas und Mo- 
tacilla alba. Druck und Temperatur 
steigen, stärkerer Niederschlag am 
27., Wind meist N, Kalmen viel. 
Depressionen lagern im NW und 
SE. 

IX. 28— X. 2. Chelidon urbica 
und Hirundo rustica kulminieren ; 
Ciconia ciconia, Upupa epops und 
Coracias garrulus beschließen schon 



104 



Tlak i temperatura pali, jake oborine 
28. i 2., vjetar najviše S, kalma 
mnogo. Depresije leže na NW, NE 
i S. 

X. 3 — 7. Coturnix coturnix 
kulminira; Scolopax rusticula po- 
činje sa selidbom a Cuculus canorus 
i Turtur turtur ju završuju. Tlak 
i temperatura porasli, vjetar pre- 
težno N, kalma malo. Depresija 
leži na NW. 

X. 8—12. Ardea cinerea kul 
minira prvi puta; Ciconia nigra za- 
vršuje selidbu. Tlak porasao, tem- 
peratura pala, vjetar N, kalma 
mnogo. Depresije leže na NW i SE. 

X. 13 — 17. Coluniba palumbus 
i Stnrnus vulgaris kulminiraju; Che- 
lidnn urbica i Uirundo rustica svr- 
šavaju selidbu. Tlak i temperatura 
porasli, vjetar N, kalma malo. De- 
presija leži na NW. 

JT. 18 — 22, Ardea cinerea 
kulminira po drugi puta i još Co- 
lumba oenas te Scolopax rusticula: 
Anser fabalis počinje sa selidbom. 
Tlak porasao, temperatura pala, 
vjetar N, kalma jako mnogo. De- 
presije leže na N\V i S. 

X, 23 — 27. ^Qz kulminacije. 
Tlak i temperatiira pali, jače oborine 
25. i 27., vjetar N, kalma malo. De- 
presije leže na NW i W. 

A". 28— XI. 1. Motacilla alba 
kulminira. Tlak i temperatura po- 
rasli, oborine 31., vjetar pretežno 
N, kalma malo. Depresije leže na 
NW i SW. 

XI. 2 — l(i. Tri pentade bez 
kulminacije. U prvoj završuje se- 
lidbu Coturnix coturnix a u »trećoj 



den Zug. Druck und Temperatur 
gefallen, starker Niederschlag am 
28. und 2., "Wind meist S, Kalmen 
viel. Depressionen lagern im NW 
NE und S. 

X. 3 — 7- Coturnix coturnix kul- 
miniert: Scolopax rusticula beginnt 
mit dem Zuge, Cuculus canorus 
und Turtur turtur beschließt ihn. 
Druck und Temperatur gestiegen, 
Wind vorwiegend N, Kalmen wenig. 
Depression lagert im NW. 

X. 8 — 12. Ardea cinerea kul- 
miniert zum erstenmale; Ciconia 
nigra beschließt den Zug. Druck 
gestiegen, Temperatur gefallen, 
Wind N. Kalmen viel. Depressionen 
lagern im NW und SE. 

X. 13 — 17. Columba palumbus 
und Sturnus vulgaris kulminieren; 
Chelidon urbica und Hirundo rustiea 
beenden den Zug. Druck und Tem- 
peratur gestiegen, AVind N, Kalmen 
wenig. Depression lagert im NW. 

A". 18—22. Ardea cinerea kul- 
miniert zum zweitemniale, weiters 
noch Columba oenas und Scolopax 
rusticula; Anser fabalis beginnt mit 
dem Zuge. Druck gestiegen, Tem- 
peratur gefallen, Wind N, Kalmen 
sehr viel. Depressionen lagern im 
NW und S. 

A'. 23 — 2 7. Ohne Kulmination. 
Druck und Temperatur gefallen, 
stärkerer Niederschlag am 25. und 
27., AVind N, Kalmen wenig. De- 
pres.sionen lagern im NW und W. 

A". 28— £X. 1. Motacilla alba 
kulminiert. Druck und Temperatur 
gestiegen, Niederschlag am 31., 
Wind vorherrschend N, Kalmen 
wenig. Depressionen lagern im NW 
und SW. 

XI. 2—16. Drei Pentaden 
ohne Kulmination. In der ersten 
beendet den Zug Coturnix coturnix 



105 



Columba palumhus, Sturnus vulgaris, 
Columba oenas i Motacilla alba. Tlak 
pada, temperatura raste, jake obo- 
rine 14. i 15., vjetar najviše N, 
kalma vrlo malo. Depresije leže 
pretežno na N. 



AT. 17—21. Anser fabalis 
kulminira; Ardea cinerea i Scolopax 
rusticula svršavaju selidbu. Tlak 
porasao, temperatura pala, jake 
oborine 17. i 18., vjetar pretežno N, 
kalma vrlo malo. Depresija leži 
na E. 

Kulminacije se najčešće 
pojavljtijn uz rastući tlak, pa- 
dajuću temperaturu te sjeverne 
vjetrove sa mnogo kaltna kao 
i uz oborine te položaj depresija 
na sjeveru i zapadu. Zaključci 
su prama tomu u glavnom isti kao 
i prijašnjih godina. 



und in der di'itten Columba pa- 
lumbus, Sturnus vulgaris, Columba 
oenas und Motacilla alba. Druck 
fällt, Temperatur steigt, starker 
Niederschlag am 14. und 15., Wind 
meist N, Kalmen sehr wenig. De- 
pressionen lagern hauptsächlich 
im N. 

XI. 17—21» Anser fabalis 
kulminiert; Ardea cinerea und Sco- 
lopax rusticula beschließen den Zug. 
Druck gestiegen, Temperatur ge- 
fallen^ starker Niederschlag am 17. 
und 18., Wind meist N, Kalmen 
sehr wenig. Depression lagert im E. 

Die Ktdminationen treten 
am häufigsten auf bei .'steigen- 
dem Druck, fallender Tempe- 
ratur, Nordwinden mit viel 
Kalmen ivie auch bei Nieder- 
scMag sotvte nördlicher und 
tvestlicher Lage der Depres- 
sionen. Die Schlüsse sind danach 
der Hauptsache nach dieselben wie 
in den früheren Jahren. 



Naše krajeve — Unser Territorium 







Naselise 


Ostaviše 


c 
u 


Ove vrsti: — Folgende Arten: 


Besiedelten 


Verließen 


M 


za koliko dana:- 


— binnen Tagen : 


1 


Ciconia ciconia 


67 


56 


2 


Grus grus 


59 


33 


3 


Ardea cinerea 


56 


56 


4 


Scolopax rusticula 


54 


49 


5 


üpupa epops 


54 


43 


6 


Sturnus vulgaris 


53 


52 


7 


Hirundo rustica 


51 


32 


8 


Turtur turtvir 


49 


4ü 


o 


Columba palumbus 


48 


48 


10 


Columba oenas 


47 


50 


11 


Ciconia nigra 


47 


55 


12 


Chelidon urbica 


47 


35 


13 


Cuculus canorus 


46 


83 


14 


Coturnix coturnix 


44 


54 


15 


Aedon megarhyncha 


41 


46 


16 


Oriolus galbula 


36 


41 
8 



106 



6 




Naselise 


Ostaviše 


Ove vrsti: — Folgende Arten: 


Besiedelten 


Veliei3en 


pq 


za koliko dana: - 


— binnen Tagen: 


17 


Buteo buteo 


34 


45 


18 


Motacilla alba 


33 


52 


19 


Fulica atra 


31 


31 


20 


Anser fabalis 


29 


34 


21 


Anser anser 


27 


58 


22 


Anas boscas 


27 


41 


23 


Vanellus vanellus 


25 


53 


24 


Jynx torquilla 


25 


18 


25 


Coracias garrulus 


23 


36 


26 


Enneoctonus collurio 


19 


23 


27 


Aedon luscinia 


15 


18 


28 


Crex crex 


11 


19 


29 


Herodias alba 


10 


27 



VHJeme naseljenja je ove 
godine općenito hraće od rre- 
nienn ostavljanja, kako je to i 
do sada u pretežnoj v^ećini godina 
bio slučaj. Razmak je naime u 
proljeće kod 17 vrsti kraći nego u 
jesen, kod 9 dulji a kod 3 jednak. 
Uzrok tomu pojavu lako je naći u 
zakašnjenju selidbe u proljeće a i 
u jesen, dakle u meteorološkim 
odnošajima. 



Die Besiedeliingsdauev ist 
heuer im Allgeineinen hilrzer 
als die Verlassungsdauer, wie 

dies bis jetzt in der überwiegenden 
Mehrzahl der Jahre der Fall war. 
Die Schwankung ist nämlich im 
Frühjahr bei 17 Arten kürzer als 
im Herbst, bei 9 länger und bei 3 
gleich. Der Grund dieser Erschei- 
mung ist leicht in der Verspätung 
des Zuges im Frühjahr und auch, 
im Herbst, also in den meteorolo- 
gischen Verhältnissen zu finden. 



Trajanje boravka — Aufenthaltsdauer 



6 

u 

1 


Vrst — Art 


Dolazak 

Ankunft 


Odlazak 
Wegzug 


Trajanje bo 
ravka 

Aufenthalts 
dauer 




PQ 


1909. 1 bist. 


P^r^-' 


1 
2 
3 
4 

5 
6 

7 


Anser fabalis 
Columba oenas 
Vanellus vanellus 
Buteo buteo 
Anser anser 
Stvirnus vulgaris 
Columba palumbus 


Febr. 17. 
Mart. 2. 

:; t: 

„ 10. 

„ 11. 

„ 12. 


Nov. 9. 
Oct. 25. 

„ 28. 

„ 28. 
Nov. 4. 
Oct. 22. 

„ 13. 


265 275 
237 231 
2H3 234 
233 i 227 
239 215 
225 233 
215 1 222 


-10 
+ 6 

— 1 
+ 6 

+ 24 

— 8 

— 7 



107 



o 












Trajanje bo- 




u 

Iz; 




Dolazak 


Odlazak 


ravka 


1 


1 


Vrst — Art 










Aufenthalts 








Ankunft 


Wegzug 


dauer 


M 


1909. 


hist. 


«M-^ 


8 


Anas boscas 


Mart. 


12. 


Nov. 


2, 


235 


237 


'- 2 


9 


Motacilla alba 


•tt 


16. 


Oct. 


18 


218 


219 


— 1 


10 


Scolopax rusticula 


)i 


19. 


71 


28. 


223 


219 


+ 4 


11 


Grus grus 


» 


22. 


51 


18. 


210 


228 


— 18 


12 


Ardea cinerea 


)i 


22. 


Jl 


18. 


210 


219 


— 9 


13 


Fulica atra 


)i 


24. 


)1 


17. 


207 


224 


— 17 


14 


Ciconia ciconia 


n 


hO. 


Aug. 


29. 


152 


152 


— -e- 


15 


Ciconia nigra 


n 


31. 


Sept. 


15. 


168 


160 


+ 8 


16 


Upupa epops 


Apr. 


5. 


11 


9. 


157 


153 


+ 4 


17 


Hirundo rustica 




8. 


51 


30. 


175 


171 


+ 4 


18 


Aedon luscinia 


Ti 


11. 


11 


18. 


160 


150 


+ 10 


19 


Jynx torquilla 


Jl 


12. 


11 


10. 


151 


122 


+ 29 


20 


Chelidon urbica 


j-j 


12. 


1f 


27. 


168 


164 


+ 4 


21 


Cuculus canorus 


n 


13. 


Aug. 


24. 


133 


127 


+ 6 


22 


Aedon megarhyncha 




17. 


Sept. 


8 


144 


145 


— 1 


23 


Turtur turtur 


ji 


18. 


55 


18. 


153 


151 


+ 2 


24 


Herodias alba 


)^ 


19. 




11. 


145 


181 


-36 


25 


Coracias garrulus 


51 


19. 


51 


14. 


148 


147 


+ 1 


26 


Oriolus galbula 




24. 


:i 


6. 


135 


132 


+ 3 


27 


Coturnix coturnix 




27. 


Oct. 


10. 


166 


159 


+ 7 


28 


Enneoctonus collurio 


J1 


27. 


Sept. 


22 


148 


138 


+ 10 


29 


Crex crex 


Mai 


5. 


)i 


10.' 


128 


144 


— 16 



Razdiobom ovih vrsti prama 
dolasku u ožujku dotično u travnju 
te odlasku u listopadu dotično u 
rujnu dobijemo i opet one već od 
prije poznate dvije grupe, od kojih 
prva iza izlučenja obuhvaća 10 a 
druga 11 vrsti. U prvoj moramo 
izlučiti Anser fabalis, Anser ansei; 
Anas boscas, Ciconia ciconia i Ciconia 
nigra; u drugoj pako Cuculus ca- 
norus, Coturnix coturnix i Crex crex. 



ü prvoj grupi je popriječno 
srednje vrijeme dolaska Mart. 15., 
odlaska Oct. 21., trajanje boravka 
prama tomu 220 dana; u drugoj 
grupi pako su odnosni podaci Apr. 
16., Sept. 16., 153 dana. Ako uz- 
memo i izlučene vrsti u račun, 
dobijemo za prvu grupu Mart. 15., 



Durch Verteilung dieser Arten 
nach der Ankunft im März resp. 
im April und nach dem Wegzug 
im Oktober resp. September er- 
halten wir wieder jene schon von 
früher bekannten zwei Gruppen, 
von denen die erste nach der Eli- 
minierung 10 und die zweite 11 
Arten umfaßt. In der ersten müssen 
wir eliminieren Anser fabalis, Anser 
anser, Anas boscas, Ciconia ciconia 
und Ciconia nigra; in der zweiten 
wieder Cuculus canorus, Coturnix 
coturnix und Crex crex. 

In der ersten Gruppe ist das 
durchschnittliche Ankunftsmittel 
Mart. 15., das Wegzugsmittel Oct. 
21., die Aufenthaltsdauer danach 
220 Tage: in der zweiten Grtippe 
sind die betreffenden Daten Apr. 
16., Sept., 16., 153 Tage. Ziehen 
wir auch die eliminierten Arten in 



108 



Oct. 18., 217 dana a za drugu Apr. 
18., Sept. 15., 150 dana. 



Trajanje boravka ove f/o- 
(Hite mošetno općenito smatrati 
duljim, ako i je praraa historij- 
skom samo za 0-7, dana dulje, čemu 
leži uzrok u zakašnjenju obiju se- 
lidbenih perioda. Ono je kod 17 
vrsti u prosjeku za 8 dana dulje 
od historijskog, kod 11 za 10'6 dana 
kraće a kod jedne jednako. Prama 
lanjskom je ovogodišnje trajanje 
boravka kod 12 vrsti dulje, kod 11 
kraće a kod 3 jednako. 



Jasno proizlazi iz ove skri- 
žaljke te iz nje izvedenih računa i 
ove godine opet općeniti zaključak, 
da vrsti sa ranijim dolashotn 
dulje kod nas borave od vrsti 
sa kasnijim dolaskotn. 



Rechnung, erhalten wir für die 
erste Gruppe Mart. 15., Oct. 18.. 
217 Tage und für die zweite Apr. 
18., Sept. 15., 150 Tage. 

Die Aufenthaltsdauer kön- 
nen wir heuer im Allgemeinen 
als länger betrachten, wenn sie 
auch gegen die historische nur nm 
07 Tage länger ist^ wofür der 
Grund in der Verspätung beider 
Zugsperiodeu liegt. Sie ist bei 17 
Arten im Durchschnitte um 8 Tage 
länger als die historische, bei 11 
um 10'6 Tage kürzer und bei einer 
die gleiche. Gegen das Vorjahr ist 
die heurige Aufenthaltsdauer bei 
12 Arten länger, bei U kürzer und 
bei 3 gleich. 

Klar folgt aus dieser Tabelle 
und der aus ihr ausgeführten 
Rechnungen auch heuer wieder 
der allgemeine Schluß, dass die 
Arten mit früherer Ankunft 
länger bei uns verweileti als 
jene mit späterer. 



Kulminacije. — Kulminatinnen. 



6 


Vröt — Art 


U 


proljeće: 


U jesen: 


W 




Im 


Frühjahr: 


Im Herbst: 


1 


Anser fabalis 


II 


5—9. 


XI. 17 — 21. 


2 


Columba oenas 


III. 


2 — 6. 


X. 18 — 22. 


3 


Sturnus vulgaris 


?? 


2 — 6. 


„ 13- 17. 


4 


Columba palumbus 




7 — 11. 


„ 13 — 17. 


5 


Ardea cinerea 




12 — 1(3. 


„ 8 - 12. 


G 


Scolopax rusticula 


fl 


17 - 21. 


„ 18 - 22. 


7 


Ciconia ciconia 




22 — 26. 


VIII. 24 - 28. 


8 


Motacilla alba 




22 — 26. 


X. 28 — XI. 1. 


9 


Ciconia nigra 


71 


27 - 31. 


IX. 8 — 12. 


10 


Upupa epops 


I^. 


27 — 31. 


„ 8 - 12. 


11 


Cuculus canorus 


11 - 15. 


VII. 30 — VIII. 3. 


12 


Chelidon urbica 


^ 


11 — 15. 


IX. 28 — X. 2. 


13 


Hiri;ndo rustica 


)• 


11 — 15. 


„ 28 - „ 2. 


14 


Coturnix coturnix 


n 


16 — 20. 


X. 3 — 7. 


15 


Turtur turtur 


ft 


16 — 20. 


IX. 13 - 17. 


16 


Coracias garrulus 


.)' 


16 - 20. 


„ 13- 17. 



109 



I ovdje, kako zaamo, dadu 
se navedene vrsti razdijeliti u dvije 
grupe prama tomu, da li kulmini- 
raju u proljeće u ožujku, u jesen 
VI listopadu ili pako u travnju do- 
tično u rujnu. Iz prve grupe mo- 
ramo izlučiti Anser fabalis, Ciconia 
eiconia, Ciconia nigra i Upiipa epops'^ 
iz druge pako Cuculus canorus i 
Cuturnix coturnix. 



U prvoj grupi pada kulmi- 
nacija u proljeće u pentadu: IV. 
7—11., u jesen u X. 18—22. a 
u drugoj u IV. 11—15. i IX. 
18 — 22. Ako uzmemo i izlučene 
vrsti u račun, dobijemo za kulmi- 
nacije slijedeće pentade: za prvu 
grupu u proljeće III. 12—16. u 
jesen X. 8 — 12. a za drugu IV. 
11—15. i IX. 13—17. 



Usporediv ovogodišnje kul- 
minacije sa historijskim kulmina- 
cijama (do g. 1908.), koje su usta- 
novljene kod 14 vrsti, vidimo, da 
su ove fjodine u proljeće nor- 
malno rane, ti jesen kasne, jer 
su u proljeće kod 5 vrsti ranije, 
kod 5 jednake a kod 4 kasnije, dok 
su u jesen kod 6 kasnije, kod 5 ra- 
nije i kod 3 jednake. Prama prošloj 
godini su u proljeće skoro jednake, 
u jesen kasnije, budući da su u 
proljeće kod 6 vrsti jednake, kod 
5 ranije a kod 4 kasnije, u jesen 
pako kod 7 kasnije, kod 4 ranije a 
kod 4 jednake. 



Općeniti zaključak, koji pro- 
izlazi iz zadnjih dviju skrižaljki, je 
i opet isti, da naime vrsti sa du- 



Auch hier können, wie wir 
wissen, die angeführten Arten in 
zwei Gruppen geteilt werden da- 
nach, ob sie im Frühjahr im März, 
ina Herbst im Oktober oder aber 
im April resp. im September 
kulminieren. Aus der ersten Gruppe 
müssen wir eliminieren Anser fa- 
balis, Ciconia ciconia, Ciconia nigra 
und Upupa epopjs; aus der zweiten 
aber Cuculus canorus und Coturnix 
coturnix. 

In der ersten Gruppe fällt die 
Kulmination im Frühjahr in die 
Pentade: III. 7—11., im Herbst 
in X. 18 — 22. und in der zweiten 
in IV. 11—15. und IX. 18—22. Wenn 
wir auch die eliminierten Arten in 
Rechnung ziehen, erhalten wir für 
die Kulminationen folgende Pen- 
taden: für die erste Gruppe im 
Frühjahr HL 12—16., im Herbst X. 
8—12. und für die zweite IV. 11—15. 
und IX. 13—17. 

Vergleichen wir die heurigen 
Kulminationen mit den historischen 
(bis 1908.), welche für 14 Arten 
bestimmt sind, so sehen wir, dass 
sie heuer im Frühjahr normal 
früh, itn Herbst spät sind, da 
sie im Frühjahr bei 5 Arten früher, 
bei 5 gleich und bei 4 später fallen, 
während sie im Herbst bei 6 später, 
bei 5 früher und bei 3 gleich sind. 
Gegen das Vorjahr sind sie im 
Frühjahr fast gleich, im Herbst 
später, nachdem sie im Frühjahr 
bei 6 Arten gleich, bei 5 früher 
und bei 4 später sind, im Herbst 
aber bei 7 später, bei 4 früher und 
bei 4 gleich. 

Der allgemeine Schluß, der 
aus den letzten zwei Tabellen folgt, 
ist wieder derselbe, daJ3 nämlich 

9 



110 



Ijim trajanjem boravka u 2>ro- 
Ijeće ranije, u jesen hasnije kul- 
tniniraju, vrsti sa kraćim pako 
obratno, stoje posljedica različitog 
dolaska i odlaska njihova. 



die Arten mit längerer Aufent- 
haltsdauer im Frühjahr früh- 
er, im Herbst später kulminie- 
ren, die Arten mit kürzerer 
aber umgekehrt, was eine Folge 
der verschiedenen Ankunft resp. 
der Wegzuges ist. 



Društvo ima svoj astronomi jski opservatorij i svoju biblio- 
teku (Zagreb, Opatička ulica 22), koja je rezervirana samo za 
članove društva. Svi članovi dobivaju besplatno ovaj ,, Glasnik" 
i „Prirodu" ; imaju i pravo upotrebljavati astronomijski opser- 
vatorij za svoje studije. 

Pojedini svezak „Glasnika" može se dobiti uz cijenu od 
3 K, što vrijedi počam od XXIII. godišta. Pojedini svesci pri- 
jašnjih godišta (kad je ,, Glasnik" izlazio dvaput godišnje) stoje 
6 K. Pojedini svezak „Prirode" dobiva se uz cijenu od i K 50 
f ilira. 

Knjižnica je društvena otvorena svake subote 
od 4 — 6 sati poslije podne. — Astronomijskije opser- 
vatorij otvoren svakoga ponedjeljka i sva- 
koga četvrtka: ljeti od 8 — 10 sati, a zimi od 7—9 sati 
na večer za praktična motrenja članova (nečlanovi plaćaju 
I K) i svake nedjelje od 10 — 12 sati do podne za raz- 
gledavanje prostorija i motrenje Sunca (nečlanovi plaćaju 40 
filira). Osim toga se motrenja u posebne svrhe obznanjuju u 
novinama. 

Članarina neka se šalje blagajniku dru. Mariju Kiseljaku, 
kr. gimn. prof. Zagreb. (Kukovićeva ul. 10. 1.) — Reklamacije 
za ,, Glasnik" prima gosp. M. Breyer, knjižar (Zagreb, Ilica), 
koji obavlja i ekspediciju. 



Sadržaj. 

I. RASPRAVE. 

1. Ljudevit Rosni lUšugarskoj dulibi. Str. 3 — 13. 

2. Nikola Reizer : Pojava krša u samoborskoj okolici. 

Sa Sjslika. Str. 14.— 33. 

II. DRUŠTVENE VIJESTI. 

1. Zapisnik glavne redovite skupštine, održane 7. svibnja 1911. Str. 34. — 40. 

2. Popis članova koncem g. 11511. Str. 41. — 45. 



HRVATSKO PRIRODOSLOVNO DRUŠTVO 

(SOCIETAS SCIENTIARUM NATURALIUM CROATICA.) 



-^^- 



GLASNIK 

HRVATSKOGA 

PRIRODOSLOVNOGA DRUŠTVA 



UREĐUJE: 

DR ANTUN HEINZ, 

KR. JAVNI RED. SVEUČ. PROFESOR. 



GODINA XXIV. 




ZAGREB 1912. 

VLASTNIČTVO 1 NAKLADA DRUŠTVA. 

KR. ZEMALJSKA TISKARA U ZAGREBU. 



Sadržaj XXIV. godišta „Glasnika hrvat, prirod, 
društva" za godinu 1912. 

I. Rasprave. 

strana. 

1. Dr. Lazar Car: Darwinova teorija selekcije i novija psi- 

hobiološka struja. (Darwin's Selektionstheorie und die 

neuere psychobiologische Strömung) 3.— 32. 

2. Dragutin Hire: Iz bilinskoga svijeta Dalmacije. (111. Oko 

Bokeljskoga zaliva) 33. 52. 

(Aus der Pflanzenwelt Dalmatiens — 111. Um die 94.— 109. 

Bocche di Cattaro) 221.-243. 

3. Dr. Marian Salopek: Vorläufige Mitteilung über die Fauna 

der mittleren Trias von Gregurić-brijeg in der Samo- 
borska gora 79.— 93_ 

4. Gorjanović -Kramberger: Bemerkungen zu Walkhoff's 

neuen Untersuchungen über die menschliche Kinnbil- 
dung. Mit 3 Textig 110.-117. 

5. Josip Poljak: Prilog poznavanju geologije Velebita. Od 

Jablanca preko Alana, Golica, Mrkvišta do Štirovače. 
Sa 8 slika u tekstu (Beitrag zur Kenntnis der Geologie 
des Velebit-Gebirges. Von Jablanac über Alan, Golic, 
Mrkvište bis Stirovaca. Mit 8 Textabb.) . . 118.— 129. 

6. Dr. Arthur Gavazzi : Die Verschiebung der Meeresgrenze 

in Kroatien und Dalmatien in historischer Zeit . . . 130. — 152. 

7. Dr. Antun Vrgoč: Ljekovito bilje u Hrvatskoj (Die Arzt- 

neupflanzen in Croatien) • 158. — 172. 

8. Grga Novak : Klimatički odnosi grada Hvara. Sa 4 table. 

(Die Klimatischen Verhältnisse der Stadt Lessina 

Mit 4 tab.) 173.-190. 

9. Franjo Koščec: Erechthites hieraciifolia kaf. i Galinsoga 

parviflora Cav. u okolici Sv. Ivan Zelinskoj. (Erech- 
thites hieraciifolia Raf. und Galinsoga parviflora Cav. 

in der Umgebung von Sv. Ivan Zelina 262. — 272 . 

10. Dr. Aurel Forenbacher: Eduard Strasburger 272.-276. 

II. Referati i književne obznane. 

1. F. Šuklje: Dr. R. Schubert: Geologija Dalmacije . . . 53.— 56. 

2. V. V.:AurelForenbacher:Die Chondriosomen als Chro- 

matophorenbildner 191. 



IV 

Strana. 

3. V. V.: Dragutin F rani ć: Plitvička Jezera i njihova okolica 191.— 192. 

4. C. L. : Dr. Krunoslav Babić: Pogledi na biologičke i bio- 

nomičke odnose u Jadranskome moru 192. 194. 

5. Ivan Krmpotić: Prof. Dr. Aug. Langhof fer: Blütenbio- 

logische Beobachtungen an Dipteren 194. 

6. Ivan Krmpotić: Prof. Dr. Aug. Langhof fer: Blütenbio- 

logische Beobachtungen an Apiden 194.— 200. 

7. Dr. J. Hadži: Hjalmar Broch: Hydroiduntersuchungen 111. 

Vergleichende Studien an adriatischen Hydroiden . . 200.— 203_ 

8. Dr. J. Hadži: Alois Teubner: Zwei neue Pflanzen von 

den süddalmatinischen Inseln 203, 

9. Dr. J. Hadži : Slavko Šećerov: Weitere Farbwechsel- und 

Hauttransplantationsversuche an der Bartgrundel . . 203.— 204. 

10. Dr. J. Hadži: Prof. Dr. Miroslav Hirtz: Kritische Ver- 

besserungen und Zusätze zum „Verzeichnis der Vögel 

der kroatischen Fauna" 204. 

11. Dr. J. Hadži: /lp. Cirbko lUehepon: Heoiiiirajiii:ia.M y ca- 

;taiini,(i.i riiiciorHiu 204. — 207. 

12. Dr. J. Hadži: K. Babić: Aglaophenia adriatica n. sp. eine 

neue Hydroidenform aus der Adria 208. 

13. Dr. j. Hadži: K. Babić: Zur Bionomie von Hebella para- 

sitica (Ciamician) 208.— 209, 

14. Dr. J. Hadži: A. Steuer: Adriatische Planktonamphipoden 209.— 210 

15. Dr. J. Hadži: A. Steuer: Die Sapphirinen und Copilien der 

Adria 210. 

16. Dr. J. Hadži: A. Steuer: Adriatische Stomatopoden und 

deren Larven 210. 

17. Dr. J. Hadži: A. Steuer.- Adriatische Pteropoden . . . 211. 

18. Slavko Šećerov: HansPrzibram: Die Umwelt des Keim- 

plasmas 211.-212. 

19. Slavko Šećerov: E. D. Congdon: The surroundings of 

the germ plasma III 212.-213. 

20. Ivan Krmpotić: J. Hadži: Die Reduktion des Scyphopo- 

lypen und der Ephyra von Chrysaora 214. 

21. Ivan Krmpotić: J. Hadži: O podocistama u skifopolipa 

(Chrysaora) 215.— 216. 

22. F. Šuklje: Dr. Gorjanović: Plitki krš okolice Generalskog 

stola u Hrvatskoj 1 216.-218. 

23. V. Vouk: Zur Kenntnis des Phototropismus der Wurzeln . 276.-277. 

24. A. Forenbacher: A damo v ic Lujo: Biljno-geografske for- 

macije zimzelenoga pojasa Dalmacije, Hercegovine i 

Crne Gore . . .' 277.-278. 

25. A. Forenbacher: Adamović Lujo: Die Pflanzenwelt 

Dalmatiens 278.-279. 

26. A. Forenbacher: Bally Walt'er: Cytologische Studien an 

Chvtridineen 279 



V 

27. A. Forenbacher: Bonnet I.: Sur le groupement par pai- 

res des Chromosomes dans les noyaux diploides 279. 

28. A. Forenbacher: Cammerloher H.: Ein Beitrag zur Al- 

genflora der Inseln Pelagosa und Pomo 279, 

29. J. Poljak: Gorjanovic-Kramberger: Fosilni proboscidi 

Hrvatske i Slavonije 279.-280. 

30. J. Poljak: M. Salopek: O srednjem triasu Gregurić-bri- 

jega u Samoborskoj gori i o njegovoj fauni .... 281. 

31. J. Poljak: M. Kišpatić: Disthen, Sillimanit und Staurolith- 

fiihrende Schiefer aus dem Krndija Gebirge in Kroatien 2S1.— 283. 

32. J. Hadži: R. Hartmeyer; Revision von Heller's Ascidien 

aus der Adria 283. 

33. J. Hadži: S. Mr. Luitgardis SchweigerO. S. F. : Adria- 

tische Cladoceren und Pfönktonostracoden .... 284. 

Naučne vijesti. 

1. Š.: Geologijsko povjerenstvo za kraljevine Hrvatsku i Sla- 

voniju 219. 

2. S. : Povjerenstvo za znanstveno izučavanje Srijema . . . 219. 

3. Bestimmungen für die Benutzung der Arbeitsplätze in der 

zoologischen Station Rovigno 220. 

Društvene vijesti. 

1. Društvene vijesti v57.— 76. 



HRVATSKO PRIRODOSLOVNO DRUŠTVO 

(SOCIETAS SeiENTIARUM NATURALIUM CROATICA.) 



-^^- 



GLASNIK 

HRVATSKOGA 

PRIRODOSLOVNOGA DRUŠTVA 



UREĐUJE: 

DR ANTUN HEINZ, 

KR. JAVNI RED. SVEUČ. PROFESOR. 



GODINA XXIV. - SVEZAK 1. 




ZAGREB 1912. 

VLASNIŠTVO I NAKLADA DRUŠTVA. 



KR. ZEMALJSKA TISKARAiU ZAGREBU. 



fZl AQIVll^ '^^^^' ^^^^^^ P"*^ "^ godinu. U „Glasniku" 
i»-Ol liv gg nalaze osim društv. vijesti ovi odsjeci: 
rasprave, referati i književne obznane, naučne vijesti, pa mo- 
limo, da nam svaki autor kod pošiljanja rukopisa u kratko 
označi, kamo da se uvrsti. 

Rukopisi za „Glasnik", neka se šalju uredniku kr. sveuč. 
profesoru dru. Antunu Heinzu (Kipni trg 3.) 

Rukopisi za „Prirodu" šalju se također uredniku kr. sveuč. 
profesoru dru. Antunu Heinzu. 



Izvadak iz društvenih pravila. 

§ 3. — Svrha je društvu: a) da unapredjuje prirodne nauke 
uopće, a napose da proučava prirodne prilike hrvatskih kra- 
jeva, obazirući se takodjer na cijeli slavenski jug; b) da širi i 
popularizira prirodne naune u hrvatskom narodu; c) da utire 
putove i da daje sredstva na ruke svima, koji žele proučavati 
prirodne nauke. 

§ 7. — Članovi su društva: a) počasni, b) dopisni, c) ute- 
meljitelji, d) redoviti. 

§ 10. — Redovni članovi plaćaju 12 kruna godišnjega 
prinosa. 

§ 11. — Utemeljileljem može biti svaka neporočna osoba, 
koja će društvenoj blagajnici jedanput za svagda uplatiti 200 
kruna ili na jedanput ili za dvije godine. 

§ 21. — Naučne rasprave moraju biti pisane hrvatski, a 
izuzetačno mogu biti pisane i u kojem slavenskom jeziku, pa 
latinski, francuski, talijanski, njemački i engleski. 

§• 22. — Odbor odlučuje na prijedlog urednika, koje će 
se rasprave štampati u „Glasniku", a ne mora navesti razloge, 
s kojih je koju raspravu odbio. 

§ 23. — Za sadržaj je predavanja, rasprava i drugih pu- 
blikacija odgovoran sam pisac. 



HRVATSKO PRIRODOSLOVNO DRUŠTVO 

(SOCIETAS SCIENTIARUM NATURALIUM CROATICA.) 



-^^- 



GLASNIK 

HRVATSKOGA 

PRIRODOSLOVNOGA DRUŠTVA 



UREĐUJE: 

DR ANTUN HEINZ, 

KR. JAVNI RED. SVEUČ. PROFESOR. 



GODINA XXIV. - SVEZAK 1. 




ZAGREB 1912. 

VLASNIŠTVO I NAKLADA DRUŠTVA. 



KR. ZEMALJSKA TISKARA U ZAGREBU. 



Darwinova teorija selekcije i novija psiho- 
biološka struja. 

Dr. L. Car. 

Ne ću se toliko zadržavati sa raznim prigovorima proti 
selekciji, koji su većinom izneseni bili još za života samoga 
Darwina, i koje je on u kasnijim izdanjima svojeg glavnog 
djela, postanku vrsti, većim dijelom i sam najbolje pobio; 
no ipak je potrebno da počnem sa onom kritikom, jer se je 
iz nje pomalo rodilo sve dublje prodiranje u zagonetke života, 
koje će sačinjavati glavni predmet ovoga mojega razmatranja. 

Prvo: Zašto neima svih mogućih prelaznih oblika, 
kao što ih to selekcija iziskuje. Zašto ne vlada chaos 
u formama, nego su ove ipak prilično lijepo razlu- 
čene? 

Darwin je već sam na to upozorio, da selekcija radi ne 
samo polagano, nego i nejednako, t. j. ona djeluje samo kad 
nastupaju povoljne variacije, koje budu opet od promijenjenih 
vanjskih prilika izazvane. Jednom riječju, pretvorba se ne nalazi 
uvijek u jednakom toku, nego nastupa samo u stalnim perio- 
dama, a iza ovakih perioda jače trasmutacije nastupaju često 
dugotrajne pauze. Darwin nam je na krasan način predočio, kako 
selekcija ide upravo za trijebljenjem prelaznih oblika; ona uni- 
štuje često i praobhk i sve prelazne forme i konačno upravo 
dovodi do čim različitijih forma — do što veće divergencije 
karaktera. 

Ako se k tome jošte uvaži naše razmjerno slabo pozna- 
vanje svih izumrlih obHka, a s druge strane da imademo pored 
svega toga ipak već i priličnu množinu lijepih primjera, koji 
sve one minuciozne postepene prelaze pokazuju, n. pr. Equus, 
Paludina etc., mislim da možemo ovaj prigovor smatrati riješenim. 



Drugi prigovor, kojeg je Moritz Wagner iznio, 
tiče se nemogućnosti, da se u slobodnoj prirodi 
individuima, sa kakovim korisnim novim karakte- 
rima, zapriječi križanje sa njihovim manje sretnim 
susjedima. Selekcija da ne može bez nuždne isola- 
cije, nastale uslijed migracije, ništa učiniti. 

Nema sumnje, da je migracija, iselivanje, i uslijed toga 
često nastupajuća isolacija, odijeljenje iseljenih forma, vrlo po- 
voljna stvaranju novih vrsti i da ona takovo stvaranje u veliko 
potpomaže. Ipak se nikako ne može Wagnerovoj teoriji tolika 
važnost pripisati, a pogotovo ne može se dopustiti, da bi ona 
bila kadra teoriju selekcije izmijeniti. 

Treba uvažiti razliku između umjetnog i naravnog obira. 
Kod umjetnog su novi karakteri korisni samo za čovjeka, te 
uslijed toga kod životinje ne predleži baš nikakova potreba, da 
se ti karakteri i održe, pak ako čovjek ne zapriječi križanje sa 
običnim formama, doista će se ti karakteri opet izgubiti. U slo- 
bodnoj pak prirodi odgajaju se nove forme uvijek samo sa 
takovim karakterima, koji su za dotičnu životinju korisni. Ako 
se pak korisne osobitosti u još tako malenom stepenu poja- 
vljaju, to donose već sa svojom korišću nadoknadu za isolaciju. 
Korisne variacije mogu ali ujedno, a vrlo često i je tako, za- 
hvatiti već s početka poveći broj individua. Napokon su nam 
pokazali Mendel-ovi zakoni križanja, da se i novi jedan ka- 
rakter, koji se pojavlja kod samog jednog individua, ne mora 
uvijek križanjem izbrisati. 

Kako će nadalje Wagner rastumačiti pojav novih varijeteta 
i vrsti na istom mjestu u vremenom slijedu? Sjećam samo na 
Paludine u znamenitim našim Paludinskim naslagama u Slavo- 
niji. Konačno se ni ne uzima, da su nove forme nastale iz ne- 
nadanih kakovih varijacija, koje su se posve sporadički na 
pojedinim individuima pojavile. Ne, nego kada su uslijed vanjskih 
fizikalnih uzroka potičući primarni povodi zahvatili već poveći 
broj individua, kad je više njih zadobilo jednaku tendenciju 
varijacije, istom onda je redovito zahvatila naravna selekcija. 

Nadalje se je prigovaralo Darwinovoj teoriji,, 
da bi po njoj upravo svaki karakter moraonosiocu 
nekakvu korist donositi, a ipak nailazimo na karak- 
tere, koji svom nosiocu ni ka kove koristi ne pružaju. 



I na to već sam Darwin odgovara, da mi u mnogim slu- 
čajevima ne poznamo svrhe mnogoga karaktera, i što možda 
sada ne donosi koristi, moglo je biti za nosioca prije korisno. 
Koješta moglo se je razviti, ne direktno kao korisno, nego kao 
što n. pr. mnogi korelativni karakteri pokazuju, u savezu s čim 
drugim. I u takovim slučajevima bi imala utilitarna teorija pri- 
držati svoju krijepost, jer makar da je i neki karakter indiferentan 
samo da nije štetan. 

Nägeli traži od teorije selekcije, da bi po njoj indiferentni 
karakteri morali biti varijabilni, a korisni konstantni, nu da nije 
tako. To ali nipošto ne stoji, nego upravo protivno. Korisni 
karakteri nisu uvijek dostigli zadnju svoju granicu. Ako se sve 
prelijeva i mijenja, kako možemo tražiti, da je gdje postignut 
neki vršak i po tome konstantnost? 

Mivart iznaša jedan zanimivi prigovor. Kako 
sumoglepočetneminimalne varijacijeigratiu opće 
kakovu ulogu u borbi za opstanak, kad one u prvom 
svom početku, dakle tek kao početne osnove za 
neki karakter, još nemogoše svome nosiocu od ni- 
kakove koristi biti. Radi se dakle o onom po Ro- 
manesu formuliranom pojmu selekcione vrijednosti, 
ili kako Nijemci zgodno vele: Selektionswert. 

I ova bi se poteškoća dala još nekako svladati. Dok je 
neka promjena tako mala i neznatna, da u istinu ne može svome 
nosiocu baš nikako koristiti, onda dakako i ne može imati ni- 
kakav selektionswert, nu čim ona počimlje bar nekako koristiti, 
već ima i izgleda, da će se održati i dalje razvijati. Mnogi organ, 
dok nije postigao današnji svoj razvitak, nije dakako ni služio 
baš onoj funkciji, kojoj danas služi. On je mogao ali u svojem 
prijašnjem, nerazvitom stanju, služiti kojoj drugoj funkciji. Funk- 
tionswechsel od Dorna. 

Mnoge karaktere ne možemo si ipak nikako drugačije tu- 
mačiti, nego da su se pomalo iz najmanjih početaka razvih. 
Tako se n. pr. pojavi simpatičkih boja i mimicryje mogu doista 
samo tako tumačiti, da su već i najmanje promjene morale no- 
siocu koristiti. Ako mi nadalje kod kulturnih rasa, čiji se divlji 
predji odlikuju stalnom bojom, n. pr. kod Kunića, vidimo, da 
im boja vrlo variira, to moramo doći do zaključka, da je ta 
boja i u divljem stanju variirala, dok se nije konačno ustalila 



u onu, koja je bila za okolicu najprikladnija. Često se nadalje 
varijacije, o čijim uzrocima ne znamo i onako ništa, očituju u 
nekom odredjenom smijeru (Entwickelungsrichtung, Orthogenesa 
od Haackea), koje dovode do nekog savršenstva, a istom kad 
je ovo nastupilo — zahvaća selekcija. 

Mnoge ipak sva ova obrazlaganja, dotično obrana selekcije, 
ne mogahu nikako zadovoljiti. Princip evolucije se je doduše i 
dalje priznavao, nu selekciju se je kušalo sve više popravljati, 
ili zapravo nadomještavati sa drugim boljim teorijama. Stalo se 
je oštro lučiti izmedju descendencije ili evolucije, kao nekog 
priznatog principa, i selekcije iliti Darwinisma. 

Ovdje ne mogu, da ne spomenem na prvom mjestu jednu 
veoma važnu pojavu, a to je botaničar Nägeli. Ovaj je u svojem 
spisu : Entstehung und Begriff der naturhistorischen Art Mün- 
chen 1865., zatim u dalnjoj svojoj radnji: Mechanisch physiolo- 
gische Theorie der Abstammungslehre. München und Leipzig 
1884., kao i u drugim svojim spisima, iznio neke doista uva- 
ženja vrijedne misli, koje su bile od velikog zamašaja za našu 
stvar. 

Nägeli drži, da individualne varijacije nisu neodredjene 
u svim smijerovima, nego da se pojavljaju „mit bestimmter 
Orientirung", te upravo smijeraju prema nekoj više sastavljenoj 
i savršenijoj organizaciji. Ovaj princip progressije — Vervollkom- 
mnungs princip — Nägeli-ev prikazuje se kao prenos onog od 
Blumenbacha g. 1771. postavljenog „Bildungstrieba", ili nisus 
formativusa, od individualnog razvoja na plylogeniju. Nadalje 
Nägelieva „Idioplasma teorija" sadržava vanredno vrijednih ele- 
menata, koji se dadu izvrsno upotrijebiti, i koje je osobito 0. 
Hertwig za svoju Biogenesis-teoriju upotrijebio. U plasmi orga- 
nizama uzimlje naime Nägeli posebnu plasmu — idioplasmu — 
u kojoj su sadržane sve osnove. Ta idioplasma dakle sadržava 
sve osobitosti razvitog organisma potentionalno. Ovoj nasuprot 
stoji ostala plasma samo kao hranitbena plasma. Do toga je 
Nägeli došao promatranjem jajnih stanica raznih životinja kao 
i uslijed činjenice, da se u svakom jajetu nalazi potentionalno 
podpuna species. Idioplasma se sastoji od najmanjih čestica, 
koje su opet na osobiti način poredane. Toliko imade različitih 
vrsti idioplasme, koliko imade različitih kombinacija osobitosti. 
Po tome imade svaki individuum svoju osobitu idioplasmu. 



Samo ako nastaje kakova promjena u poredanju micella, ili iz 
nje, iz idioplasme same, ili uslijed vanjskih uzroka, nastupa 
varijacija. Mi si imademo po Nägeliu predstavljati svaku vrst 
kao neki podzemni podanak, rhyzom. Individui su ono, što nad 
zemljom iz rhyzoma izraste. U onoj neuglednoj masi rhyzoma 
sadržane su osnove za sve biljege dotične vrsti, koje se mani- 
festiraju u onim zelenim dijelovima, koji iz rhyzoma svake go- 
dine izrastu i koji odgovaraju pojedinim individuima. Samo ako 
bude rhyzom promijenjen, producirati će isti unaprijed promije- 
njene individue. Idioplasma je dakle kao jedan veliki individuum, 
koji u svakoj ontogenesi proizvadja novo naprednije posebno 
individualno tijelo. Naglašujem, da promjene u idioplasmi mogu 
nastati iz nutarnjih ili vanjskih razloga. 

I Weismannova teorija, o kontinuitetu klične 
plasme i o varijacijama klične plasme kao o uzroku variabi- 
liteta, traži temeljne uvjete za transmutaciju u nutarnjosti orga- 
nisama. Nu Weismann pripisuje djelovanju selekcije najširi dje- 
lokrug. 

Weismann niječe nasljedjivanje individualno stečenih oso- 
bitosti, naime Lamarckisam (contra Darwin). On izvodi sve pro- 
mjene iz primarnih promjena u kličnoj plasmi samoj. Do toga 
ga dovodi kontinuitet klične plasme i značenje spolnoga razploda. 
Naslijedjivanje individualno stečenih karaktera zabacuje, jer mu 
ovo nailazi na preveliku poteškoću u tumačenju. Kod onog 
primjera socijalnih Insecata, o prenosu karaktera neutra, moramo 
doista priznati, da ima pravo. Uslijed toga otpada za Weismanna 
dakako i hypoteza Lamarckova o aktivnoj adaptaciji. Po tome 
bi selekciji preostalo samo biranje između onih korisnih vari- 
jacija, koje su već u kličnoj plasmi potentia zadržane. Selekcija 
dakle po Weismannu ne obavlja svoj posao sa kvalitetima go- 
tovoga organisma, nego „mit den in der Keimzelle verborgenen 
Anlagen mütterlicher Eigenschaften". 

Ima ipak neke sličnosti između Weismannove i Nägelijeve 
teorije. Idioplasma bi priličuo odgovarala keimplasmi, samo da 
je idioplasma po cijelom tijelu raširena, dočim se Weisman- 
nova keimplasma nalazi samo u kličnim stanicama. Nosioc keim- 
plasme je po O. Hertwigu, Strassburgeru, Köllikeru, a možemo 
kazati i gotovo po svim autorima, na temelju današnjeg našeg 
znanja u cytologiji, nucleus, dotično upravo njegovi chromosomi. 



8 

U ovu vrlo znamenitu i datailno obradjenu Weismannovu teo- 
riju, koja nipošto ne zabacuje selekciju, nego joj dapače i veću 
važnost pripisuje od samoga Darwina, naime isključivu moć 
stvaranja novih oblika, ne možemo se ipak ovdje dublje upu- 
štati. Dosta je, da ju za sada označim kao vršak materijalističkog 
shvaćanja. 

De Vriesova teorija mutacije selekciju takodjer ne 
zabacuje, ali njezino djelovanje na suprot vrlo steže. De Vries 
dvoji, da bi se mogao iz običnih malenih variacija današnji or- 
ganski svijet razviti. On dapače tvrdi, da se one malene varia- 
cije niti ne naslijedjuju. Obične variacije mu dakle ne dostaju, 
nego on računa s onim pojavima, gdje se najedanput pojavlja 
neka veća promjena, koju zove mutacija, i koja da se jedina, 
naslijedjuje. Do toga su ga doveli, kako je poznato, eksperimenti 
sa Oenotherom. Organizmi dakle variiraju zapravo poskočice i 
to u više raznih smjerova. Kod mutacija se iz nutarnjih uzroka 
(dakako u bitnosti svojoj nepoznatih) vrst naglo u više forma 
rascijepa. Ove mutacije su bez pravca: korisne, indiferentne ili 
štetne. Naravska selekcija samo istrijebljuje, eliminira one, koje 
nijesu za eksistenciju ; ali na one, koje preostaju, neima više ni- 
kakova upliva; ona ih ne može dalnjom selekcijom popraviti. 

Dočim su se dakle po našem dosadanjem shvaćanju vrsti 
na taj način preobrazivale, da se je svaki dio tijela uvijek u sa- 
vezu sa vanjskim svijetom — kao adaptacija — pomalo mijenjao, 
bude ovdje čitava slika vrsti kao potresena. 

Mi znademo, da se životinje sastoje od samih adaptacija, 
koje su mogle samo postepeno iz variacija proizaći. Prije svega 
nijesu mogle komplicirane adaptacije kroz mutacije nastati, jer 
bi to bilo preveliko računanje na dobrotu slučaja. Kod jedne 
mutacije n. pr. u krilu kod Leptira, imali bi naglo svi dijelovi 
istoga razne boje pokazivati. Ipak se ne može od slučaja išče- 
kivati, da bi se sad ove boje tako sudarale, da bi iz toga na- 
stala slika lista. I kad bi već došlo kojim slučajem do nepotpune 
slike lista, ipak tone bi kod slijedeće mutacije postalo bolje, 
jer bi opet bile sve boje promijenjene, i ako bi se dosada manj- 
kajući crteži i pojavili, bili bi drugi, do sada pravi bojadisani 
dijelovi opet rastepeni. Treba bo n. pr. kod Jelena, koji ima 
teško rogovlje, da bude prema tome i glava jača, i vrat, koji ju drži; 
njegove mišice, veze i kosti. Kako bi se baš sve to u skladu 



kod jedne mutacije pojavilo? To je tako, kao da bismo imali 
od izbačenih 20 kocaka dobiti prema gore okrenute same šestice. 
Sa jednim bačenjem kocaka to bi sigurno teško bilo. Svakako 
bismo to prije postigli, da izbacimo kocke, pa onu, koja even- 
tualno pokazuje šesticu prema gore, ostavimo na miru. I tako 
redom da postupamo dalje. Dakle najprije jedan sgodni karakter; 
k tomu se pridružuje pomalo i drugi i t. d. Moram ali odmah 
ovdje već umetnuti, da ovakove harmonične t. zv. (po Her. 
Spenceru) co-adaptacije i selekciji zadavaju izvanrednih pote- 
škoća, te ih i ona ne moža drugačije protumačiti, nego kako 
smo to na netom spomenutom primjeru kušali učiniti. Ali i taj 
primjer nas, kako i opet primjećujem — ne zadovoljava. 

Nadalje se predbacuje mutacijama, da, pošto su iste tako 
rijetke, te se samo kod nekih individua pojavljuju, da se mogu 
uslijed amphimixisa sa normalnim životinjama opet izgubiti, jer 
će se samo rijedko kada takav slučaj desiti, da budu tako po- 
voljne, i da u isto vrijeme takova kriza u vrsti nastupi, da bi 
svi individui, koji nisu mutirali, propali. Sa mutacijom se dakle 
ne može raznolikost današnjih vrsti protumačiti. T. j. mutacija 
ih svakako još teže tumači, nego Darwin, koji operira sa onim 
najmanjim variacijama. 

Kako ali stoji sa De Vriesovim prigovorima proti varia- 
cijama? Napokon je pošlo zbilja za rukom Golubove, Pse, Konje 
itd. umjetnim odgojem u nove rase pretvoriti, koje kod čisto- 
krvnog parenja svoje karaktere i prenose na svoje potomke. 
Može se dakle uzeti, da i u naravnom odgoju preobražene ži- 
votinje svoje karaktere čuvaju. Nu ni to nije potrebno, jer i kod 
izrazitih vrsti, sa, kako se čini, ustaljenim karakterima, sele- 
kcija nikad ne prestaje. 

I ako kod umjetnog odgoja iza nekog vremena dolazimo 
do granica, preko kojih ne možemo dalje, stoga još ne slijedi, 
da to mora i u slobodnoj prirodi tako biti. Jer mi možemo samo 
tako dugo dalje odgajati, dok ne bude harmonija u organima 
poremećena, a mi ne znamo, koje još dijelove tijela bi bili mo- 
rali takodjer odgajati, kad bismo htjeli, da naš objekt neobične 
dimenzije postizava. Kada bi imao n. pr. Grozdić (Grossularia) 
zadobiti veličinu Bundeve, to doista ne dostaje izabirati samo one 
individue, koji imadu najveće bobice. Jer kod postizavanja ta- 
kovih orijaških dimenzija morali bismo očito i puteve za dova- 



10 

djanje hrane i vode u istom omjeru povećavati. Morali bismo 
možda i grančice i lišće itd. prema tome skladno odgajati. Ako 
pak pomišljamo na razne monstrositete u prirodi, razne parasite 
i osobito neke životinje u morskim dubinama, možemo se evo 
lahko uvjeriti i o neograničenom povećavanju pojedinih organa. 
Napokon je i kod umjetnog odgoja pošlo za rukom Japancima 
odgajati kokote, koji imadu i do četiri metra dugačko repno perje. 

Svejedno, ako i sve te novije teorije nisu bile bolje od 
Darwinove selekcije, ipak se je pomalo sve više nakupljao 
materijal za prigovore proti nedostatnosti selekcije. 

Tu se sad pojavlja god. 1887. C o p e u Americi, koji je, 
proučavajući sve one divne adaptacije na skeletima, ekstremi- 
tetima i zubima fosilnih Sisavaca, svratio ponovno pozornost 
na Lamarcka, na adaptacije, kako ih je ovaj tumačio; t. j. da 
su nastale uslijed porabe ili neporabe organa dotične životinje; 
uslijed njezinog aktivnog djelovanja. Cope-a možemo po 
tome smatrati za uskrisitelja Lamarckovih ideja ; za zasnovatelja 
t. ZV. Neo-Lamarckisma, a to je ta novija struja psiho-biološkog 
tumačenja svih pojava u organskom svijetu. 

1 tako mi se sad ovdje namiče potreba, da prije svega pot- 
sjetim na Lamarckovu teoriju, ali ujedno da u nju malo 
dublje prodremo, t. j. dakako u onom smislu, kako Lamarcka 
njegovi današnji komentatori tumače. 

Lamarck je dakle, razmatrajući pojedine organe životinja, 
kako su oni izvrsno priudešeni za funkcije, koje vrše, n. pr. 
noge za plivanje, kopanje, skakanje i t. d., došao do toga, si- 
gurno blizu stojećeg zaključka, da su sve te forme tih organa i 
nastale iz dotičnih funkcija. Mi vidimo evo na organima, da su 
neku funkciju preuzeli, za koju nijesu bili prvobitno odredjeni. 
Dakle najprije funkcija, a onda istom sadanji odgovarajući oblik. 
Ako n. pr. Vidra ima noge za plivanje, rep za kormilanje, i u 
opće svekoliko tijelo uredjeno za život u vodi, to odatle slijedi, 
da je ona morala prije svega u vodu zaci, a da je tek uslijed 
toga, poradi osobitog načina života, prema kome su se morali 
svi organi ovome okolišu prilagoditi, zadobila svoj sadanji oblik. 
Govedo je moralo prije zadobiti običaj da bode, t. j. da onim 
dijelom glave, gdje se danas nalaze rogovi, trka, a da na tome 
mjestu, haš uslijed toga trkanja, izraste ono, što je za taj posao 
najzgodnije, a to je rog. Svakako da mu nisu najprije izrasli 



11 

sami od sebe rogovi, a da se je istom kasnije dosjetio, što bi 
se s tim aparatom dalo raditi. 

Životinja dakle, kad osjeti kakovu potrebu, nastoji i ovoj 
potrebi udovoljiti, i to kako najbolje umije, te ujedno, ako se 
takova odredjena potreba opetovano puta, ili pače trajno, oči- 
tuje, taj svoj nagon sve više mijenja i dotičnoj funkciji prila- 
godjuje. Dapače ona je kadra na onom mjestu, gdje i neima 
za kakovu novu funkciju nikakvog organa, isti pomalo stvoriti. 
Sila, koja to u životinji proizvadja, mora da je inteligentna i re- 
gulativna, jer se evo sve to proizvadja, što treba da bude, i 
upravo tako, kako treba da bude. Životinja je dakle kod svojega 
formiranja aktivna. Svaki životinjski individuum ne radi samo 
s onim, što ima, što je sam dobio, nego si nastoji i manjkajuće 
pribaviti; sve prema osjećanoj novoj potrebi. 

Ali evo Lamarckovih vlastitih riječi, kojima se izražuje 
upravo succus njegove nauke. On veli za životinje : „I 1 s r e s s e n- 
tent des besoins et chaque besoin ressenti, emou- 
vant leur sentiment Interieur, fait aussitot diriger 
les fluides et les forces vers le point du corps ou 
une action peut satisfaire un besoin eprouve. Or, s'il 
existe en ce point un organe propre ä cette action, 
il est bientot excite ä agir; et si l'organe n'existe 
pas, et que le besoin ressenti soit pressant et sou- 
teni, peu-ä-peu l'organe se produit, et se deve- 
loppe ä raison de la continuite et de l'energie de 
so in emploi". 

Je li, to je sad sasvim nešto drugoga, nego one variacije 
u svim mogućim smjerovima i bez svakoga cilja, kako ih Weis- 
mann uzima, da se odigravaju najprije u kličnoj plasmi. Nijesu 
doduše ni one variacije bez svakog uzroka, nu zar da od manjeg 
ili većeg poticanja hrane k biophorima, i uslijed toga od jačeg 
ili slabijeg rasta determinanta, dakle bezlikih osnova, izvodimo 
postanak stanovitog organa, koji će stanovitom individuumu, 
prema prilikama, u kojima će se isti nalaziti, možda slučajno 
kada dobro doći, a u milijun drugih slučajeva — ne? Po La- 
marcku se evo razvija organ direktno, baš onako, kako to po- 
treba iziskuje, uslijed toga je dakako i svrsishodnost ab origine 
tu. Meni se bar čini u istinu vjerojatnijim, da će neka promjena 
na gotovom organizmu, koja je nastala prema potrebi u odre- 



12 

djeno] službi, laglje moći utisnuti svoju sliku u kličnoj plasmi 
(ili idioplasmi), u svrhu da ova potonja u novoj ontogenesi 
organe sa isto takovim karakterima na novo producira, nego 
da po Weismannu uzmemo sve moguće variacije u osnovi, iz 
kojih se razvijaju organi, koji će tek slučajnim prilikama od- 
govarati. 

Nu skok je, bar u dosadanjem našem načinu razlaganja, 
prenagao, to dopuštam, i zato nas s početka malo frapira. 
Zar najedanput da bude nešto psihičnoga uzrok mehaničkim 
promjenama? Ali pročitajmo još jedamput što veli Lamarck: 
„Osjete potrebu, a osjećana potreba uzbudjuje nutarnje čuvstvo, 
te dirigira fluide i sile prema točki tijela" i t. d. Zar to nijesu 
čisto psihički procesi? 

Jest i jesu, zato Lamarck ni časka ne oklijeva, da nam to 
i razjasni. Iznašam evo njegove vlastite riječi u prijevodu: „U 
istinu ništa se češće ne opaža, osobito kod čovjeka, kao što 
djelovanje misli, budi na nutarnja čuvstva, budi na razne nu- 
tarnje organe. I jedva bismo vjerovali, da pomisao, sastavljena 
samo od misli, može na naše nutarnje organe u tom stepenu 
djelovati, kako to ona čini, i da može tako velike učinke na 
nje proizvesti. Kome da nije poznat učinak, kakovog je kadar 
pogled na jednu mladu lijepu žensku proizvesti, isto tako kao 
opet pomisao, da je više neima" ? — A pitam Vas, zar ne mo- 
žemo tome i sami naša vlastita iskustva pridodati. Zar pojačana 
navala krvi u naša lica, uslijed česa se ista jače zacrvene nije 
mehanički pojav, popraćen sa prenosom materije, a zar mu nije 
sram t. j. psihički proces prečesto uzrok? Ili blijedilo od straha; 
ili posljedice straha; kadikad i sama smrt? 

Po tome možemo doista, ne samo dopustiti, nego moramo 
upravo i tvrditi, da psihički uzroci u opće mogu na materiju i 
na mehaničke procese djelovati. To je baš onaj punctum sa- 
liens za Lamarcka. On nam doduše ne veli detailno, kako se to 
ima razumijevati, jer i sam ne zna, nu toliko za njega stoji, da 
životinja pomoću psihičkog procesa može osjetiti potrebu, i da 
nadalje opet pomoću neke psihičke sile, koja je u njoj, može 
i vladati svojim tijelom, te prema potrebi isto dapače i preo- 
braziti. Izričito eno veli: ako organ ne eksistira „et si l'organe 
n'existe pas, et que besoin resenti soit pressant et soutenu, 
peu-ä-peu l'organe se produit". To je i posve logično, jer što 



13: 

će mi sposobnost osjećanja, ako ne bi mogao na utisak, primljen 
iz vana, nikako reagirati. Drugo upravo slijedi iz prvoga. 

Lamarck dalje na jednom mjestu veli: „Po jednom na- 
ravskom zakonu teže sva sa osjećajem providjena bića, koja po 
tome ono tamno (nejasno) nutarnje čuvstvo posjeduju, koje je 
prozvano osjećaj života (sentiment d'existence), besprekidno za 
tim, da se uzdrže, te su po tome podvrgnuta jednom neodo- 
ljivom nagonu, koji sačinjava primarno vrelo svih njihovih radnja. 
Ja ga zovem nagon samouzdržanja (penchent ä la conservation). 
Moja je namjera pokazati, da je jedino ovaj nagon, na koji se 
svaki čin životinja mora svesti, koje ovo svojstvo osjećaja imaju". 
Kod životinja ipak, koje po Lamarcku taj osjećaj neimaju, do- 
pušta, da one ne imaju u sebi nikakav nagon ni za uzdržanje 
ni za rasplodjivanje, te da ih po tome „Narav" podržaje i po- 
mnaža. Tamo dakle dopušta djelovati uzroke, koji ne leže u 
njima t. j. dotičnim životinjama. To su sad« očite pogriješke, 
jedne životinje pušta Lamarck ravnati po jednim principima, 
druge po drugim. On je naime dijelio životinje u Animaux apa- 
thiques, Animaux sensibles i Animaux intelligentes. Jedva da 
treba i spomenuti, da i ta potonja razlika u životinjama danas 
ne stoji. 

Nu glavno je, da po Lamarcku neima nikakovog indirektnog 
puta za postanak svrsishodnosti, nego ova direktno nastaje, te 
se sastoji u harmoniji izmedju potrebe i njezinog udovoljenja. 

Lamarck je dakle tumačio pojave u organskom svijetu 
psiho-biološki, nu da ne ostanemo u dvojbi, kako je on taj 
psihiški princip shvaćao, treba da u tom pogledu navedemo 
opet njegove vlastite riječi: „Pošto sam bio ovlašten reći, da 
mi nikakovo positivno zvanje ne postizavamo, osim u naravi, 
pošto do takovog samo opažanjem možemo doći, a da izvan 
naravi ne možemo ništa opažati, ništa istražili, ništa sigurna 
upoznati; to iz toga slijedi, da naše svekoliko pozitivno znanje 
njoj pripada, i uistinu jedan dio nje sačinjava". Onaj psihički 
princip, koji u životinje stavlja, veli, da samo može biti nešto 
duševnoga, ah da njegovo djelovanje pojam fizičke 
energije uključuje. 

Iz toga dakle ne mogu jasno razabrati, da li je Lamarck 
bio pravi spiritualista, ili zbilja ono, za što ga njegovi današnji 
obožavatelji drže, naime neki psiho-fizičar; t, j, da li je i on 



14 

kao i ovi, psihično izvodio iz fizičkoga. Najzaiiimivije je ali to, 
da su slijedeći biolozi, o kojima ću sada odmah govoriti, pro- 
izlazeći iz čisto mehanističkoga stanovišta, čim su dublje zašli 
u ispitivanje svih tih zagonetka života, došli takodjer do je- 
dnakih resultata. 

Tako je n. pr. Hermann von Meyer (Die Architektur 
der Spongiosa 1867. i Die Statik und Mechanik des menschli- 
chen Knochengerüstes 1873.) proučavajući strukturu spongiose 
kod čovječjih kostiju, došao do slijedećeg resultata. Sama ona 
tvrda koštana substancija reda se u tankim gredama ili listićima, 
sačinjavajući neki grušt u kosti, u kojem su grede i prečke 
upravo u onim smijerovima poredane, u kojima već tlak (Druck) 
i vlak (Zug) tako odredjuju. Kako caput femura sa collumom 
sačinjava postrance izvučenu kuku, dakle izgleda kao paranak 
(Krahn), to bi se ova kuka, uslijed tlaka, potičućeg od težine 
čitavog trupa sa glavom, prelomila, kad ne bi baš u smijeru 
toga razvlačenja tekli listići koštane substancije u spongiosi. 

Kad je Meyer svoje preparate od kostiju pokazao zasno- 
vatelju grafičke statike Culmannu, opazio je ovaj, da su trabekuli 
spongiose u mnogim mjestima čovječjeg tijela upravo u onim 
linijama izgradjeni, kako je on za ovakova tjelesa konstruirao. 
Na to je i sam narisao kost sa konturama gornjeg prikrajka od 
femura, te je ovakav stupac predočio svojim učenicima, i ujedno 
im označio smijerove tlaka i vlaka, kakovi postoje na toj kosti 
i zadao im zadatak, da narišu, u kojim smijerovima imadu grede 
teći. Izašla je slika u bitnosti na vlas ista, kako ju pokazuje 
spongiosa dotične kosti. 

To bi bio samo jedan primjer, kakovom bi mogli prido- 
dati na stotine drugih iz područja mehaničkih elemenata i uredaba 
kod životinja, a još možda ljepših kod bilina. 

Nu jošte je dublje u pojave ove vrsti i njihovo tumačenje 
zašao Wilhelm Roux. On je već u svojoj dissertaciji „Über 
die Verzweigung der Blutgefässe des Menschen" 1878. došao 
do zaključka, da se razgranjivanje žila ravna posve točno prema 
hydrodinamickim zakonima. Svuda se izbjegavaju suvišna trenja, 
tako da se krv tjera po tijelu uz minimum potroška žive sile i 
materijala stijena od žila. Slično kao što struktura spongiose 
kosti zadovoljava dvjema protivnim potrebama: s jedne strane 
potrebitoj čvrstoći, a s druge da bude kost ipak što laglja 



15 

i da se ne potroši suviše materijala, tako isto zadovoljava 
i materijal stijena od žila dvim kontrernim potrebama. S jedne 
strane se opire tlaku krvi, gdje treba da pravac struje odredjuje, 
a s druge strane odstranjuje svaku zaprijeku, gdje treba da se 
gibanje olahkoti. 

Doista na ovakove svrsishodnosti naići ćemo a ma baš 
svuda kod organisama, ako ih stanemo pomnije proučavati. 
Samo se pri tome moramo čuvati prenagloga zaključka, koji bi 
nas mogao zavesti u onu pogriješku, u koju upadaju moderni 
psiho-biolozi, kao n. pr. Pauly, kad veli: „Erscheinungen dieser 
Art, in welchen Zweckmässigkeiten in unbegrenzter Zahl am 
rechten Ort auftreten, sprechen auf den ersten Blick eine rationale 
Reaktionsfähigkeit des Organismus aus, welche auf eine 
innere Ursache deutet". Jer n. pr. i svako nebesko tijelo, 
evo i naša Zemlja, na svojoj revoluciji oko Sunca, kad mu se 
u perihelu bliže primakne, ubrza svoje gibanje, i to baš za onaj 
iznos koliko je potrebno, da na njega ne padne; a u aphelu 
opet smanji svoju brzinu, da posve ne odleti. Nije li to velika 
mudrost, koju ali zato sigurno nitko ne će nekakovoj nutarnjosti 
zemlje pripisati. Ili zar nije i to vrlo praktično uredjeno, da voda 
kao tekućina teče prema središtu zemlje, dakle dolje, a kao vo- 
dena para diže se u vis, da može biti u spodobi atmosferskih 
oborina i na najviše brijegove prenesena? 

Roux je ipak udario vrlo zgodnim putom, koji nas je u 
istinu kadar bar donekle primaknuti riješenju našega problema. 
On posve pravo resonira, da se sve one svrsishodnosti, kakove 
nam napose prikazuje nutarnja struktura organisama ne mogu 
prirodnom selekcijom protumačiti. Jer to bi bilo, kako on veli, 
„tako, kao kad bi hotjeh sve dobre uredbe u jednoj državi, 
što se tiče vlade, zakonodavstva, uprave, znanosti, trgovine, 
obrta i t. i. izvoditi jedino iz borbe sa drugim državama". Na- 
dalje dolazi u dalnjim svojim istraživanjima do toga, da su se 
uistinu mogli birati konji teški ili lahki, već prema cilju, koji 
se je želio postići, ali da ih zato još nitko nije i učinio tako- 
vina, jer se to ne bi ni moglo bilo postići biranjem samo jednoga 
karaktera. Biralo se je dakle samo one konje, koji su u stano- 
vitom smijeru bili najsposobniji, a u tu svrhu su im morali biti 
svikoliki organi tome priudešeni. Takovi pak da proizlaze samo 
iz ruku prirode, a nipošto iz ruku kultivatora. Veli: „Wenn es 



16 

möglich wäre einmal neue Formen zu züchten ohne Mitwirkung 
der funktionellen Anpassung, so würde man höchst überrascht 
sein über die gar nicht lebensfähigen Missgeburten, denn es 
würde die zum Leben nötige innere Harmonie der Teile 
fehlen, welche nur durch die funktionelle Anpassung hergestellt 
werden kann". 

Još bolje nam može predočiti njegov princip funkcionalne 
adaptacije razmatranje prelaza jedne vodene životinje u kopnenu, 
ili obratno. Tuj sad treba da se cijela serija organa novome 
mediumu najedanput prilagodi. Nastupaju promjene u musku- 
laturi, skeletu, koži, u respiratornim i cirkulatornim organima, 
živčevlju i sjetilima. Tu se sad opet susrećemo s onom po- 
teškoćom, o kojoj smo već prije govorih, kako naime da pro- 
tumačimo pomoćju selekcije više promjena najedanput, koje treba 
da budu nota bene u skladu. To su one Spencerove koopera- 
tivne adaptacije. Slučajnu jednu varijaciju kojega organa još bi 
mogli razumijeti; ali to nije dosta, s tim u savezu mora da 
nastupe promjene još u većem ili manjem broju drugih organa, 
a kako da sve- to slučaju pripišemo? Primjer s onim kockama, 
već smo kazali, da nas ne zadovoljava. Roux nam evo daje 
baš za tumačenje ovakovih pojava neki ključ u svojem principu 
funkcionalne adaptacije. Već u svojoj habilitacionoj radnji: „Über 
die Leistungsfähigkeit der Prinzipien der Descendenzlehre zur 
Erklärung der Zweckmässigkeiten des tierischen Organismus 
1880.", formulirao je on djelovanje funkcija u svoja dva zakona, 
od kojih prvi prozivlje morphološkim temeljnim zakonom fun- 
kcionalne adaptacije, a drugi physioloskim. 

1. Jača funkcija povećava organ samo u onim 
dimenzijama, koje jaču funkciju vrše. 

2. Jača funkcija mijenja kvalitativni sastav or- 
gana, dočim njegovu specifičnu djelatnost umno- 
žava. 

Kao primjer za prvi zakon navodi rast mišice u dvim di- 
menzijama uslijed jače porabe, t. j. ona postaje debljom. Nadalje 
slezena, jetra, lymphaticne žlijezde, bubrezi testikuli uslijed jačeg 
funkcioniranja postaju veći. Epiderma postaje uslijed jačeg tlaka 
i trenja debljom — žuljevi. Conusi u retini oka bolje funkci- 
oniraju, ako su dulji, uslijed toga i jesu u fovei centralis, mjestu 
najoštrijega vida, koje biva i najviše rabljeno, najdulji i najtanji. 



17 

Evo dakle primjera, koji u istinu dokazuju, da organi ili njihovi 
dijelovi, uslijed jače porabe bivaju sami sobom veći, dotično 
već onakovi, kako treba da budu za svoj posao sposobniji. A 
kao primjer za drugi zakon spominje Roux desnu ruku čovjeka, 
koja je uslijed veće uporabe, ne samo voluminosnija nego i 
sposobnija od lijeve. 

Neima tu dakle slučajnih varijacija, pak onda jednostavnog 
obira, dotično trijebljenja onih individua, koji nisu slučajno u 
potrebnom smislu variirali, jer se tu uobće ni ne radi o ka- 
kovoj selekciji individua; nego dijelovi tijela unutra jednoga 
individua postaju onakovi, kako to primjerenoj funkciji odgovara, 
a na taj način se dakako čitava životinja svojim prilikama sve 
više prilagodjuje. 

Nisu to doduše još nikakovi posve novi vidici, jer se je 
otprije već znalo, da porabom organ pojačava, a uslijed nepo- 
rabe mora zakržljati. Ovu Lamarckovu nauku prihvatio je već 
Darwin, a s njime i mnogi drugi. Dolazi sad samo na to, da 
li imamo ovom Lamarckovom tumačenju veću važnost pripisati 
od selekcije ili obratno. Roux je udario očevidno smijerom, 
da ovakove pojave što točnije prouči. Do njega se je tumačilo, 
da ono pojačavanje organa proizlazi uslijed veće navale krvi 
na ono mjesto, koje se jače uporabljuje, dakle uslijed hype- 
raemije. Nu baš je u tome velika zasluga Rouxa, da je dokazao 
neosnovanost ovoga tumačenja. Hyperaemija je samo uvjet jačeg 
rasta, a nipošto uzrok. Roux je dokazao, da stanicama pripada 
svojstvo biranja (Wahlvermögen) hrane: sposobnost hranu pri- 
mati ili odbijati. On navodi primjere kako u organu može da 
postoji mnogogodišnja pathološka hyperaemija, a da ipak ne 
nastupa i hypertrophija. Napokon kod životinja, kao kod Arthro- 
poda i Coelenterata, gdje ni neima žilja, ne može da nastane 
kakova hyperaemija. 

Funkcionalni podražaj je dakle ono pravo, što u 
podraženom dijelu tijela, dotičnomu dijelu odgovarajuću funkciju 
izazivlje. Roux je tome pridodao još i hypothesu trophičkoga 
podražaja, t. j. da se specifičnomu funkcionalnomu podra- 
žaju svake tkani pridružuje još i trophičko, na jače primanje 
hrane potičuće djelovanje. 

Kušajmo te pojmove kakovim primjerom razjasniti. Na 
nekom mjestu tijela, recimo u kosti, nalaze se stanice, koje su 

2 



sposobne stvarati koštanu tkan, to je njihova specijalna fun- 
kcija. U onim smijerovima dakle, gdje će djelovati kakav tlak ili 
vlak, izvadjati će se funkcijonalni podražaj baš na te stanice i 
one će vršiti svoju službu. U najbližim mjestima do njih, gdje 
neima tlaka, neima ni podražaja. Na prvim mjestima će se ko- 
štana supstancija razvijati, a na onim drugima će koštanih sta- 
nica nestati, t. j. njihova mjesta mogu sad zapremiti druge sta- 
nice, koje ne odgovaraju na tlak, recimo krvne žilice ili koštana 
moždina. I tako sad nastaje u organizmu, u raznim njegovim 
dijelovima, baš među najnižim elementima, stanicama, opet neka 
borba, neka vrst konkurencije i po tome selekcije. Jedna vrst 
tkani se razvija, a druga ne, već prema funkcijonalnom i tro- 
phičkom podražaju. Roux to prozivlje „Kampf der Teile", i tvrdi 
da su samo ovim putem, uslijed ovakove unutarnje intraselekcije, 
mogle nastati sve one mnogobrojne svrsi-shodne adaptacije u 
životinjama, t. j. njihove strukture. Ovoj vrsti selekcije on dakle 
pripisuje osobitu formirajuću snagu. 

Plate i mnogi drugi, ako i prihvaćaju princip funkcijonalnog 
i trophičkog podražaja, ne priznavaju ovoj vrsti selekcije ipak 
toliku vrijednost, ili opet ne vide u njoj ništa posebnoga od do 
sada poznate personalne selekcije. Plate ne dijeli mnijenje 
Rouxovo, da u konkurenciji izmedju dvaju individua ne igra ni- 
kakovu ulogu, da li sad jedan od njih ima u spongiosi stano- 
vite koje kosti par sgodno namještenih koštanih trajektorija više 
ih manje, pošto će biti onaj individuum sposobniji, kod kojega 
je i čitava nutarnja organizacija bolja „Ako ima jedna rasa ka- 
kovoga Sisavca kompaktne kosti, druga takove, koje su sa mo- 
ždinom ispunjene, to će biti gibivost prve mnogo manja, te će 
ista i prije podleći, i tako mogu malo po malo i sve finije razlike 
zadobiti vitalno značenje, ako je samo borba za opstanak dosta 
oštra". Weismann, taj strogi selekcijonista, nasuprot objeručke 
prihvaća Rouxovu teoriju funkcijonalnih adaptacija i borbu dije- 
lova u tijelu kao neko raširenje i utvrdjenje selekcije. On ju 
samo luči kao histonalnu selekciju od dosada poznate, koju 
prozivlje personalnom. Nu pošto ne priznaje naslijedjivanje in- 
dividualno stečenih karaktera (Lamarckisam), ne dopušta da- 
kako ni prenos funkcijonalnih adaptacija na potomke. Za 
njega se može prenositi samo ono, što je već u kličnoj plasmi 
zadržano. 



19 

Čini se, da riješenju našega problema, koji glasi : Kako da 
si protumačimo sve pojave u organskom svijetu, naročito nji- 
hovu svrsishodnost, još više približuje physiolog P f 1 ü g e r u 
Bonnu. Njegovo djelo, u kojem iznaša dalekosežne svoje misli 
glasi: „Die teleologische Mechanik der lebendigen Natur". 1887. 

On nastoji oko toga, kako u predgovoru veli, „da postavi 
princip, po kojemu narav svrsishodna harmonička djelovanja 
organa i organskih dijelova regulira. Ovaj princip isto je tako 
jednostavan, kao obćenit i za shvaćanje kao i za otkriće pri- 
rodnih pojava probitačan". Prema tome nije anatomija sačinja- 
vala predmet njegovog istraživanja, nego instinktivna djelovanja 
i physioloski procesi života, čija svrsishodnost na neki sakriveni 
zakon upućuje. Svrsishodnost u physioloskim radnjama tijela 
pričmjala mu se je tako slična instinktivnim činima životinja, da 
se je pitao, da li i ove radnje nijesu na isti način psihičkoga 
porijekla i nekom vrsti samosvijesti praćena, ako se taj pojam 
u širem smislu uzme. Njemu se čini, da sa svim procesima živih 
bića, ako i ne apsolutno, a to bar redovito upravlja blagostanje 
životinje. „To se pokazuje pače i tada, ako i posve novi uvjeti 
na umjetni način proizvedeni, na živi organizam djeluju". 

Na str. 8. svojega dijela veli: Ako gledamo, da jedna ži- 
votinja, slično kao čovjek, svoje čine postojećim prilikama okru- 
žujućega svijeta neprekidno prilagodjuje, kako to već njezinom 
blagostanju najbolje odgovara, tada zaključujemo, da budu takovi 
čini uslijed promišljanja odredjivani, dakle da su produkt sa 
sviješću providjene psihičke sposobnosti. Ja rabim ovdje riječ 
svijest u najširem smislu, za svaki mogući još tako nejasni čin, 
koji se bez sudjelovanja duševne ili duhovne sile t. zv. „Ja", 
ne da ni zamisliti. Ja držim pretpostavu neke sa sviješću spo- 
jene duševne sposobnosti kod životinja za dosta sigurnu; jer 
akoprem „Ja" u opće nikakova sretstva ne posjeduje, pomoću 
kojeg bi mogao sa apsolutnom sigurnošću dokazati, da izvan 
vlastite svijesti još kakova druga postoji, ipak o tome nitko ne 
dvoji, dok se radi o čovjeku. Zaključak na životinje ipak nije 
bitno druge naravi". 

„Mi opažamo nadalje, da i oni organi životinja, na čije 
djelovanje svijestna duša nikako ne utječe, na analogni način, 
kao i čitava životinja, prema mijenjajućim se odnošajima svoje 
čine svrsishodno reguliraju, te se ne čudimo, ako veliki Heros 



20 

staroga svijeta, Aristoteles, u svim organima psihičku silu traži, 
a Alexander von Humboldt veli, da ne će odlučiti, da li nisu 
procesi u živim bićima spojeni sa kakovim psihičkim djelovanjem". 

Upuštajući se Pflüger dublje u razmatranje Aristotelovih 
misli, napokon abruptno skrene s puta te veli: „Dalje ga ipak 
neću slijediti. Nema nikakovog razloga za pretpostavu, da bi dje- 
lujuće sile živih organa bile vezane na nešto drugo, nego na 
grubu materiju, koja te organe sastavlja". 

Pflüger evo u promatranju djelovanja životinjskih organa 
dolazi do spoznaje, da se ova jednako ponašaju kao duševni 
procesi, a konačno ipak takove čine mehanički tumači. Odatle 
evo i naslov njegovome djelu „Teleologische Mechanik der leben- 
digen Natur". 

Nu promotrimo malo taj njegov zakon, do kojega j« on 
došao. Pflügerov teleološki kausalni zakon glasi: „Uzrok svake 
potrebe živoga bića je ujedno uzrok udovoljenju 
potrebe", a ovaj zakon opet dijeli u dva podzakona. 

1. „Ako se potreba samo jednoga organa tiče,, 
onda joj samo ovaj udovoljava." 

2. „A kose ista potreba povišeorgana tiče, onda 
često samo jedan organ udovoljuje potrebi sviju"^ 

Poznato je, da se količina svjetla u oku regulira suživanjem 
i raširivanjem pupille. Dolazi li u oko premalo svijetla, zjenica 
se raširi, da može ući toliko svjetla, koliko je potrebno za jasno 
gledanje; kod prejakog svjetla opet bude retina odviše affici- 
rana, a zjenica reflektorno na to odgovara suživanjem. Dakle je 
jaki podražaj vidnoga živca uzrok umanjenju, a preslabi uzrok 
pojačavanju podražaja. Potreba pako jasnoga vida je uzrok da 
mu se udovolji. Dospije li u oko, t. j. u konjunktivalnu vrećicu, 
kakav tudji predmet, bude isti suzenjem i titranjem oka otstranjen. 
Što je prije proizvadjao vidni živac, čini ovdje podraženi osjetni 
živac. Ono, što prouzročuje štetu, je ujedno uzrok za otstra- 
njenje štete. Posve isto se odigrava, ako kakav tudji predmet 
udje u nosnu šupljinu, grkljan ili želudac. Isti bude naime iz- 
bačen kihanjem, kašljanjem ili bluvanjem. Želudac i crijeva ne 
izlučuju dok su na tašte iz svojih žlijezda ni kapi probavnog 
soka. Ovo izlučivanje istom nastupa, ako hrana u nje ulazi. Iz. 
toga slijedi, da hrana, dočim podražuje živce, koji se razgranjuju 
u želudačnoj i crijevnoj sluznici, potrebiti probavni sok sama 



21 

izmamljuje. Suha hrana izaziva vodenije sekrete. Uzrok potrebe 
za vodom pribavlja vodu. Mjehur i gužnjak, kad su puni, pro- 
uzrokuju i opet putem reflektornog posredovanja živčelja svoje 
ispražnjenje. Uzrok potrebe, dakle natrpanost mjehura i gužnjaka, 
je ujedno uzrok udovoljenju potrebe. 

Vrlo su zanimiva i dalnja razmatranja Pfliigerova, kako on 
iz principa teleološke mehanike izvodi „da si živa stanica dovoz 
kisika sama regulira. Kod raznih organa postoji nejednaka po- 
treba za kisikom, a i isti organ ne treba ga u svako doba je- 
dnako. S toga si mora organ sam ovoj svojoj potrebi udovoljiti. 
Čim koji organ više kisika troši ; tim više osiromašuje na njemu, 
tim veća postaje diferencija između sadržaja kisika u organu i 
krvi, tim veća dakle navala kisika iz krvi u organ. Čim više pak 
krv kisika u kapilarama velikog krvotoka gubi, tim više ga mora 
opet u plućima primati, jer se krv ovdje redovito s njime zasićuje, 
osim u slučaju da je redukcija abnormalno daleko zasegla. Dakle 
je potreba uzrok, da se natrag zadobije ono, što je izgubljeno". 

„To nas lahko dovodi do spoznaje, da ako je jedna stanica 
jačom radnjom potrošila materiju i silu, opet je gubitak uzrok, 
da se izgubljeno natrag dobije. Ona mjesta, gdje su iz sgrade 
žive organizacije žive opeke ispale, budu dakle providjena sa 
velikom privlačivošću, koja ih usposobljuje, da si novi hranit- 
beni materijal natrag pribave". „Dijenigen Stellen, wo aus 
dem Gebäude der lebendigen Organisation Bau- 
steine ausgetreten sind, werden also mit starken 
Anziehungen begabt sein, welche zur Wiederein- 
fügung neuen Nährmaterials befähigen". Ja sam ovo 
mjesto iz Pflügera naročito još i u samom originalu citirao, da 
bude što vjernije. Jest, to resoniranje je posve ispravno; moHm 
samo i pravi zaključak iz toga izvesti. Dakle luknja, praznina, 
imade potrebu da se napuni. Pošto je praznina negacija mate- 
rije, po tome je nešto nematerijalnoga uzrok, da se materija 
prikupi. Ja bar ovo mjesto ne mogu drugčije shvatiti, nego da 
je evo Pflüger došao do ovog resultata, makar da sam nije to 
isto baš tako posve jasno izrekao. I ne samo to, nego on ide 
i dalje, pak odmah nadovezuje: „A postoji činjenica, da kod 
većeg gubitka, uslijed pojačane radnje i takovi uvjeti nastupaju, 
da bude uvijek još i više zadobljeno, nego što je izgubljeno. Jer 
trajno pojačana poraba organa čini, da isti na masi i snazi do- 



22 

biva". To je onaj dobro poznati pojav t. zv. hyperi<ompenzacije. 
N. pr. da uslijed većeg trenja koža postaje ne tanjom, nego 
dapače debljom, nastaju žuljevi. Ili, da uslijed ekstirpacije jednog 
bubrega, onaj preostali, na kojega sad padne dvostruki posao, 
hypertrophira. Ili da navedemo najobičniji primjer kako se sa 
jačom radnjom mišice debljaju. 

I ako nismo ni mi voljni radnjama organa pripisivati 
neku inteligenciju, nego samo konstatiramo, da se te radnje 
doista tako vrše, kao da ih neka inteligentna sila rukovodi, t. ]. 
da se uvijek obavljaju svrsishodno, ipak se moramo čuditi, po- 
gotovo tome, da se osjeća eno potreba, da se ono, čega nestaje, 
nadoknadi. Osjećanje je svakako duševni proces, a ne znam, 
imade li igdje ljepšeg primjera, nego upravo ovdje, kako za 
samo osjećanje ni ne treba nikakvog materijalnog supstrata. 
Nadalje: tko osjeća tu potrebu? One stanice, koje su se po- 
rabom iz epiderme izgubile, one sigurno ne. Dakle susjedne, 
koje su preostale, zar one osjećaju potrebu, da im se pokraj njih 
nastala praznina ispuni ? Ta to nije za njih potreba, nego je to 
potreba za cijeli organizam. Ili, kad onaj jedan bubreg jače radi, 
služi time ne potrebi svojoj, nego opet potrebi cijeloga orga- 
nizma. Ili kako bi mogla jače upotrijebljena mišica znati, da će 
ju se u buduće još više trebati, te ne samo da nadoknadjuje 
svoju supstanciju, nego odmah prevenira budućem zahtjevu, 
pak počimlje stvarati i nova mišićna vlakanca. Ostavljam ova 
razmatranja za sada samo u formi pitanja. 

Kao primjer za svoj drugi zakon navodi Pflüger glad i 
žedju. To su potrebe sviju organa, a zadovoljava im se pomoću 
samo jednog živca, kroz koji se ta potreba očituje. 

Ovdje nam se još bolje pokazuje, kako se ne radi o na- 
mirenju potrebe, obzirom na pojedini organ, nego uvijek o na- 
mirenju potrebe, tičuće se cijelog organizma. Mora dakle da 
postoji medju svim dijelovima tijela i neki raport. Pomoću ko- 
jega sretstva mogu da postoje ovakove korespondencije? Kroz 
živčelje, dobro, ako ga ima, ali ovo nije ni u svim životinjama 
razvito, a pogotovo biline? Evo što veli Darwin u svojem djelu 
„Das Bewegungsvermögen der Pflanzen", „Ako bude vršak (kor- 
jena) neznatno pritisnut, svinut ili narezan, to se ova affekcija 
na neki način priopćuje gornjem susjednom dijelu, te se ovaj 
od afficiranog mjesta otkrene". Pak i kod bilina penjalica nisu 



23 

same vitice koje bi oćutjele težinu, nego je stabljika, u kojoj se 
osjeća primarna potreba potpore, kojoj potrebi evo — vitice 
udovoljavaju. 

Pfliigerov konačni zaključak glasi: „Kamogod je dakle 
physiolosko istraživanje doseglo, dovodi ovo do spoznaje, da 
su razborne akomodacije živih bića uvijek teleološkom kau- 
salnom zakonu podvrgnute". Zaista dragocjena spoznaja! 

Obraćamo se sada jednome autoru, koji takove pojave u 
opće mehanistički ni ne kuša više tumačiti, a to je Gustav v. 
Bunge. U njegovom „Lehrbuch der physiologischen Chemie" 
1886. nailazimo na jedan članak pod imenom „Vitalismus und 
Mechanismus". 

U tome članku veli „da se životni pojavi mehanički ni ne 
daju protumačiti. Što se u procesima našega organizma dade 
mehanički protumačiti, to nijesu životni pojavi. In der Aktivität 
steckt das Rätsel des Lebens", a pojav aktiviteta da crpamo iz 
promatranja naše volje. 

Ovo, u ovakovoj formi izrečeno, nije doduše posve is- 
pravno. Jer ako se kaže „što se u procesima našega organizma 
dade mehanički protumačiti, to nisu životni pojavi", to znači 
ono, što bi se imalo dokazati, uzeti za pretpostavu. Dakle hy- 
steron-proteron. Pitanje ima nasuprot glasiti: Da li se životni 
pojavi mogu mehanički, t. j. fiziko -kemički protumačiti? Nu 
Bunge je očito dobro mislio, samo se je malo nekorektno iz- 
razio. Da vidimo, koji se pojavi za njega ne dadu mehanistički 
protumačiti ! 

Jedna mala, Amoebi slična životinjica, Vampyrella spiro- 
gyrae, izabire si za hranu od svih Alga samo stalnu jednu vrst, 
Spirogyru, čiju staničnu stijenu rastopi, te joj sadržaj isiše. Sve 
druge posve slične Alge odbija, a baš samo ovu izjeda. Mora 
dakle očito da ju i prepoznaje. Jedna druga opet takova živo- 
tinjica, Colpodella pugnax, živi samo od stalne jedne vrsti 
Flagellata, od Chlamydomonasa. Za ovu Colpodellu veli Cien- 
kowsky: Ponašanje ove Monade kod traženja i primanja hrane 
tako je čudnovato, da se čovjeku pričinja, kao da pred sobom 
gleda sa sviješću providjene stvorove. 

Kao treći primjer navodi Bunge opažanja Engelmannova na 
ArcelH. Ova sitna životinjica sa kućicom konveksno-konkavnom, 
kao mali hljebac, imade na dolnjoj t. j. konkavnoj strani u sre- 



24 

dini okrugli otvor, na i<oji probijaju pseudopodii. Ako se sad 
slučajno izvali na ledja, tako da se ne može ni pomoću produ- 
Ijujućih se pseudopodia nikako više na noge postaviti, razvija 
u svojoj protoplasmi mjehuriće plina, i to ili postrance, koji čine 
da se kućica okrene, ili ih pak u tolikoj množini producira, da 
bude cijela životinjica specifično laglja te poleti do površine vode. 

Ovi primjeri dovode Bungea do osvjedočenja, da i u sta- 
nicama našega tijela slične duševne sposobnosti vladaju, kao i u 
jednostaničnim životinjama. „Ako takove sposobnosti u pogledu 
izbora hrane pripadaju bezstrukturnim protoplasmatičkim kaplji- 
cama, zašto da ih ne priznajemo i epithelnim stanicama našega 
probavila. Kaošto Vampyrella izmedju svih vodenih bilina Spi- 
rogyru iznadje, tako razlučuju i epithelne stanice našega probavila 
kapljice masti od kakovih zrnaca boja". 

I tako dolazi Bunge do pojma aktiviteta. Aktivitet može 
doduše imati mehaniku, jerbo si ga ne možemo zamišljati bez 
pojava gibanja, dakle bez da proizvadja mehaničke učinke, ali 
se aktivitet ne da protumačiti mehanikom. 

A sve to dovodi, da odviše ne razvlačim hoću u kratko 
reći, opet do neke vrsti vitaHsma. 

Rekoh da dolazimo opet do neke vrsti vitalisma. Označio 
sam to ovako neodredjeno iz razloga, jer svi oni, koji drže, da 
je mehanizam doživio krah, ipak se u pogledu onoga drugoga 
principa, koji bi ga imao zamijeniti, posve ne slažu. 

Ja sam se evo u iznašanju nazora onih nekih autora, koji, 
bar po mnijenju drugih, možda i proti vlastitoj volji, dovode 
do novijega shvaćanja organskoga svijeta, držao Paulyjeve knjige: 
„Darv^inismus und Lamarckismus. Entwurf einer psychophysischen 
Teleologie" München 1905., pak ću stoga prije svega iznijeti 
Pauiy-eve vlastite nazore. 

Pauly dakle drži, da mu je pošlo za rukom dokazati, 
kako svrsishodnosti nisu mogle nikako nastati kakovim indi- 
rektnim putem (misli na selekciju), nego da su se morale razviti 
samo direktnim putem u harmoniji izmedju potrebe i sredstava, 
koja služe udovoljenju iste. Mora da postoji u organismu neka 
sposobnost, ili recimo sila, koja da je bezuvjetno psihičke na- 
ravi, i da njezino djelovanje pojam fizičke energije uključuje, 
te da po tome problem postanka svrsishodnosti psihičko-fizičko 



25 

riješenje zahtijeva. Pauly drži, da je taj problem po Lamarcku, 
njegovim principom, koji da se ima prozvati psiho-fizički, već 
riješen. 

Sad pitamo ali mi: što razumijeva Pauly pod tim svojim 
psiho-fizičkim principom? Eno on odgovara. Duševni procesi, 
ne samo da teku paralelno sa fizičkim, nego su i sami takovi; 
oni su manifestacija fizičke energije. Nadalje veli o tome faktoru, 
koji u životinjama svrsishodnosti proizvadja, na drugom jednom 
mjestu: „. . . dass dieses Vermögen einzig und allein ein se- 
elisches sein kann, dass seine Tätigkeit den Begriff physischer 
Energie einschliesst". Eno na str. opet 150. gdje govori o 
Bungeu, veli: „Damit stellt Bunge den Begriff der Teleologie 
der missverständlichen Anvendung der Darv^in'schen Schule 
gegenüber richtig, welche nur eine theistische Teleologie kennt". 
U kratko za Bunge-a, kao i za većinu neovitalista, ili psiho- 
biologa, ima jedan faktor u životinjama i bilinama, koji sa svim 
njihovim činima i sa djelovanjem pojedinih dijelova tijela ravna, 
i to svrsishodno, ali taj faktor nije ipak ništa, što bi moglo 
postojati izvan materije, ili što nebi bilo manifestacija same 
materije, dakako organisirane. 

Nu najbolje će biti, ako promotrimo, što sam Pauly, a i 
drugi psihobiolozi od tog principa sve ne traže, i kakova mu 
svojstva pripisuju. Na str. 75. veli Pauly: „Ako se dade doka- 
zati, da je svrsishodnost organskih tjelesa neposredni produkt 
prosudjujućeg principa (des urteilenden Prinzipes), koji se u 
samim živim tjelesima nalazi, tada je logična posljedica, da sva 
ona stanja, koja se u i izmedju organa živoga tijela za cijeloga 
života odigravaju, ne ostaju ograničena na ona mjesta gdje im 
je postanje, nego se jednako na sve elemente cijelosti 
prenose, tako da svi, bilo da jesu za reprodukciju 
takovih utisaka usposobljeni ili ne, ipak utiske 
svih doživljaja cijeloga primaju. Samo tako možemo 
razumjeti pojav, da su ne samo rasplodne stanice u stanju od 
milijuna i bilijuna stanica se sastojeću cjelinu, kojoj pripadaju, 
potpuno reproducirati, nego da su u stanovitim slučajevima i 
neke somatičke stanice kadre izgubljene organe na novo pro- 
izvesti". 

Ruski pak botanik Borodin (u jednom novinskom članku 
n Beilage zur Allgemeinen Zeitung 1898.) ovako se izražava. 



26 

„Vitalist dolazi dakle do osvjedočenja, da je organisam doduše 
bezuvjetno podvrgnut zakonima o vječnosti materije i konstan- 
tnosti energije, nu da smo ujedno prisiljeni u njemu 
nazirati neku posebnu stvaralačku silu, koja svije- 
sno ili nesvijesno, svakako na razborni način ma- 
teriju i sile mrtve naravi rabi, dočim ove k nekom 
odredjenom cilju, k izgradnji i uzdržanju organisma, 
privodi. 

Moje je mišljenje, da svim tim zadaćama nije kadro nijedno 
od poznatih svojstava materije udovoljiti. Nu vitalisti kažu isto, 
da naime u organskom svijetu mora da vlada neki posebni 
nepoznati faktor, kojega ni neima u anorganskom, iz toga baš 
i izvode onu autonomiju u biologiji. Oni bo dolaze do nekog 
uzroka, ili principa, koji se evo manifestira kao nešto psihičnoga, 
vele, upravo pametnoga, ali da je taj princip ipak samo neka 
emanacija organisama, kao što su elektricitet i magnetizam 
svojstva nekojih tjelesa. Samo da je to ovdje dakako sve daleko 
više komplicirano. 

Nu za još bolje razumijevanje, što se sve traži od tog 
principa, i što sve on u istinu u organskom svijetu i vrši, moram 
još konačno posegnuti za nazorom jednog vrlo odličnog pred- 
stavnika te nove struje, a to je Driesch. 

H. Driesch („Philosophie des Organischen". Predavanja 
držana 1907. do 1908. na sveučilištu u Aberdeenu u Englezkoj.) 
On iznaša u tim predavanjima tri dokaza, koji imaju da posve 
obore mehanističku teoriju života. 

1. Glavni problem embryologije je proizvadjanje tipično 
uredjene prostorne raznolikosti, naime same gotove životinje, iz 
neizmjerno jednostavne prostorne tvorine, jajeta. Embryogeneza, 
ili ontogeneza, sastoji se dakle u bitnosti u stvaranju sve veće 
raznolikosti. 

Držalo se je nekada, da je jaje samo prividno jednostavno, 
uistinu da sadržaje već u sebi čitavu prostornu raznolikost, koja 
kod embryogeneze postepeno dolazi do izražaja. Na tome je 
temelju stajala t. zv. Einschachtelungstheorie osamnaestog sto- 
ljeća. Po njoj jaje sadržaje već gotovu životinju, samo dakako 
vanredno umanjenu. Ako je tako, onda bi već u jaletu opet 
ove maljušne životinjice bila sadržana t. j. praeformirana, slije- 
deća, a i sve redom slijedeće generacije. Po toj teoriji bi dakle 



27 

bilo postajanje raznolikosti samo neka sjetilna obmana. Uistinu 
se ne bi ni o čemu drugome radilo, nego samo o razmatanju 
i rastu već stvorenoga, dakle o evoluciji u najstrožem smislu 
riječi. Ovu je teoriju praeformacije, kako je poznato, oborio 
1759. C. Fr. Wolff, sa svojom glasovitom „Teoria generationis". 
Opažanjem nije se uistinu dalo ništa takova u jajetu pronaći, 
nego nasuprot samo postepeno postajanje: diferencija iz jedno- 
stavnoga — epigenesis. 

I makar da je ova novija teorija epigenese vladala skoro 
čitavim slijedećim stoljećem, ipak se eno pod kraj stoljeća po- 
javlja u Weismannovoj teoriji opet na novo praeformacija, ako 
i u malo drugom, rek bi finijem obliku. Nisu više gotovi organi, 
koji bi bili praeformirani u jajetu, ali je za svaki organ odrasle 
životinje, pače za svaku njegovu osobitost, sadržan neki odraz, 
neka materijalna osnova, koja specifičnu tvorbu dotičnoga po- 
dručja odredjuje, determinira. Svakako praeeksistira i u tom 
slučaju neka prostorna raznolikost, neka struktura. 

Ako je tako, tad je očito od velike važnosti, da se to 
poredanje ne poremeti, u svrhu da može svaka od tih osnova 
doprijeti na svoje odredjeno mjesto. U normalnoj embryogenesi 
i je tako. Jaje se pravilno segmentira u dvije, četiri, osam i t. d. 
blastomera. U mnogim slučajevima je moguće već vrlo rano 
odrediti, koji će dio embrya iz koje blastomere nastati. Gdjekada 
možemo uistinu već unaprijed odrediti : iz ovih blastomera ra- 
zviti će se probavilo, iz onih opet koža, živčevlje i t. d. Driesch 
predlaže, da se uloga, koja pojedinim elementima klice za nor- 
malne embryogenese pripada, prozove njezinim prospektivnim 
značenjem. Dakle prospektivno značenje neke stalne blasto- 
mere je recimo, da se od nje razvija probavilo. 

Za anorganske faktore, koji kod embryogenese sudjeluju, 
veli Driesch: da je sigurno, da embryogenesa ovisi o nekim 
kemičko-fizikalnim uvjetima. Fizikalno-kemički procesi ne odre- 
djuju ipak specifičnu formu živoga; oni su samo sredstva za 
stvaranje forme. Oni ne sačinjavaju život, nego budu od života 
samo upotrijebljeni. 1 dijeljenje stanica i rast, sve su to samo 
sredstva za stvaranje forme. Sličnu ulogu igraju kod embryo- 
genese i t. ZV. formativni podražaji, kao svijetlo, teža i t. d. I 
oni mogu da uplivaju na razvoj, ali i oni sami nipošto ne 
odredjuju specifičnu formu, kakova ima iz kojega zametka izaći. 



28 

Obzirom na vrijednost onih faktora, kakovi se u smislu 
neke hipotetske strukture u osnovi predpostavljaju, je od važnosti 
pitanje: što bi se dogodilo, ako bi u zametku, dok se ovaj 
nalazi recimo u stadiju od tek dvije ili četiri blastomere, jednu 
od ovih odstranili? Zar se ne bi time polovica od materijalnih 
osnova za organe izgubila te bi resultirao samo polovični embryo? 
Driesch je takove eksperimente i izvadjao, te mu je god. 1901. 
pošlo za rukom jednu od prvih dviju blastomera u zametku 
Echinusa odijeliti, da vidi, kako će se svaka od njih za sebe 
dalje razvijati. One nastaviše dijeljenje u 2, 4, 8 stanica, koje 
su se ponašale kao da će izgraditi poluembryo. Nu sad se je 
dogodilo ono čudnovato; poluzametak se je zaokružio u kuglju 
i konačno je proizveo jednu cijelu blastulu. Dalje je takodjer 
sve teklo normalno i konačno je resultirao Pluteus, samo dakako 
manji nego normalni. I u stadiju od 4 blastomera, ako se one 
razmaknu, stvaraju se još čitave larve, samo dakako u ovom 
slučaju za jednu četvrtinu manje. — Iz toga proizlazi, da iz 
elemenata zametka i nešto drugo, naime više, može nastati, nego 
što normalno iz njega postaje. Njihova je dakle prospekti vna 
potencija veća od prospektivnog značenja. Iz toga opet još 
dalje proizlazi, da prospektivno značenje nije unaprijed fiksi- 
rano, nego da je u velike odvisno o položaju, kakav ga elementi 
kao dijelovi u jednoj cjelini zauzimaju. 

U drugom jednom pokusu opet je dokazao, da se i me- 
djusobni položaj materijalnih konstituenta zametka može promije- 
niti, a da je rezultat i opet posve normalni organizam. I taj 
pokus izveden je na zametku Morskoga ježa. 

Vidili smo dakle, da od prvih četiriju blastomera Echinu- 
sovoga zametka svaka imade sposobnost, da stvori čitavu larvu. 
One su dakle medjusobno jednako moćne, aequipotentialne. 
S druge strane ako četiri blastomere ostaju skupa, to stvara 
svaka od njih, već prema njezinom položaju, jedan odredjeni 
dio tijela gotove životinje, i ovi dijelovi sačinjavaju jednu cje- 
linu, stoje jedan prema drugome u harmoničnom odnošaju. Mladi 
zametak od Echinusa predstavlja po tome harmonicno-aequipo- 
tentialni sistem. 

Tubularia je Hydroidpolyp, koji imade na svojim glavicama 
ili hydranthima dva vijenca tentacula. Ako takovog Hydrantha 
odrežemo, bude isti na novo regeneriran. Ne mora biti to baš 



29 

direktno pod glavicom, nego gdjegod na stapki ili hydrocaulusu, 
dakle u sredini ili niže dolje, na svakom mjestu će se na gornjem 
krnjem kraju regenerirati novi Hydranth. I ovdje su dakle svi 
dijelovi stabla aequipotentialni. Nu u normalnom slučaju bude 
ova potencija prigušena u interesu harmonije cjeline. Što bi 
moglo biti Hydranth, samo je jedan dio stapke. Ta potencija 
bude prigušena absolutnom veličinom i naročito položajem dije- 
lova u cjelosti. 

Prospektivna potentia je dakle suma svega onoga, što bi 
iz svakoga elementa moglo postati. Činjenica pako, da u svakom 
danom slučaju do tipičnog proporcijonalnog razvoja dolazi, po- 
kazuje, da se ova suma ne iskazuje samo kao suma, nego i 
kao neki red. Mora dakle da k pojmu prospektivne potencije 
još nešto pridolazi, da bude tipična lokalizacija dijelova prove- 
dena. Dade li se sad ovaj faktor, koji kod restitucije harmonično 
aequipotentialnoga sistema igra ulogu, možda zamijeniti sa dje- 
lovanjem formativnih podražaja, ili kakovim kemičko-fizikalnim 
agencijama? — Da vanjska „sretstva", koja kod stvaranja forme 
sudjeluju, nikakovo značenje lokalizacije ne mogu da imaju, 
odavna je jasno. I mogućnost kakove kemičke teorije mora se 
zabaciti. Diferencijacija organskih forma ne ide ruku o ruku sa di- 
ferencijacijom kemičkoga sastava, ne može dakle od nje ni odvisiti. 
Specifična organska forma svakako se ne može poredanjem 
atoma ili molekila u kemičkom smislu protumačiti, jer forma 
jednog atoma ih molekila ne može nikada imati oblik Lava ili 
Majmuna. Jednom riječju kemički sastav ne može nikako djelo- 
vati na specifičnu formu, koja ima u danom slučaju nastati. 

Prispodabljajući Driesch aequipotentialni sistem naime or- 
ganizam sa jednom mašinom, veli, da bi to zaista morala biti 
čudna mašina, koja bi u svim svojim dijelovima isto predsta- 
vljala. Pretpostava ovakove mašine je apsurditet, jer jedna ma- 
šina, koja je u trim dimenzijama prostora razno izgradjena, ne 
može ostati ista, ako joj se dijelovi oduzmu ili premjeste. Po 
tome ne može biti uzrok diferenciacije harmonicno-aequipoten- 
tialnog sistema nikakova vrst mašine; u opće nikakova vrst 
kausahteta, koji bi se temeljio na prostornoj konstelaciji. 

Mora dakle, da kod stvaranja organskih forma sudjeluje 
neki posebni, jedino u živim bićima se manifestirajući (dakle 
vitalistički) element. Biologija nije po tome uporabljena fizika 



30 

ili kemija; život je stvar za sebe, a biologija je posebna znanost. 
Ono nešto, čemu život svoju autonomiju zahvaljuje, prozivlje 
Driesch: entelechia. 

Isto je tako znamenit i drugi Drieschov dokaz, koji se 
temelji na nalazima, kakove je Driesch crpio iz postanka spolnih 
produkta. 

Po teoriji praeformacije, a i po Weismannovoj nauci, je 
neka tipična konstelacija materijalnih faktora, jedna mašina u 
najširem smislu riječi, već prije razvoja u svakom jajetu sadr- 
žana. Od kuda potiče ta konstelacija? Po Weismannu bude od 
svakog jajeta, koje se razvija, samo jedan dio te tipične kon- 
stelacije za individualni razvoj potrošen; materijal dakle, sadr- 
žavajući sve osnove za sve organe bude razdijeljen — aktiviran. 
Preostatak sačuva dalje strukturu naslijedjivanja, prelazi neupo- 
trijebljen u rasplodne organe, dakle kod ženke u ovarije. On 
se dakle vuče kao klična plasma, koja ostaje netaknuta od 
mašine tijela, kroz neograničene generacije. Svako dakle jaje 
posjeduje sposobnost da reproducira čitavi individuum, i to po 
mašinalnoj teoriji s toga, jer bude čitava prostorna struktura 
klične plasme na svako jaje prenesena. 

Driesch pita: „Možete li si predstaviti, da neka vrlo kom- 
plicirana mašina stotinu i tisuću puta bude razdijeljena, i da 
usprkos tome može ostati čitava?" Ova predpostavka da je 
bezumna, nikakova mašina ne može da bude izlazište za razvoj 
i basa za naslijedjivanje. Jedino dakle može entelechia to pro- 
izvesti. 

Treći dokaz zavitalisam temelji se na sasvim drugom 
području činjenica; na činima, kakove živa bića izvadjaju. Ne 
radi se sad toliko o jednostavnim gibanjima organizama koja 
se odnose na reflexe i instinkte. Ovdje se pokazuju najviše 
samo indicija za autonomiju života. Tako n. pr. vidimo, da se, 
ako nastupe zaprijeke u normalnim prilikama, pod kojima se 
instinkti običavaju odigravati, ove zaprijeke mogu sa odgova- 
rajućom adaptacijom instinkta i prebroditi. Ipak je svojstvo 
adaptacije kod instinkta u opće ograničeno, te instinkti odgo- 
varaju samo na jednostavne podražaje. Čin ili ponašanje, ne 
bude samo jednim aktuelnim podražajem odredjen, nego na 
njegov tok uplivaju i efekti prijašnjih podražaja. Nešto dakle u 
njemu sudjeluje, što se psihološki može samo iskustvom 



31 

označiti. Dakle je opet i u činima nešto na djelu, što se neda 
nikakovom fizikalnom ili kemičkom tektonikom 'protumačiti, a 
ovo nešto zove Driesch: psihoid. 

Imade li Driesch pravo? Ja držim da ima; da mu je doista 
pošlo za rukom — kako je stvar i onako već dosta dozrela — 
da upravo dokaže, da se u živom svijetu mora postaviti ne- 
kakav nemehanički i neprostorni psihički faktor. On ga zove: 
entelechia. To bi bio sad neki sasvim vitalistički princip. Zašto 
ga Driesch ne zove naprosto dušom? Neznam, nu možemo si 
predstaviti, kad bi jedan zoolog dokazivao dušu, da bi se iz- 
vrgao samo sveopćem ruglu. Najmanje zato, ali bi i stvar pri 
tome trpila. Mundus vult decipi, ergo decipiatur. Neka se to dakle 
zove entelechia, misli valjda Driesch. Nama je takodjer pravo 
kako se god zove, samo ako se taj princip dade dokazati, i ako 
nam u istinu činjenice tumači. 

Sad ali pitam: U čemu bi bila time Darwinova teorija se- 
lekcije pobijena? Zar neima više borbe za opstanak? Zar neima 
više konkurencije izmedju više i manje sposobnih individua, koji 
bolje ili gore odgovaraju prilikama, pod kojima živu? Zar su 
svi individui jednaki? Zar u takvoj borbi ne preostaju oni, koji 
su dotičnim prilikama bolje prilagodjeni ? 

Što dakle Lamarckisam bolje tumači od selekcije; zar ono, 
što selekcija u opće nikako ni ne tumači? Kausalno tumačenje 
za variacije i naslijedjivanje podaje samo Lamarckisam. Nu zar 
za to ne preostaje selekciji nikakova uloga? Zar ona nije ipak 
onda još uvijek ono sito, koje propušta samo zrnca stanovitog 
oblika kroz svoja okanca. Nikako ne osporujemo važnost onih 
faktora, koji su tim zrncima, recimo oblik i veličinu odrediH. 
Nu, da se sad nalaze pod sitom samo zrnca stanovitog oblika 
i sastava, ipak je to jedino zasluga samoga sita. 

Treba naime uvažiti još i to, da, makar da životinja, do- 
tično i svaki i najmanji njezin dio tijela, ima u sebi neku spo- 
sobnost za proizvadjanje potrebnih adaptacija; da ima neki faktor, 
koji u njoj time regulira, da taj faktor kod svih individua i u 
svim dijelovima tijela svoj posao ne vrši posve jednako. Ne 
samo mnogi, nego upravo svi su zvani, ali je za sada ipak samo 
malo odabranih. 

Darwin se nije glede dubljih onih uzroka varijacije i heredi- 
tacije gotovo nikako izrazio. Pače on je i sam prihvatio teoriju 



32 

porabe i neporabe, dakle teoriju direktnog postanka karaktera 
od Lamarcka. Zar se je moglo od njega ipak zahtijevati, da on 
Lamarcka u čitavim foliantima citira, obradjuje i hvali? Ne, nego 
je posve razumljivo, da je sav svoj znanstveni mnogogodišnji 
trud uložio, da čim bolje obrazloži i zasnuje svoju teoriju. 
Ali je Darwinova teorija selekcije, i samo ova, i samom La- 
marcku tek pribavila obće priznanje; ona ga je izvukla iz za- 
boravi. 

1 to je opet jasno, zašto je tako. Jer su sve te hypothese, 
kojima se naše znanje u biologiji u zadnjim godinama uistinu 
udubilo, ipak samo vrlo lijepe i duhov'te hypothese, dočim 
Darwinova nauka predstavlja neoborivu činjenicu. Svijet hoće 
nešto sigurnoga, makar da i nije tako duboko. I zato će vije- 
kovi i vijekovi proći, i donijeti još nebrojene nove teorije, ali 
nikada ne će prestati vrijednost borbe za opstanak i naravne 
selekcije, jer je to tako nešto sigurna, kao i Newtonovi zakoni 
gravitacije. I kao što će ovi ostati, makar da će jednoć uspjeti, 
ili možda i nikada ne će uspjeti protumačiti samu bit gravitacije, 
tako će i nadalje vrijediti Darwinova teorija selekcije, koja evo 
ima baš još i tu neprocijenjivu prednost, što dopušta najšire 
polje dubljem kauzalnom proučanju organskoga svijeta. — Po 
tome: slava Lamarcku, ali i vječna slava Darwinu! 



Iz bilinskoga svijeta Dalmacije. 

III. 
Oko Bokeljskoga zaliva. 

Napisao Dragutin Hire. 

Nema možda na svijetu mora, kojemu je obala tako članko- 
vita, kao što je obala mora jadranskoga. Svrnemo li okom na 
zapadnu, italsku obalu, vidimo da je malone cjelovita i pusta, 
bez otoka i otočja, pjeskovita, oskudijeva lukama, pristaništa 
su joj nesigurna, sidrišta nepouzdana, opruženi dijelovi plitka 
mora, nezdravi su i leglo malarije od koje žiteljstvo mnogo trpi. 
Pučanstvo je na italskoj obali gusto, pitke vode i živeža ima 
mnogo, vegetacija je bujna. 

Naša je obala strma, rasklimana, vanredno člankovita, na- 
likujući tu i tamo norveškoj obali. Ona je puna klisura, pećina, 
zidova, stijena; uz nju prosulo se 30 otoka i više od 250 školja 
i školjića (otočića), koji bijahu nekoć vezani kopnom. Naša je 
obala razvedena, more je otišlo u kraj i stvorilo zatone, drage, 
i dražice. Daleki zatoni zovu se zalivi (talij. valloni), manji 
zalivi drage (tal, valli), a male drage zovu otočani „dražice" 
i puna ih je obala našega mora. U nas ima brojno sidrišta i 
pristaništa, a znamenite su luke u Dalmaciji u Zadru, Šibeniku, 
Splitu, Gružu, Kotoru i Budvi u kojima je more tako duboko, 
da se može usidriti i ratno brodovlje. Kako je more rastavilo 
otoke, otkinulo od njih veće ili manje komade, ove rasdrobilo 
u školje i školjiće, otvorilo si ono medju njima i puteve, koji 
su poznati kao „vrata" ili „kanali". 

Naša je obala, spram italske, slabo napučena, oskudica je 
pitke vode velika, živeža je manje, golet kraške formacije po- 
znata, vegetacija slabija. 

3 



34 

Kraj od Gruža do Boke Kotorske spada medju najslikovitije 
krajeve kraljevine Dalmacije, Veliku onu grušku luku, prag grada 
Dubrovnika, ovijenčala je bujna zelen od Rijeke ili Omble do 
rta Oštro, tik kojega se ulazi u Boku. Brojni su oko Gruža 
maslinjaci sa lovorikama, brojne leandre, pome, mogranji, mirte, 
kaktusi; drvoliki mlječeri i mrki čempresi gode ti oku. 

Kad si iz Dubrovnika zaplovio prama poluotoku Lapadu, 
koji je svoju obalu zakitio mladom borovom šumom, mineš i 
one užasne Grebene i rt sv. Petke, ploviš kraj slavnoga Du- 
brovniku, dalje kojega se zaokružio zaton župski (Valle di 
Breno), oko kojega se stere Župa gornja i donja, koja poslije 
prelazi u plodnu dolinu Konavle, kojom vodi cesta Sutorinom 
u Boku Kotorsku. Dalje Cavtata, nad kojim se uzdiže planina 
Vlastica, postaje obala jednoličnija, pećine joj se sve to više oso- 
vljuju tu i tamo kao zidovi, zelene su ili sive, žućkaste, od 
zemlje-crljenice crvene, a daleko tamo od njih ispinje se Snje- 
žnica i Bjelotina. Uz dugu ovu obalu nema kuće ni kućerka, 
jer je nepristupna; tu čovjek nije sagradio dom ni sebi ni 
svojima, onomu žestokomu kamenu gospoduje more, koje ga 
isjeda tolikom snagom, da je stvorilo do 40 spilja razne veli- 
čine. Jednolična i mrtva obala sve se to više spušta, sve to 
više pada, dok se ne izdulji poput jezika u šilo, kojemu je 
skrajna jugo-istočna točka mornarima poznata kao „Punta Oštro" 
na kojemu se za nevremena razbijaju veliki valovi. Do ovdje 
prati putnik okom svaki zatonić, ne bi li ugledao „vrata", ko- 
jima će unići u najveličajniji zaliv Adrije. Tek onda, kad je 
parobrod napustio vožnju prama jugu i počeo zastrančivati 
prama sjeveru, znak je, da nisi daleko od ulaza u Boku Ko- 
torsku. 

Kod spomenutog rta prodrlo je more tvrdu obalu i razlilo 
se u prilici slova S-a medju dalmatinskim, hercegovačkim i cr- 
nogorskim planinama. Prama sjevero-istoku graniči Boka Crnom 
gorom i Hercegovinom, prama istoku sa Albanijom, jugo-zapadno 
jadranskim morem, prama sjevero-zapadu Sutorinom, jednim 
dijelom Hercegovine,^) 



^) Na našem moru čuje se riječ „Boka" na pr. Boka vera, Boka 
falsa. Boka di Senja, Boka di Kataro. Riječ je talijanskog porijetla i Tali- 
jani pišu „Bocca", a znači „otvor", „ulaz", njem. „die Öffnung, der Eingang, 
die Mündung". Na karti generalnog stopa (Zone 3ö. Coli. XIX. Cattaro) 



35 

Medju Oštrim rtom, ograncima vrha Kobile (452 m.) i po- 
luotokom Ljušticom, otišlo je more u dva duboka zatonića, dok 
ga izmedju rta Kobile i Ljuštice tvrde obale prvi puta tako stisnu, 
da se probija tijesnacem i onda razlijeva u zaton Novljanski 
ili Topalski u kojem se bijele mjesta Novi (Ercegnovi) i 
Topla. 

Od Oštroga do Novoga plovi parobrod od juga k sjeveru, 
no onda skrene od zapada prama istoku. Izmedju mjesta Kum- 
bora i Rose, kamena je obala stisnula more po drugi puta tako, 
da se otegnulo poput kanala, da spoji Topalski zaton sa Ti- 
vatskim zatonom, kao drugim članom Bokeljskoga zaliva. 
U južnom mu kutu pružao se prije poluotok, kojega je more 
probilo i raščlanilo u dva zelenu otoka i jedan otočić, koji 
more dijele u dvije drage: u krtolsku dragu i dragu tivatsku, 
koja zalijeva Župu ili Grbaljsko polje. 

Orijentacije radi spominjem, da se oko Tivatskog zatona 
bijele Baučići, Krašići, Krtole i Tivat. 

Medju Lastvom donjom na istočnoj i Jošicom donjom na 
zapadnoj obali, more se suzuje po treći puta i napokon se 
obale tako primaknu, da bi s jedne na drugu lako prenijela 
puška. To je tijesnac Verige,^) dalje kojega se more širi izne- 
nada, zalijevajući kopno na četiri strane: na sjeveru je zaton 
risanski i Risan, na istoku zaton orahovački, na jugu 
morinjski sa Morinjem gornjim i donjim te Kostanjicama, i 
zaliv kotorski. Prvi zaton dijeli od orahovačkoga poluotok 
peraški na kojem se nasadio Perast. Pred Perastom leže dva 
milovidna otoka, otok Gospe od Perasta i otok sv. Jurja. 

Verigama na desno širi se more prama sjevero-istoku i 
razlijeva u zaton kraj kojega se bijeli Orahovac. More se i tu 
širi polokružno i prelazi u najkrasniji dio zaliva bokeljskoga, 
u zaliv kotorski, koji se pruža od sjevero-istoka prama 
jugo-zapadu, nalikujući golemu malju. 

zove se „Bocche di Cattaro" samo „ulaz, vrata ili ušće" u zaliv kotorski. 
Narod zove Bokom ili Bokom Kotorskom kraj oko zaliva kotorskoga, ali 
i one krajeve izvan njega do Budve i Špica, odnosno do rječice Željeznice, 
najjužnije točke monarkije, koja ju dijeli od Crne gore i Albanije. Boka 
zaprema 673.79G km., broji preko 35.000 duša i ima 4 sudbena okružja 
(Ercegnovi, Risan, Kotor i Budvu.) 

-) Ovaj su tijesnac nekoć zatvarali verigama (lancima) kao i bakarski 
zaliv kod Kraljevice. 



36 

Izmedju Prčanja i Dobrote, Mua i Kotora, more je široko 
tek koju stotinu metara i zato su obale blize, a stisnula ih od 
istoka planina crnogorska, od zapada visoki i strmi Vrmac. 

Od rta Oštro do Kotora treba brzoplov do dva sata, da 
preplovi golemu morsku ravan, kojoj su kamene obale podale 
ono čudesno lice. Što je obala položitija, to je more pličije, 
što je ona strmija, to je ono dublje. 

Visoke i strme planine čine, da je temperatura mora u 
Bokeljskom zalivu znatno niža, nego li na otvorenom moru, pa 
je zato i manje slano. No nato upliva i slatka voda, koju prima 
zaliv bilo s površine, bilo iz utrobe zemaljske. 

U Topalski zaton salijeva se kod Igala Sutorina, koja 
izvire u susjednoj Hercegovini, protičući slaborodnu dolinu istoga 
imena i nosi sobom suplav. Kod Igala cijela je obala morska 
posuta sa onakovim valuticama, koje su značajne za rijeku Savu, 
a dalje do ceste sitnim pijeskom, kojim su posuti i vinogradi. 
Kod Tople utiče u more potok Topla, koji u ljeti presuši, 
dok ne presuši opzidano vrelo Topla, koje obuhaća 15 m.'', a 
uredili ga g. 1903. 

Ercegnovi nema žive vode, a u gostione donašaju seljaci 
na mazgama snijeg, koji vade na planini iz snježnica. Perivoj 
u susjednoj Savini protiče bistar potočak, koji se spušta k moru 
i daje pitku vodu, a ima uz cestu i bunara, koji su opzidani i 
zatvoreni željeznim vratašcima. 

Nedaleko Savine popriječna je dolina Zelenika, što se od 
kamenog Radoštaka pruža prama moru. Tu dolinu protiče potok 
Zelenika, koja izvire pod brdom Planikovcem, prima potok 
od Sasovića i tako je jaka, da na njoj stoje tri mlina. 

Zelenika je ponornica, kojoj voda „presuši". U livadi, a 
prama crkvi sv. Trojice, leži jama „Opačica" u kojoj ima uvijek 
vode. Na ovu jamu, kad su u jeseni velike kiše, ali i oko bo- 
žica, izbija voda tolikom snagom, da polje zaplavljuje i vrije u 
„jezeru". Kad je malo vode, vidi se, da Opačica ide pod glavicu. 
Pod golim Radoštakom ima dobra živa voda Dizdari ca, koju 
je valjda volio koji turski „dizdar". 

Kod Jošiće donje mala je dolina, koju protiče jedan potok, 
kojemu se voda na više mjesta zaustavlja, dok na drugomu 
okreće mlin, ali ne znam, dali je „sušica", dovažajući svoju vodu 
Tivatskomu zatonu. Grbaljsko polje protiče Široka Rijeka, Le- 



37 

snica i Jankova Voda, koje donose u more naplavinu, ponajviše 
mulj i more je uz njihova ušća plitko. 

Zatonu morinjskomu pritiče iz planina donjih Krivošija toliko 
vode, da je od nje more na daleko studeno, slatka se voda 
miješa morem, stvarajući „vodu-slanicu", koja nije pitka. Vodu 
privaža Morinjska Rječina, koja je tako jaka, da kod Mo- 
rinja donjega okreće velika. mhnska kolesa i ne presuši nikada. 
Tu i tamo je tlo močvarno na kojemu ima vodoljubnih biljaka. 

Dva puškometa od susjednoga Risna ima jedna tamna 
pećina iz koje izbija potok Špila onda, kada su velike i nagle 
kiše i južni vjetrovi. U pećini ima jezero kamo zalaze upaljenim 
lučima, da u ljeti grabe vodu.^) 

Kod seoca Vitoglava znamenit je Sopot, koji izbija ta- 
kodjer iz jedne pećine (spilje), padajući jakim slapom niz krši 
u more, a čini toliki žubor i riku, da čovječji govor na daleko 
„zagluša". I u Sopot zalazi čeljad iz Vitoglava i grabi u ljeti vodu.-) 

I zaton orahovački prima nekoje pritoke. Tu je potok 
Hercegovina, koji ne presuši, Orahovačka Rječina i 
jedno jako vrelo, a kod susjedna sela Ljute potok istoga imena 
preko kojega vodi željezni most. I u Ljutoj izbija voda iz podzemnih 
šupljina, te se pjeneći i bučeći nakon kratka toka valja u more. 

I grad Kotor obiluje vodom, ali samo onda, kada provale 
njegove sušice ili torenti, kojima privažaju hranu planine crno- 
gorske. Sa sjeverne strane, a tik gradskih vratiju, teče Kotorska 
Rječina, koju zovu i „Fiumera", a podalje SkordaihŠkurda, 
koje dolaze iz kamenih, uskih, rasklimanih dumača, hrle veHkom 
strminom, skaču i survaju se preko pećina i nakon kratka se 



1) Srbsko-dalmatinski magazin g. 1843. p. 34. 

2) Pripovijeda se, da je Sopot samo za jugovine veoma jak i da 
ima puno vode. Kad je Kohl boravio u Kotoru duvao je jaki „široko" i 
u to je vrijeme Sopot žestoko provalio i KohI gledao bijeli trak slapa. No 
kad je došao u Perast, nije više slapa vidio i ljudi mu rekoše, da nebi 
pošao tamo, jer da je slap prestao, ako je i kišilo, a vjetar jenjao tek za 
24 sata. Spilja Sopota komunicira valjda podzemnim vodama Hercegovine, 
a drugim šupljinama i sa morem. Vode iz Hercegovine pritiču Sopotu u 
obično vrijeme samo djelomice, no u većoj množini, a drugim putem, moru. 
Kada duva žestoki široko, goni vodu u Sopačku spilju, a s koje druge 
strane i more, koje se onda pomiješano slatkom vodom, ruši jakim slapom. 
Kako Sopot i Špila u isto vrijeme zajedno i provale i prestanu, komuniciraju 
valjda i oni podzemno. 



38 

toka gube u moru. Obično su dumače suhe, a voda teče samo 
ispod kamenja, no za kiše, obje se sušice tako promijene, da 
ih ne bi prepoznao. Podzemne vode onda nabujaju, jer voda 
izbija iz svake rupe i zahjeva nesamo obalu, već i cestu i zato 
su korita regulisali. 

Kohl je g. 1850. gledao takovu provalu Fiumere kad je 
nekoliko dana i noći padala gusta kiša, padala kao iz kabla, 
kaplja se doticala kaplje, padala štono riječ, kao po žnori. Po- 
hitio je prama Fiumeri, ali nije mogao do gradskih vratiju i do 
višeg jednog mjesta na pazaru i jedan ga čovjek preko divlje 
vode prenio. Popriječnim ulicama tekla je voda po Kotoru i 
sa sviju strana izbijala je ljuta planinska bujica. No nije samo 
provalila Fiumera, već svi zdenci i gradski izvori, voda je izbila 
na svaku i najmanju šupljinu.^) 

Dumaču Fiumere nije minuo nijedan prirodopisac i Koto- 
rani u prvome redu upozoruju na nju svakoga putnika, kao na 
vanredni prirodni samograd. Godine 1838. u njoj je sabirao 
bilje i saski kralj Fridrik August. Dumača je mjestimice 
3 — 4 m. široka i strmo se diže u veliku visinu. Dovaljene pećine 
i golemi balvani ne dadu ti naprijed, a zadivljuju te kose i na- 
kose stijene, koje je snaga vode tako izlizala, kao da ih je 
klesar ulaštio. Kad je Fiumera suha, vlada u dumači grobni muk 
i debeo hlad, a uz lijevu joj obalu vodi staza i strma cesta u 
Crnu goru, koju i danas Crnogorci nisu napustili. 

Ušće je Fiumere močvarno, zato je tu poraslo nekoje bilje, 
koje podnosi i vodu-slanicu. 

Nedaleko Kotorske Rječine divlje je korito, kojim bukti 
Škurda, preko koje vodi takodjer željezan most. Zeleni dol 
kod Škaljara protiče sušica Z vir on jak, koji za nevremena 
hrli sa velike visine ispod vrha Solara, a snagu i njemu odavaju 
balvani, koje voda dovalila do samoga sela. I ovoj su sušici 
sagradili korito i posebnim ju kanalom dovode u more.-) 

1) I. G. Kohl: Reise nach Istri en, Dalmatien u. Montenegro. Dresden 
1851. I. p. 224.-226. 

-) Za kiše izbija voda na sve potnožne šupljine planina i vrhova 
takovom snagom, da čovjeka zadivljuje. Kad bijaše g. 1857. barunica 
Diiringsfeld u Perastu, kao da se njegov vrh sv. Ilije rastopio u vodu, 
jer je voda sa sviju strana hrlila prama moru. Kuće, gradjene tik mora 
imadu široke propuste, kojima voda hrli k moru. U Kotoru imadu ulice 
„riješke", kojima voda izbija, jer bi inače nadigla i razorila pločnike. 



39 

Sa južne strane, a tik drugih gradskih vratiju, leži zanimljivo 
vrelo Gordić o kojem su pisali i strani stručnjaci, pa se o 
njemu govori god. 1859. i u Pettermannovim „Geographische 
Mittheilungen", a u radnji „Das Adriatische Meer und seine 
wichtigsten Häfen". 

Gordić leži pod gradskom kulom, a sa istočne se strane 
opasao pećinama i bedemima. Voda izbija iz jedne stijene, od- 
nosno potzemne šupljine i teče u veliki zaokruženi bazen iz 
kojega se nakon kratka toka salijeva u more. No voda pritiče 
bazenu i iz veHke dubljine, kako to svijedoči površina, koja nije 
glatka, već se voda nadimlje kao da vrije, a za jakih kiša 
izbija voda okomitim pravcem tolikom snagom, da voda skače 
u vis. 

Kotorani vele, da je Gordić bez dna, no to tvrde, jer mu 
dubljinu dosada nije nitko izmjerio. Gordić nije ino, već poto- 
pljena i duboka kraška ponikva u obliku lijevka ; Gordić je 
„vrulja", kakovih ima i u našem primorju n. pr. Crno kod 
Bakra, a navlastito uz morsku obalu od Karlobaga do Dalma- 
cije, a u Dalmaciji izmedju Omiša i Makarske. Kako je vrelo 
blizo mora, miješa se slana voda sa slatkom, koja se ne pije, 
a pogotovo je voda slana za plime, a da je tako, svjedoče 
morske ribe, koje živu u Gordiću i tu je svakoga dana djece, 
koja ju „pecaju", dok ju odrasli „pokrivaju" mrežom „sačma- 
ricom". Kohl nas upozoruje, da u ljeti ponikva u sebe uteže 
more kao na lijevak od česa svi slatkovodni zdenci u gradu 
budu nešto slani. Ovo svjedoči, da i ovdje podzemne šupjjine 
komuniciraju sa Gordićem, našto je Kohla upozorio jedan stru- 
čnjak, koji je živio u Kotoru mnogo godina. 

Poviše Gordića, a tik ceste, ima vrelo, koje snapdijeva 
zdravom pitkom vodom grad Kotor. Voda izbija i tu iz vapnene 
pećine, koju su uredili u zdenac g. 1893. Voda je tvrda i čista, 
a svakako je otok jedne nepoznate nam ponornice, koja dolazi 
valjda od Lovćena. Da pritiče iz velike visine, svijedoči joj i 
njezina niska temperatura, jer je tako zdena, da i malu čašu 
teško ispiješ u jedan mah. Voda ne izvire samo kod zdenca, već 
i uz dalnju obalu morsku, gdje je uredjeno kamenom opzidano 
„Perilo" na kojemu se skupljaju pralje grada Kotora. 

Ako i nisam našao u moru virova, to sam ipak oko Novoga 
i druguda gledao, kako se slatka voda miješa sa morem, a si- 



40 

gurno nam ono pokriva mnoge potzemne izvore i pritoke, na- 
vlastito uz obalu Novoga, Risna, Perasta i Kotora. 

Od Tople do Kotora nižu se i uzvisuju planine kao dije- 
lovi ili nastavci Hercegovačko-crnogorske kredne visoravni. Od 
zatona Tople pa dalje Ercegnovoga stere se krševita planina, 
koja se kod ovoga mjesta ispinje u Dobrostici (1570 m.), 
golemu kamenu gredu, impozantnu prirodnu utvrdu, koja spušta 
gola svoja rebra k moru. Na kraju bujne doline Zelenike oso- 
vljuje se rasklimani Radoštak (1446 m.), kojega se ogranci po- 
vlače u Krivošije donje na Uble, gdje leži i 2 km. dugo Ubaljsko 
polje 750 m. visoko s nekojim selištima. Radoštaku prama istoku 
uzdiže se Snježnica još 1100 m. i slazi onda k Risnu. Od 
zatona risanskog i zatona Tople steru se prama južnom podnožju 
Radoštaka depresije i dijele ga od onoga gorja, što se pruža 
komburškom tijesnu prama jugu poluotokom, što leži medju 
Tivatskim zatonom i Verigama. Ovo je gorje veoma zanimljivo 
svojom razgranjenošću (Devesin 781 m.\ Janča glava 694 m.), 
jer mu se nekoji ogranci svijaju polokružno. U Gornjim Krivo- 
šijama stožerna je točka Orjen, najviši vrh domovine, koji je 
zamako u oblačne visine 1895 m. visoko. Od njega se u prilici 
dužih i kraćih zraka šire ostale planine raznim pravcima tako 
značajno, kao u nijednog planinskog čvora domovine. Jedan se 
lanac odvaja pravcem zapadno- sjevero-zapadnim i spušta Grabu 
u Hercegovini, gdje se dijeli rašljasto po dva puta. Drugi lanac 
ide sjevero-istočno, te se u točki 1802 m. uzdiže upravo na 
tromedji Dalmacije, Hercegovine i Crne gore i grana u dva velebna 
ogranka. Jedan ide prama sjevero-zapadu pod imenom Jastre- 
bice, a medjom Hercegovine i Crne gore (Vuči zub 1523 m.), 
dok se drugi ogranak izduljio u golemi greben Pazue sa isto- 
imenim vrhom (1771 m.) Treći lanac ide pravcem južnim do 
Orjenskog sedla (1594 m.) i odmah se u početku dijeli u 
dvije grane, u jednoj se uzvisuje Veliki Kabao (1525 m.), dok 
su u drugoj najveće visine u Crljenoj i Veloj gredi (1497 i 1441 m.) 

Pazua i treći lanac opasuju centralne Krivošije sa sje- 
verne, zapadne i južne strane. U ovom lancu padaju visine, 
njihovi podovi pokriveni su gluhim i neprohodnim prašumama, 
spilje i snježnice su brojne, a u šupljinama ima i vječna leda. 



') Na karti generalnog stožera krivo kao „Devesiti". D. H. 



41 

Iza zatona risanskoga ima depresija, koja seže do 600 m. vi- 
sokog Dvrsnog polja u gornjim Krivošijama, kamo vodi iz Risna 
cesta, ispinjući se sedlom 1000 m. Ova je depresija znamenita, 
jer se u nju spuštaju putevi sa visoravni; od nje se ispinje tlo 
prama istoku do pograničnog gorja Crne gore, kojemu gospo- 
duje Goli vrh (1311 m.)') 

Ovo pogranično gorje pruža se dalje istočnom obalom 
Kotorskoga zaliva i najimpozantnija je strana Boke. Svi krševiti 
krajevi Hrvatske, pa i onaj golemi Velebit, koji sam prošao 
s kopnene i s morske strane s užasnom onom goleti od Karlo- 
baga do Dalmacije, nije me tako iznenadio, kao Crnogorske 
planine, koje su zarubile istočnu obalu zaliva kotorskoga od 
Orahovca do Kotora. 

Čitava je planina jedan cjeloviti bedem, jedan golemi zid, 
a kako joj obala nije razvedena, nametne se oku u jedan mah 
svom strahotom svojom. Nigdje u domovini ne gledaš s mjesta 
toliko kamena i toliko goleti, tako značajan kras, kao na ovoj 
obali morskoj. 

Kameni ovaj bedem nema prigorja ih podgorja, već se od 
razine morske uspinje 800 — 1000 m. visoko, te se ovom visinom 
povlači do Mrajanika (1315 m.) i Pestin-grada, (1072 m.) 
poviše Kotora, dok mu dalje prama istoku zagospoduje potresna 
planina Lovćen sa Štirovnikom (1760 m.), golim ma- 
sivnim u planini najstrmijim vrhom, a njegove primorske strane, 
naše su strane Lovćen a. Vele je znamenito, da bijaše na 
Lovćenu za glacijalne dobe ledenjaka-), koje su utvrdili g. 1900. 
prof. Penk i W. Davis i na našem Orjenu, gdje bijaše, kao 
i na Lovćenu, glacijalna snježna crta najviša.") Na kotorskom 



^) D. Hire u Zemljopisu Hrvatske, I. p. 569. — 561. 

-) J. Cvijić: Morfološke i glacijalne studije o planinama Bosne, 
Hercegovine i Crne gore. „Glas" srpske kr. akademije, knj. LXV. (Novi 
glacijalni tragovi. 1. Lovćen, p. 199.— 205.) Vidi i D. Hire: Ledeno doba 
Balkanskoga poluotoka. „Prosvjeta" 1903. tu i njegov članak „Značaj ledene 
dobe na Balkanskom poluotoku" u kojemu su pribilježeni i ostali radovi 
prof. Cvijića o spomenutoj dobi istoga poluotoka. 

3) Penk: Die Eiszeit auf d. Balkanhalbinsel, („Globus" 1900., p. 
133.— 136. etc. Mit Abbildungen.) 

Godine 1835. bijaše Tommasini prvi, koji je „Lovćen" u „Flori" 
pribilježio kao „Alpe Monte Sella" i dodao „Von der Sattelform des weit 
-aus offener See sichtbaren Gipfels genannt". Barunica Ida Düringsfeldova 



42 

bedemu sivi su vrhovi, sive grede i grebeni, sive one goleme 
ploče, stijene, zidovi, trtori; sivo je kostrilje, sive one litice tik 
mora, sivi kukovi. Žarko južno sunce jača onu po Kras zna- 
čajnu boju, ono ga zaodijeva u sivo-bijelo ruho, koje ti svojom 
užasnom goleti ubija dušu. Zgodno veli Hassert, da je Kras 
slika smrti, da je zapušteno groblje prirode, da je na zemlji ono, 
što su izgorjeli i izprženi krateri na mjesecu. 

Gorje, što se stere zapadnom obalom Kotorskoga zaliva, 
ima se smatrati kao nastavak Devesina od kojega je odijeljeno 
prodorom kod Veriga, a poznato je kao Vrmac^), kako se 
zove i najviši vrh (781 m.) Ovo gorje veže sa Lovćenom sedlo 
kod Sv. Trojice pod brijegom Goraždom i s gorjem, koje se 
Lovćenu pruža prama jugu. Vrmac druguje zapadno sa depre- 
sijom, koja kod Tivatskog zatona i Budve prelazi u daleke i 
plodne ravnice, a stere se od Škaljara do Veriga, svijajući se 
u prilici srpa i more ga oplakuje s triju strana. 

Dok su druge planine bijelo-sive ili modrušasto-sive, Vrmac 
je od pjeskara zagasite boje, pun dubokih raspuklina i grebena. 



u djelu: Aus Dalmatien. Prag III. p. 304. piše: . . . „Der Monte Se IIa 
(Stirovnik) ist ein Vorberg des hohen Lovčener Gebirgs, welches Monte- 
nero, das schwarze üebirg, heisst". Prof. Petter, lioji je služio u Kotoru 
(Dalmatien in seinen verschiedenen Beziehungen, II. p. 249.) piše g. 1857.: 
. . . „Der eigentliche Gipfel des Lovčen (auch Monte Sella) liegt zwei 
Miglien gegen Ostsüdost von Cattaro und misst 5386 W. Fuss". I glaso- 
viti botaničar dr. Ascherson bilježi g. 1869. „Monte Sella", ali do- 
daje: . . . „ein den Montenegrinern unbekannter Nähme des Lovčen, welches 
aus weiter Entfernung sattelförmig erscheint". (Öesterr. bot. Ztschrft 1866. 
p. 173.) Ovome svemu toliko se ne čudim, koliko se čudim dr. I. Desco- 
vichu, koji kao Dalmatinac bilježi „Berg Sella bei Cattaro" još g. 1871. 
(V. „Bocche di Cattaro, Mitth. d. geogr. Gesellsch. Wien XIII. Bnd. p. 21.) 
Još se više čudim Franji Thiardu de Laforestu, koji živi u Kotoru i još 
g. 1898. pozna „Sattelberg" = Monte Sella i piše o njemu u: Die Bocche 
di Cattaro. (Spalato 1898. p. 6.) Od „Monte Sella" i „Sattelberga" postao 
je „hrvatski" vrh „Sedlo", kojega ne bijaše na Lovćenn nikada, ako 
bijaše piscu poznat Krstac kao „ogranak čuvenog Lovćena". (Ivan Mil- 
četić: Putne crtice iz Boke i Crne gore. Vienac. 1876. p. 414.) Tako je 
to nesretno „Sedlo" prelazilo s jednoga pisca na drugog, dok je došlo i 
u „Schedae ad Floram exsiccatam Austro-Hungaricam. Autore A. Kernen 

Crnogorac ne pozna „Sedla", znade samo za planinu Lovčen na 
kojoj mu je svet Jezerski Vrh (1660 m.) na kojemu u kapelici počiva 
Petar Petrović U., slavni pjesnik „Gorskoga Vijenca". 

') Krivo rade, koji pišu ,,Vermac", „Vermač" ili Vrmač. D. H. 



43 

koji nalikuju okomitim brazdama, koje sežu spram istoka malone 
do mora. 

Planine oko Bokeljskoga zaliva složene su od karnijsko- 
halstetskih vapnenaca, koji su sivi, pločasti (škriljasti) sa go- 
moljima i tankim tavanima dresve. Crvenih, jedrih vapnenaca 
ima u debehm i dugim naslagama i brojnim usjelinama dolomita 
sa zapadne strane Vrmca, koje mu svojom bojom podavaju 
osobito Hce. Našao sam ih i oko Kamenara, gdje ih lome i 
grade od njih kuće, koje su bojom ugledna oblika. Ima u trijasu 
gornjem i moćnih naslaga od eoHtičkih i brečkolikih vapnenaca, 
koji idu s onima od Ercegnovoga i Kotora do Budve i Paštrovića. 
Bijelih vapnenaca jurske formacije, sa obiljem brahijopoda, ima 
oko Risna. Sjeverno od Ercegnovoga na visočini „Kameno" ima 
jasnih, gustih vapnenaca sa nerinejama i drugim gastropodima. 

Kredna formacija, koja obuhvata u Dalmaciji najveći prostor, 
rasvila se kaprotinskim vapnencem Ercegnovomu prama sje- 
veru; u gornjim Krivošijama oko Ledenica i Dragalja. Rudističkog 
vapna ima veoma mnogo i obično je bez okamina. Šarenih mra- 
mora ima oko Gjurića i Lepetana. Uz obalu morsku razvio se 
u eocenu numulitni vapnenac, a numulitnog konglomerata imao 
sam u rukama iz Krašiča kod Krtola^). Oko Kotora gornji su 
eocenski slojevi izgradjeni u obliku pjeskara, koji se izmijenjuju 
s lapornim škriljevcima. U Grbaljskom polju našlo se u njima tra- 
gova ugljena. Oko Ljuštice, Meljina i druguda, ima numulitna 
mramora, koji izbrušen daje lijepe šare u tamnoj podini i bio bi 
dobar za nadgrobne spomenike, kakove prave u Novoj Baski na 
otoku Krku. Iz neogena ima zemlje-crljenice koja leži medju va- 
pnencem, a ima je i po kulturnom tlu i podnožja su vrhova na 
mnogim mjestima pokrivena veHkom množinom ove crvene zemlje. 
Ilovače ima medju laporom ; pijeska po otocima (otok sv. Marka 
i Prevlaka kod Tivta), šljunka na ušćima potoka, brečija uz obalu 
morsku ili na podnožju obronaka.-) 

U klimatološkom pogledu spada okoHca Bokeljskoga za- 
liva medju veoma zanimljive krajeve, a obzirom na zračne obo- 



^) U Tivtu upozoruju na taj kamen kao na neko čudo i vele, da 
ima tamo kamen, a u njemu sjeme kao „pipun" (vrsta male dinje), kojemu 
prispodabljaju numulite. 

-) R Gasparini: Geološki prijegled Dalmacije. U Spljetu 1902. p. 
I.— XLVII. 



44 

rine zapada ju prvenstvo u cijeloj Evropi. Kotor leži 3 m, nad 
morem, geogr. mu je širina 42" 46', a dužina 36" 26' od Ferra. 
Popriječna temperatura od g. 1900.— 1905. iznosila je 15, 9^ C. 
Popriječna godišnja oborina 1350 mm, broj dana sa oborinom 110, 
sa snijegom 2 (g. 1902. i 1904. ne bijaše snijega); grmilo je 18 
puta, maksimalna temperatura iznosila je 39*8" C, minimalna — 
3, 0" C, popriječna naoblaka 3, 4. Klima je kontinentalna sa 
dosta velikim extremima temperature. Jer je popriječna naoblaka 
vrlo malena, ima mnogo vedrih dana, no- usprkos tomu dosta je 
velika oborina. Grmljavine ima vrlo malo i razdijeljena je po 
cijeloj godini. 

Na rtu Oštro (64 m. n. morem. Geogr. širina 42" 47'; g. 
duž. 36" 24') bila je popriječna temperatura od g. 1900. — 1903. 
16*2" C, godišnje oborine bilo je 10 80 mm., dana sa oborinom 
120, sa snijegom 2, grmljavinom 18, maksimum temperature 
31*4" C, minimum — 1*8" C, popriječne naoblake 4, 5. Klima je 
blaga, primorska, ekstremi temperature maleni, popriječna nao- 
blaka veća, nego u nutrinji Boke, ali oborina manja. Snijeg padne 
vrlo rijetko i ako pokrije kraj, naskoro okopni.^) 

Kad se je počela širiti mreža oborina u Austro-Ugarskoj 
i Engleskoj, našlo se toliko godišnjih oborina u Evropi, kakovim 
se nije nitko nadao. Za Raibl pribilježio je Hann srednju go- 
dišnju oborinu sa 222 cm., za Tolmezzo 242 cm., za Seathweite 
349 cm., a za susjedno sedlo Styehead u sjevero-zapadnoj En- 
gleskoj, sa 431 cm. i sada se mislilo, da se je našao maksimum 
kiše za Evropu, dok tomu mjestu nisu otele prvenstvo Kri- 
vošije u Boki kotorskoj.-) 

Najviše kiši u listopadu, studenu i prosincu, uz morsku 
obalu u prosincu i siječnju. Od g. 1891. — 1900. palo je u Krivo- 
šijama na Golom Vrhu (1311 m.) 2696 mm. kiše, na Jankovu 
Vrhu (1017 m.) 4200 mm., oko Crkvica 4556 mm. U Krivošijama 
iznosila je od g. 1888. — 1901. srednja oborina 4719 mm. i zato 
spada ovaj kraj medju „najkišovitije" krajeve Evrope. 



Po podacima, koje sam dobio dobrotom prof. dra. Stjepana 
Škraba. 

-) K. Hassner: Das regenreichste Gebiet Europas. Petermann's 
Mittheilungen, Bd. 50. (1904.). Mit einer Karte: p. 281.— 285. — Hann, Me- 
teorolog Ztschrft. 1894. p. 190.— 191. 



45- 

Crkvice leže pod 42" 43' geogr., širine, 36" 18' geogr. du- 
žine, a 1097 m. nad morem. Godine 1900. iznosila je popriječna 
temperatura 8-6" C, maksimum 42-2'^' C, minimum —10-8*'' C. 
Popriječna vlaga 717o, naoblaka 4, 7, oborine bijaše 5237 mm.,, 
koja je pala u 139 dana; sniježnih dana bijaše 32, sa naoblakom 
35. Broj dana sa tučom najveći je usrijed zime, najmanji, radi 
male vlage i visoke temperature, usrijed ljeta. Po planinama ima 
mnogo snijega, a visoka mjesta i poviše su dana bez svakoga 
prometa. 

Golema planina Lovćen često je u zimi mjesece zastrta 
gustim oblacima, koji se spuštaju prama Kotoru i lebde nad 
njime po više tjedana. Sunca nema po više dana, a za vedrih 
dana istakne se tek u IOV2 sati, dok u tri sata već zapada.^) 
Kad je po drugim mjestima i na istim vrsima planinskim dan, 
dolje je u Kotoru već mrak. 

Za godinu 1887. bilježi nam Laf or est, da tri mjeseca i 
10 dana nije pala kaplja kiše. 

Proljeće je u Boki kratko, a katkada ga i nema. Ljeto na- 
staje mjeseca svibnja i potraje do konca rujna, kada nastupa 
jesen, a poslije ove kišovita zima. U ljetu ima mnogo vedrih 
dana bez zračnih oborina i nesnosna zavlada vrućina, navlastito 
u Kotorskom zalivu. Bude i tako vruće, da sa drveća i grmlja 
pada lišće, da ono vene i u zimzelena bilja, a smokve stoje 
gole kao usrijed zime. Nesnosnu vrućinu ublažuje preke noći i 
prije podne burica ili burin, tihi istočnjak, dok poslije nategne 
jugo-istočnjak, a po podne zapadnjak ili majestral. 

I po više tjedana ne padne kaplja kiše i zato bilje stra- 
dava, jer nema potrebitu vlagu, a da ne propane, većina biljaka 
ili je dozrijela ili je svoje životne funkcije obustavila; nastupa 
jesen usred ljeta. 

Ima biljaka široke plojke, koje se od vrećine tako štite, 
da plojku smataju i tako joj površinu umanjuju. Spartium jun- 
ceum i Calycotome infesta gube u ljeti svoje lišće. Druge sa- 
brane od vrućine svojim pustenim, dlakavim i šćetinastim ruhom 
na pr. Inula Candida, Teucrium poHum, Marrubium candidissi- 
mum, Echium plantagineum, Anchusa italica, Onosma stellulatum,. 
Quercus ilex. 



1) Laforest 1. c. p. 13. 



46 

I eteričko ulje, kojega ima u dalmatinskih biljaka, jedno je 
branilo protiv vrućine, a u drugih mliječni sokovi, pak i kristali 
valjda su takodjer u nekom odnosu spram transpiracije. Maslina 
i drugo nekoje drveće nema opruženo (flach), već uzdignuto 
lišće i zato davaju slabu sjenu. Hrastovi-medunci su pahuljasta 
hšća, lovorika, planika, komorika, tvrda kožnata lista itd. 

U zimi naskoči bura, koja je u Kotorskom zalivu žestoka. 
Kad se surva sa planina kod Orahovca, lete njezini bijelom 
pjenom orošeni valovi strijelimice prama Stolivu, tu se na obali 
razbijaju i tako su visoki, da zalijevaju cestu. Kada je ljuta zima, 
ulovi se površine mora „površnica" t. j. ona slatka voda, koja 
se sledila. Jedne godine, da bijaše tako studeno, da se je i 
more smrzlo. 

U Boki duva i hladni sjever ih tramontana, koji znade biti 
i buran, stvarajući krasno vrijeme, kao i bura, koja mora pod- 
biti južne vjetrove, da poslije one užasne kiše, osvanu lijepi 
dani. 

Prema podnebnim podacima nije podneblje tako blago, 
kao što bi se čovjek nadao, ako Boka i leži na dalekom jugu 
Dalmacije. Najtopliji su krajevi oko Ercegnovog i Tople, pa vele, 
i najzdraviji u Boki. Kad po visokim planinama sniježi, onda 
uz obalu morsku pada kiša, kako to biva i druguda po Dal- 
maciji i hrvatskom primorju. Kad je zrak posve proziran za 
sunčana su zapada vrhovi i planine okupane u grimizu, koji 
zamijenjuje poznatu alpinsku žar. 

C. Studniczka boravio je u Dalmaciji osam godina, naj- 
više u Boki, gdje je kao časnik služio na Oštrom rtu, u utvrdi 
Mamuli, marljivo botanizirajući i njegova radnja „Beiträge zur 
Flora von Süddalmatien", znamenita je nesamo za Boku, već i 
za Dalmaciju.') 

Oko Novljanskoga zatona budi se flora rano. Mjeseca ve- 
ljače procvate na jednom otočiću u ulazu Bokeljskoga zaliva 
Narcissus Tazetta, a u makijama Oštroga rta N. radiiflorus. 
U veljači cvate i Crocus vernus,-) C. dalmaticus, C. reticulatus 



^) Verhandlungen der zool.-bot. Gesellschaft in Wien (1890.) Bnd. 
XLI. p. 55.-84. 

2) Valjda Crocus albiflorus, kojega Pantocsek bilježi za Jastrebicu u 
Bijeloj gori. 



47 

i Romulea crocifolia (Vrmac)/) Primula acaulis (u šumicama oko 
Ercegnovog, Meljina i na Lovćenu), oko Traste buji Cyclamen 
repandum, dok C. neapolitanum cvate od rujna do studenoga, 
a zimorad (Rosmarinus officinalis) od ovoga mjeseca do veljače. 
U veljači cvate i Veronica cymbalaria, Erica vagans; Viola sil- 
vestris, koja je u ožujku oko Zagreba mnogobrojna, zamodri na 
Vučem zubu u Krivošijama tek mjeseca svibnja. 

Najbujnija je flora mjeseca travnja i svibnja, kada cvate 
od značajnih biljaka (po Studniczki i Visianiu) Fritillaria mele- 
agris, Asplodelus albus, A. luteus Ornithogalum narbonense, 0. 
divergens, Allium subhirsutum, A. pallens, A. roseum, Gladiolus 
tryphillus. Iris Pseudacorus, Orchis quadripunctatus, 0. pictus, 
0. Hostii, 0. variegatus, O. simia, O. sacciferus, 0. coriophorus 
ß, fragrans, 0. provincialis, O. tridentatus, Limodorum abortivum, 
Serapias cordigera, S. longipetala, Serapias lingua, Ophrys 
cornuta, 0. Bertolonii (valjda var. dalmatica), 0. atrata, O. fu- 
ciflora, 0. bombyliflora, O. araneifera, 0. apifera, Arum Petteri, 
Euphorbia fragifera, Aristolochia rotunda, A. pallida, Cytinus 
Hypocistis, Osyris alba, Polygonum maritinum, P. dumetorum, 
Rumex multifidus, Plantago Bellardi (i drugi), Prasium majus, 
Ajuga reptans, A. Iva, Teucrium scordioides, Euphrasia Trixago, 
Linaria Pelisseriana, L. chalepensis, Celsia orientalis, Scrophu- 
laria peregrina, Veronica Beccabunga, Echiuni plantagineum, Li- 
thospermum incrassatum, L. apulum, Moltkia petraea, Convol- 
volus cantabrica var. villifolius, Vincetoxicum Hutteri, Campanula 
ramosissima, C. capitata, Anthemis cota, Thrincia tuberosa, 
Leontodon saxatilis, Urospermum Dalechampii, Tragopogon po- 
riffolius, Crepis bulbosa, Hieracium adriaticum, Centranthus ruber, 
Lonicera implexa, Eryngium creticum, Biasolettia tuberosa, Oe- 
nanthe silaifolia, Bifora testiculata, Tamarix africana, Punica gra- 
natum, Aremonia Agrimonoides (Kotor), Prunus mahaleb, Cytisus 
argenteus, Calycotome (Cytisus) infesta, C. monspessulanus, C. 
spinenscens, C. Weldeni, Ononis reclinata, Medicago maculata, M. 
disciformis, M. marina, M. orbicularis, Trifolium maritimum, T. lap- 
paceum, T. Bocconi, T. dalmaticum, T. Pignantii, T. laevigatum, 
T. subterraneum, T. lamprotrichum, T. cinctum, Lotus eduhs, L. 
ornithopodioides, L. cytisoides, Hymenocarpus circinata, Astraga- 



1) Visiani: Fl. Dalm. Suppl. I. p. 30. tabla II. 



48 

lus sesameus, A. virgatus, Scorpiurus subvillosa, Coronilla cretica^ 
Ornithopus compressus, Onobrychis aequidentata, Vicia Bieber- 
steinii, Vicia peregrina, Vicia tricolor, Lathyrus sphaericus, Ruta 
chalepensis, Erodium malacoides, Malva nicaensis, Althaea tau- 
rinensis, Linum nodiflorum, L. strictum i ß. spicatum, Dianthus 
prolifer, Matthiola incana, Arabis muralis, Hesperis glutinosa, 
Fumaria Petteri, Delphinium Staphysagria, Ranunculus muricatus, 
Anemone apennina. Oko Tople, Ercegnovoga i Dobrote raste 
Equisetum Telmateja, na Vrmcu, oko luke Rose Gr am miti s- 
leptophylla, u dumačama kod Kotora Adiathum capillus 
Veneris, u Ercegnovomu Cheilanthes fragrans. Ophio- 
glossum vulgatum ubrao bi botaničar u makijama oko Oštroga 
rta. Od Gramineja cvatu u travnju i svibnju Andropogon Gryllus, 
Lagurus ovatus, Polypogon monspeliense, Phalaris paradoxa, 
Alopecurus utriculatus, Echinaria capitata, Agrostis olivetorum 
(i kasnije), Gastridium lendigerum, Koeleria cristata ß. gracilis 
i Y- major, K. phleoides, Poa pratens i var. angustifolia, Aira 
elegans, i ß. biaristata, Avena barbata, Melica ciliata var. Bour- 
gaei, Cynosurus cristatus, Scleropoa rigida, Vulpia ciliata, Bromus 
arvensis, B. rigidus, B. molliformis, Triticum pinnatum, Agro- 
pyrum repens, Lolium subulatum, L. temulentum i var, robustum,. 
Hordeum bulbosum, Aegilops triaristata. 

Od Operacija bilježi Studniczka Carex Linkii, C. nitida, 
C. verna, C. muricata var. virens, Heleocharis palustris, od Jun- 
kaceja Luzula campestris, L. Forsten, Juncus Tommasinii. Col- 
chicum montanum cvate po Oštrom rtu i oko Ercegnovoga 
od prosinca do ožujka, Scila bifolia oko Skaljara, na Vrmcu 
i oko Ercegnovoga od prosinca do veljače, Galanthus nivalis 
oko Kotora od prosinca do veljače, Erodium malacoides 
uz okrajke makija oko Oštroga Vrha od siječnja do svibnja, 
kod Kotora Arisarum vulgare od prosinca do velječe, La- 
mium maculatum na strništima oko Skaljara od ožujka do 
studenoga, a biti će sigurno i biljaka, koje cvatu preko cijele 
zime, navlastito u zavjetrinama, kao i u hrv. primorju. U zimi 
cvate i Reichardia picroides, Viburnum tinus, Arbutus unedo,- 
ćempresi, Calendula arvensis i dr. Ako je zima blaga, biti će i 
oko Bokeljskoga zaliva biljaka, koje procvatu obično s proljeća 
ili u ljeti, kao i oko Dubrovnika, ali nam za Boku nijesu o tome 
poznate fenološke bilješke, kakove nam podaje prof. Emanuel 



49 

Nikolić iz zimske flore Dubrovnika za g. 1895., kad je tem- 
peratura do konca mjeseca studena iznosila + 20** C, pa 
je dapače koncem prosinca toplomjer istako insolaciju od 

Do početka siječnja cvao je tamo Convolvolus sylvaticus, 
Putoria calabrica, Delphinium panniculatum, Ecbalion elaterium, 
Campanula pyramidalis, Coronilla emeroides, C. stipularis, Cen- 
tranthus ruber, Silene inflata, Linaria dalmatica, Antirrhinum maius, 
Calendula sublanata, Centaurea alba, Erodium malacoides, E. 
pimpinellifolium, a u dražici sv. Martina na lapatskom poluotoku 
procvala je početkom studena Corylus Avellana. 

Još povoljnija bijaše zima po vegetaciju g. 1898., kad je 
u siječnju procvalo više od 70 biljaka, rogač (Ceratonia ciliqua) 
već 2. siječnja, badem (Amygdalus communis) 1. siječnja, ruž- 
marin 4 i. mj., smilje 6., Viburnum tinus 31. siječnja i. g. 

Dr. Karlo Bran čik iz Trenčina pošao je iz Risna u Kri- 
vošije 16. svibnja g. 1885.-) Medju pećinama našao je Muscari 
botryoides, Scilla bifolia, Ceterach officinarum, Cytissus biflorus, 
Umbilicus parviflorus, Lithospermum purpureo-coeruleum, Ari- 
stolochia rotunda, Globularia nudicaulis. Pribilježio je za ovu 
visinu (1097 m.) Paliurus australis, Euphorbia paralias, Cytisus 
Weldeni i po koj oniski grmić gloga (Crataegus oxyacantha) 
ili patuljasti hrastić. 

17. svibnja uspeo se Brančik na Pazu-u (1771 m.), kojoj 
bijaše grbina još sa snijegom pokrivena. Blizu snijega našao je 
Orchis papiUonaceus, Viola silvestris, Erythronium dens canis, 
Fritillaria Meleagris, Crocus vernus, Primula suaveolens, Muscari 
botryoides, Orobus laevi-gatus, Myosotis palustris. Polegla trava 
svjedočila je, da je snijeg prije kratka vremena okopnio. Na 
povratku našao je Brančik u Jelovu dolu Asphodelus 
albus. 

18. svibnja pribilježio je Brančik zaErcegnovi: Anagalhs 
coerulea, Vicia purpurascens, Rumex pulcher, Calendula arvensis, 

') Phänologische Mtitheilungen aus d. Winterflora Ragusa's (Gestern 
bot. Ztschrft. 1898., p. 448.-453.) 

-) Reise an der Küste Dalmatiens im Jahre 1885. U „Glasniku" prirod, 
društva u Trenčinu 1886. p. 45.-93. Gva je radnja ostala „nepoznata" 
dru. C. Bečku, kad je pisao svoje djelo: Die Vegetationsverhältnisse d. 
illyrischen Länder. Leipzig 1901. 

4 



50 

Cercis siliquastrum, Hyosciamus albus, Nigela damascena, Cistus 
salvifolius, Artirrhinum orontium, Salvia officinalis, Echium pu- 
stulatum, Trigonella gladiata, Sedum glaucum, Galactites tomen- 
tosa, Parietaria diffusa, Scrophularia peregrina, Anchusa italica, 
Psolarea bituminosa i neke, koje sam već spomenuo. 



Kotor i okolica. 

Plinijev „Ascrivium", Porphyrogenetov „Decatera", današnji 
grad Kotor, ima osobit položaj. Prema istoku uzdiže se kamena, 
vrletna, gola i nepristupna greda Pestin-grada^) (1072 m.), prama 
jugu golemi Lovćen, prama zapadu mrka planina Vrmac. Medju 
prvi vrh i Lovćen uklopila se ogromna stijena i krovasto na- 
gnula prama moru, puna grebena, raspuklina, rasjelina i ras- 
pucanih pećina. Sa sjeverne strane optiče tu stijenu Kotorska 
Rječina, sa južne Gordić, dok joj podnožje oplakuje more, koje 
je nekoć sezalo do stolne crkve. 

Na vrhu stijene jaka je utvrda sv. Ivana,-) koju spominju 
nekoji botaničari, dok se Kotor razvio na zapadnom obronku 
i uz obalu morsku na nekoliko stotina metara daleko. Spome- 
nuta stijena opasana je visokim zidovima, koji se krivudajući, 
uspinju do utvrde. Na zgodnim mjestima uzdižu se kule i tor- 
njevi i popriječni krivudasti zid, koji dijeli utvrdu od grada 
Kotora, koji je opasan na 7—8 m. visokim bedemima. 

Ovi bedemi nijesu goli i pusti, već imadu svoje osobito 
ruho. Pokriva ih Ampelopsis u ljetu tamno-zelenim, u jeseni 
grimiznim lišćem i jiema grada u domovini, koji bi imao ugle- 
dnije ruho. Mjeseca pak kolovoza uzbuja i procvate Campa- 
nula pyramidalis, naše flore ponajljepša zvončika, ukrasiv 
nesamo bedeme i gratske zidove, već svaki zid, ruševine i 
mirine u gradu, dapače i krovove i zvonike sa tisuće blijedo- 
modrih cvijetaka, koji podavaju sa lišćem bilini piramidalni oblik. 
Na bedemima raste i golema štitarka Se seli globiferum, koja 



^) Krivo rade, koji pišu „Peštin-grad". 

-) Oko utvrde ima mnogo rjjetkih biljaka, koje je ubrao Tom ma- 
si ni, ali se do nje može doći samo dozvolom zapovjednika utvrdjena 
Kotora. U Boki susretaš vojnike na svakom koraku, jer je sva Boka utvr- 
djena, a u svakom mjestu posada, kao nekoć u Krajini, što botaničaru 
donekle otešćava njegova studija. 



51 

bude do 2 m. visoka, a Visiani je opisao g. 1830. u „Flori" 
(I. p. 50.), a u „Flora Dalmatica" II. (1847.) a na tabli XXX. i u 
slici nam je predočio. 

Kako je Kotor u Boki najsigurnija luka, svraćaju se 
ovamo botaničari i drugi stručnjaci poodavna, jedni, da odavle 
poduzimlju izlete u okoline Bokeljskoga zaliva, a drugi, da 
krenu čudesnom cestom na Cetinje. 

God. 1829. došao je u Kotor iz Treviza Fridrich Mayer, 
koji je putovao i drugim krajevima Dalmacije, ali na žalost bo- 
taničara iste godine i preminuo. Iste godine bio je u Kotoru 
general Welden,'^) koji je ovamo došao iz Zadra i flori dal- 
matinskoj mnogo privrijedio. No u sretan čas došao je ovamo 
g. 1827. iz Trsta Mucij Tom masin i, au vrijeme : ... „da noch 
kein Liebhaber der Pflanzenkunde jenen äussersten Endpunkt 
der österreichischen Staaten betreten hatte, so gewährte mir 
die Aussicht, einige Jahre dort zuzubringen, ebenso Hoffnung 
auf reichliche und interessante Lese in Florens Gefilden, als 
Trost für manigfache Entbehrungen".-) 

Tomraasinijeva želja nije se na žalost ispunila, jer je u 
Kotoru kao činovnik služio samo od početka lipnja do konca 
rujna iste godine, kako sam veli: . . . „die günstigste Jahres- 
zeit zur Beobachtung und Sammlung blühender Gewächse", ali 
je u to kratko vrijeme prošao cijelu okolinu Kotorskoga zaliva. 
Mucij Tom mašini, koji nam je napisao i floru otoka Krka i 
otoka Suska (Sansego), prvi je i najzaslužniji botaničar po floru 
Kotora i njegove blize i daleke okolice. Pribranu gradju pripo- 
slao je Visianiju, koji ju je priopćio u „Flori" g. 1829. i g. 1830., 
preštampao pod naslovom „Plantae rariores Dalmatiae", a po- 
služio se Tommasinijevim radovima i Host u 2. knjizi svoga 
djela „Flora Austriaca". Tommasini bijaše i „prvi", koji je 
pribirao iz Kotora gradju i iz susjedne Crnegore, koju mu je u 
vreći donašao jedan Crnogorac, ali i „prvi", koji je iz Kotora 



1) Ljudevit Weiden rodio se 16. lipnja god. 1780. u Laupheimu u 
Würtenbergu, umro 7. kolovoza g. 1853. u Gracu. Bio je časnik, u vojsci 
služio je od g. 1779.— 1851. i umro kao feldcajgmajster. Službujući u Zadru 
stekao si zasluga za dalmatinsku i hrvatsku floru (Crocus Weldeni, Cy- 
tisus Weldeni), pa je proučavao i floru okoline kotorske. 

-) „Flora" oder „Allgemeine botanische Zeitung". Regensburg 1832 
I. Bnd. p. 194.. 195., 196. 



52 

s jedne strane krenuo u ono vrijeme u Krivošije, a s druge po 
tri puta u daleku Budvu i tamo ispitao njezinu okolinu.^) 

S proljeća g. 1838. doplovi pod zidine grada Kotora i 
okrunjena glava, doplovi u pratnji dra. Bartola Biasoletta 
iz Dubrovnika saski kralj Fridrik August, da i ovdje „bo- 
tanizira" i da se uputi na Cetinje u posjete vladici Petru 
Petroviću. U Kotoru se iskrcao 30. svibnja spomenute godine.^) 
Svojim suputnikom ubrao je kralj oko Kotora ove biline: Cam- 
panula Loreyi^), Iris pallida, Vicia triflora, V. uncinata, Linaria 
dalmatica, Stachys menthaefolia, Melilotus rotundifolia^), Mar- 
rubium hispanicum, Poa carniolica, Picris laciniata, Potentilla 
pilosa, Lathyrus setifolius, Senecio rupestris, Thrincia hirta, Urtica 
membranacea, U. pilulifera, Clypeola jonthlaspi, Bunias erucago, 
Veronica hedaerefolia, Vignea divulsa,^) Carduus pycnocephalus, 
Acinos rotundifolia,^') Catapodium loliaceum, Erythraea grandi- 
flora, Seseli globiferum. 

Veoma je zaslužan i po floru Bokeljskoga zaliva prof. 
Franjo Petter, koji je g. 1853. u Kotoru i preminuo. 

Mjeseca lipnja g. 1867. osvanu u Kotoru tri botaničara iz 
dalekih krajeva. Iz Berlina je došao profesor dr. Petar Ascher- 
son, sa svojim prijateljima iz Tirola, poznatim botaničarom i 
župnikom Rupertom Huterom iz Antholza i Tomom Pichle- 
rom iz Lienza, koji si je za poznavanje dalmatinske flore stekao 
trajnih zasluga. Došli su ovamo navlastito u tu svrhu, da se iz 
Risna popnu na golemi Orjen, kamo su pošli zapadnom obalom 
Kotorskoga zaliva do Mua, odavle u Prčanj, Stoliv donji i barkom 
se prevezli od Veriga do Perasta i onda krenuli put Risna. Njihovim 
radovima upoznati ćemo se, kad dodjemo u ovo drevno mjesto. 



1) „Flora" g. 1835. II. Bnd,, Beiblätter: Botanische Wanderungen im 
Kreise von Cattaro ; Von Hrn. Magistratassessor T o m m a s i n i in Triest, 
p. 1.— 59. — Život i rad ovoga odličnog botaničara štampan je g. 1886. u 
„Gestern botan. Zeitschrift, p. 1. — 13. Sa slikom. 

-) Dr. B. Biasoletto: Relazione del viaggio fatto nella prima vera 
deir anno 1838. dalla Maesta del Re Federico Augusto di Sassonia nell' 
Istria, Dalmazia e Montenegro. Trieste, 1841. p. 68. 71. Na čelu sa kra- 
ljevom slikom. Vidi i D. Hire: Putovanje saskoga kralja Fridrika Augusta 
po Dalmaciji. Nar. Novine g. 1899. br. 186. i 187. 

^) = C. ramosissima. *) = M. italica. ^) = Carex divulsa. '^) = Cala- 
mintha nepeta. D. H. 

(Nastavak slijedi.) 



Referati i književne obznane. 
Dr. R. Schubert: Geologija Dalmacije. 

Izdala Matica Dalmatinska. 

Svrha je ovom djelu, da nam prikaže općenito razumljivim načinom 
geologijski sastav i razvoj Dalmacije, te je sav znanstveni svijet u nas 
dočekao s veseljem ovu knjigu. I Matica Dalmatinska nije krivo učinila, 
što je odabrala prof. Schuberta, da sastavi i širim krugovima razumljivo 
djelo ove vrsti, jer je on poznat kao marni radnik na polju proučavanja 
geoloških fenomena u Dalmaciji. Kako je Schubert predao svoje djelo u 
njemačkom jeziku, valjalo je naći valjana stručnjaka, da ga prevede. Taj 
je posao svladao s velikim marom kustos na zagrebačkom geološkom 
muzeju Ferdo Koch, marni istraživalac geološkog sastava Velebita i 
ostale Hrvatske. 

„Geologija Dalmacije" nije djelo popularno, jer ga može čitati samo 
onaj, koji je u geološkoj disciplini barem donekle poučen — namijenjena 
je dakle inteligentnim čitaocima. Nuzgredice neka bude spomenuto, da je 
knjiga odviše razvučena, te bi jedan dio njen mogao i izostati. Mislim 
onaj, koji opisuje geološki pojedine predmete. 

Knjiga je razdijeljena u sedam poglavlja, a dodan joj je i popis naj- 
važnijih djela, koja tangiraju geološke pojave u Dalmaciji, te 122 slike i 
četiri kartice. Slike su koli nekih okamenina toli i profila lijepo* uspjele i 
od velike znanstvene važnosti. Interesantna je geološka kartica Dalmacije 
kao i ona karta, na kojoj su unesena najznatnija nalazišta ruda u Dalma- 
ciji. Knjiga, koju je vrlo lijepo opremila Dionička tiskara u Zagrebu, pruža 
nam o geologiji slijedeća data. 

Prvo poglavlje obradjuje petrografske elemente Dalmacije. Ističe 
izgradnju dalmatinskog stijenja od gustog vapnenca, koji je često polu- 
kristaliničan i isprepleten gustim žiljem. Stanovništvo zove takove vapnence 
mramorom. Stijene su obično gole s dubokim urezinama i brazdama, koje 
znanstvena literatura zove škrapama. Osim ovih vapnenaca susrećemo u 
Dalmaciji i pločaste vapnence, vapnene škriljeve i laporaste vapnence. Na 
mjestima lijepo se je staložio i vapneni mačak, a za pojedine predjele 
karakteristični su i kremični vapnenci. Vapnenac upotrebljavaju za paljenje 
vapna, gradju itd. Uz vapnenac čest je gost i dolomit, na kojeg nailazimo 
na mnogo mjesta (bituminozni dolomit). Karakteristične su i naslage ra- 
strošbom nastale terra rose kao i razne vrsti pješčenjaka. Vapneni pje- 



54 

ščenjak je uvijek mladjeg porijetla (eocen), dok su kameni pješčenjaci 
ograničeni na starije n. pr. verfenske naslage. Od glina vrijedno je spo- 
mena ona, koja dolazi pod imenom boksit. Valja da se na ovom mjestu 
spomene još i sadra te sadreni lapori kao i neka vrst zelenog pršinca, 
kojeg geološka literatura zove pietra verde. 

Od eruptivnog kamenja spominje Schubert noritne porfirite, koji su 
po njegovom sudu skrutnuta lava vulkanskih erupcija, koje su se zbivale 
za vrijeme srednjeg triasa, jer Ijušturni vapnenac probijaju porfiriti, dok 
se halstetskih slojeva (gornji trias) nijesu ni dotakli. Te porfirite nalazimo 
u južnoj Dalmaciji. U isto je doba bilo vulkanskih provala i u srednjoj 
Dalmaciji. Spominjem eliorit kod Knina na vrhu Konjskom. Diabaza imamo 
kod Sinja južno od srednjeg toka Sutine, u okolici Marosa, te kod istočnog 
ruba lučanske kotline. I na otoku Visu ima eruptivnog kamenja. Po Tscher- 
maku i diallagita. A otočić Brusnik čitav je izgradjen od tog kamenja. Na 
otočiću Pomo odredio je nadjeno eruptivno kamenje H. FouUon kao au- 
gitne diorite. 

Drugo poglavlje ove knjige obuhvaća tektonske prilike Dalmacije. 
Po Schubertu su naslage dalmatinske strme, savijene, prelomljene i ra- 
skomadane. Nailazimo na sve pojave tektonske. Lijepa je antiklinala ver- 
fenskih škriljevaca na jugu i sinklinala n. pr. u ugljeniku Lučane. Inte- 
resantne su i pojave nagnutih bora južne Dalmacije. Vrijedno je spomenuti 
premaknuće krednog vapnenca preko eocena, I razmaknuća te poprečne 
pukotine vrlo su česta. Potresi su dalmatinski tektonski. Vulkanskih potresa 
u opće ne ima, dok se slabiji lokalni potresi dadu svesti na fenomen uru- 
šanja. Najjači potres novijeg datuma u Dalmaciji bio je onaj godine 1898., 
kojeg je prof. Kerner sveo na iznenadni postanak nove pukotine uz dvije 
stare prolomne crte na južnom porubu Sinjskog polja. 

Treće poglavlje je ispunjeno potanjim opisom pojedinih geoloških 
formacija Dalmacije te popisom fosila, medju kojima nailazimo na nekoje 
nove vrsti za našu fosilnu faunu i floru, a nekoje i dosada uopće nepo- 
znate vrsti. Najstarije je geološko udo Velebita karbon. Stere se lih u 
Velebitu (gornji tok Velike Paklenice; izvor Male Paklenice) i na jugu kod 
Spiča. Okameninama obiluju osobito dolomiti. To su ostaci foraminifera 
takozv. Neoschwagerina. Uz ove često se javljaju preostaci alga, koje je 
Schubert okrstio kao Mizzia velebitana, te je nova vrst. Od Protozoa spo- 
minjem još kao važnu okameninu Fusulinu, koja naliči neoschwagerinama. 
Te Fusuline tvore mjestimice čitave naslage vapnenaca. Uz ove okamenine 
nalazimo u karbonu Dalmacije i ostataka Brachiopoda (Productus, Spi- 
rifer, Spiriferella, Athyris. Camarophoria), Gastropoda (Trachydomia, Mur- 
chisonia, Polyphemopsis, Pleurotomaria) Koralja (Amplesus, Zaphrentis), 
Lamellibranchiata (Myalina, Conocardium). Uz ove našlo se je i osta- 
taka: Crinoida, Cephalopoda (Orthoceras), Trilobites. Najbogatije je nalazište 
okamenina u okolišu Merinibraića i Stanišića. Formacija diasa razvijena 
je u Dalmaciji u malom opsegu. 

Trias se javlja kao verfenske naslage, Ijušturno vapno te kao ladi- 
nički, karnički i norički odio. 



55 

Verfenske su naslage razvijene osobito u okolišu Knin-Strmica 
Kninskom, Kosovom polju, pak na jugu kod Muca, Sinja. Vrlike. Naslage 
su bogate okameninama naročito amonita. Te je amonite obradio E. Kittl. 
Medju njima upoznao je Kittl vrste: Dinarites, Ceratites, Tirolites, Dalma- 
nites, Kymatites. Osim amonita znatni su ostanci: Pseudomonotis, Myo- 
phoria, Adontophora, Gervilleia, Turbo, Natica. 

Ljušturni vapnenac leži na verfenskim naslagama u obliku bijelih 
gromadnih vapnenaca, a zamijenjen je kadšto i svijetlosivim dolomitom. 
Bogati su ostancima Cyroporella. To su alge roda Diplopora, koji je do 
danas gotovo posve izumro. U najgornjim naslagama su ovi vapnenci cr- 
veni, a nalazimo u njima često amonita (Ptychites). Drugojačije je ovaj 
odio srednjeg triasa razvijen u južnoj Dalmaciji. G. V. Bukowski odredio 
je, da tamo zastupa ovaj odio lih laporasto-pjeskovito kamenje, koje je 
bogato ostancima Lamellibranchiata, Gastropoda i Brachiopoda. Od Bra- 
chiopoda nalazimo razne odlike: Spiriferina, Spirigera, Terebratula, Aula- 
cothyris, Rhynchonella. Od školjkara preko 15 raznih vrsti, od Gastropoda 
preko 10 vrsti, dok su amoniti zastupani rodovima: Arcestes, Ceratites, 
Ptychites, Proteites, Hungarites, Celtites i još nekim drugima. 

Donji slojevi naslaga, koji leže nad Ijušturnim vapnom (Knin-Sinj ; 
Muć) pripadaju buhensteinskim slojevima (najstariji ladinički odjel), dok 
vapnenci i dolomiti, koji leže nad površinom (pietra verde) pripadaju ka- 
sianskim slojevima (gornji ladinički odio). Ovi potonji bogati su mjestimice 
okameninama (Pecten, Avicula, Natica, Chemnitzia, Pleurotomaria. 

U sreddjoj Dalmaciji manjka karnički i norički (gornji trias) odio. 
Te su se naslage razvile u Velebitu. I to onaj odio, kojeg zove literatura 
Raibl-slojevima (crvene gline, lapori i vapnenci). Pripadaju karničkom 
odjelu. Na njima leže dolomiti, koji pripadaju takozv. Haupt dolomitu. I 
jedne i druge naslage ustanovljene su po okameninama, koje su u njima 
nadjene. 

Jursku formaciju zastupaju sivi vapnenci i dolomiti, lithiotis naslage 
i pjegasti lapori, koji pripadaju liasu, zatim tamni vapnenci i dolomiti sa 
ostancima Cladocoropsis mirabilis, koje ubrajamo u Dogger i napokon 
svijetli vapnenci sa Nerineama iz odjela Malm. Pojedine odjele jurske 
nalazimo u sjevernoj, južnoj a i u srednjoj Dalmaciji. 

Krednu formaciju dijeti Schubert u titon, donju i gornju kredu. 

Titon zastupaju vapnenci s ribama i aptychima. U njem nailazimo i 
naslaga asfalta. 

Donja se je kreda razvila u obliku pločastih vapnenaca s ostancima 
bilina i riba (Hvar), dok u gornju kredu ubrajamo vapnence s Rudistima. 
K istom odjelu pripada i asfalt kod Vrgorača. 

Tercijar je zastupan sa svoja četiri odjela: eocenom (liburnijski 
odio; imperforatni vapnenac, alveolinski i numulitni vapnenac, gornji fliš) 
oligocenom (promina slojevi s ugljenom), miocenom (slatkovodni lapori 
s bilinama i ulošcima ugljena) te pliocenom. 

Sve su ove naslage upravo bogate okameninama i to : Foraminifera, 
koralja, ježinaca, školjkara, puževa, pak ostancima bilina (Algae, Equi- 
setaceae, Gramineae, Najadeae, Typhaceae, Palmae, Coniferae, Moreae, 



56 

Nyctagineae, Laurinieae, Santalaceae, Proteaceae, Sopotaceae. Ericaceae, 
Nymphaceae, Sterculiaceae, Sapindaceae, Rhamneae, Polygonaceae, Myr- 
taceae. Leguminosae i još neke druge). 

U mladjem tercijaru nailazimo na razvoj slatkovodnih i morskih 
taložina. Slatkovodni je odio bogat okameninama raznih vrsti. 

Kvarternu formaciju zastupa diluvij (pijesak i ilovina s kopnenim 
puževima, gromače i sedra), pak aluvij (obronačni krš, živi pijesak itd.). 

Četvrto poglavlje ove knjige zaprema geologijski opis pojedinih kra- 
jeva te je zajedno sa sedmim poglavljem, u kojem se ponavlja u kratkim 
potezima geologijski prijegled Dalmacije, moglo mirne duše izostati. Oba 
ova poglavlja zapremaju preko 60 stranica, a rečeno je u njima ono, što 
smo već prije čitali u 3. poglavlju. Shodnije bi svakako bilo, da je autor 
upozorio na paleontologijski materijal, u koliko je nov za našu faunu i 
floru, te faunu i floru uopće. 

Iz petog poglavlja razbiremo, da je Dalmacija bogata ugljenim vr- 
stama iz Dubravice, Siverića, Kolašac, Modrinog sela, Bjeline Kruševa. 
Od rudača spominje Schubert: limonit, hematit, manganove rudače, rume- 
nicu, olovni sjajnik, antimonov sjajnik. Ne valja smetnuti s uma i naslage 
sadre, asfalta i boksita. 

Hidrografiji krša, koja se raspravlja u šestom poglavlju posvetio je 
Schubert malo riječi. No ipak se iz njegovih razlaganja razbire, da se u 
pitanju hidrografije krša slaže s Grundom i njegovom teorijom o „kršnoj 
vodi" (Karstwasser). 

Moramo biti zahvalni Matici Dalmatinskoj, što je omogućila, da ovo 
djelo bude štampano, pak valja požaliti, što i o užoj Hrvatskoj nemamo 
do danas sličnog djela. Razlog leži sigurno u tome, što geološka istraži- 
vanja u Hrvatskoj nijesu ni izdaleka tako uznapredovala kao ona u Dal- 
maciji. „Geologija Dalmacije" pisana je iscrpivo te služi na čast koli autoru 
i prevodiocu toli i „Matici Dalmatinskoj", koja ju je o svom trošku izdala. 

Šuklje. 



Društvene vijesti. 

Zapisnik 

glavne godišnje skupštine „Hrvatskog prirodoslovnog društva" odr- 
žane 24. veljače 1912. u prostorijama komparativno-anatomskog zavoda 

u 8 sati na večer. 

Predsjednik društva g. dr. Lazar Car, konstatira, da je broj prisutnih 
članova (21), dostatan za stvaranje valjanih zaključaka po zahtjevu dru- 
štvenih pravila, pa u S'/o otvara skupštinu i pozdravlja prisutne. 

Zapisnik vodi društveni tajnik, profesor Ivan Krmpotić. 

Iza pozdrava, predaje predsjednik o temi „Darwinova teorija sele- 
kcije i novija psihobiološka struja" koju donašamo na drugom mjestu. 
Prisutni s velikim interesom prate razlaganje predavača o ovoj aktuelnoj 
temi i povladjuju mu na koncu pljeskanjem. 

Predsjednik se zahvaljuje i poziva tajnika da izvjesti glavnu skup- 
štinu o radu upravnog odbora u g. 1911. Društveni tajnik podnosi slijedeće 
izvješće: 

Slavna skupštino! 

Tko prati razvoj našega društva, tamo od njegova postanka pa sve 
do danas, može sa zadovoljstvom ustanoviti, da imade pred sobom žilav 
i zdrav organizam, koji će u kutturnom životu našega naroda imati i u 
budućnosti znamenitu ulogu. Kao što se dogadja i kod drugih društvenih 
organizama, tako se je dogadjalo i s našim društvom, da je po koji put 
dospjelo u nepovoljne uvjete za život. Poslije ovakovih momenata, poradi 
svoje zdrave i otporne jezgre, naše se društvo nije samo nanovo pridiglo, 
nego je pošlo u svojemu razvitku i napretku još i dalje. Danas, naporedo 
s općenitim podizanjem i sveudiljnim porastom kulturnog niveau-a hrvat- 
skog naroda, razvija se i podiže i naše društvo sve više i bolje. 

Interes njegovih članova, a takodjer i ostalih kulturnih slojeva na- 
šega naroda, za organsku i anorgansku prirodu i njezine pojave, postao 
je u novije vrijeme svestraniji i dublji. U tome pogledu stekli su si ne- 
dvojbenih zasluga oni članovi Hrv. prirodoslovnog društva, kojima je dugim 
nizom godina bila povjeravana uprava ovog našeg kulturnog centra. A i 
sadanji upravni odbor nastojao je, u kratkom vremenu što je proteklo od 
časa, kada mu je povjereno vodstvo društvenih posala u ruke, da po 
svojim čednim silama i svojemu znanju poradi u istome smjeru. 



58 

Znajući za želju mnogobrojnih članova društva, da se što prije 
osnuje već u društvenim pravilima predvidjeni popularno-naučni časopis, 
koji bi sustavno širio i popularizirao novije tekovine u prirodnim zna- 
nostima, stvorio je odbor u svojoj sjednici od 22. V. 1911. i 8. VI. 1911. 
zaključak, da će se od sada, pored znanstvenog društvenog organa 
„Glasnika" izdavati i popularno-prirodoznanstveni časopis „Priroda" i to, 
za sada, u opsegu, koji će dozvoljavati redovni prihodi društva. Prvo 
godište „Prirode" izišlo je u četiri sveska, a opsiže oko 9 štampanih 
araka. 

Pored dosadanjih suradnika osigurana je Prirodi za drugo godište 
suradnja još mnogih drugih starijih i mladjih naših stručnjaka tako, da će 
u narednom godištu procvasti još bolje i bujnije. 

U svojoj sjednici od 22. V. 1911. zaključio je odbor i to, da će 
„Glasnik" od sada izlaziti četiri puta na godinu a isto tako i Priroda što 
je već za g. 1911. provedeno. 

U istoj sjednici konstituirao se je odbor tako, da su većinom gla- 
sova izabrani za: podpredsjednika: oobornik dr. Miroslav pl. Čačković, 
tajnika: Ivan Krmpotić, blagajnika: dr. Marije Kiseljak, knjižničara: dr. 
Antun Vrgoč, a za glavnog urednika „Glasnika" dr. Antun Heinz, kojemu 
su dodijeljeni kao suurednici odbornici: gg. dr. Ladislav Stjepanek, dr. 
Jovan Hadži, Ivan Krmpotić i Josip Poljak. Za urednika „Prirode" po- 
stavljen je u sjednici od 8. VI. 1911. g. dr. Ljudevit Gutschy. 

Knjižničar Hrv. prirodoslovnog društva g. dr. Antun Vrgoč prihvatio 
se je s velikim marom i voljom velikog i teškog posla, da postavi u red 
društvenu biblioteku. Medjutim, preobilni privatni poslovi i spremanje na 
put u inozemstvo prisiliše g. dra. Antuna Vrgoča, da se zahvali na časti 
odbornika i bibliotekara, pa je na njegovo mjesto optiran zaključkom od- 
borske sjednice od 7. XII. 1911. odbornički zamjenik g. Josip Poljak, a 
agende bibliotekara predane su u ruke g. dra. Jovana Hadžia koji je za- 
početi rad u biblioteci nastavio i osobitu brigu posvetio kompletiranju i 
reviziji. 

Ovdje moram spomenuti, da se je upravni odbor nakon temeljitog, 
i svestranog raspravljanja o stanju društvene biblioteke odlučio po od- 
borskom zaključku od 3. VII. 1911. na to, da glavnoj ovoj skupštini pre- 
dloži neka se društvena biblioteka uz stanovite uvjete, (o kojima će 
se kasnije moći razviti debata) predade u vlasništvo kr. sveučilištne bi- 
blioteke. 

Za širenje i populariziranje novijih tekovina prirodnih nauka posta- 
rao se je upravni odbor i na drugi način predvidjen u društvenim pravi- 
lima naime, predavanjima na mjesečnim sastancima. 

Prvo je predavanje održao kr. sveuč. prof. dr. Gustav Janeček „O 
ruži i ružinom ulju". Zatim su slijedila predavanja kr. sveuč. prof. dra. 
Antuna Heinza „O fundamentima nauke o tvarnoj izmjeni", kr. sveuč. 
profesora, dvorskog savjetnika dra. Gorjanovića-Krambergera „O špiljskom 
medvjedu iz Lokava u Gorskom kotaru", dok je g. društveni predsjednik, 
prigodom otvorenja, komparati vno-anatomskom zavodu pripa- 



59^ 

dajućeg morskog akvarija u Zagrebu, objašnjavao članovima društva 
pojedine oblike morskih životinja i uvjete njihova života. Kr. sveuč. pro- 
fesor dr. A. Heinz predavao je jošte o temi „Ciesielskova teorija o po- 
stajanju spolova u bilja životinja i ljudi". Na redovitim mjesečnim sastancima 
predavala su i dva naša mladja stručnjaka, g. dr. Rikard Kraus „O postanku 
Alpi", i g. Josip Poljak „O predjelima hrvatskog krša", sa projekcijom 
slika. 

Sva su ova predavanja lijepo uspjela, čemu je najbolji dokaz, da 
se je iza njih vodila živahna diskusija. 

Drugi dio odborova rada kretao se je oko učvršćenja unutarnje 
organizacije društva. 

U okviru našega društva osnovana je prije desetak godina astro- 
nom.ska sekcija, koja se je kroz više godina vrlo lijepo razvijala tako, da 
danas inventar društvene zvjezdarnice reprezentira lijep imetak od okruglo 
9.000 K. Najveća zasluga za osnutak, pa i dalnji razvoj zvjezdarnice ide 
svakako kr. sv. n. izv. profesora dra. Otona Kučeru. Kr. zemaljska vlada 
pored dotacije za društveni organ „Glasnik", dodijelila je pače posljednjih 
godina H. P. D. za uzdržavanje društvene zvjezdarnice posebnu do- 
taciju od g. K. 500"—, nakon česa je razvitak i napredak zvjezdarnice 
razumije se još više porasao, što će svaki član društva s velikim zado- 
voljstvom konstatovati. Da pospješi ovaj razvitak i su druge strane, izdao 
je upravni odbor članvvima društva poznati statut za astronomsku sekciju 
odštampan u drugom svesku „Glasnika" za g. 1911. Ovaj statut pokazao 
se je neophodno potrebnim, a uredjuje osobne odnose, prava i dužnosti 
članova sekcije što do sada nije bilo definitivno uredjeno. 

Da se omogući konstituiranje astronomske sekcije po ustavnom 
principu izraženom u statutu, odlučeno je u odborskoj sjednici od 14. IX. 
1911, da se astronomska sekcija društva imade smatrati raspuštenom, i 
da će se imenovati privremeni pročelnik s mandatom, da sastavi sekciju i 
provede konstituiranje. U anketi stručnjaka obdržavanoj u društvenim 
prostorijama na Popovu tornju u tu svrhu pa i u drugoj obdržavanoj u 
prostorijama komparativno-anatomskog zavoda kr. sveučilišta vodila se 
je opsežna debata o organizaciji astromske sekcije. U ovoj posljednjoj 
anketi izabran je za privremenog pročelnika sekcije kr. sv2uč. prof. dr. 
Stanko Hondl, koji je na to sazvao članove ankete za 30. X. 1911. da se 
posavjetuju o načinu kako bi se imala konstituirati astronomska sekcija. 
Pozivu su se odazvali mnogi stručnjaci, pa se je već u toj anketi prešlo 
i na samo konstituiranje koje medjutim nije onda do kraja provedeno. 

Na pismeni izvještaj privremenog pročelnika astronomske sekcije o 
tečaju vijećanja u anketi od 30. X. 1911., zaključeno je, u odborskoj sje- 
dnici od 7. Xli. 1911., da se članovi posljednje ankete sazvane po vele- 
možnom gospodinu dru. Stanku Hondlu, smatraju članovima astronomske 
sekcije. Jos je odlučeno da se zamoli g. privremeni pročelnik da u svoje 
vrijeme sazove sekciju u svrhu biranja definitivnog pročelnika. A dok se 
to ne provede, povjeren je privremeni nadzor nad zvjezdarnicom članu 
društva kr. sveuč. n. izv. profesoru g. dru. Otonu Kučeri. 



'60 

U krilu društva postoji i „Biološka centrala" sa sekcijama za ento- 
mologiju, bakologiju, ihtiologiju i ornitologiju. Dužnost upravitelja ovih 
sekcija jest, da izvješćuju glavnu godišnju skupštinu društva o čitavom 
radu sekcija kojima stoje na čelu, a upravnom odboru predstoji zadaća, 
da permanentno prati i potiče razvoj ovih instituta. 

Sadanji upravni odbor društvu nalazi, da momentano uredjenje spo- 
menutih sekcija „Biološke centrale" Hrv. prirodoslovnog društva nije naj- 
podesnije za njihov razvitak i napredak, pa si je preduzeo za zadaću, da 
poradi oko preuredjenja njihova. Zopočeti rad u ovom smjeru nastaviti 
će se tijekom ove godine. 

Kr. sveuč. profesor i ravnatelj hrv.zem. zool. muzeja dr. August 
Langhoffer poslao nafn je u svibnju prošle godine „Poziv na sudjelovanje 
u spomen Antuna Dohrna osnivača zoologičke postaje u Napulju". Uva- 
žujući velike zasluge Antuna Dohrna, osnovatelja zoologijske postaje u 
Napulju obavijestio je upravni odbor kr. sveuč. prof. dra. A. Langhoffera, 
da je Hrv. prirodoslvno društvo spremno doprinijeti uspomeni velikoga 
pokojnika po svojim čednim sredstvima, te da je ujedno, pokaže li se 
potrebnim, spremno poduprijeti i svaku drugu akciju za ovu plemenitu 
svrhu. 

Po izvještaju u 4. svesku „Glasnika" za g. 1911. izlazi, da je društvo 
dne 31. prosinca 1911. imalo u svemu 12 začasnih, 2 dopisujuća, 33 ute- 
meljiteljna i 195 redovnih članova. U godini 1911. pristupila su društvu 
23 nova člana. A istupila su 3. 

Na koncu ističemo, da su nam svi naši dnevnici na koje smo se 
obraćali za štampanje društvenih vijesti, s najvećom pripravnošću dolazili 
u susret, pa im stoga ovdje izričemo najtopliju hvalu. 

U Zagrebu dne 24. veljače 1912. 

Na upit predsjednikov, prima li se tajnikov izvještaj na znanje?, prima 
skupština ovaj izvještaj jednoglasno na znanje. 

Na to poziva predsjednik društvenog blagajnika g. dra. Marija Ki- 
seljaka, da izvjesti glavnu skupštinu o blagajničkom poslovanju i stanju 
blagajne. Blagajnik podnosi slijedeći izvještaj: 

Slavna glavna skupštino! 
U ovo po godine, što imam čast upravljati blagajnom H. P. D. nije 
se ništa zbilo, što bih imao osobito istaći. Broj članova je neznatno na- 
rasao, što se dakako opaža i u svakom drugom društvu, koje se na zdravoj 
podlozi temelji. Treba samo požaliti, da nekoji od uglednih članova, koji 
su prigodom zadnjih trzavica istupili iz društva, ne smatraju još nadošlim 
pravi čas, da se u naše drćštvo povrate. I ove godine je nekolicini 
članova utrnulo zanimanje za naše društvo, pa su oni svoj istup naja- 
vili, no broj njihov zaostaje za brojem novo pridošlih članova. Jedno 
moram konstatirati, da ima naime članova, koji svoj istup ne najave, 
već prestaju uplaćivanjem članarine, a to se dakako protivi društvenim 
pravilima. 



61' 

Stanje naše blagajne nije nepovoljno i ako su ove godine na nju 
radi izdavanja „Prirode" znatno veći zahtijevi postavljeni. Što se ovoga 
popularno-naučnoga časopisa tiče, na žalost mi valja spomenuti, da je 
odziv pretplatnika minimalan; uplaćene pretplate 'edva da pokrivaju samu 
ekspediciju lista. No uza sve to kani odbor izdavanje lista nastaviti, što 
i ja kao blagajnik posvema odobravam, jer društvo time ispunja obvezu 
sadržanu u § 5. b) društvenih pravila, a i moralnu obvezu spram članova 
nestručnjaka, kojima će možda strogo znanstvene rasprave u „Glasniku" 
nešto suhoparna lektira biti. Ima u ostalom pouzdane nade, da će broj 
pretplatnika naše „Prirode" skoro znatno narasti, čim se interes za list 
u širim slojevima probudi i čim ga kr, zem. vlada preporuči za nabavu 
djacima srednjih škola. Naša je molba u tom pogledu već predana, a ne 
bez razloga možemo očekivati, da će ju kr. zem. vlada povoljno riješiti. 
No sve da bi i troškovi oko izdavanja „Prirode" i nadalje nadmašivali 
prihod od njezinih pretplata, držim ipak, da se izdavanjem „Prirode" može 
nastaviti, sve dok društvene financije to ikako dozvoljavaju, jer mi nijesmo 
privredno društvo, kojemu je zadaća sticati imetak, već imamo naše 
plemenite društvenim pravilima odredjene svrhe. A da te postignemo,, 
smijemo i moramo upotrijebiti sva financijalna sredstva, kojima raspo- 
lažemo. 

Dozvolite mi gospodo, da Vam sada pročitam društvenu bilancu 
kao i račun gubitka i dobitka (Vidi prilog!). Iz ovoga proizlazi, da naša 
blagajna zlo ne stoji, što i ove brojke dokazuju: Dne 1. lipnja 1911., kad 
sam blagajnu preuzeo, imali smo gotovinu od K 306"25, danas (31. XII. 
1911.) iznašaju naša raspoloživa sredstva K 1769-85, i to u blagajni K 183-54, 
u tekućem računu kod mjenjačnice prve hrv. štedionice K 163-00, u ček- 
računu kr. ug. poštanske štedionice K 208-77, a uloženo na uložnici br. 
163.734 prve hrvatske štedionice K 1214-54. Razumije se samo sobom, da 
osim toga imamo nedirnutu temeljnu glavnicu investiranu u vrijednosnim 
papirima u nominalnoj vrijednosti od K 7.300- — i Fres 500*—, koji se na- 
laze u pohrani kod mjenjačnice I. hrv. štedionice, te kiauzuliranu uložnicu 
iste mjenjačnice vrhu K 2.222- — . 

Da je u blagajničkom poslovanju povoljni rezultat polučen, to imamo 
pripisati u prvu ruku tome, što su utjerane neke stare tražbine, a za tim 
i tome, što smo uvijek nastojali upravne troškove što više sniziti, u opće 
uvesti štednju na svim nuzgrednim područjima, da nam za naše glavne 
svrhe što više sredstava preostane. Na blagajničko poslovanje je povoljno 
utjecalo i to, što je H. P. D. ove godine pristupilo ček-prometu kr. ug. 
poštanske štedionice, 

Kr. zem. vlada subvencijonirala je i ove godine izdavanje Glasnika 
sa 1000 K, a uzdržavanje zvjezdarnice sa 500 K, na čemu joj i na ovome 
mjestu hvalu izričemo. 

Svršavajući umoljavam slavnu glavnu skupštinu, da izvoli nakon 
izvještaja gg. revizora meni kao i cijelom odboru za blagajničko poslo- 
vanje u god. 1911. podijeliti apsolutorij. 



62 



Imovina 

hrvatskoga prirodoslovnoga društva u Zagrebu. 



Stanje dne 

31. prosinca 

1911. 



Prema prošloj 
godini -f ili — 



K 



f 



K 



f 



1. Gotovina u blagajni .... 

2. Tekući račun mjenjačnice prve 
hrvatske štedionice u Zagrebu 

3. Cek-račun kr. ug. post. štedio- 
nice 

4. Uložnica br. 163.734 prve hr- 
vatske štedionice 

5. Uložnica (sa zaporkom) br. 102. 
mjenjačnice prve hrvatske šte- 
dionice 

6. Vrijednosni papiri prema tečaju 

7. Zapis biskupa Guglera . . . 
S.Inventar (zvjezdarnica, knji- 
žnica i t. d.) 

9. Dužnici ......... 



183 

163 

208 

1214 



2222 
7093 
1000 

26496 
546 



54 

77 
54 

46 



45 
35 



— 2657 
+ 154 

- 208 

- 1214 



-{- 2222 
— 219 



+ 496 

-f 483 



Ukupno 



39128 



65 

77 
54 

89 



45 

35 



U I + 1901 



57 



U Zagrebu, dne 1. siječnja 1912. 
Predsjednik: Blagajnik: 

Dr. L. Car m. p. Dr. M. Kiseljak m. p. 

Pregledali, sravnili sa knjigama i u redu pronašli. 

U Zagrebu, 24. veljače 1912. 

Revizori: 
Dr. Mihalić m. p. S. Bulvan m. p. 

Predsjednik pita: Ima li tko kakav prigovor ili primjetbu na blagaj- 
nički izvještaj ? 

Pošto nema nitko ništa da primjeti, moli članove revizionalnog odbora 
gg. kr. savjetnika dra. A. pl. Mihaliča i Slavoljuba Bulvana, da izvjeste o 
pregledbi računa i blagajničkog poslovanja. 

Kr. vi. savjetnik dr. Al pl. Mihalić izvješćuje na to u ime revizio- 
nalnog odbora, da je revizionalni odbor našao, da su računi točni, a po- 
slovanje blagajnikovo u potpunom redu i da izvještaj blagajnikov odgovara 
faktičnom stanju blagajne. 

Na to pita predsjednik glavnu skupštinu, prima li blagajnikov izvještaj 
na znanje i podijeljuje li blagajniku i čitavom odboru apsolutorij? 

Izvještaj blagajnikov prima glavna skupština jednoglasno na znanje 
1 podijeljuje upravnom odboru apsolutorij. 



63 



05 



O 



c 
ci 

> 

o 
a 

o 






























o 






o^ 


1 


CO 


(O CN 




t^ 


t^ 


"* 


a 






00 


1 


O) 


CO t- 






m 


t— « 


■a 






















N 






















>— < 




























Ci 


00 


CO 


■«t CT) 




-* 


,_ 


CJ) 










CO 


00 


M CO 






o 


t^ 








C^l 




uo 


00 




^ 


CD 


f^ 




u«; 














CM 










JZ 










, 


















3 




ca 












n 
to 

o 






•a 

p 


'a 


q_ 




,_; 






























^" 






'u, 


'n 






CTi 








> 




5 
5 


a 


• a 
■a 

• N 






■5 


o 

3 
Q. 

3 






3 




'N 

rt 


'S 


N 






o 


D 






'a 

0/ 




"^ 


c« 

rt 


— rt 


cn 


« 


3 










'5 


q 




<u 


T3 

p 


0) 

3 








rt 
C 

-5 


rt 


3 

OJ 

n 


rt 

N 




0^ 


CL 


o 
S 

t/5 








3 


'5. 
rt 


c/D 
'S. 


o 

c 
o 


rt — 


s 

■5 


rt 

'5 

c/3 


rt 








O 


o. 


o I :d ^ 


oo 


0- 








" 




CN 


CO 


■^ iri 


cd 




t-: 








t^ 


o 




r- 


o 


— 






'Sj' 




<*- 


GC 


CT 




00 


IO 














T-H 


o 




"čo" 


CM 








05 






05 


Ol 




CO 














lic: 


o 














1 










1 
o 
















































3 
























— 
























:yi 






. 








O 










**M 




• \ 








r^ 














\ 


















Q. 




\ 








o- 










irs 




• \ 


k 






3 










a. 




^ 


\ 






^ 






'> 




^ 




T3 


\ 






D 






o 




'S 




O 


\ 
















w 




Lh 




V 










5 




o 




'H 




\ 










-a 




•a 




a,^ 




\ 










'^^ 




_a; 








\ 


k 








0) 




'C 




'o 






\ 








o 


rt 


> 




'^ 






\ 








c 








rt 






\ 








> 


^ 
^ 


rt 


CÜ 

^ 








\ 








3 




rt 


rt 


u. 










o 

1 




CA) 


'U 


i^ 


>N 


0- 












^ 


oi 


CO 




"^ 
































a. 

















































^ 




eä 


c 


"-> 


rt 


0) 


M 


(/5 


rt 


^ 


CQ 






S 



es 

> 



cx 



hr 






<u 




rt 






k« 


^ 


N 




o. 




rt 


D 




B 


N 






•ri 


u 






0) 


at 




• 




T3 


Ü 




Q 




(U 


^ 








Du 


. 







64 

Predsjednik moli društvenog bibliotekara, da izvjesti o stanju bi- 
blioteke. 

Bibliotekar g. dr. Jovan Hadži podnosi ovaj izvještaj: 

Slavna skupštino! 

Silom prilika nagnan primio sam se službe knjižnjičara naknadno 
iza kako se je gosp. Vrgoč na istoj zahvalio. U to kratko vrijeme sam 
uradio što sam mogao, osobito obzirom na malo vremena, koje mi je sta- 
jalo na raspolaganju. 

Osim jednog puta (pošto sam tek bio rekonvalescent, a vrijeme je 
bilo neobično nepovoljno) radio sam redovito u knjižnici subotom od 4—6 
posl. podne, a i osim toga, kad sam samo dospio. Članovi društva mi 
zaista nisu mnogo posla zadavali — zbilja nevjerojatno malo. Zato sam 
mogao to većma upotrebiti vrijeme na uredjivanje same knjižnice. 

Ovo par mjeseci je dostajalo, da se uputim u stanje knjižnice, koje 
je više nego žalosno. Potpuno uredjena neće na žalost nikada više biti, 
jer od tolikih godina manjkaju često mnogobrojni svesci, da ih sada više 
ne možemo uopće dobiti, jer ih ni dotična društva, koja te časopise izda- 
vaju, više nemaju. 

Gledao sam, da učinim što sam mogao, te sam počeo sistematski 
od početka revizionirati knjižnicu — časopis po časopis — da konstatiram, 
što sve manjka, te kako sam koji časopis pregledao, tako sam se na 
društvo ili korporaciju, koja dotični časopis izdaje obratio s molbom, da 
nam je kompletira. Do danas je to za 31 časopis učinjenono sa samo dje- 
lomičnim uspjehom, jer se do danas odazvaše tek tri društva, ali ni ova 
tri ne imaju više svih starijih svezaka na skladištu. 

Sa zadovoljstvom gledaju članovi dug niz društava s kojima naše 
svoje publikacije zamjenjuje u popisu štampanom skoro u „Glasniku". 
Dosta veliki procenat tih društava ne šalje već mnoge godine ništa, a da 
oni neprestano dobivaju naš „Glasnik", mnoga su što više prestala eksi- 
stirati, a ipak su Glasnik dobivala, a mnoga i ne publiciraju ništa, što bi 
mi mogli uopće trebati (sasvim neprirodopisne stvari). I zato je nužna 
revizija, pa da se izostavi sve, što je suvišno i nepotrebno, a da se 
traže nove zamjene s društvima od kojih bi mogli imati koristi. 

Po zaključku upravnoga odbora obratio sam se na „Naturforschende 
Gesellschaft in Hamburg", koje na visokom znanstvenom nivou stoji, i ono 
je vrlo rado stupilo s nama u svezu te smo što više uspjeli, da dobijemo 
i sve mnogobrojne sveske već prije izašle. Naravno, da smo i mi njima 
poslali „Glasnike" u koliko ih još imamo. 

O novim predlozima, koje ćemo kasnije iznijeti mogu sada toliko 
reći, da se nešto učiniti mora, jer je sramota, da ovako dalje ostaje. 

Baš ovo stanje, koje je stabilno, a ne momentane, nagnalo nas je 
na razmišljanje, što da se učini, te smo po našem najboljem znanju i uvje- 
renju i radili. 

Točnih brojeva ne mogu iznositi, pošto sam vršio službu knjižnjičara 
tek od kasne jeseni ovamo, a prije mene su u ovoj godini već dva knjižnji- 
čara djelovala, pa je nemoguće sakupiti svih data, kako smo mi to željeli.' 



65 

Predsjednik pita gl, skupštinu prima li izvještaj bibliotekara na znanje. 
Prima se. 

Na to moli predsjednik upravitelje društvenih sekcija da izvole iz- 
vijestiti o radu njihovu i to u prvom redu kr. sveuč. izv. profesora g. 
dra. Otona Kučeru za astronomsku sekciju. 

Kr. sveuč. izv. prof. dr. Oton Kučera daje izvještaj, koji glasi: 

Slavna skupštino! 
Početkom godine 1911. bili su suradnici ove zvjezdarnice pored mene 
kao upravitelja njezina: 1. Gosp. Dr. Drapczvnski, 2. gosp. Miro Mance i 
3. gosp. Nikola Severinski. Ovaj posljednji kao izvanji urednik za mo- 
trenje krijesnica. Na samoj zvjezdarnici radila su prva trojica i to prema 
dnevniku zvjezdarnice: 

1. Dr. Drapczvnski, kao zamjenik predstojnika, bio je na zvje- 
zdarnici u svemu od siječnja do listopada 156 puta, posvetivši radnjama 
i opažanjima u svemu (zajedno sa satima posvećenima publici) 233' ,h. 
Glavni mu je posao bio isporedjivanje medjusobno ura na zvjezdarnici, 
pokazivanje i tumačenje pojava posjetnicima zvjezdarnice i motrenje za- 
nimljivih objekata u prve tri četvrti godine; 

2. Miro Mance opažao je i radio na zvjezdarnici u mjesecima 
travnju, lipnju, srpnju, kolovozu, rujnu i listopadu u svemu 41 puta i tomu 
posvetio u svemu 84' 4h. Glavni mu je posao bio risanje Jupitera, a pored 
toga pomagao je Dr. Drapczynskomu kod čišćenja aparata i kod motrenja 
publike. 

3. Moj je glavni posao bio u godini 1911. gradnja drvene kolibe za 
meridijanski krug po nacrtu arhitekta Bastla, postavljanje te kolibe na te- 
rasi zvjezdarnice i namještenje meridijanskoga kruga u njoj, pak prve 
pripravne radnje oko toga instrumenta. Kao što instrument sam, darovao 
je zvjezdarnici i kolibu za nj začasni član društva grof Rudolf Norman 
Valpovački i Podgorački. Društvo nije imalo nikakvih troškova. Pored toga 
sam nanovo inventirao cijelu priručnu biblioteku zvjezdarnice i načinio 
nov inventar čitave zvjezdarnice i dao od temelja popraviti stalak i pa- 
ralaktičnu glavu durbina od 4". Pored toga nastavio sam svoja višegodišnja 
opažanja na Mjesecu i Jupiteru, koliko su mi dopuštale prilike. 

4. Nikola Severinski nastavio je po medjunarodnom obrascu 
svoja motrenja krijesnica čitave godine i o njima izvješćivao centralnom 
zavodu. Sada radimo on i ja o tom, ne bi li se ovaj rad u hrvatskim ze- 
mljama dao organizirati. 

Za publiku je zvjezdarnica bila otvorena u svemu 27 puta, posljednji 
put dne 15. listopada. U svemu se opažalo 44 sata a posjetnika je bilo 
u svemu samo 152; spram predjašnjih godina znatan nazadak. Gotovo sva 
opažanja vodio je sam Dr. Drapczvnski; tek neznatno smo mu pomogli Miro 
Mance i ja. Ulaznine je u svemu ušlo do konca rujna 38 kruna, koje mi 
je predao g. Drapczvnski dne 26. rujna 1911. prije odlaska u Pariz na nauke. 

Nastupom hladnoga i ružnoga vremena jesenjega i zimnjega zatvo- 
rena je zvjezdarnica za publiku, jer se je iskustvom prošlih godina po- 
kazalo, da je govorenje u hladnom uzduhu na terasi i duže boravljenje 

5 



66 

na njoj u svrhu motrenja dosta pogibeljno za zdravlje voditelja opažanja 
a i za publiku. 

Od dotacije u iznosu od K 500, što ju kr. zemaljska vlada daje Hr- 
vatskom prirodoslovnom društvu za uzdržavanje zvjezdarnice i koju mi 
je za g. 1910. uručio bivši blagajnik društva bio je u mene nakon obra- 
čuna provedenoga dne U. svibnja 1911. iznos od K 488*35. 

Od te je svote do danas izdano (22./II. 1912.) na potrebe zvjezdar- 
nice K 488-29. 

Nakon izvještaja pita predsjednik skupštinu: Prima li izvješće o radu 
astronomske selekcije u g. 1911. na znanje? 

Čuju se s više strana glasovi: prima se. 

Na to ustaje član astr. sekcije g. Miro Mance i izjavljuje da na ovo 
izvješće imade nešto primjetiti, što će medjutim učiniti nakon izvještaja 
sviju funkcionara. 

Predsjednik javlja, da je g. prof. Antun Korlević, kao upravitelj en- 
tomološke sekcije „Biološke centrale" Hrv. prir. društva ispričao bolešću 
svoju otsutnost i moli s toga društvenog tajnika, da pročita pismeni iz- 
vještaj o radu entomološke sekcije u g. 1911. 

Tajnik čita izvještaj entomološke sekcije, koji glasi: 

Izvještaj 

o razvoju i djelovanju entomološke sekcije hrv. biološke centrale u po- 
dručju hrvatskoga prirodoslovnoga društva u Zagrebu za god. 1911. 

Otpisom visoke kr. zemaljske vlade, odsjeka gospodarskoga, od 7. 
lipnja 1911. br. III./A. 1775 ex 1911. odobren je podastrti po upravitelju en- 
tomološke sekcije proračun za godinu 1911. i doznačena je entomološkoj 
sekciji godišnja pripomoć u iznosu od 1000 kruna. 

Entomološka sekcija smjestila je privremeno svoje zbirke i priručnu 
strukovnu knjižnicu u zoološkom kabinetu kr. šumarske akademije. No 
kako se svake godine i zbirke zoološkoga kabineta šumarske akademije 
i knjižnica entomološke sekcije povećavaju, neće entomološka sekcija moći 
na dugo biti smještena u zoološkom kabinetu šumarske akademije; s toga 
bi nužno bilo, da se na vrijeme providi za shodne prostorije. Najshodnije 
bi pako bilo, da se sve sekcije hrvatske biološke centrale sjedine i kao 
jedinstveni zavod pod jednim krovom smjeste. Za smještenje zbirke i pri- 
ručne knjižnice nabavljena su za entomološku sekciju ove godine dva 
drvena ormara troškom od 208 kruna. Subvencijom visoke kr. zemaljske 
vlade nabavila su se za stručnu priručnu knjižnica 22 djela u 25 svezaka 
troškom od 212"60 kruna. 

Nabavom stručnih djela i entomoloških zbirka napredovalo je ure- 
djenje entomološke sekcije tako, da može ova sekcija poduzimati sve 
stručne radnje. Na zamolbu, upravitelja sekcije objavio je gospodarski 
odsjek visoke kr. zemaljske vlade u novinama uredjenje entomološke se- 
kcije i pozvao interesirane gospodarske krugove, da se u slučaju potrebe 
obrate na entomološku sekciju za savjet i nužne upute. Tomu se je po- 
zivu odazvalo više gospodarskih i šumarskih interesenata i zatražilo u 



67 

entomološke sekcije savjet i uputu za obranu od pojavivših se štetnika. 
Tako je općinsko poglavarstvo u Jablancu poslalo na istraživanje grančice 
masline (Olea Europaea) zaražene od maslinova crvca (Lecanium oleae 
Bern.) Opširno izvješće o tom štetniku i sredstvima obrane podneseno je 
gospodarskomu odsjeku kr. zem. vlade i općinskomu poglavarstvu u Ja- 
blancu, a izvadak toga izvješća štampan je u „Narodnim Novinama". Prof. 
dru Ljudevitu Hecke-u na visokoj školi za težanje tla u Beču poslano je 
na njegovu zamolbu više bolesnih smokvinih grančica za njegova dalnja 
proučavanja gljivice nametnice „Diaporthe cinerascens". Samostan oo 
Franjevaca na Trsatu (Fra. Gerard Jakšinić) poslao je na istraživanje gran- 
čice jabuke, napadnute od gusjenica jabukova moljca (Hyponomenta mali- 
nella Zeilen) i zamolio uputu za obranu od toga štetnika, koji već više 
godina uništuje prirod jabuka na Trsatu. Entomološka ja sekcija poslala 
Fra. Gerardu Jakšiniću izvješće i uputu za obranu od toga štetnika. 

Gospodinu L. P. odvjetniku u Bošnjacima poslana je uputa za obranu 
proti listnim ušencima na breskvama i trešnjama (Myzus Cerasi F. i Myzus 
pruni Koch) ; gospodinu dru. A. L. u Zagrebu poslano je izvješće o ušen- 
cima na omorici (Lachnus piceae F. = L. grossus Kalteubch. i sredstvima 
obrane. 

Gospodinu šumarskom savjetniku V. R. u Zagrebu poslano je iz- 
vješće o priposlanim štetnicima iz hrastovih šuma u šumariji u Dragancu, 
gdje je konstantirana zaraza od hrastova stržotoča (Piatypus cylindrus F.) 
a uz njega pojavio se je u većem broju Xyleborus monographus F. i 
Agrilus biguttatis F. — Na priposlanim borovim grančicama iz borovih 
nasada u Senju konstantovana je veća zaraza od Evetria buoliana Schiff. 

Na lišću od šljiva, što ga je priposlao gosp. V. N. iz Zagorja i Sla- 
vonije našlo se je množinu šiškica od Eriophyes padi Nal. 

Gospodji H. F.-K. u Obedu poslana je zatražena uputa za obranu 
nasada od omorike zaraženih od Chermes viridis Rtzb. 

Kako se iz navedenih slučajeva vidi, obraćali su se gospodarski 
krugovi na entomološku sekciju za savjet, čim su doznali, da je ova se- 
kcija uredjena, pa nema dvojbe, da će to u buduće još više i češće bivati. 

Skupština na upit predsjednika prima ovaj izvještaj jednoglasno 
na znanje. 

Na molbu predsjednikovu izvješćuje upravitelj bakološke sekcije g. 
dr. Jovan Hadži o radu u g. 1911. slijedeće: 

Izvještaj o radu „Bakološke sekcije" u god. 1911. 

Slavna glavna skupštino! 

Kao svake godine, tako su i ove istraživana jajašca, gusjenice, le- 
ptiriće i čahure svilčeve. 

Procenat zaraženog (pebrinom) sjemena ostao je doduše ispod 
dopustive granice od 5" o- Veća količina zaraženih gusjenica i leptirića, 
gojenih ipak iz selekcioniranog sjemena, pokazuje nam, kako je nužno 
bez prestanka svake godine upotrebljavati samo istraživano sjeme. 

Kvantitativni uspjeh ovogodišnje berbe čahura je vrlo slab. Prema 
podacima obih zem. svilogoj. uprava razdijeljeno je (a zbilja upotrije- 

* 



68 

bljeno?) 220'0(X) kg. jajašca, a ubrano 200.385 kg. čahura. Prema tome 
otpada na svaki gram sjemena 0*909 kg. čahura, što je doista vrlo malo. 
U god. 1910. je taj razmjer iznosio 1 : 97, a g. 1909. 1 : 120, a to sve je 
još mnogo premalo. Iz toga vidimo, da ta relacija umjesto da bude sve 
bolja, biva sve gorom. Tome nije krivo ni sjeme ni dud, jer je oboje do- 
kazano izvrsno, nego s jedne strane neumjeće gojača, a s druge nestručna 
uprava. Ima temeljite nade, jer će se tek sada uvesti u hrvatskom svilo- 
gojstvu definitivno stanje, da će se to doskora popraviti. 

Najveći trud i brigu smo posvetili analitičkom istraživanju čahura, 
što je za sada naša glavna zadaća, jer time treba da upoznamo mogućnost 
uspješnosti našega svilogojstva. Istraženo je svega 35 ogledaka. Rezultati 
mnogobrojnih mjerenja su izneseni u skrižaljkama (ove su pridane izvje- 
štaju na vis. kr. zem. vladu), a mi ćemo ovdje samo na nekoje od njih 
upozoriti. 

Imali smo prilike istražiti čahure iz istoga sjemena gojene, jedne iz 
Ascolia u Italiji, a druge iz Bakra, te se ispostavilo, da naše bakarske ča- 
hure ne samo ne zaostaju za ascolianskim, nego ih i nadmašuju. Na taj 
način nalazimo potvrdu za naše mišljenje, da je hrvatsko primorje vrlo 
podesno za svilogojstvo, te će se moći tamo gojiti baš za rasplodne svrhe. 

Da možemo zorno prikazati razlike u obliku i veličini čahure jedne 
te iste pasmine (sjemena jedne provenijencije) gojene u raznim krajevima 
Hrvatske, snimili smo po 3 tipična reprezentanta svake pasmine u naravnoj 
veličini fotografski. Razlike su nesumnjivo uvjetovane utjecajem razlika 
izvanjskih životnih uvjeta, u prvom redu putem hranidbe. 

Kvantitativni uspjeh ovogodišnje berbe čahura je sasvim povoljan, 
te nas baš taj učvršćuje u nadi, da naše svilogojstvo, iza kako će se de- 
finitivno urediti i uprava reformirati, čeka dobra i sigurna budućnost, jer 
prirodni uvjeti su najbolji (dud, klima), samo smo u umjeću gojenja 
zaostali. 

Ni veličine ovogodišnjih mjerenja ne zaostaju za onima iz Italije. 
Na 1 kg. živih čahura išlo je (Brianza-pasmine, koja se u nas najvećma 
goji) 567 komada (prema 553 lanjske godine), a na suho sadržava 1 kg. 
čahura 406-672 gr. svile (prema 406*672 od lani), za Italiju navodi Quajat 
poprečno 399 gr. 

Ove smo godine prvi put izveli mučni posao odmatanja svilene niti 
i fizikalno ispitivanje niti na serimetru, mjerenje dužine i težine niti (za 
svakih 100 m.). N. pr. za bakarske čahure smo dobili ove veličine: dužina 
odmotane niti 814 m. Težina čitave niti jedne čahure 0*230 gr., težina ko- 
mada od 100 m. 0*0316 gr. Elasticitet niti 1 m. duge 174*2 mm., a tena- 
citet 11*6 gr. 

Osim spomenutih istraživanja, koja stoje u direktnoj vezi s praksom 
ispitivano je jedno pitanje čisto znanstveno: naime ovisnost funkcije ge- 
nitalnih organa (i akcesornih) i čitavoga zadka od živčevlja i u opće na- 
zočnosti glavogrudi u leptirića svilčevih. Na leptirima, koji se nalažahu u 
kopuli uklonjena je glavogrud. Zadci s genitalnim organima žive i dalje, 
kopula se nastavlja i završuje, a zadak ženke nese donekle i jaja. Zadak 
ženke živi duže ovako osamljen nego zadak mužjaka, što je razumljivo. 



69 

kad uzmemo u obzir, da ženka i normaliter duže živi i ima u svom zadku 
mnogo više masnih rezervnih tvari. Ova neobična neovisnost zadka je u 
svilca uvjetovana time, što leptiri svilca kao takovi u opće ne uzimaju 
hrane, nego žive od rezervnih masnih tvari. 

Izvještaj je na upit predsjednikov primljen jednoglasno na znanje. 

Na to izjavljuje predsjednik, da preostaju jošte samo izvještaji o radu 
ihtiološke*) i ornitološke**) selekcije i pita skupštinu, želi li, da se i ovi 
izvještaji u otsutnosti upravitelja pročitaju, prem da se u ustrojnim statutima 
ovih sekcija „Biološke centrale" to izrijekom ne traži. 

Skupština ne želi. 

Na to moli riječ g. Miro Mance i primjećuje na izvještaj o radu 
astronomske sekcije u g* 1911. da on nije samo risao, nego i proučavao 
Jupitera a osim toga opažao je Merkura, Veneru i Brooksov komet; ispo- 
redjivao ure sa drom. Drapczyiiskim i t. d. i onda, da g. dr. VI. Drap- 
czyiiski in on nijesu izvodili nikakovih bitnih popravaka na instrumen- 
tima nego samo u toj mjeri, da postanu uporabivi. Opažanja za publiku 
vodio je paralelno sa drom. Drapczyiiskim, a nije mu tek pomagao. 

Poradi napretka zavoda i nauke odlučio se je veli g. Mance na to, 
da glavnoj godišnjoj skupštini stavi neke prijedloge u pogledu poslovanja 
i uredjaja zvjezdarnice i u pogledu organizacije astronomske sekcije. 

Kada je g. M. Mance počeo iznositi dotične prijedloge ustaje pred- 
sjednik te moli govornika, da obzirom na to, što se ovdje radi o posve 
stručnim stvarima, pa i na to, što prijedlozi nisu — kako to propisuju 
društvena pravila — barem tri dana prije glavne skupštine podneseni pi- 
smeno upravnom odboru, od njih odustane. 

G. Miro Mance izjavljuje na to, da odustaje od naumljenih prijedloga 
i da će ih pismeno predložiti upravnom odboru na pretresanje. 

Prelazi se na izbor jednog odborskog zamjenika. 

Predsjednik konstatira da je zahvalom g. dra. Antuna Vrgoča i opti- 
ranjem g. Josipa Poljaka ostalo jedno mjesto odborničkog zamjenika ne- 
popunjeno, koje je po §. 46. društvenih pravila i sam odbor mogao da 
popuni, ali se je poradi blizog roka glavne skupštine odlučio, da to pre- 
pusti glavnoj godišnjoj skupštini. 

Odbor ne predlaže nikoga i predsjednik moli članove gg. Frana 
Šuklje-ta i dra. Radenka Stankovića. da fungiraju kao ikrutatori. Skruta- 
tori sabiru glasovnice i broje predane glasove. Predano je u svemu 19 
glasovnica, od kojih je dobio g. Fran Šuklje 8 glasova, g. Vouk 6, g. Franjo 
Šandor 4, a g. Opermann 1 glas. 

Predsjednik ustaje i predlaže, da se izmedju one dvojice, koji su 
dobili najviše glasova obavi uži izbor. 

Na prijedlog dra. Stankovića bude g. Fran Šuklje, koji je dobio naj- 
više glasova „per aclamationen" izabran za odborničkog zamjenika. 

Predsjednik po tome proglašuje izbor g. Franje Suklje-ta. 



*) **) Ove izvještaje donosimo na drugome mjestu.. 



70 

Na to poziva predsjednik društvenog bibliotekara, da iznese prijedlog 
upravnog odbora za uvjetnu predaju društvene biblioteke kr. sveučilišnoj 
biblioteci. 

Društveni bibliotekar g. dr. Jovan Hadži čita slijedeći prijedlog: 

Slavna glavna skupštino! 

Pošto sam kao knjižničar najbolje upućen u stvar, preuzeo sam da 
u ime upravnoga odbora u kratko obrazložim prijedlog odbora glede 
uvjetne predaje društvene knjižnice kr. sveučilišnoj biblioteci, uvjeren, da 
će gg. članovi taj prijedlog primiti iza kako čuju razloge, koji su odbor 
nagnali da taj prijedlog iznese. Iznosimo ovo pitanje pred glavnu skupštinu 
u najboljoj nakani i u uvjerenju, da će ovaki izlaz po društvo biti naj- 
povoljniji. 

Knjižnica naša pruža nam vrlo žalosnu sliku; o tome bi se mogao 
svaki član u najkraćem vremenu uvjeriti. Stanje to nije takovo, da bi se 
malim promjenama dalo promijeniti i popraviti. Do toga je stanja došlo 
malo po malo, te je posljedica sistema po kojem se ta knjižnica, koja bi 
imala reprezentirati naše najveće blago, od početka uredjivala. 

U popisu, što ga je izdao dr. Ljud. Gutschy, nabrojeno je 228 pe- 
riodičkih publikacija (dobivamo faktično oko 160). Nevjerojatno malen je 
procenat publikacija, od kojih imamo podpunu seriju. Samo jedan primjer 
da navedem: Od „John Hopkins University Circu'ar" (Baltimore) imamo od 
jedne serije samo jedan svješčić iz god. 1905., a od druge jedan od god. 1907., 
a „Glasnik" se naravno neprestano šalje — Takovih primjera bi mogao više 
nabrojati. — Prilike lokaliteta su svakome poznate. Od volje gosp. ravna- 
telja pučke škole, kroz čiju zbornicu moramo prolaziti, ovisi, hoće li čla- 
novi naći otvorena vrata knjižnice; isto tako i mi smetamo školi. Knjige 
stoje otvorene, pa se već prije isticalo, kako bi svaki posjetnik zvjezdarne 
mogao po volji, kad bi htio, knjige odnositi. Ne može se ni od jednog 
knjižničara zahtijevati, da za integritet knjižnice jamči, niti je propisna 
primo-predaja kod promjene knjižničara moguća. — Lokal je od centra 
znatno udaljen. S jedne strane je vršenje službe jedamput u tjednu pre- 
malo (jer je lako moguće, da je koji član baš za tu jednu uru stalno za- 
priječen), a s druge ruke i previše — jer gotovo nitko od članova i ne dolazi! 

Sto se tiče nutarnjih prilika, to bi istakao prije svega loše posljedice 
česte promjene knjižničara (ove se godine trojica odmjenila); nema u 
službi kontinuiteta, pa se nikada nezna, što je učinjeno a ni arkiva za 
dopisivanje nema. — Uopće je po stvar loše, što s knjižnicom upravljaju 
diletanti, koji većinom i ne razumiju svih onih jezika, koje je potrebno 
znati, da se posvrše svi poslovi. Uprava knjižnice, kakva bi trebala da 
bude, zahtijeva mnogo vremena, a toga obično knjižničari diletanti ne 
mogu žrtvovati, od čega opet knjižnjica strada. 

Po našem mišljenju dva su puta, kojima bi se ovo pitanje moglo 
riješiti. Jedan je temeljita reforma uprave knjižnjice, a da ostane u režij' 
i vlasništvu društva, a drugi: predaja knjižnice kr. sveučilišnoj. 

Prvi način riješenja zahtijevao bi prvo, da se nadju i najme za knji- 
žnicu zgodne prostorije (barem dvije sobe manje ili jedna vrlo velika),. 



71 

a drugo, da se drži stalan, uvježban knjižničar, koji bi uz stalnu nagradu 
dnevice vršio službu. U tom bi slučaju izdržavanje knjižnice po približnom 
računu iznosilo kojih 1200 K, godišnje. Za takav izdatak mi ne nalazimo 
pokrića, jer uz izvanrednu štednju obzirom na upravne troškove, jedva 
namirujemo potrebe oko izdavanja naših publikacija, te naše glavne za- 
daće. Sve kad bi imali na raspolaganju godišnje toliki iznos nebi se ren- 
tiralo izdavati ga u tu svrhu, kad uzmemo u obzir, kako se slabo članovi 
društva koriste društvenom knjižnicom. 

Drugi je put, koji nam stoji otvoren, a kojim su kao najboljim uda- 
rili i liječnički zbor i pravničko društvo, jest uvjetno predavanje društvene 
knjižnice kr. sveučilišnoj. Prije nego iznesemo, koju bi nam korist do- 
nijela ta predaja, da se pitamo, dali bi mogla otuda nastati i kakova šteta 
po društvo. Moram reći, da mi zaista ne predvidjamo nikakve štete. Knji- 
žnica bi prestala biti našim vlasništvom, jer samo pod tim uvjetom prima 
kr. sveuč. knjižnica našu, to će najprije članovi primjetiti. De facto ostaje 
ta knjižnica i dalje isto tako našom, jer koji od gospode članova ne drži 
kr. sveuč. knjižnicu našom? Svrha je knjižnice, da je se upotrebljava, a 
ne da je se posjeduje. Kad nam se dakle zagarantuje nesmetana, olakšana 
i bolja upotreba, nego do sada, te zajamči i osigura integritet još bolje 
nego je to do sada bilo, što onda smeta okolnost, da je ista knjižnica 
svojinom kr. sveučilišne? Od toga, što je sada možemo nazivati svojinom, 
nemaju članovi ni za malo više koristi, nego da je svojina kr. sveučilišne 
a da je svakome i dalje na raspolaganju. To pitanje je i u liječničkom i 
pravničkom društvu sigurno pretresano i ona eto nadjoše, da je promjena 
vlastništva bez značenja. 

Dok dakle štete od te predaje ne može po našem mišljenju biti, 
imali bi članovi otuda (dakle i društvo) čitav niz koristi. Knjižnica bi do- 
bila dostojni i zgodno u centru grada položeni lokal; bila bi pristupna 
svaki dan; bila bi upravljana i uredjivana stručno; društvo bi se sasvim 
rješilo briga, poslova i troškova (vezanje), te neugodnog ali na žalost po- 
trebnog utjerivanja zaostalih knjiga. Osim svega toga bi članovi kroz tu 
predaju i to postigli, da bi im bilo omogućeno dobivanje u opće svih 
knjiga, koje naša sveuč. knjižnica posjeduje, ne samo to, nego bi članovi 
putem kr. sveuč. knjižnice mogli dobivati knjige i iz stranih sveučilišnih 
knjižnica, s kojima naša u vezi stoji. Time bi bilo doprineseno koncen- 
traciji kulturnih sredstava. Na koncu valja spomenuti, da bi i članovi iz 
provincije ovom predajom dobili, jer bi na želju besplatno u najkraćem 
roku dobivale sve knjige i časopise naše sveučilišne knjižnice i isto tako 
i stranih knjižnica. 

Prema podacima dobrostivo nam od kr. sveuč. knjižničara pruženim 
bili bi uvjeti predaje s naše strane samo: predavanje knjiga i časopisa 
koje imamo i koje ćemo dobijati u vlasništvo, a sa strane kr. sveuč. knji- 
žnice: da se članovima uz iskaznicu stavljaju na raspolaganje sve knjige 
i časopisi knjižnice u vrijeme, kad ta knjižnica uopće funkcionira i to u 
posebnoj sobi (eventualno zajednički sa liječničkim i pravničkim društvom), 
gdje će ležati na uvid najnoviji svesci časopisa. 



72 

Sad su gospoda članovi valjda stekla jasnu sliku toga pitanja, te se 
mogu lako odlučivati, primaju li naš predlog, da se društvena knjižnica 
uvjetno preda kr. sveučilišnoj. 

Nakon toga razvila se živahna diskusija o ovome predmetu, u kojoj 
su djelovali mnogi od prisutnih članova društva. 

Prvi je uzeo riječ g. dr. Radenko Stanković. Konstatira, da se iz 
izvještaja društvenog bibliotekara razabire, kako društvena biblioteka, 
pored svega nastojanja, ide u sunovrat, pa stoga zagovara, da se biblio- 
teka, pod uslovom dobi im, predade kr. sveuč, biblioteci, budući, da se time 
članovima ništa ne krnji, nego nasuprot dobivaju još i na vremenu, pošto 
društvena biblioteka nebi nikada mogla biti članovima toliko vremena 
otvorena, koliko i sveučilišna. Još dokazuje, da bi ovako biblioteka 
odgovarala bolje svojoj svrsi dok bi postala pristupačna i širim kru- 
govima. 

Predsjednik podijeljuje na to riječ g. prof. F. Šandoru, koji crta kratku 
povijest biblioteke, navodeći kako je negda bila smještena i u podrumu kr. 
realne gimnazije — zatim u posebnoj sobi, a sada je smještena u društvenim 
prostorijama, koje je grad stavio na raspolaganje. Protivi se tome, da se 
sada ova knjižnica, koja tako napreduje, jednostavno pokloni i dokazuje 
da ju treba makar sa nagradom knjižničaru uzdržati u redu. 

G. dr. A. Mihalić žali, što je pravnička biblioteka predana kr. sveuč. 
biblioteci i zagovara živo da se biblioteka ne predade, pošto je decen- 
tralizacija uvijek bolja i pogodnija za rad i razvitak. Ne može se istina 
oglušiti iznesenim razlozima, ali misli, ako sada ne možemo uzdržati bi- 
blioteku — da ćemo možda kasnije moći nabaviti ormare i urediti sve 
što je potrebno, pošto se interes za prirodne nauke diže. Predlaže neka 
bi se pokušalo da se biblioteka uredi, da bude pod ključem — i da bude 
uzdržana. 

G. dr. Miroslav pl. Čačković zagovara predaju. Razlaže kako se 
biblioteka gubi i rasiplje. Mijenjanjem knjižničara gubi se evidencija, i;eu- 
tjerivost knjiga od članova vodi do rasipanja, a društvo ipak nije oblast, 
da može onako kao ona, utjerivati knjige i držati evidenciju. Ako se bi- 
blioteka predade, imati će članovi društva od toga velike koristi. Moći će 
pozajmljivati sve knjige iz sveučilišne biblioteke, a pribavljati će im se i 
one, koje zatraže iz drugih biblioteka. G. dr. Mihalić je proti centralizaciji. 
On zagovara centralizaciju. Centralna biblioteka kod nas raspolaže sa 
sredstvima, s kakovima društvo niti raspolaže, niti će raspolagati. Dati će 
se, što je mnogo vrijedno, članovima društva za čitanje ili posebna ili 
profesorska soba. 

Član društva g. Plavšić dokazuje, da universitetska biblioteka nikako 
ne odgovara potrebama. Ona je otvorena u ono doba, kada se mnogi čla- 
novi ne mogu s njome služiti. Biblioteka mora biti otvorena od jutra do 
mraka. Ovo je samo profesorska i djačka biblioteka. Laicimu nema mjesta 
u ovoj školskoj biblioteci. Zgrada nove biblioteke već je sada premalena. 

Predlaže da se skine prijedlog za predaju društvene biblioteke i 
da se dalje uzdržava u vlastitoj režiji. Zaključak za predaju bio bi opasan 
tim više, što društvo time ništa ne bi dobilo. 



73 

G. Miro Mance zagovara predaju i dokazuje, da je danas jednome 
laiku teško doći do knjiga. A predajom bila bi nam kroz našu biblioteku 
otvorena cijela biblioteka i mi predajom samo dobivamo. 

Član g. Fran Šuklje protivi se predaji društvene biblioteke. Pripo- 
vijeda, da će ravnatelji muzeja protestirati kod vlade radi eventualnog 
zaključka, da se biblioteka preda, jer da se to protivi §. 52. društvenih 
pravila. Predlaže, da se predaja biblioteke skine s dnevnog reda i izja- 
vljuje, da bi bio spreman u roku od godine dana uz pripomoć jednog 
knjižničarskog pomoćnika, kojemu bi se dodijelila nagrada od 20 K mje- 
sečno, urediti biblioteku. (Glasovi : Predaja se ne protivi pravilima, budući 
da §. 52. odredjuje samo ono, što stupa na snagu u slučaju ako se društvo 
razidje.) 

Na to je skupština na poziv predsjednikov većinom glasova prihva- 
tila prijedlog, da se društvena biblioteka uvjetno predade u vlasničtvo 
kr. sveuč. biblioteke, kako je to predložio upravni odbor. 

Predsjednik predlaže da se dosadanjim revizorima izrazi zapisnički 
hvala za njihov trud. Skupština prihvaća. 

Ujedno predlaže predsjednik glavnoj godišnjoj skupštini, da se za 
tekuću godinu u revizionalni odbor izaberu ponovno gg. dr. Adolf pl. Mi- 
halić i Slavoljub Bulvan. Skupština prihvaća ovaj prijedlog jednoglasno. 

Skupština je zaključena u IVj^ sati. 

U Zagrebu, dne 24. veljače 1912. 
Predsjednik: Tajnik: 

Dr. Lazar Car. Ivan Krmpotić. 

* * 

Izvještaj „Ihtiološke sekcije". 

O radu „Ihtiološke sekcije" tijekom g. 1911. izvjestiti je upravitelju 
toga zavoda slijedeće: 

U svrhu poslovanja na pokusnim ribnjacima u Božjakovini, nasada 
ribnjaka, kontrole rasploda, prirasta, ustanovljivanja množine kisika u vodi 
ribnjaka, proučavanja faune i flore, poglavito planktona te ribarenja po- 
sjetio je upravitelj u pratnji svog asistenta J. Plančića višeputa ribnjake, 
pribrav tako 24 probe za odredjivanje planktona i faune ribnjaka u opće. 
Iz volumetrijskih odredjenja te mikroskopskih istraživanja planktona točno 
je proračunana množina njegova te kakvoća u pojedinim mjesecima što 
je od velike praktične vrijednosti za ustanovljivanje množine hrane, koja 
se u ribnjacima nalazi, pa prema tomu i za odredjivanje prirasta, iz čega 
se dadu izvadjati važni zaključci za rentabilnost ne samo pokusnih ri- 
bnjaka, već donekle i za ribnjačarstvo naše zemlje uopće. 

gospodarenju na tim pokusnim ribnjacima pako izvjestiti mi je, 
da se je kao i g. 1910. i opet upotrebio najveći i najplodniji ribnjak br. 1. 
(sa površinom od 1 j. 155G'') kod Brckovljana kao mrijesnjak i mladičnjak. 
8. travnja nasadjen je taj ribnjak sa rasplodnjacima, veleljuskavim šara- 
nima iz Trebonja (Wiitingau) u Češkoj, koji u tu svrhu već treću godinu 
služe; bilo ih je opet u svem pet komada, tri mužjaka (6, 6-5 i 8-2 kg.) i 
2 ženke (9-2 i 9-5 kg.) Kod ribarenja obavljenog 7. studenoga polovljeno 



74 

je onih 5 rasplodnjaka, teških 44 kg. (mužjaci: 6-5, 7-5 i 8*5 kg. a ženke 
10-7 i 10-8 kg.), koji prema tomu prikazuju prirast od 4*6 kg., pa 7500 kom. 
mladja u ukupnoj težini od 193 kg. Mladj je vrlo lijep, zdrav i dobro 
odrasao do težine od 20 do 100 gr. 500 najboljih komada u poprečnoj 
težini od 100 g. spremljeno je za ovu godinu za nasad triju doinjih ri- 
bnjaka, dok je preostalih 7000 komada prodano zagrebačkom ribarskom 
društvu u svrhu napučenja njegovih voda. 

Dolnja tri ribnjaka natopljena su 13. ožujka i 20. istog mjeseca na- 
sadjena. U ribnjak br. 11. (1248n'J površine) metnuto je 200 komada dvo- 
Ijetnih šarana u težini od 148 kg. (poprečno 0*74 kg.) a polovljeno je bilo 
8. studenoga 180 komada troljetnih šarana u težini od 171*4 kg. (poprečno 
0-95 kg.), što daje prirast od 234 kg. ili po jutru 34-61 kg. Ovaj i odveć 
neznatni prirast ima po svoj prilici svoj glavni uzrok u tome, što je u 
ribnjaku za vrijeme najtoplijih mjeseca bilo izvanredno malo vode, tako 
da je ribama kod plivanja hrptena peraja virila nad površinu vode. Na 
žalost se toj nestašici vode nije moglo doskočiti, jer je voda u Zelini bila 
potrebna za tjeranje mlina i napajanje blaga, pa se radi toga pritok u 
ribnjak nije smio pojačati. Osim toga valjda veće ribe ne mogu da izrabe 
svu množinu hrane u ribnjaku, osobito na plićim mjestima, pa će se u 
buduće i opet za nasad rabiti mladj, koji daje kud i kamo povoljnije re- 
zultate prirasta. 

Ribnjak br. III. (1194n" površine) nasadjen je b o sa 200 komada 
mladja u težini od 9*9 kg. (poprečno 0-049 kg.) a polovilo se 200 komada 
dvoljetnih šarana u težini od 139-9 kg. (poprečno 0*69 kg.), što odgovara 
prirastu od 130 kg. ili po jutru 179-12 kg. 

U ribnjak IV. (1239n") napokon došlo je 170 komada mladja u te- 
žini od 3 kg. (poprečno 0-018 kg.) a polovljeno je bilo 170 kom. dvoljetnih 
šarana u težini od 147 kg. (poprečno 0-87 kg.), što daje prirast od 144 kg. 
ili po jutru 185-95 kg. 

Sveukupna lovina u dolnjim trim ribnjacima iznaša prema tomu 
549 komada u težini od 458-3 kg. a prirast 297-4 kg. ili po jutru 160 kg. 

Vrijednost polovljenih riba iznaša 903-12 K., računajući rasplod jake 
4 K. po kg., dvo i troljetne šarane 1*40 K. po kg. a mladj 15 K. po 1000 
komada. 

Od službenih putovanja u svrhu proučavanja ribarskih prilika, na- 
sada naših voda t t. d. izvedena su tijekom ove godine samo dva. 30. 
siječnja prisustvovao je upravitelj kao član komisije očevidu u Kraljevici 
u svrhu prosudjivanja eventualne štete, što ju prouzrokuje tamošnji ka- 
menolom tunolovu. 10. ožujka trebao je u Ozlju nadzirati nasad Kupe sa 
šaranima, kamo je ali radi prekasno stiglog brzojava zakasnio. 

Ovaj slučaj bjelodano ujedno dokazuje, kako je nasad voda bez 
prethodnog istraživanja prikladnosti njezine vrlo problematičan pa je upra- 
vitelj podastro vis. kr. zemaljskoj vladi prijedlog, da se u buduće u svrhu 
eventualnog nasada naših voda s plemenitom ribom uvijek najprije do- 
tična voda biološki istraži, da se može ustanoviti vrst ribe, koja se u nju 
može nasaditi kao što i mjesto, gdje se to može zbiti bez štete za nju, 
na koji se način ujedno dadu izbjeći suvišni troškovi nabave ribe, koja 



75 

u vodi, gdje joj ne prijaju životne prilike, ne može uspijevati, čime po- 
staje čitav nasad iluzoran. 

Na poziv bosansko-hercegovačke zem. vlade istraživao je upravitelj 
od 1. do 10. svibnja ribju bolest te njezine uzroke u Plivskim jezerima 
kod Jajca pa je njegovo odnosno stručno mnijenje, kao i prijedlozi o ri- 
barstvu u potoku Plivi, prevedeno na hrvatski jezik, objelodanjeno od 
izaslanika bos.-herc. zemaljske vlade u „Lovačko-ribarskom vijesniku" 
br. 8. (1911.). 

Budući da nije iskjučeno, da bi se ovakova ili i druge bolesti riba 
mogle pojavljivati eventualno katkada i u našim vodama pa možda kadšto 
nastupiti i koja bolest gdje u ribnjacima, umolio je upravitelj vis. kr. ze- 
maljsku vladu, da bi blagoizvoljela interesovane krugove i oblasti, možda 
okružnicom, upozoriti na „Ihtiološku sekciju", kojoj je medju ostalim ta- 
kodjer zadaća, da ovakove bolesti istražuje, te eventualne moguće mjere 
za saniranje njihovo predlaže, čime bi se bez sumnje u velike u gdje- 
kojem slučaju pomoglo našem ribarstvu. 

Prof. Dr. E. Rössler, 
upravitelj. 

Izvještaj o radu ,, Hrvatske ornitološke centrale". 

O radu „Hrvatske ornitološke centrale" tijekom g. 1911. izvješćuje 
upravitelj toga zavoda slijedeće: 

Ovom godinom stupila je „Hrvatska ornitološka centrala" u drugo 
desetgodište svoga opstanka, vršeći sveudilj uz čedna, skučena sredstva 
sve zadaće, koje su joj u njenim statutima propisane. Rezultati istraživanja 
selidbe ptica kroz naše krajeve objelodanjeni su uvijek u obradbama se- 
lidbe pojedinih godina te su uvijek od stručnjaka na tom polju s pohvalom 
isticane, koji naš zavod stavljaju uz bok sličnim velikim zavodima drugih 
zemalja, što nam mora služiti pot^calom, da na tom putu ustrajemo, te 
da doprinašamo svoju za riješavanje vrlo zamršenih i zanimivih pitanja 
ornitofenologiie. 

Ako i jesu ove godine brojevi motritelja pa prama tomu i mjesta 
motrenja nešto manja nego prošle godine čemu leži uzrok osobito u pa- 
sivnoj resistenciji našeg učiteljsva, to uza sve to možemo konstatovatl 
ipak napredak u toliko, što su nam ostali vjerni skoro svi stariji, iskusni, 
izvježbani motritelji, koji zavodu stavljaju na raspolaganje svoje točne 
savjesno sabrane podatke, od kojih ne moramo mnogo kao neuporabive 
izlučivati, čime gubi čitava slika selidbe ptica kroz naše krajeve od svoje 
jasnoće i tačnosti. Motritelja bilo je u proljeće 487 na 389 mjesta, a u 
jesen 245 na 237 mjesta, kojima se i na ovom mjestu na njihovoj požr- 
^vovnosti i uloženom trudu najsrdačnije zahvaljujem. 

Razmjerno još uvijek velik broj motritelja a uslijed toga naravno i 
mjesta motrenja te podataka ima „Hrvatska ornitološka centrala" bez 
sumnje zahvaliti i opet razašiljanju velikog broja tiskanica za motrenje 
ptica selica, koje su već u veljači dostavljene mnogim privatnicima, imo- 
vnim općinama, kr. kotarskim oblastima, poglavarstvima i kr. šumarijama 
od tih je tiskanica opet znatan dio, savjesno ispunjen, stigao tijekom go- 



76 

dine H. 0. C. te je mogao na taj način služiti podlogom za istraživanje 
ovogodišnje selidbe. 

Godišnji izvještaj H. O. C, u kojemu je sadržana po običaju obradba 
selidbe ptica (god. 1910.), predan je u tisak već početkom ožujka, ali mu 
se štampanje oteglo sve do konca rujna, na što je odma razaslan svim 
motriteljima kao i zavodima te stručnjacima, s kojima stoji H. O. C. u 
zamjeni svojih publikacija, što joj je svakako od velike koristi već i za 
povećanje knjižnice. Naklada izvještaja iznašala je opet 1200 komada, od 
kojih je 500 kom. predano „hrv. prirodoslovnom društvu" da ih može kao 
dodatak priklopiti svome „Glasniku", dok je ostalih 700 kom. sama H. 
O. C. upotrebila u svoje gore spomenute svrhe. ^) 

Kako je već bilo u zadnjem izvještaju spomenuto, poduzela je i 
H. O. C. pokuse sa prstenovanjem ptica, o kojima će se potanje izvjestiti 
u obradbi selidbe, dok ću tu samo napomenuti toliko, da se je na poziv, 
razaslan našim motriteljima, javilo ih 27 pripravnih to prstenovanje u svom 
kraju obaviti. Njima je stavljeno na raspolaganje 225 prstena za rode i 
433 za lastavice, dok je od potonjih još 39 upotrebio sam upravitelj do- 
tično asistent H. O. C. J. Plančić za prstenovanje lastavica dijelom u Za- 
grebu, dijelom u Božjakovini. 

1 na polju praktične ornitologije radilo se je opet u H. O. C, koliko 
je bilo moguće. Zbirka želučanih sadrža a ptica obuhvaća 865 komada od 
130 vrsti. Sadržaji su istraženi, materijal sortiran i odvagan, tako da nam 
barem u glavnom već i sada podaje neke podatke o koristi dotično šteti 
pojedinih naših ptica. Neznatan prirast zbirke želučanih sadržaja uzro- 
kovan je bolešću, dotično smrću muzealnog preparatora, jer su se na pre- 
pariranje muzeju stigle ptice davale privatnom preparatom od kojega H. O. 
C. nije mogla želuce njihove u svoju svrhu dobiti. Sav materijal sakupljen 
tijekom prvog desetgodišta obraditi će se u ovogodišnjem (XI.) izvještaju. 

Kako je upravitelj zaokupljen u velike takodjer poslovima „Ihtiološke 
sekcije", nije bilo moguće još ove godine dovršiti obradbu sveukupnog 
selidbenog materijala prvih deset godina, koja će se objelodaniti u po- 
sebnoj radnji, koja će prikazati od svih točnije mortrenih vrsti selica način 
selidbe kroz naše krajeve i tako će se na temelju desetgodišnjeg mate- 
rijala i iskustva moći ustaliti sigurno tok selidbe i ovisnost njegova o 
raznim faktorima. 

Da se što više prištedi na vremenu a i na troškovima provesti će 
se ove godine takodjer i neke znatnije promjene u obradbi selidbe, koje 
ali ovdje potanje razlagati, držim posve suvišnim, jer će se u uvodu 
napose točno razlagati. 

Time sam istaknuo posve u kratko sve glavnije momente u radu 
H. O. C. g. 1911. i molim slavnu skupštinu, da izvoli ovo izvješće primiti 
na znanje. 

Prof. dr. E. Rossler, 
upravitelj. 



Hrvatsko prirodoslovno društvo nije sve do sada primilo nijednog 
Izvještaja H. O. C. za g. 1910. 



HRVATSKO PRIRODOSLOVNO DRUŠTVO 

(SOCIETAS SCIENTIARUM NATURALIUM CROATICA.) 



GLASNIK 

HRVATSKOGA 

PRIRODOSLOVNOGA DRUŠTVA 



UREĐUJE: 

DR ANTUN HEINZ, 

KR. JAVNI RED. SVEUČ. PROFESOR. 



GODINA XXIV. - SVEZAK 2. i 3. 




1^ 



ZAGREB 1912. 

VLASTNIČTVO I NAKLADA DRUŠTVA. 



KR. ZEMALJSKA TISKARA U ZAGREBU. 



Vorläufige Mitteilung über die Fauna der mittle- 
ren Trias von Gregurić-brijeg in der Samoborska 

gora. 

Von Dr. Marian Salopek. 

Demnächst gedenke ich in der Südslavischen Akademie der 
Wissenschaften in Agram eine Arbeit über dieses Tema in kro- 
atischer Sprache zu pubhzieren, welche auch mit den notwen- 
digen Abbildungen versechen wird. Hier möchte ich nur über 
einige interessantere Arten dieser Fauna berichten, wobei ich 
von jedweden Literaturzitaten absehe und diesbezügUch auf die 
erwähnte Arbeit hinweise. 

Gastropoda. 

Genus: Loxonema Phillips. 
Loxonema croatica n. sp. 

Die Gastropoden sind nur mit einem Exemplare vertreten, 
welches trotz der an der Spitze abgebrochenen Schale 8 Win- 
dungen aufweist. Die letzten Windungen sind wenig gewölbt, 
am dichsten unterhalb der Mitte und mit wenig tiefen Nähten 
versehen. Die Skulptur besteht aus gerade verlaufenden Quer- 
rippen, welche sich nur an den zwei letzten Windungen ver- 
flachen und verbreitern und in stark gekrümmte Querstreifen 
übergehen. Spiralstreifen sind nicht vorhanden. Die Windungen 
nehmen langsam an Dicke zu, nur die Schlusswindung ist stark 
konvex. 

Diese Form ist am besten bei der Gattung Loxonema 
unterzubringen. Die änliche Loxonema Neptunis Kittl. aus den 
Marmolatakalken, die Loxonema turritelliformis Klipst. und die 
Lox. canalifera Mstr. aus den Cassianer-Schichten unterscheiden 



80 [2] 

sich von dieser Art durch die Anzahl der Windungen und die 
Skulptur. 

Lox. turritelliformis Klipst. kommt vielleicht auch in den 
Cephalopodenkalken von Mte Clapsavon vor. 1 Exemplar. 

Cephalopoda. 

Tetrabranchiata. 

I. Ammonoide a. 

Genus: Ceratites de Haan. 
Subgenus: Halilucites Diener. 

Es scheint vorteilhaft zu sein die Trennung von Hunga- 
rites, Halilucites und ludicarites auch weiterhin beibehalten, ob- 
wohl Formen existieren, welche mehr dem Gefühle als der Über- 
legung nach auf diese Gattungen verteilt werden können. 

Halilucites zagoriensis n. sp. 

Ein durch die Präparation der Schale entblöstes Exemplar 
zeigt folgende Dimensionen : 

Durchmesser 72 mm. 

Höhe der Schlusswindung ... 27 „ 
Dicke ,, „ ... 15 „ 

Nabelweite 25 „ 

Etwa ein Viertel der Schlusswindung gehört der Wohn- 
kammer an. Die Windungen sind evolut und flach, mit dichten 
stark nach vorne geschwungenen Radialrippen versehen. Fast 
jeder Hauptrippe entspricht eine Spaltungs-oder Intersertalrippe. 
Die Spaltrippen reichen etwas über die Windungsmitte, leider 
ist die Skulptur nicht so deutlich erhalten, wie es zu wünschen 
wäre. Die Knoten treten am Nabelrande auf, aber auch an den 
Flanken sind stumpfe Knoten unregelmässig verteilt. Der Extern- 
teil ist mit einem hohen Mediankiel versehen. Die Externfurchen 
sind wegen des breiten Kieles und der schmalen Windungen 
nur angedeutet. Die Windungen biegen an der Externseite fast 
rechteckig gegen den Kiel zu. Die Nabelwand ist niedrig und 
senkrecht. 



[3] 81 

Die Lobenlinie konnte an verschiedenen Stellen der Schluss- 
windung beobachtet werden. Die Sättel sind leicht wellig ge- 
zackt, ebenso die Flanken ; die Loben sind mit massig kräftigen 
Zacken versehen. Der brachyphylle Typus der Lobenlinie stellt 
sich schon früh ein. Die Sättel differieren wenig in der Höhe, 
der erste Laterallobus ist tief. Der erste Auxiliarlobus liegt 
ausserhalb der Nabelwand. 

Die nächst verwandte Art ist der von F. v. Hauer aus 
Haliluci beschriebene Halilucites rusticus. Ich vergleiche beson- 
ders die Figur 1, 2, wegen der ziemlich analogen Rippenspaltung. 
Die Form von Gregurić-brijeg besitzt kleinere Windungshöhe 
und breiteren Nabel, die Rippenspaltung ist dichter und die 
Umbilikalknoten stärker. Die Lobenlinie von Halilucites rusticus 
konnte nicht genau präpariert werden und von F. v. Hauer 
werden abgerundene Sättel und Flanken angegeben, wogegen 
dieselben bei H. zagoriensis n. sp. brachyphyll zerschlitzt er- 
scheinen. Man könnte eventuell diese Form als eine Varietät 
des Hai. rusticus auffassen. 1 Exemplar. 

Halilucites cfr. rusticus Hau. 

Die zwei Bruchstücke dieser Form ergänzen sich gut, in- 
dem das eine die Wohnkammer und das andere nur den ge- 
kammerten Teil enthält. Der Externteil ist mit einem nicht hohen 
Kiel versehen, welches von zwei deutlichen Furchen b